Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

četvrtak, 30.09.2004.

Legenda o Alandiji

Vrijeme dok je Svijet bio još mlad

Nakon Osvita vremena, u ono vrijeme kada je Svijet bio još mlad, pojavili su se niotkuda, njihova su srca bila vatrena, a bili su ogrnuti tamom i hladnoćom noći. Kud god bi se kretali pratio bi ih teror, strah i užas koji su osjetili mnogi narodi pod plavim plaštevima zvijezda. Pojavili su se iznenada i u zemlji Wananunhy, opustošili i razorili je, te je zauvijek pretvorili u zemlju duhova i žeđi. Mnoge su vojske moćnih i slavnih gradova krenule na Hladne vatre i bile su pobijeđene od Hladnih vatri. Govore da su Hladne vatre u svojoj oholosti i bahatosti napale i Bogove sa sijanih zvijezda. Bogovi pošalju božansku vojsku vitezova koji su bili u moćnom savezu koji je povezivalo šest elemenata tog saveza, ali Hladne ih vatre prevare na bojnom polju Herofala i ukradu im sjene i bace ih u vjetar Actyalan. Tako u to vrijeme, dok je Svijet bio još mlad, Hladne su vatre širile strah i paniku pod plavim plaštevima zvijezda i ubrzo se Svijet rušio u groznici ratova koje su izazvale Hladne vatre. Hladne vatre razorile su i posljednji slobodni grad Teton. Grad Onih koji su ostali, grad Sychytha mudrog i starog naroda, te na njegovim ruševinama izgradili svoj grad Smaragatan. Padom vječnog grada Tetona, pale su i posljednje nade Okolnih naroda koji osjeta da više nema nade i da je sve zauvijek izgubljeno. No, preživjeli vitezovi s bojnog polja Herofahl, njih trideset zauvijek zaboravljenih od Okolnih naroda, nisu bili zaboravljeni i od starih Sychytha. Dok su vitezovi grozničavo i uporno nešto tražili, Sychythe su ih strpljivo pratili, promatrali i pamtili svaku njihovu kretnju i pokret.
Napokon se zaustave kada su stigli na mjesto koje su Sychythe nazivali Wolsha. Bilo je to zastrašujuće i misteriozno mjesto. Mjesto je to gdje se u podne gasio dan. Mjesto je to gdje vjetrovi plamte i zavijaju, mjesto je to gdje se kiša i vjetar dodiruju, ali se nikada ne razumiju. Znali su Sychythe da je tu negdje i Bahranamadhe - mjesto gdje spava strašni sjeverni vjetar Actyalan. Znali su Sychythe da dalje ne smiju jer dalje vlada opaka Bijela smrt imena Athumasya, kojoj se ni jedan ratnik oduprijeti ne može, a svi koji su pokušali sada su mrtvi. Pričali su i o tome da su vjetar Actyalan i Bijela smrt Athumasya u dogovoru s još opasnijom i zagonetnijom Anybeathom. Njih troje zajedno bi napadali neoprezne ratnike. Tu je bilo Zabranjeno mjesto na kojem su počele sve legende o kojojima su pričali svi Okolni narodi. Amazonke su znale da na tom mjestu razigrani dječak danima izaziva vjetar i igra se s njim, Shychyte su pričale da se za vedrih toplih noći pojavljuje dječak koji danima spava ispod pijeska, a onda se naganja s vjetrom i za toplih noći nebom šeće. Kotyancy i Sywolykhy pričaju da tu spava Gospodar rata i svih bitaka, tog mjesta boji se i zlo Carstvo Tykanderoghe, a i moćno kraljevstvo Hyperboreye zazire od tog mjesta. Jasno je da Nečeg ili Nekog na tom mjestu ima, a nakon strašne bitke na bojnom polju Herofhalha baš tamo su krenuli malobrojni i zauvijek izgubljeni najbolji i najhrabriji ratnici koje je to Strašno i nezamislivo vrijeme ikada zapamtilo. Bilo je to mjesto na samom rubu poznatog Svijeta, mjesto gdje su rasle i mirisale najljepše šume srebrenog bora. Na mjestu koje je zauvijek okovao led i teško pritisnuo snijeg, na tom mjestu gdje spava strašni sjeverni vjetar Actyalan u krilu strašne polarne zime Athumasye, mjesto koje ljubomorno skriva strašna sjeverna magla Anybeatha. Pored vatri koje su zapalili u krug, ogrnuti svojim plavim ogrtačima, mirno su sjedili i nepomično promatrali nemirnu igru plamenih jezika vatri koje su tko zna zašto zapalili u krug. No, velikom pozornošću svi od reda osluškivali su oni tišinu i zvukove noći koja se nadvila nad šumu srebrenog bora.
Odjednom, sa sjevera, sa Snježnog oceana, zapuše topli vjetar. Bio je to neobičan vjetar za to doba noći i za to doba godine. Iznad maglovitih vrhova visoke i uvijek snijegom pokrivene planine, pojavi se Sjeverna zvijezda Hawalandha. Zbunjeni ratnici ustanu redom, a njihovi oklopi mutno zasvijetle osvijetljeni svijetlom milijuna zvijezda. Ispod Zvijezde Hawalandha stajao je On, okružen Njihovim sjenama. Njegov teški mač na trenutak bljesne. Sychythe padnu redom na koljena mrmljajući samo njima razumljive molitve. Vjetar stane plamtjeti i stenjati, a iznad šume srebrenog bora rodi se nova svijetlost, novo svitanje, nova zora. Svijetlost tog jutra vidjeli su i svi okolni narodi koji su tek stasali u Hrabre narode, a davno zaboravljeni ratnici smrznutih ogrtača, pokriveni injem, istodobno kao jedan stisnutih desnih šaka snažno se udare u desnu stranu oklopa i snažno izgovore: Shaghan! Odmah nakon toga istodobno izvuku svoje teške mačeve, uhvate ih za oštrice i drške okrenu prema Njemu. Bio je to davno zaboravljen pozdrav i davno zaboravljena zakletva koja je značila: - Moj je mač tvoj mač i ja sam spreman na borbu i boriti se dok ima života u meni! –
On izvuče svoj teški mač, zasječe njime na sve četiri strane svijeta i podigne ga visoko. Svijetlost milijuna zvijezda odbije se od Njegovog mača, na trenutak ta svijetlost obasja oštrice vitezova ispod Snježne planine i pretvori se u prvo jutarnje svijetlo. Bili su oni sada sigurni da je to On, Ono što su danima tražili i noćima čekali. Legenda je konačno živa i može početi.

30.09.2004. u 22:51 • 1 KomentaraPrint#^

Amulet lotosa i papirusa

30.09.2004. u 22:50 • 0 KomentaraPrint#^

Amulet žabe

Ovaj amulet simbolizira plodan život i uskrsnuće. S uskrsnućem je bila povezana žaboglava božica Heh žena Khnumova. Kad bi se ovaj amulet stavio na pokojnika imao je zadaću osigurati mu Hehtinu moć uskrsnuća.
Pored ovih amuleta koji su najčešće pronađeni na mumijama postoji i niz drugih amuleta poput amuleta: obzora, kuta, lotosa, papirusa, biča i heka žezla, te mnogih drugih.

