U svijetu, koji je pun izazova, lako se izgubi iz vida ono što nas čini ljudima i što nas drži čvrsto na putu. Život nas često stavlja na kušnju i zato se važno sjetiti što nas drži uspravnim. Vjera, obitelj i domovina nisu samo riječi, nego temelj na kojima gradimo život.

Vjera nas uči gledati dalje od onoga što oči vide. Ona je svjetlo u mračnim trenucima i snaga kada mislimo da ne možemo dalje. Vjera nam pokazuje put i daje nam nadu. Vjera mora uvijek biti na prvom mjestu jer je Bog iznad nas, izand svega. Tko smo mi i što smo mi? Mi smo nitko i ništa. Mi smo tek jedna vlas na ruci Božijoj. Bog je velik i pravedan i zato moramo biti ponizni pred očima Božijim. Moramo se moliti da nam pokaže pravi put, da nam da snagu, mir i pravdu. Moramo se moliti i zahvaliti na životu i sve ono što imamo i što ćemo tek dobiti. Zahvaliti se što smo živi i zdravi, što udišemo zrak, što imamo šta jesti, što imamo krov nad glavom, što imamo nekoga tko nas voli. Treba se zahvaliti na svim sretnim trenucima, a i onim lošim i za svaku bol. Jer bez bola i patnje ne možemo steći uspjeh. Bog je uvijek i svuda.

Obitelj je naša životna škola – ljubavi, poštenja i zajedništva. Ona oblikuje naš karakter, uči nas odgovornosti i daje sigurnost koju ne može zamijeniti nijedno bogastvo ovoga svijeta. Obitelj predstvalja prirodnu zajednicu. Prema obitelji moramo biti iskreni i vjerni, čak i onda kad se posvađamo i povrijedimo jedni druge. Obitelj uvijek pronađe pravo rješenje za sve probleme, jer ljubav je jača od ponosa. Dom bez obitelji je samo kuća, a kuća s obitelji je toplo mjesto gdje se osjećaš sigurno i voljeno i gdje znaš da te netko čeka, bez obzira na sve. Kroz obitelj se čuvaju običaji i tradicije. Brak i obitelj su svetinja. U obitelji se zna da je otac stup i zaštita, majka je srce i toplina doma, a djeca su radost i budućnost. Zajedno se moli, zajedno se slavi i zajedno se prolazi kroz životne oluje. Te vrijednosti nikad ne izlaze iz mode i drže nas povezanim s našim korijenima, vjerom i narodom.

Domovina je zemlja koja nam je dala jezik, kulturu i povijest. To je zemlja koju su naši preci s ljubavlju i trudom stvarali, boreći se da ostane slobodna i sigurna. U domovini su naši najljepši trenuci, obiteljske priče i uspomene koje nas oblikuju. Ljubav prema domovini ne znači mržnja prema drugima, već poštovanje prema vlastitim korijenima i spremnost da ih čuvamo za generacije koje dolaze. Voljeti svoju domovinu ne znači biti zatvoren ili biti neprijateljski prema drugim narodima i kulturama. Možemo istinski voljeti i poštovati svoju zemlju, jezik i tradiciju, a istovremeno prihvaćati i cijeniti druge ljude i njihove običaje. Otvorenost i prijateljstvo između naroda čine svijet ljepšim i jačim. Upravo zato kažemo: „Voli svoje, poštuj tuđe!“. To je put prema miru i razumijevanju, jer prava snaga domovine nije u sukobima, usporedbama, nego u ljubavi i poštovanju koju nosimo u srcu.

Uz sve to – vjeru, obitelj i domovinu – moguće je živjeti potpuno i istinski samo ako imamo slobodu. Ona nam daje pravo da vjerujemo bez straha, da gradimo obitelj prema vlastitim vrijednostima i da domovinu volimo onako kako osjećamo u srcu. Ona nam omogućuje da biramo svoj put, svoje misli i svoje riječi. Sloboda je jako važna jer nam daje snagu da budemo svoji, da sanjamo i da gradimo bolji život. Ali sloboda nosi i odgovornost, moraš poštovati i druge i njihovu slobodu, jer ako si slobodan ne znači da možeš povrijediti druge. Zato se kaže da je sloboda i dar i borba. Treba je čuvati i cijeniti jer bez nje ne možemo biti sretni i ispunjeni.

Sve to zajedno, čine temelj svega i sve ima svoj prioritet. Zamislite da se nalazite na brodu i oko vas je jedan bezkrajan ocean. Brod predstavlja vas i obitelj, to je dom, a more predstvalja život i ne znate u kojem smejru treba ići i ne znate što vas čeka miljma ispred vas. Jedro je vaša domovina, ona vam pomaže i potiče. Bog je vjetar, on je put, istina i život. On vas prati cijelo vrijeme i usmjerva, on odabire vaš put. Ponekad ćete usporiti i stati i nećete osjetiti vjetar, ali to je zato što ste mogli ući u oluju da ste nastavili ploviti. I naravno, ne zaboravite dignuti sidro, da budete slobodni.

Na kraju slijedi posao, ne novac, nego posao! Kad kažem posao, svako će prvo pomisliti na novac, jer posao donosi novac. Ali ne! Već posao kao simbol poštenja, poštenog rada i naših dobrih djela, našeg truda. Latisnka poslovica kaže „Ora et'labora!“ što znači moli i radi. Život se sastoji od molitve i rada koji ponekad zna biti bolan, težak, ali ne boj se Bog je s tobom. Bog će ti dati kruh i krov, na tebi je samo da budeš pošten i da moliš. A sada da se vratimo na novac. On se opće ne nalazi na listi. Novac je čisto zlo, u njemu je sotona. Novac je posvađao mnogo braće i sestara i rodbine. Novac uništava obitelj. Zato ne smijemo dopustiti da nam novac bude važan, Bog će pomoći.