Danas u podne odlučio sam pogledati vijesti na HTV 1. Voditeljica je bila Ljiljana Saucha. Negdje pred kraj emisije, najavila je prilog o svetkovini tijekom koje šijiti obilježavaju smrt imama Huseina. Uslijedio je prilog u kojem se moglo vidjeti nešto nalik ovome:
Zatim se na ekranu ponovno pojavila gospođa Saucha. Nije ni trepnula: vrhunska profesionalka. Ja sam pak, premda već dobrano tup na šokantne prizore kojima nas dnevice godinama bombardiraju, još neko vrijeme razmišljao o neobičnom planetu na kojem sam se zatekao. Kojega li kontrasta: Ljiljana Saucha i šijitski vjernici-flagelanti! Loša reklama za religiju (kao takvu) u današnje doba, moglo bi se reći. Pao mi je na um i Richard Dawkins: koja li mješavina osjećaja njega obuzme kad vidi ovakvo nešto... No, nedavno sam pročitao u tisku da se i prethodni papa povremeno bičevao. Premda načelno razumijem o čemu je riječ, ipak se pitam, nije li život jednostavno sam po sebi dovoljno često dovoljno neugodan pa čemu još pridodavati kamenčiće u cipele, bodljikave pojaseve oko bubrega, ili se mlatiti metalnim bičevima... Kako vi tumačite taj fenomen?
Post je objavljen 27.12.2009. u 19:47 sati.