30.09.2004. u 22:50 • 0 KomentaraPrint#^

Amulet biča i heka žezla

30.09.2004. u 22:49 • 0 KomentaraPrint#^

Amulet stepenica

Mora da je ovaj amulet imao dva značenja; prvo da podigne do neba, a drugo to je Ozirisov prijestol. Prema jednoj egipatskoj legendi bog Shu poželio je odvojiti božicu Nut iz zagrljaja boga Geba, kako bi njezinim tijelom, oslonjenom na raširene ruke i noge, formirao nebo. No, izgleda da je bio premalen rastom, pa se morao poslužiti ovakvim stepeništem kako bi naum proveo u djelo. Na kraju je uspio.

30.09.2004. u 22:48 • 0 KomentaraPrint#^

srijeda, 29.09.2004.

Legenda o Alandiji

Osvit vremena

Daleka prošlost, oko deset tisuća godina prije. U Praskozorje vremena Okolnih naroda, kada je Svijet bio još mlad, postojalo je Strašno i Nezamislivo vrijeme. Bilo je to vrijeme nakon potonuća moćnog kraljevstva Atlantide i slavnih gradova koji su se nekad davno prije Zemljom prostirali pod plavim plaštevima Zvijezda.
Tamo negdje daleko, u sam Osvit vremena Hrabrih naroda, na mjestu koje su zauvijek okovali led i snijeg, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora. Na tom je mjestu sve i počelo. Predivne legende i priče kruže Okolnim narodima o toj ledenoj zemlji, o tim nepreglednim i hladnim prostranstvima, o tim predivnim mračnim šumama koje stišće led i pritišće snijeg.
Ni najstariji od najstarijih ne sjećaju se više kada, odakle i zašto su se iznenada pojavili najbolji, najstrašniji i najhrabriji ratnici koje je to strašno i nezamislivo vrijeme zapamtilo. Govore da su ih poslali Bogovi da zaustave ratove koji su bili na pomolu između Okolnih naroda koji su tek stasali u Hrabre narode. Bili su to ratnici napadači, lutalice i osvajači, šutljivi, teško oklopljeni i naoružani spremni na borbu i riješeni da izginu svi od reda. Govore da su ti najbolji ratnici od samog Osvita vremena nešto uporno i grozničavo tražili. Ratovi su bespoštedno bjesnjeli, a oni su i dalje uporno tražili. Govore da su ti ratnici u jednoj bitki s Hladnim vatrama na bojnom polju Herofahla izgubili svoje sjene. Svi su bili sigurni da traže upravo njih, svoje vlastite sjene. Napokon, Okolni su ih narodi zaboravili, ali ne i stari narod Sychytha. Za vrijeme vedrih i toplih noći Sychythe bi čule njihovu pjesmu, a vidjeli su ih i kako lete između zvijezda. Onda jednog predivnog jutra ti strašni ratnici napadači našli su, vidjeli su to što su tražili i obećali su da će se vratiti. I vratili su se u još većem broju još strašniji, još snažniji, još hrabriji, još opasniji i još teže oklopljeni i naoružani.
Predivne legende stanu kružiti među Okolnim narodima o tim ratnicima, o toj zemlji, o tim nepreglednim prostranstvima koje je zauvijek okovao led i snažno pritisnuo snijeg. Tajanstveni ratnici u plavim odorama i ogrtačima, ratnici lutalice i osvajači, ratnici napadači, stanu ubrzano graditi svoje neobične gradove i naselja. Na samom rubu svijeta oni podignu svoj Zimski bedem. Tamo bi oni svake godine jahali na svojim snažnim i plemenitim konjima, a bila je to najveća tajna koju su oni uporno i sebično čuvali. Nikada Okolnim narodima nije bilo jasno zašto su ti najstrašniji, najhrabriji i najbolji ratnici koje je Vrijeme zapamtilo bili spremni rušiti svoje neobične gradove i ići dalje. Zašto su podigli neosvojivi Zimski bedem i strpljivo ga svake godine dograđivali i to na samom rubu svijeta i vremena kad do tuda ne bi stigla nikada ni jedna vojska onog vremena. Ipak oni su odlazili tu i smrzavali se u punoj bojnoj opremi spremni u svakom trenutku na borbu i riješeni svi od reda da izginu samo da bi ponovno vidjeli sjevernu zvijezdu Hawalanda i nešto, ili nekoga ispod nje.
Govore da se oni još uvijek sjećaju davno Zaboravljenog vremena prije potonuća slavnog kraljevstva Atlantide i slavnih gradova koji su se nekad davno prije prostirali pod plavim plaštevima zvijezda. Govore da oni znaju tajnu Vitezova vjetra koji su se pojavili u sam Osvit vremena i koji od prvog trenutka nekoga traže i strpljivo čekaju.
I tako bi oni svake godine, riješeni da se bore i da izginu svi odreda, na svojim plemenitim i snažnim konjima, kretali u susret vjetru sjevera koji ih je čekao ispod planine Wyghena.
Oni bi tada danima, iza Zimskog bedema, strpljivo čekali, a noćima pozorno osluškivali zvukove i šumove noći, potpuno mirni, ogrnuti svojim plavim ogrtačima. Svakodnevno bi izazivali vjetar i borili bi se s njim drvenim kopljima ganjajući ga do kraja Sjevera, pobjeđivali ga ili bi bili pobijeđeni…

29.09.2004. u 20:49 • 5 KomentaraPrint#^

Horus sin Izidin u naručju svoje majke

29.09.2004. u 20:44 • 0 KomentaraPrint#^

Amulet papirusovog žezla

Namjena ovog amuleta bila je da pokojniku vrati snagu i obnovi mladost i na dan sahrane pokojniku se stavljala u ruke. U najranijem razdoblju ovaj amulet pokojniku je u ruke stavljao sam bog Toth. Sam amulet papirusovog žezla (wad) predstavlja moć Izide koja je ovo žezlo dobila od svog oca, muža božice Renenet. Božica Renenet smatrala se pokroviteljicom obilne žetve i hrane.

Amulet ljestvica

U grobnicama Starog i Srednjeg Carstva često su pronalaženi mali drveni predmeti u obliku ljestvica. U tekstovima iz grobnica faraona Unasa i Pepija jasno se da pročitati kako drevni Egipćani vjeruju da je dno nebesa, zapravo nebo ovog svijeta, napravljeno od željezne ploče, pravokutnog oblika, čija se četiri kuta oslonjena na četiri stupa podupirača koji predstavljaju četiri strane svijeta. Na toj željeznoj ploči žive bogovi i blaženi pokojnici, a cilj je svakog dobrog Egipćana da baš tu ode nakon smrti. Na nekim svetim mjestima, na vrhovima planina, rub te željezne ploče bio je tako blizu ovom svijetu da su za uspon bile dovoljne samo malo veće ljestvice. Egipćani su vjerovali da su takve ljestvice bile potrebne i samom Ozirisu da bi se popeo na nebo. Ljestvice mu je napravio bog Ra. S jedne strane ljestvica stajao je Ra, a s druge Horus sin Izidin, te su obojica pomogli Ozirisu da se popne u nebo.

