Na prozoru mraz crta bijele cvjetove,
dok gradom vesela buka zabavlja ulice.
Na stolu jedna čaša vina, miris borovine,
i tihi sat što otkucava sate kasne.

Lampice trepere, ali ne griju sobu,
svjetlo im je hladno, kao dalek sjaj.
Tražim tvoj glas u vjetru što vani plače,
tražim u mraku jedan zagrljaj.

Svi su prozori budni, sjaje u daljini,
čuju se pjesme, smijeh negdje vani.
A kod mene samo snijeg na pragu spava,
Hladan i bijel, dok me tuga svladava.

Gdje si ove noći, dok mraz polja krije?
Čije srce sada tvoja ruka grije?
Hoćeš li mi doći, kroz mećavu i dvor,
da još jednom skupa okitimo bor?

Božić je velik, a soba je prazna,
samoća je ova k'o najteža kazna.
Sretan ti Božić, negdje u daljini,
dok tvoje ime tražim u bjelini.