Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (27)

Marketing

  • catwalk

    A dobro, svojevremeno se i je*anju prilazilo kao maloj svečanosti. Ne da ono to nije, nego, razumijete me... I slažem se s gornjim komentarom, naravno. Ako ništa, učenik te tjera da promisliš stvar. Gledaj samo da oboje (obojica?) profitirate, a ne da jedan bude ukoren.

    avatar

    02.12.2009. (16:12)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ annabelle: pretpostavljam da ti ne pripadaš generacijama koje su školsku zadaću pisale nalivperom... :)))

    Koliko znam, priča nije je*eno dobra. Imenica i pridjev nisu stiliski opravdano uporabljeni.

    avatar

    02.12.2009. (16:13)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ catwalk: "...svojevremeno se i je*anju prilazilo kao maloj svečanosti." :))))

    Na koji način učenik ovime profesora/icu "tjera da promisli stvar"? I u kom smislu mogu profitirati? Molim pojašnjenje.

    avatar

    02.12.2009. (16:16)    -   -   -   -  

  • marchelina

    Nije stvar ni u profesoru, ni u učeniku, nego u vremenima u kojima živimo. To je tako. To su učenici ovog vremena, a ne učenici svojih profesora . A ovo su vremena u kojima je strašno važno biti je*eno cool.

    avatar

    02.12.2009. (17:12)    -   -   -   -  

  • catwalk

    Pa evo. Učenik te već samim činom uvrštavanja dviju riječi u svoj rad (sastavak, što li, nisi napisao?) isprovocirao. Pod provokacijom ne mislim na vulgarna pod*ebavanja. Nego, bacio ti je kost. Pa sad ti možeš s njome ovako ili onako. Možeš ozbiljno pitati učenika "zašto si, houhouhou, uvrstio dvije riječi u svoj sastavak?", staviti ga na promatranje ili poslati ravnatelju (karikiram). No, mogao bi (evo, mislim da bih to ja napravila), od toga napraviti temu. Temu za razgovor u razredu (valjda se to smije?). Tad bi imao priliku čuti što tvoji učenici misle o takvom postupku, što za njih znače te riječi i koji je kontekst uporabe istih, jesu li "takva vremena" i što to točno znači, a mogao bi i ti reći (i samome sebi razbistriti) što misliš o tome. E to bi bilo u duhu vremena, a ti bi pokazao da ti je stalo. Na kraju krajeva, učenik možda samo želi privući pažnju. Elaboracijom teme koja bi nadvisila, ali i zadovoljila, tu učenikovu privatnu potrebu, učinio bi mu uslugu, a i ti sam bi se osjećao bolje. Osim toga, bio bi i cool, u njihovim očima. Jer bi pokazao da ne nasjedaš, da nemaš predrasuda i da te istinski zanimaju kao učenici i ljudi.

    avatar

    02.12.2009. (17:25)    -   -   -   -  

  • NF

    stalno pitanje, je li važnija forma ili sadržaj, meni su danas, srećom na stranom jeziku pisali vođeni sastav o tome što rade za svoje zdravlje, jedna cura je napisala da ju je mama učila da joj je za zdravlje najvažniji uredan i konroliran seks i u tom stilu bez većih gramatičkih i pravopisnih grešaka, druga je uglavnom griješila, al je pisala otprilike u stilu koji sugeriraju autori udžbenika, trčanje, svjež zrak, vitamini, sastav joj se crveni od ispravaka kao treće lice prezenta habt umjesto hat, brijem da bi ispravljači na državnoj maturi honorirali ovu drugu...
    baš cool

    avatar

    02.12.2009. (17:26)    -   -   -   -  

  • geomir

    A da nije to trilema, kvadrilema, .....?? :-)))

    avatar

    02.12.2009. (17:53)    -   -   -   -  

  • ljelja

    Problem je u stilu i kućnom odgoju.

    avatar

    02.12.2009. (18:52)    -   -   -   -  

  • j.

    Slažem se sa @marchelinom da je problem prvenstveno u vremenima.
    Vremenima u kojima smo se, ni krivi ni dužni, zatekli, a ne pripadamo im.
    Pa čekamo ili da se vrate ona stara, dobra, ili da dođu neka druga, bolja.
    Podsjeća malo na prošli post, ha?

    p.s. Pokušavam zamisliti situaciju u kojoj bi mome razredu (bilo to u osnovnoj ili srednjoj školi, svejedno je) netko učinio to isto.
    Opet pokušavam... ne ide...