Amulet dva prsta

Ovaj amulet, koji predstavlja dva prsta (kažiprst i srednji prst), zapravo predstavlja Horusove prste kojima je on pomogao svom ocu Ozirisu da se popne po ljestvicama na nebo. Ovaj amulet mogao se naći na tijelu pokojnika koje je bilo omotano zavojima (mumija).

29.09.2004. u 20:42 • 0 KomentaraPrint#^

utorak, 28.09.2004.

Borba Horusa i Seta

Horus, Heru – p – khart, sin Izidin čarobnjački je začet od majke Izide i oca Ozirisa. Naime, Izida je po svaku cijenu željela mužu Ozirisu podariti nasljednika. Već od rođenja Horus postaje žrtvom spletki svoga strica Seta, majčinog brata, koji je ubivši mu oca Ozirisa zauzeo prijestolje.
Izida se skrivala u močvarama gdje je i rodila sina Horusa, nasljednika prijestolja. Kako Set nije nikako mogao u svom obliku prodrijeti u močvaru, pretvori se u zmiju i pronalazi malog Horusa. Izida je nenazočna i Set nesputan smrtno truje malog Horusa. Pronašavši svog sina na umoru Izida je očajnički zakukala tako da se njezin vapaj čuo sve do «Barke od milijun godina». Iz nebeske barke prvi je čuo vapaj Toth. On se odmah spusti i kada je vidio da magijske moći Izide nisu dovoljne za spas djeteta, ponudi on pomoć svemoćnog Raa.
Ra zapovijedi da sunčeva barka miruje na nebu, dan ostane tako dugo produžen dok bogovi nisu pronašli magijsku formulu za izlječenje Horusa. Formulu je pronašao sam Toth i on uspijeva izliječiti Horusa. Od tog trenutka Ra i Oziris preuzmu zaštitu mladog Horusa jer postalo je jasno čak i bogovima da ako Horus umre, zle i mračne sile mogle bi razoriti svijet. Kao dječak Horus je prikazivan kako siše palac, obrijane glave s koje pada dugi uvojak (simbol mladosti kod Egipćana), ali već tada Horus ima krunu na glavi. Kako Horus raste, njegov otac Oziris često dolazi iz carstva mrtvih kako bi sina podučio borbi i vještini ratovanja. Mnogi bogovi i božice Horusu stoje na raspolaganju i svrstavaju se u redove njegove vojske. Horus juriša u prvim redovima svoje vojske i dobiva nadimak Harendot – osvetnik svoga oca.
Mit dalje priča o teškim borbama koje vode Horusova i Setova vojska. Kad god bi Horus sa svojom vojskom uništio Setovu vojsku, Setu bi uvijek pošlo za rukom ponovno podići svoju vojsku. Tim borbama nije se vidio kraj, pa Set odluči iznijeti spor pred sud bogova. Rasprava se oduži na osam godina, ali je odluka odugovlačena iako su mnogi bogovi skloni Horusu i pripada mu zakonom nasljedstvo. Kako odluka nije donesena dogovoreno je da se bogovi pretvore u nilske konje i pod vodom ostanu tri mjeseca. Pod vodom Izida, u namjeri da pomogne sinu, zakači Seta harpunom, ali ga i pusti. Ovo razljuti Horusa i on ubije vlastitu majku odsjekavši joj glavu. Sada Horus naljuti bogove i prisiljen je pobjeći u planine. Za njim u potragu dade se Set, pronalazi ga, iskopa mu oči i zakopa ih. Prema mitu iz Horusovih očiju niknuli su cvijetovi lotosa (simbol ponovnog rođenja i sunca kod drevnih Egipćana. Set se vraća bogovima, ali niječe da je pronašao Horusa, ali Hator mu ne vjeruje i ona pronalazi Horusa ranjenog i slijepog. Hator je Horusu očne duplje zaliječila gazelinim mlijekom i vratila mu vid. Napokon sud donosi presudu u korist Horusa, ali se time ne miri Set. Set je okovan i zapovjeđeno mu je da mora zauvijek štititi Ozirisovu lađu od udara oluje i vjetra, a Horus postaje gospodar Gornjeg i Donjeg Egipta prozvan Heru – neb – taui (gospodar dviju zemalja).
Mit dalje priča da se Horus vjenčao s božicom Hator – božicom veselja, ali je uz nju imao i mnogo smrtnih žena. Mit priča i o četiri Horusova sina koje je imao s božicom Izidom (majkom !?), a oni su bili čuvari četiriju strana svijeta. Nakon njega svi egipatski faraoni uzimaju titulu «živi Horus».

28.09.2004. u 22:08 • 4 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 27.09.2004.

Ra i Horus

Ra je najvjerojatnije bio najstariji bog kojeg su drevni Egipćani obožavali i njegovo ime seže daleko, jako daleko, u tako daleko vrijeme (Athumanunh to zove – Vrijeme prije samog Osvita vremena ili Praskozorje vremena) da mu je značenje nedokučivo i zauvijek ostalo nepoznato. Za Egipćane je vrijeme počelo onog trenutka kada se Ra u stvaranju pojavio nad obzorjem u obličju Sunca, a čovjekov je život uspoređivan s njegovom svakodnevnom putanjom još od najranijeg vremena. Egipćani vjeruju da Ra plovi nebom u dvjema barkama (matet i sektet). Od izlaska do podneva Ra putuje u matet, a od podneva do zalaska Ra putuje u sektet. Dok izlazi (rađa se) Raa napada strašna i moćna zmija Apep, personifikacija zla i mraka. Ra se borio s ovim čudovištem tako da ga je pogodio strijelama koje su spržile Apepovo tijelo. (nešto slično događa se kasnije i u borbi između Horusa i Seta)
Međutim, pored Raa, u ta davna vremena postoji i bog imenom Horus (Athumanunh skreće pozornost da to nije bog koji je sin Izide). Dakle, radi se o bogu čiji je simbol ptica sokol (Irihor) odnosno prvi živi stvor koji se pojavljuje na zemlji. Tog sokola ili Horusa Egipćani slave također kao boga sunca, a kasnije dolazi do zbrke (u početku toj zbrki nasjeda i Athumanunh) gdje se ovaj bog pobrkao s Izidinim sinom Horusom.
Horus poprima slijedeća obilježja: Heru – ur, Heru – merti, Heru – nub, Heru –hent –hat, Heru – hent – an – maa, Heru – khuti, Heru – sam – taui, Heru – hekenu i Heru – behutet.
Athumanunh Izidinog sina razlikuje tako što ga nazove Heru – sa – Ast – sa – Asar (Horus sin Izide sin Ozirisa) ili Heru – p – khart (Horus u naručju svoje majke).

