Static GIF Static GIF
Moving Image

Stop brokulama

29 listopad 2025

Ponekad postoje stvari koje većina ljudi prihvaća bez razmišljanja, iako im se mnogi zapravo protive. To nisu velike ni važne teme, nego male svakodnevne navike koje uzimamo zdravo za gotovo. Jedna od takvih stvari, barem za mene, su brokule.


U zadnje vrijeme često razmišljam o jednoj stvari koja mi jednostavno ne daje mira. Brokule. Toliko se o njima govori, da su zdrave i ukusne te se često promoviraju kao da bismo to svi trebali jesti, a meni su iskreno odbojne. Ne volim njihov okus, teksturu ni miris. Pokušala sam ih jesti više puta, u raznim jelima, ali nikad nisam osjetila zadovoljstvo, samo bljutavo i neukusno. Mislim da nije pogrešno što sam to priznala.

Zato želim otvoreno reći: „Želim da se brokule zabrane“. Ne iz hira, ne iz šale, nego iz uvjerenja da ne trebaju biti dio polica u trgovinama, sastojak u restoranima niti u bilo kojoj hrani. Postoji toliko drugih vrsta povrća koje je hranjivo, zdravo i puno ukusnije, kao što su mrkva, tikvica, blitva, grašak. Sve to može dati tijelu ono što mu treba, bez onog neugodnog osjećaja koji brokule davaju.

Mnogi će reći da je to pretjerano, ali ja mislim da svatko ima pravo izraziti svoj stav o onome što jede. Ako nešto većini ljudi nije po ukusu, zašto bi se i dalje proizvodilo u tolikim količinama? Zašto bi se trošili resursi, zemlja i voda na nešto što mnogi ni ne žele na svom tanjuru? U vremenu kad se toliko govori o održivosti, možda bismo trebali početi razmišljati i o tome da ne uzgajamo ono što ljudi ne vole.

Zabrana brokula ne bi značila kraj zdrave prehrane. Naprotiv, to bi bio poticaj da se više pažnje posveti drugim vrstama povrća, odnosno onima koje ljudi stvarno žele jesti. Hrana bi trebala biti užitak, a ne prisila. Treba jesti hranu koja budi u tebi osjećaje u kojoj uživaš u svakom zalogaju. Nitko ne bi trebao osjećati da mora jesti nešto što mu ne odgovara samo zato što je to „preporučeno“.

Zato stojim iza svog stava. Želim svijet bez brokula! Ne zato što želim nekome nauditi, nego zato što vjerujem da imamo pravo živjeti bez nečega što nam jednostavno ne prija. Vrijeme je da se glas, onih koji ne vole brokule, napokon čuje. Možda je vrijeme da prestanemo prisiljavati sebe i druge da prihvaćaju ono što im se ne sviđa, samo zato što „tako treba“.

San

19 listopad 2025

Nismo se nikad vidjele uživo,
a opet si bila tako blizu.
U Splitu.
Došla si kod frendica,
kao da je to najnormalnija stvar na svijetu.

More je bilo tiho,
sunce je klizilo po tvojoj kosi,
a ti si stajala kraj obale i smijala se.
Netko te slikao.
Zauzela si pozu,
okrenuta ka moru,
dok je srce u meni lupalo.

Nisam ti rekla da sam tu.
Samo sam tiho stala iza tvojih leđa,
kao sjenka,
kao čežnja.
Nisi me mogla vidjeti,
ali slika... slika je sve rekla.

Kasnije,
dok si gledala fotografiju,
sve se zaustavilo.
U kutu kadra - ja.
Nisi znala da li je stvarnost
ili još jedan san.

Zadržala si dah.
Oči su ti zatreperile.
ali taj osmijeh
prošao je licem
prije nego što su riječi stigle.

Prišla si mi.
Bez pitanja. Bez sumnje.
Samo suze i taj osmijeh
koji govori sve.
Zagrlila si me,
kao da svijet opet ima smisla.
Kao da se vrijeme spojilo u tom jednom
trenutku.

I ništa više nije bilo važno.
Samo to da si tu.
I da sam ja tu.
Napokon.

Koliko vrijedi ljubav

02 listopad 2025

Danas, rijetko tko prihvaća sitnice,
Rijetko tko nekome piše pjesme,
Ili na putu ubere dvije, tri ruže,
Nema više plišanog mede.

Danas, često gledaju samo novce,
Ne gledaju, da li imaš čiste obraze,
Tko vozi koji auto ili motor,
I kojim se bavi poslom.

Koliko vrijedi jedan zagrljaj,
A koliko jedan lajk i pratitelj?
Koliko je teška jedna riječ,
Pa ne znaš reći: „Oprosti“!?

Iz riječi u djela, iz djela u laži,
Svima su novci važni,
Sve su to oronule duše,
I iskvarene ruke.

Ljubav više nije iskrena ni lijepa,
Ona po svijetu luta slijepa,
Traži barem jednu malu pažnju,
Jednu malu čokoladu.

Koliko vrijedi auto i stan,
Ako nemaš ružu da daš?
Koja je vrijednost novca,
A bojiš se iskrenog poljubca?

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

footer image