    avatar

    02.12.2009. (19:25)    -   -   -   -  

  • babyblue

    Ne vidim ovdje nikakav problem.:)Mnogi su se izuzetni pisci (kojima se svatko imalo načitan divi) proslavili uporabom vulgarizama i mislim da je licemjerno učenike zbog toga prozivati. Čitamo im u sklopu nastave književnosti o Poeovom braku s malodobnom sestričnom, o Verlaineu koji je zbog Rimbauda napustio obitelj i pijan ga upucao, o Vidriću koji je umro u umobolnici, o Jesenjinu koji se ubio u 30-toj godini, o Kamovljevoj psovci..Vjerujem da je učenik htio stilski upotrijebiti ove riječi, ali je očito promašio.
    Slažem se sa @catwalk o provokaciji. Nije li jedan od ciljeva umjetnosti upravo provokacija?
    Sve u svemu, učeniku petica za hrabrost. - u zalaganje:))))

    avatar

    02.12.2009. (19:27)    -   -   -   -  

  • montelupo

    Dileme nema: ako nije bilo stilski, onda je kao i bilo koja neprikladno upotrijebljena riječ. Zgodno bi bilo biti u mogućnosti zorno im prikazati kakav stilski primjer psovanja u književnosti...i sve je riješeno.

    avatar

    02.12.2009. (19:50)    -   -   -   -  

  • barba

    pi*darije su stvari oko pi*zde, a *eben/a/o je duh vremena.

    avatar

    02.12.2009. (20:02)    -   -   -   -  

  • turimti

    jeste...

    avatar

    02.12.2009. (20:12)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ svima: :)) No dobro. Dakle, ne radi se o provokaciji, niti o stilu, a ponajmanje o budućem piscu. Ne radi se o mom neznanju što bih s takvim učenikom (valjda je do sada to svakome jasno;). Radi se o još jednom SIMPTOMU, još jednom u nizu koje opisujem. Simptomu čega? POMICANJA GRANICA.

    Naime, gdje je crta preko koje NE bi trebalo nešto tolerirati? Ukoliko sljedeći put netko napiše u školskoj zadaći, primjerice "Ma pun mi je k*rac škole, idite svi u tri p*čke materine, vi j*beni kreteni", naravno, treba ljubazno popričati s učenikom, biti što obzirniji tako da on shvati... Da shvati što?

    Što mislite da će shvatiti?

    avatar

    02.12.2009. (20:46)    -   -   -   -  

  • Dosanjana

    eh profa, taman sam te mislila priupitati jel to neki test, al vidim da nije :( tužno. Ne znam zašto bi bio problem u nastavniku? Ako ono baš nije neko smeće pa zagorčava klincima život. Problem je u djetetu i u odgoju. Pa tako jasno. Bilo bi smiješno započeti riječima kojima ću započeti, ali: "kad sam ja bila klinka" ... za svaku psovku bih dobila po ušima. Kad mi je prvi put poletjelo hebote, sjećam se ko danas, stari mi je zavalio jednu, tako da sam pazila kako ću pričati pred njima. Tako da sam se pred njima suzdržavala sve dok se nisam udala :))) i otišla od kuće. E onda im je bilo drago da im dođem u posjete u bilo kakvom izdanju i s bilo kakvim riječnikom :))))) Ali šalu na stranu - klinci vas ne cijene ni koliko je crno pod noktom, nažalost. Mi smo se našim učiteljima i profama klanjali i ljubili pete, ajd dobro, ne baš tako, ali smo ih se bojali i imali smo prema njima poštovanja. Ovi današnji klinci nemaju poštovanja prema nikome, ali tu smo djelomično i sami krivi - kad me neki od klinaca oslovi sa "teta" podemonim odmah. "Nemoj teta, samo Dosanjana", i tu počinje rušenje respekta kojeg bi klinci trebali imati prema starijima. A da i ne pričam da klinci prema svojim vlastitim roditeljima nemaju nikakvog poštovanja, pa zašto bi imali prema ikome drugome? Sad but true.

    avatar

    02.12.2009. (21:15)    -   -   -   -  

  • svinjce

    Što učiniti?

    Valorizirati to upravo na način kao što ste naveli u komentaru: "...priča nije je*eno dobra. Imenica i pridjev nisu stiliski opravdano uporabljeni."

    Iskoristiti priliku i popričati o vulgarizmima i njihovoj upotrebi u govoru i pismu, već na sljedećem satu.

    I reći da odsad pa nadalje očekujete da vulgarizmi nisu sastavni dio školske zadaće i objasniti zašto.

    avatar

    02.12.2009. (22:05)    -   -   -   -  

  • ludlud

    Ne znam u kome ili čemu je problem, ali probat ću bit konstruktivan.