27.09.2004. u 22:27 • 0 KomentaraPrint#^

Amulet udjat (Horusovo oko)

Ovaj amulet bio je jedan od najuobičajenijih kod drevnih Egipćana i izgleda da je bio u širokoj uporabi. Naime, postoje dvije vrste udjata, jedno oko gleda lijevo, a drugo desno, a zajedno predstavljaju oba oka boga Horusa. U drevnim se tekstovima jedno opisuje kao bijelo, a drugo kao crno (jedno predstavlja Sunce, a drugo Mjesec, ili jedno je Ra, a drugo je Oziris. No, kada su Egipćani nosili amulet udjata željeli su da im on donese blagodat snage, krepkost, zaštitu i sigurnost, dobro zdravlje i sl. U religijskim tekstovima Egipćani udjat ponekad nazovu i meh udjat (ispunjen udjat) što se odnosi na Sunce u ljetnom solsticiju. U ljetnom solsticiju Sunce ima najmoćniju snagu, pa možda i odatle želja da amulet meh udjat ima zadaću da svom nositelju osigura takvu snagu i zdravlje.

27.09.2004. u 22:26 • 0 KomentaraPrint#^

Amulet skarabeja

Skarabej je bio simbol boga Khepere koji pak je predstavljao nevidljivu moć stvaranja koja je pokretala Sunce preko neba. Spoznaja da skarabeji lete tijekom najvrelijeg doba dana učinila je to da su Egipćani ovog insekta poistovjetili sa samim suncem. Kako je nevidljiva moć boga Khepere bila uzrok sunčevog «kotrljanja» preko neba (kheper – onaj koji kotrlja) tako skarabej postaje simbol Khepera. Kako bog Khepera predstavlja i nedjelatnu, ali živu materiju, koja samo što nije počela život, isto tako i mrtvo tijelo za Egipćane nosilo je u sebi klicu za novi život (klica duhovnog tijela), Egipćani nalaze novu simboliku. Kako gruda koju skarabej kotrlja sadržava njegove ličinke koje samo što se nisu izlegle, tako su najvjerojatnije i tu Egipćani našli usporedbu s mrtvim tijelom. Kako je skarabej davao skriveni život svojim ličinkama u grudi, tako će i amulet skarabeja, simbol boga Khepere, mrtvom tijelu na koje je stavljen, podariti novi život.

27.09.2004. u 22:25 • 0 KomentaraPrint#^

nedjelja, 26.09.2004.

Ptah – jedan je od najaktivnijih triju velikih bogova koji su izvršavali Thotove zapovjedi. Dvojni bog Ptah-Seker stvoren je spajanjem Sekera što je ime za inkarnaciju memfiskog Bika Apisa. Trojni bog Ptah – Seker – Ausar simbolizirao je život, smrt i uskrsnuće. Bio je samostvoren i obličje boga – Sunca Raa kao onog koji započinje dan.

26.09.2004. u 21:55 • 0 KomentaraPrint#^

Amulete menit i sistrum nose bogovi, kraljevi i svećenici, obično ih drže u ruci, ali ponekad se nose i oko vrata. Namjena menita je da donosi radost i sreću, a vjerovalo se da ima i magijska svojstva. Predstavljala je hranu i snagu, te se vjerovalo da su u amuletu objedinjeni muški i ženski organi za razmnožavanje. Amulet stavljen na tijelo pokojnika trebao mu je donijeti moć života i ponovno rođenje.

26.09.2004. u 21:54 • 2 KomentaraPrint#^

Umjetnički zanati drevnog Egipta

Zanatlije drevnog Egipta dovele su do savršenstva obradu plemenitih materijala, a najpoznatiji su slonovača i drvo. Drvo u Egiptu je bilo rijetko i jako skupo, pa mu je posvećivana posebna pozornost. Očuvani primjerci starog namještaja ne samo da su savršeno obrađeni, već se mogu natjecati i s današnjim suvremenim dizajnom. Zlatari i metaloobrađivači perfektno vladaju svojim zanatom u obradi metala i dragog kamenja. Uščuvani primjerci nakita svjedoče o usavršenoj vještini. Kao primjer može se uzeti kolekcija iz Tutankamonove grobnice. U njoj su vaze i svjetiljke od gotovo prozirnog alabastera, ukrašene reljefima i zapisima, namještaj na kojem su zdušno radili stolari i zlatari, ogrlice i ukrasi od zlata i dragog kamenja vrhunske obrade. Da se čovjeku pamet okrene, a sve to pripadalo je jednom mladom i gotovo beznačajnom vladaru.
Iako egipatska kultura nije izvršila direktan utjecaj ni na jednu značajniju civilizaciju kasnijeg doba, njezin utjecaj prepoznaje se u tehnici izradbe motiva sve do perioda ranog krščanstva.

26.09.2004. u 21:53 • 0 KomentaraPrint#^

Grčka mitologija

Maja (grč. Maia – kćer titana Atlasa i morske nimfe Pleone, Maja je majka boga Hermesa)

Živjela je u Arkadiji, a tu se u nju zaljubio Zeus. U pećini planine Kilene rodila je Zeusu sina Hermesa. Hermes je bio glasonoša bogova i bog trgovaca, hodočasnika, govornika, takmičara i liječnika. Međutim, osim njih, bio je i bog varalica i lopova istodobno. Kako je Maja bila smrtnica, nakon smrti Zeus je prenosi na nebo, a zajedno s njom i šest njezinih sestara. Sve ih je pretvorio u sjajne zvijezde zviježđa Vlašića (Plejade).
Imena Majinih sestara: Meropa, Elektra, Tajgeta, Alikona, Kelena i Steropa. Kad su njihove sestrične Hijade umrle od tuge za mrtvim bratom Hijantom, Majine sestre redom su si oduzele život.
U mitovima pored Maje značajniju ulogu imaju: Meropa kao žena Sizifova, Elektra majka kralja Dardana, praoca Ilija, utemeljitelja legendarne Troje. Tajgeta je majka Lakedemona prvog spartanskog kralja. Meropa je na nebu teško vidljiva jer se srami što se udala za Sizifa, a Elektra, žalosna zbog razaranja Troje, raspustila je svoje predivne duge kose i luta nebom. Povremeno Elektru možemo vidjeti kao kometu.

26.09.2004. u 21:51 • 3 KomentaraPrint#^

Kiparstvo i slikarstvo drevnog Egipta

Egipatsku umjetnost možemo pratiti od najranijih početaka do punog izražaja temeljnih ideja vodilja. Ne smije se zaboraviti da se egipatska umjetnost temelji na sasvim drugačijim principima od onih na koje smo se naviknuli kod Grka. Umjetnost Egipta ne dokučuje nam svijet onakvim kakvim ga vidimo, već onakvim kakvim ga naša mašta vidi i doživljava.
Središnja figura egipatskih crteža i reljefa je čovjek. Čovjek predstavljen kao karakterističan skup raznih dijelova tijela viđen iz različitih kutova. Glava je prikazana s bočne strane, a oči frontalno. Ramena su okrenuta prema promatraču, a noge i ruke prikazuju se iz profila. Središnja figura je vladar i ona je mnogo veća od ostalih, izuzmemo li od ovog bogove.
Vještina crtanja i slikanja u Egiptu sputana je tipiziranim formama koje se bezbroj puta ponavljaju. Tijekom vremena taj broj je povećan i obogaćen brojnim novim motivima koje pronalazimo na zidovima grobnica Starog kraljevstva. Kasnije kada Egipat postaje moćna imperija koja održava veze s dalekim zemljama i narodima i kipari i slikari pronalaze nove motive. Egipatski crtež doživljava svoj procvat tijekom Novog kraljevstva, a o tome nam svjedoči pregršt oslikanih rukopisa iz Knjige mrtvih. Reljefi su obično plitki, precizno izrađeni i pozorno obojani. Egipatska skulptura usprkos savršenoj obradi likove pokazuje nekako ukočeno i neprirodno. Najviše pozornosti pridaje se licu, a ruke i noge su stereotipne.

26.09.2004. u 00:28 • 6 KomentaraPrint#^

Khepera – stari iskonski bog, bog čestice koja u sebi sadrži klicu života koji samo što nije nastao. Ponekad predstavlja mrtvo tijelo iz kojeg treba ustati duhovno tijelo. Prikazan je u obliku čovjeka s glavom insekta skarabeja, koji je kasnije i postao njegov amblem jer se vjerovalo da je samorođen i samostvoren. Riječ khepera znači – onaj koji kotrlja, a kada se njegova navika da kotrlja grudu u kojoj su položena njegova jaja, veza postaje očigledna. Dok se gruda s jajima kotrlja izležu se mladi skarabeji, a dok se sunce «kotrlja» nebom odašilje svijetlost i toplinu, a s njima i život iz kojeg se rađaju svi zemaljski stvorovi.

Khnum - jedan je od starih kozmičkih bogova koji je pomagao Ptahu u izvršavanju Tothovih naloga, a koji pak je riječima izražavao volju prvobitne, stvoriteljske Moći. Tvorac je on onoga što je i onoga što će biti, izvor je stvorenog, otac očeva i majka majki. Prema jednoj legendi oblikovao je čovjeka na lončarskom kolu.

26.09.2004. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#^

subota, 25.09.2004.

Grčka mitologija

Minotaur (grč. Minotauros, lat. Minotaururs – čudovište iz knososkog labirinta s ljudskim tijelom i glavom bika)

Majka mu je bila Pasifaja, žena kretskog kralja Minosa, a otac sveti bik u kojeg se Pasifaja zaljubila tijekom Minosovog izbivanja. Kako bi ga sakrio od javnosti kralj Minos dao je izgraditi labirint i u njega zatvorio Minotaura. Labirint je izgradio slavni atenski graditelj i umjetnik Dedal. Minos je u labirint bacao djevojke i mladiće iz Atene, koje je svake devete godine morao slati atenski kralj Egej. Egej je na Atenskim igrama ubio Minosovog sina Androgeja, a za uzvrat Minosu je bio dužan svake devete godine poslati djevojke i mladiće iz Atene.
Od toga danka u krvi Atenu je oslobodio Egejev sin Tezej koji se dragovoljno prijavio među žrtvovane mladiće. Tezej je uz pomoć Minosove kćeri Arijadne nakon teške borbe ubio Minotaura.

25.09.2004. u 23:59 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 24.09.2004.

Arhitektura drevnog Egipta

Arhitektura drevnog Egipta

Temeljni graditeljski materijal u Egiptu bila je glinena nepečena cigla sušena na zraku. Još oko 3100. p. K. Ona ima standardnu veličinu, remen od pet shespa ili od dvadeset debha (remen – lakat (373,60 mm), shesph – dlan (74,72 mm), debh – prst (16,68 mm). Kao potporanj krovnoj konstrukciji, a i za izradu tavanice služila su debla palme. Krovovi se pokrivaju slamom ili trskom. Iako je kamen rabljen za izradu nekih grobnica i hramova od najranijeg doba, sušena glinena cigla ipak je temeljni graditeljski materijal.
Uporabom kamena počinju se graditi stupovi s kvadratnim presjekom, a drveni palmini stupovi dobivaju svoje kamene kopije. Najstariji kvadratni stupovi nemaju podnožje već se stapaju s podovima, a na njihovim stranicama ispisuju se reljefi i zapisi. Još kasnije četverokutni stupovi glačanjem rubova postaju osmostrani, šesnaeststrani dok vrh ostaje četverokutan poradi lakšeg spajanja i stapanja s konstrukcijom. Usijecanjem žljebova u ravne površine stupova dobiva se efektna (ponekad i mistična) igra svijetlosti i sjena. Najstariji stupovi s žljebovima i bez njih kakve vidimo u stepenastoj piramidi, jedinstveni su, nepoznatog su podrijetla i najzanimljivije je što ih više nigdje ne možemo vidjeti.
Velika egipatska ljubav prema biljkama našla je svoje mjesto i u izradbi potpornih stupova. Primjećuju se dvije najčešće biljke: Nimphae lotus – lotus i Cyperus papyrus – papirus. Ovakvi stupovi ponekad su jedna stabljika, a ponekad pak svežanj, snop stabljika dok je kapitel pupoljak ili cvijet te biljke. Ipak, najčešće se rabe snopovi trstike ili papirusa, a na dnu su suženi i imaju naslikano lišće. Tijekom XVIII. Dinastije toga nestaje i stupovi su glatki i prekriveni reljefima i zapisima hijeroglifa.
Zbog toga što su zidane od glinenih cigli jedva da i ima ostataka kuća iz drevnog Egipta, ali brojni crteži daju nam jasnu sliku kako su mogle izgledati. Kuće zemljoradnika malo su se razlikovale od ovih koje danas nalazimo u Egiptu. Bila su to jednostavna zdanja od nekoliko prostorija. Stepenište vodi na ravni krov gdje pak se ponekad nađe još nekoliko manjih prostorija. Život se uglavnom odvijao u velikom dvorištima dok su unutrašnjosti bile, a u zavisnosti od bogatstva i moći vlasnika, obojene ili ukrašene asurama koje su visjele po zidovima i bile položene na podove. Kuće bogatijih Egipćana imale su pored velikih dvorišta i veliki trijem okrenut prema sjeveru, a u svrhu zaštite od ljetnih pripeka. S trijema se ulazilo u široki hol sa stupovima, iza kojeg se nalazi još jedna duža prostorija, najvjerojatnije blagovaona. Iza su sobe za obitelj vlasnika, kuhinja i sobe za poslugu. Između soba za vlasnike i posluge nalazi se manje dvorište, a u tom dvorištu kod onih najbogatijih nalazi se fontana i malo jezero okružen vrtom, te natkriven prostor za objedovanje tijekom ljetnih sparina.