    Mislim da je stvar u tome da se odgovori na ovo pitanje: koliko širenje vokabulara doprinosi izražajnosti? Ako je odgovor pozitivan, i vulgarizmi su opravdani.
    Sad, znam da "doprinos izražajnosti" može biti škakljiva i rastezljiva kategorija, ali ugrubo: ako se nešto ne može reći ni na koji drugi način, ili barem ne jednako efikasno, onda je to doprinijelo izražajnosti i kompoziciji čitavog teksta.

    Ponekad i sužavanje vokabulara doprinosi izražajnosti, ali sumnjam da su učenici dovoljno zreli i pismeni za eliptičnost u izrazu, pogotovo da im to bude smišljeno stilsko izražajno sredstvo.

    Ali jedno je sigurno: da bi se bilo škrt u izrazu najprije je potrebno savladati širinu vokabulara.
    Recimo, kad razgovaraju dva tinejdžera u tramvaju ili busu pa jedan kaže:
    - e kuš e jučer ono e jeeeebote e ono e kuš mi ono e.....
    a drugi odgovori:
    - jeeeebote!,
    ...tebi je jasno da su se oni nekako neartikulirano sporazumjeli, po svoj prilici i uspješno, ali to definitivno nije zadovoljavajuća razina artikulacije za školsku zadaćnicu.... ok, nije ni za kruh kupit u pekari, a sigurno nije za školu....
    Drugim riječima, vokabular im je siromašan (bi rekli: nisu rječiti). Sadržaj što je jedan htio reći drugome može se izreći puno bolje (razumljivije) na još desetak, možda stotinjak načina. To što ga je sugovornik razumio ništa ne opravdava. Očito su bili zajedno na licu mjesta pa je prepričavanje tim nepotrebnije. Ako pak stvar treba prepričati trećoj osobi (recimo, pišući zadaćnicu), već se pojavljuje problem (a i didaktički trik-izgovor za objašnjenje potrebe za standardiziranim jezikom).

    Ali, ako bi to bio nekakav učenički pokušaj "stvarnosne proze" u nastojanju da dočara neku generacijsku zgodu, možda bi i moglo proći....

    Nadam se da sam bio jasan, premda sumnjam da sam pomogao u dilemi.

    Isto ovo mogao sam kraće i vremenu primjerenije reći i ovako:

    e ono e profesore daj e ono eee koji k koju p ono k e

    ;))))

    avatar

    03.12.2009. (00:47)    -   -   -   -  

  • odmak

    Slažem se s profesorom da su se granice pomakle. Ali i ludlud je u pravu. Vokabular je siromašan i ulica uglavnom govori baš takvim , ajmo reći, poštapalicama.
    Ti poznaješ učenika i misliš da nije otpor, iako bih ja na prvu ruku rekla da jest otpor.
    Može li se išta promijeniti?
    Možda može. Kao i svemu trebala bi postojati stroža pravila koja bi se svi morali držati.
    Ali, ta stroža pravila povlače za sobom cijeli niz događanja, promjena u zakonodavstvu, zapravo bolje reći čvrstog držanja zakona gdje ne bi bilo opraštanja za maminu i tatinu djecu, promjena vrijednosti u našoj svijesti.
    Odgoja u kojem djevojčice ne bi mahom htjele biti manekenke, a muškarci nogometaši- ne podcjenjujem, nadam se da shvaćaš o čemu govorim.

    avatar

    03.12.2009. (07:54)    -   -   -   -  

  • P. Coehlo

    Prije nekoliko desetljeća sam bio jedan od rijetkih kritičara Miljenka Smoje koji mu je zamjerao uvođenje jezika ulice u literaturu i novinske tekstove. Mnogi moji sugovornici nisu u tome vidjeli problem. Danas je sasvim jasno da je jezik ulice iz onog vremena postao sastavni dio vokabulara na televizijama, novinama itd. Ne treba se čuditi da neko djetene vidi nikakav problem u tome da u zadaći upotrebi rječnik kojega svi oko njega nesuzdržano koriste.
    Nastavnik tu jedino može cijelom razredu (razredima) pokušati objasniti razliku između književnog i kolokvijalnog iako ni tu baš neke jasne razdjelnice nema. Konačno, riječi vrijede onoliko koliko i asocijacije koje u nama izazivaju. U doba moje rane mladosti izraz "ne zezaj me" smatrao se krajnje nepristojnim.