24.09.2004. u 23:21 • 2 KomentaraPrint#^

Duša (ba)

Dio čovjeka za kojeg su Egipćani vjerovali da uživa vječno postojanje na nebu, nazivali su ba (duša), nešto uzvišeno i plemenito. Obično je ba smatran kao nešto što je bestjelesno, da je izgrađen od zraka i da ima oblik ptice s ljudskom glavom, ali može uzeti i bilo koji drugi oblik

24.09.2004. u 22:59 • 1 KomentaraPrint#^

Amulet zmijske glave

Ovaj amulet trebao je čuvati mrtvo tijelo pokojnika od zmijskih ugriza u podzemnom svijetu i u grobnici. Trebao je predstavljati pobjedu nad zmijama uz pomoć božice Izide. Postoje i mišljenja da zmijska glava zapravo predstavlja zmiju koja se izdiže nad glavom ovna na obrednoj alatki urhekau koja se rabila tijekom obreda «otvaranja usta».

24.09.2004. u 22:58 • 0 KomentaraPrint#^

Amulet lešinara

Amulet lešinara bio je namijenjen da pokojniku pruži zaštitu posredovanjem božice Izide kao «božanske majke», a bio je napravljen od zlata u obliku lešinara koji raširenih krila lebdi u zraku i u svakoj kandži drži ankh – simbol života. Stavlja se oko vrata pokojnika na dan sahrane.

24.09.2004. u 22:57 • 0 KomentaraPrint#^

Amulet nefer

Nefer (radost, sreća) zapravo je simbol muzičkog instrumenta i omiljeni je privjesak ogrlicama koje trebaju donijeti sreću i radost onome koji ih nosi.

24.09.2004. u 22:57 • 0 KomentaraPrint#^

četvrtak, 23.09.2004.

Amulet shen predstavlja sunčevu putanju i simbolizira neograničeno vremensko razdoblje (vječnost). Shen je pokojniku trebao osigurati život koji će trajati sve dok se sunce kreće svojom putanjom po nebu. Obično je bio naslikan na sarkofagu pokojnika. Izgleda da je kartush ništa drugo nego izduženi shen. Kartush ima namjenu da zaokruživši ime isto štiti od bilo kakovih povreda i oštećenja.

23.09.2004. u 21:44 • 2 KomentaraPrint#^

Amulet zlatne ogrlice ima za cilj da pokojniku podari moć oslobađanja od zavoja u koje mu je tijelo umotano. Ogrlica je načinjena od čistog zlata i pokojniku se stavlja oko vrata na sam dan sahrane. Ovaj amulet vrlo je rijedak.

23.09.2004. u 21:43 • 0 KomentaraPrint#^

Egipatski amuleti

Ovaj amulet predstavlja kopču s Izidinog pojasa i trebao je pokojnika štititi od bilo koga tko je imao neke zle namjere. Prije nego što se kopča objesila oko vrata pokojnika bila je uronjena u vodu u kojoj su namočeni cvijetovi anham. Ovako priređena amulet kopče osiguravao je pokojniku i siguran ulaz, te pristup na svako mjesto u podzemlju. Na sarkofagu pokojnik kopču drži u desnoj ruci.

23.09.2004. u 21:41 • 0 KomentaraPrint#^

Kalendar Maya

Kalendar Maya

Quetzelkoatl među Mayama je živio 52 godine, a onda s prvim jutarnjim svijetlom nestao. O tome su Maye zapisale u kamenu: strašni bogovi na nebu se mogu vidjeti deset puta u periodu od 52 godine, a svake 53. oni dolaze među Maye.

Athumanunh računa:
52 godine : 10 puta vidljivi = 5, 2

Kalendar Maya HAAB ima 365 dana, znači:
52 godine X 365 dana = 18 980 dana

Sveti kalendar Maya TZOLKIN ima 20 mjeseci, a mjesec 13 dana, znači:
13 dana X 20 mjeseci = 260 dana
73 godine X 260 dana = 18 980 dana

Ako Maye na nebu vide nešto 10 puta tijekom 18 980 dana, onda znači da to i vide jedan put svakih 5,2 godine ili nakon 1898 dana. Što su to vidjele preplašene Maye svakih 1898 dana na nebu?

Athumanunh zna da su na nebu planete i zvijezde, znači da tu nešto vide. Tražeći u Enciklopedijama pronašao je ovo:

Merkur – da se jednom okrene na svojoj putanji i vidi ponovno treba 88 dana ili 0,24 g.
Venera – da se jednom okrene na svojoj putanji i vidi ponovno treba 225 dana ili 0,62 g.
Zemlja – da se jednom okrene na svojoj putanji i vidi ponovno treba 365 dana ili 1,00 g.
Mars – da se jednom okrene na svojoj putanji i vidi ponovno treba 687 dana ili 1,88 g.
XXX – da se jednom okrene na svojoj putanji i vidi ponovno treba 1898 dana ili 5,20 g.
Jupiter – da se jednom okrene na svojoj putanji i vidi ponovno treba 4329 dana ili 11,86 g.


Aha, ako se taj planet s kojeg su možda Maye imale posjetu okrene i vidi za 1898 dana, a kalendar TZOLKIN koji su ti posjetioci ostavili Mayama ima 260 dana, onda se sve slaže. Samo što dan tamo traje 7,3 zemaljska dana. Jojoj, pa kako su onda spavali?

Athumanunh računa:
TZOLKIN ima 260 zemaljskih dana = 1898 zemaljska dana : 7,3 zemaljska dana
73 dana X 260 dana = 18 980 dana

23.09.2004. u 21:38 • 1 KomentaraPrint#^

srijeda, 22.09.2004.

Amulet teth

Najvjerojatnije je da predstavlja stablo drveta u koje je božica Izida sakrila mrtvo tijelo svojeg muža boga Ozirisa. Četiri vodoravne crte simboliziraju četiri strane svijeta. Teth je prije stavljanja na pokojnika trebao biti umočen u vodu u kojoj su bili cvijetovi anham. Stavljao se oko vrata i trebao je dati moć vraćanja tijela u prvobitno stanje kako bi ono moglo postati savršeni hu (duh). Na poklopcu sarkofaga pokojnik u lijevoj ruci ima amulet teth, a u desnoj amulet kopče.

22.09.2004. u 21:52 • 4 KomentaraPrint#^

Amulet jastuka

Ovaj amulet predstavlja model jastuka koji se postavljao ispod vrata mumije u sarkofagu i svrha mu je da «uzdigne» i zaštiti glavu pokojnika.