    avatar

    03.12.2009. (08:07)    -   -   -   -  

  • t-shirts

    meni se desilo, u vrijeme pisanja zadacnice, da sam iz jedne dobila losiju ocjenu a profi je razlog bio "nije razumjela sta je pisac htio reci", tema je bila jesen, da ne prepricavam sadrzaj, a mene je to onda strasno razljutilo i rekla sam profi da ne radi svoj posao dobro, jer nema maste i ne razumije, ispricala sam sadrzaj i moje objasnjenje profi koji je radio u knjiznici i ona ga je skuzila, cak joj se svidjeo....................kako ja ne razumijem neke stvari ali trazim od druge strane da mi objasni tako ocekujem i od drugih ili nek sute

    avatar

    03.12.2009. (12:46)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Ja školske zadaće nisam pisao nalivperom već sam koristio tintarnicu, pero i držalo. Mogu vam reći da je bilo zaista teško i trebalo imati puno umijeća da se tim priborom pišu slova i brojke i još tanko-debelo.
    Da bih dobio dobru ocjenu trebao sam se maksimalno koncentrirati na pisanje i sadržaj. I ako je rezultat bio dobar dobio sam dobru ocjenu i pohvalu. Danas se pozornost priskrbljuje (i ne samo kod učenika) vokabularom, a priznanja dobivaju brojem riječi takvog sadržaja po jednoj stranici teksta (Nives Celzijus-Drpić i ini). A nama koji smo pisali tintom i perom, ili onima još starijima koji su pisali guščijim perom, ne preostaje nego da se s time pomirimo.
    O tempora o mores!

    avatar

    03.12.2009. (13:53)    -   -   -   -  

  • Mission Impossible

    Problem je što u cijeloj situaciji učenik ne vidi ili ne želi vidjeti da je to problem kad upotrijebi takve riječi, a to što on misli da je to normalno i uobičajeno, jer to svakodnevno čuje u svojoj okolini samo govori da je problem dublji i da su krivi odrasli, od obitelji, šire zajednice pa do medija gdje se takav rječnik tolerira. Ljudi se smijulje i plješću psovkama male dječice, a kad to djetešce naraste onda bi valjda netko treći (tko?) trebao od takve djece stvoriti dobro odgojene ljude. Ako te netko ne upozori da je nešto krivo kako ćeš znati da griješiš? Ali ovdje se više ne radi o dječici koja ne mogu shvatiti već o skoro odraslim ljudima koji ili žele provocirati ili stvarno nemaju ni trunčice kućnog odgoja ili se prave da ne znaju da je to što rade pogrešno. Iako više ništa nije iznenađujuće pa ni ovo, jako mi je teško povjerovati da netko ne bi znao da su te riječi u tom kontekstu neprilične.
    Granice za neukus i bezobrazluk i što bi se sve trebalo tolerirati pomiču se prema beskonačnosti. Kraj tomu ne možemo vidjeti ali posljedice ovakvih i inih ponašanja mogu se naslutiti (a nekako mi ne slute na dobro). Rješenje? Kad bi svi ljudi na svijetu... :))) Yeah, right!
    Sve što se radi s nekim ciljem i namjerom, na kraju dovede i do rezultata- pozitivnih ili negativnih, a u konkretnom slučaju ovakvih. Netko želi da u budućnosti, a već i sada imamo situaciju kakvu imamo u društvu i da se granice neprestano pomiču, tj. spuštaju prema gorem? U ovom slučaju trava nije ni kod susjeda zelenija.:))
    A zašto? ??? $$$ ??? "$$%"##$&/(=)=?=?
    Žalim, pokušajte ponovo-trenutno je došlo do preopterećenja cijelog sustava. :)

    avatar

    03.12.2009. (15:30)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Ja bih rekla da će uistinu inteligentna osoba znati izraziti svaki stav, emociju, situaciju, ideju, misao i bez psovki, bez da time gubi na željenom sarkazmu, ironiji, elokventnosti (dapače) ili upečatljivosti izrečenog. Kada vidim da se netko služi psovkama u pismu/govoru, to mi više djeluje kao primitivizam i nedostatak adekvatnog vokabulara i vještine kojom bi tekst učinio zvučnim, nego što mi djeluje originalno ili inovativno.

    Svatko može ubaciti neku kvazikul psovku, ali ne može svatko na kulturan,a istodobno inovativan način uobličiti neku upečatljivu misao. Kao i uvijek, do istinske kvalitete dolazi se na teži način, a pisanje nije iznimka. ;)

    avatar

    03.12.2009. (16:11)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    čini se da učenik te riječi nije ubacio s namjerom da provocira. sad, jasno da mu ne možeš to dopustiti i prijeći preko toga (jer škola je škola), ali ne bih se puno brinuo zbog toga. nama je naša profesorica govorila da samo besmrtnici poput Krleže smiju pisati kobasičaste rečenice. smiju li samo besmrtnici poput Bukowskog psovati u tekstu?

    avatar

    03.12.2009. (17:51)    -   -   -   -  

  • dnevnik nestajanja

    upotrebu takvih, stilski neopravdanih žargonizama i vulgarizama (da ne kažem: psovki), vrednujem ocjenom u ''izražavanje''. :)

    avatar

    06.12.2009. (10:39)    -   -   -   -  

učitavam...