22.09.2004. u 21:52 • 0 KomentaraPrint#^

Amulet ankh

Predmet koji je predstavljao ovaj amulet ostao je nepoznat. Ipak, ma što da on predstavlja, sigurno je da simbolizira život. Nosi ga i ima u rukama skoro svaki bog i božica sve od najranijeg doba. Po tome lako se da zaključiti da upravo ankh predstavlja najraniji amulet i najvjerojatnije simbolizira život. Ankh koji je Athumanunh vidio na Anijevom papirusu može se opisati ovako: - ankh se uzdiže iz tetha, a ruke koje se pružaju iz ankha nose sunčev disk…-

22.09.2004. u 21:50 • 3 KomentaraPrint#^

Athumanunh Legatus

Athumanunh je dječak u kojem se budi čovjek, zapravo on je čovjek u kojem još uvijek dječak živi. Paladin je on jedan od najboljih, a namjere su mu uvijek dobro skrivene. Potomak je najplemenitije skupine ratnika koji su ikada zemljom koračali i zna tajne iz Osvita vremena, tajne prije stvaranja svijeta, a kada smo već kod tajni, tajne se ne ispovijedaju …

22.09.2004. u 21:46 • 2 KomentaraPrint#^

utorak, 21.09.2004.

Amulet srca

Za Egipćane srce (ab) je središte životne snage, izvor dobrih i loših namjera, a ponekad označuje i svijest. Poslije smrti čuva se s posebnom pozornošću i balzamirano odvojeno od tijela pokojnika. Tako balzamirano stavlja se zajedno s plućima u zasebnu posudu i čuva se pod zaštitom boga Tuamutefa.

21.09.2004. u 21:50 • 2 KomentaraPrint#^

Magijske riječi - hekau

Amulet (amajlija, hamajlija , talisman) – predmet, ukras, dio odjeće ili opreme, načinjen od različitih materijala (kamen, metal, drvo, staklo, tkanina …) koji stari Egipćani rabe da bi zaštitili ljudsko tijelo, (živo ili mrtvo), od utjecaja i učinaka štetnih sila (zmije, crvi, plijesan, trulež, raspadanje…) ili magijske riječi hekau ispisane hijeroglifima.

21.09.2004. u 21:49 • 0 KomentaraPrint#^

Magija starog Egipta

Egipatski amuleti

21.09.2004. u 21:36 • 0 KomentaraPrint#^

Grčka mitologija

Meduza

(grč. Medusa, lat. Medusa – jedna je od triju Gorgona, nakaznih kćeri morskog boga Forkija i njegove žene Kete)

Meduza je za razliku od svojih sestara bila smrtnica, ali inače im je po svemu bila slična: iscereno lice, prignječeni nos, nakazni životinjski zubi, metalna krila i zmije umjesto kose. Ugledavši je, čovjek bi se od grozote jednostavno skamenio. Prema nekima izvorima, Meduza je nekad bila lijepa djevojka i imala mnogo prosaca. Najljepše na njoj bila je njezina bujna i valovita kosa. Međutim, kada ju je u Ateninom hramu obeščastio Posejdon, a da bi je kaznila, Atena je njezinu kosu pretvorila u zmije.
Ubio ju je Persej, koji joj se približio opremljen krilatim sandalama, čarobnim zakrivljenim mačem, čarobnom kacigom i štitom u kojem ju je motrio kao u ogledalu. Mačem joj je odrubio glavu, a iz njezinog tijela izašli su div Hrisaor i krilati konj Pegaz. Iz krvi koja je kapala iz njezine glave izlegle su se sve i danas poznate zmije otrovnice. Kao strašno oružje Persej je tri puta rabio Meduzinu glavu. Prvi put protiv diva Atlasa koji ga je uvrijedio, drugi put protiv Fineja, odbijenog prosca njegove žene Andromede i treći put protiv serifskog kralja Polidekta koji je bio nasilan prema njegovoj majci Danaji. Nakon ovoga Perzej je glavu poklonio boginji Ateni koja ju je pričvrstila na svoj štit. Navodno je Meduzinu glavu na svom neprobojnom štitu nosio i sam Zeus.
Kasnije su svoje štitove i oklope ukrašavali slikom Meduzine glave mnogi mitski i historijski junaci stare Grčke i Rima.
Prema nekim antičkim piscima Meduza je u vezi s bogom Hefestom rodila i čudovišnog diva Kaka.

21.09.2004. u 21:32 • 3 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 20.09.2004.

Božice Egipta

Neit

Među hijeroglifima bilo je zapisano: - sve što je bilo, što je i što će biti - Kozmička djevica Neit simbol je vječnog rađanja života u svemiru. Tvorac je ona tog vječnog univerzuma, te je rodila Ra, boga sunca, prije nego je i sama bila stvorena. No, onda se opet u hijeroglifima spominje kao Raova kćer, što naravno onda pobija ono prvo.
Kako na glavi nosi crvenu krunu Donjeg Egipta, greškom se dalo zaključiti da je jedno od božanstva ranog ujedinjenja Donjeg Egipta, gdje je i locirano njezino trajno boravište.
Oružje koje gotovo da i nije ispuštala iz ruku: štit, luk i ukrštene strelice, upućuju na to da je to ratnička boginja, ili pak boginja lova. Opet papirusi pričaju: Mnoge bitke i ratove vodile su i dobivale vojske kojima je ona bila na čelu. Smatrana je i sveopćom majkom, pramajkom svih majki, zaštitnica je ljudi i bogova, pa je tako hijeroglifi krase imenima «Velika boginja» i «Majka bogova». Pokroviteljica je kućnih vještina, znamen joj je tkalački čunak. Pripisane su joj i moći vračanja, a zbog mudrosti koje je krase bila je i sudac posrednik u dugogodišnjem sporu boga Horusa i njegova strica Seta. Stari Heleni poistovjetili su je s boginjom Atenom, koja je kao i Neit rođena na bezgrešan način.
Njezino kultno središte je grad Saut (Sais).

20.09.2004. u 22:31 • 5 KomentaraPrint#^

nedjelja, 19.09.2004.

Khepera

Athumanunh slaže suglasnike u egipatskim hijeroglifima i između njih ubacuje samoglasnike. Sličica onog što čuči (bog, sveto biće) označava ideogram (logogram) koji nam govori da se radi o božanstvu, a ne o insektu skarabeju iz porodice koprofagi.

19.09.2004. u 21:37 • 1 KomentaraPrint#^

subota, 18.09.2004.

Tefnut

Tefnut - božica vlage, kiše, rose, družica Šu s kojim predstavlja prvi božanski par nazivan još i parom lavova, pa vjerojatno otuda i prikazivanje Tefnut u obliku žene s glavom lava. Sa svojim mužem Šu slavljena je u velikom hramu Sunca u Heliopolisu.

18.09.2004. u 23:38 • 0 KomentaraPrint#^

Kraljevska žezla

1 – ankh – život, biti živ, živjeti od…
2 – žezlo cvijet papirusa (kraljevska vlast) kakvo nose egipatske božice
3 – pastirski štap (hek – vladati, upravljati) nose egipatski bogovi zaštitnici životinja
4 – žezlo (uas) kakvo nose egipatski bogovi koji imaju moć i dominaciju

18.09.2004. u 23:29 • 0 KomentaraPrint#^

Athumanunh i piramide

Možda jedna od najimpresivnijih drevnih civilizacija koja je ikad na ovoj našoj maloj planeti Zemlji cvjetala. Njezinom nasljeđu ljudski se rod divi još i danas uvjeren da je uspio prodrijeti u sve njezine tajne i misterije. No, gdje je zapravo tajna te civilizacije, tog zapanjujućeg naroda koji je pisao o svemu, o svim aspektima svojeg života, a zapravo nikada nije napravio niti jednu zabilješku o načinu na koji su izgradili svoje goleme, brojne i veličanstvene građevine – piramide. Čitav se ljudski rod boji vremena, a zamislite samo, ti tajanstveni Egipćani napravili su nešto čega se boji i samo vrijeme – piramide. Gdje su te njihove tajne? Tajne su upravo tamo gdje se naša mašta i realnost dodiruju. Miješajući maštu i realnost Athumanunh uživa u tajnama starih Egipćana, probajte i Vi i spoznat ćete kako je život lijep, a vjerujte i Egipćani su uživali u životu jer ako nisu, zašto bi se onda uopće trudili da ga produže i poslije smrti. Uspjeli su život produžiti upravo preko piramida …

18.09.2004. u 23:27 • 0 KomentaraPrint#^

Veliki paut bogova koji su u Annu

«Veliki paut bogova koji su u Annu» Božanski paut Heliopolisa zauzimao je veoma značajno mjesto u egipatskoj tradiciji, a obiteljski odnosi u njemu, opisani su brojnim legendama. Čine ga Atum, Šu i Tefnut, Geb i Nut, Oziris i Izida, Set i Neftis.

18.09.2004. u 23:25 • 0 KomentaraPrint#^

Za alcestu

alcesta hijeroglifi

18.09.2004. u 22:48 • 0 KomentaraPrint#^

Toth

Božanski pisar, bog mudrosti, umjetnosti, znanosti i magije. Mjeritelj vremena i zaštitnik znanja i obrazovanja te umjetnosti. Ime mu je izvedeno najvjerojatnije iz naziva za pticu ibis - tehu.

18.09.2004. u 22:40 • 2 KomentaraPrint#^

Stupac s hijeroglifima

Stupac 2

18.09.2004. u 22:38 • 0 KomentaraPrint#^

Hijeroglifi

Hijeroglifi

Hijeroglifi se sastoje od redova malih slika postavljenih u okomite ili vodoravne nizove (redove i stupce). Najčešći smjer čitanja je s desna u lijevo, ali ima i zapisa načinjenih u suprotnom smjeru. Stari su Egipćani najvjerojatnije pisali s desna u lijevo, ali Athumanunh piše hijeroglife s lijeva na desno (iz čisto praktičnih razloga, jer je pisati Athumanunh u školi učio tako – s lijeva na desno, a nada se da mu stari Egipćani to ne zamjeraju).
Bitno je uočiti hijeroglife koji prikazuju ljude ili životinje (njihova prednja strana, lice, naličje, ukazuje nam na smjer čitanja). Egipćani su rabili tri vrste glasovnih znakova: alfabetski, bilateralni i trilateralni. Kako i sami nazivi govore , znakovi mogu označavati jedan, dva ili tri glasa. Osim toga rabe i veliki broj ideograma, znakova koji označuju pojmove, kao i pridjeve koji pobliže označuju riječ uz koju stoje.
Međutim čitanje zapisa hijeroglifa ponekad predstavlja veliki problem jer su Egipćani bilježili samo konstante, neke su riječi rekonstruirane pomoću koptskog jezika, ali ponekad ni to nije pouzdano. Dostupnim izvorima i literaturama nalaze se samo «kosturi» riječi, pa je potrebno između konstanti ponekad ubaciti samoglasnik e, rijetko može koristiti i a. To je onda umjetna vokalizacija, a prava, istinska i originalna egipatska vokalizacija i izgovor još uvijek su nam nepoznati i strpljivo čekaju red da budu otkriveni.
Athumanunh već godinama skuplja i zapisuje hijeroglife po svim mogućim knjigama, a u posljednje vrijeme i luta internetom u potrazi za istima i sve marljivo zapisuje u svoj uvjetni «rječnik hijeroglifa» čiji dio Vam i prikazuje.

18.09.2004. u 22:38 • 0 KomentaraPrint#^

Stupac s hijeroglifima

Stupac 1

18.09.2004. u 22:34 • 1 KomentaraPrint#^

srijeda, 15.09.2004.

Krune Egipta

1 – Bijela kruna Juga (Gornji Egipat)
2 – Crvena kruna Sjevera (Donji Egipat)
3 – Dvostruka kruna (Ujedinjeni Egipat) - sekhemti
4 – Kraljevska ratnička kaciga - kheperš

15.09.2004. u 21:50 • 2 KomentaraPrint#^

utorak, 14.09.2004.

Atum

«Atum učini sebi zadovoljstvo» (iu sa), pa je najvjerojatnije iz ovoga izraza izvedeno ime boginje Iusaset ili Nebt Hetep koja se spominje kao majka Šu i Tefnut.
Kako izgleda Egipćani Atuma baš nisu mogli prihvatiti kao biseksualnog boga, pa se u ponekim zapisima spominje da mu je njegova vlastita sjena poslužila kao žena.

14.09.2004. u 22:36 • 0 KomentaraPrint#^

Nun

Voda je prekrivala cijelu Zemlju, vladala je tama i nije bilo bogova. Iz te praiskonske vodene mase Nun izronio je Atum Bog - stvoritelj koji je sam sebe prizvaoi izašao na prvobitni otok.

14.09.2004. u 19:34 • 0 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 13.09.2004.

Legenda o Alandiji

- Tko je ovaj Sonsynorho? – upita Sonsyreya. – Princ Taranth i njegovi Dadaroshany, najveći davež ovog našeg predivnog otoka. Uvjeren u svoju snagu misli da sve može. – odgovori joj Sonsynorha.
- Šećeš sama Sonsynorho? Moglo bi ti se nešto dogoditi ovako daleko od zidina Nyzye. – naceri se mladi princ Dadaroshana. – Zar ti Taranthe ne vidiš da nisam sama? Prate me gardisti mog oca, a ovo je ako nisi znao zemlja Aragoryanaca, pa bih ja tebe trebala pitati što tu radiš? – odbrusi prkosno Sonsynorha. – Baš zbog tvoje gošće i jesam ovdje. Mogla bi je večeras dovesti u naš grad gdje pripremao proslavu i upoznati nas. - - U to leglo zla, gdje slobodno šeću lopovi i gusari? Baš si naivan Taranthe. – odgovori mu Sonsynorha. – Što na moje društvo kaže nepoznata? – sada se Taranth obratio direktno Sonsyrey. Sonsyrey ga na trenutak pogleda i potom mu odgovori: - Društvo već imam, a dijelim i Sonsynorynho razmišljanje i na kraju za večeras imamo druge planove prinče Taranth, ako sam dobro zapamtila. -
Princeze se okrenu i praćene pogledima Dadaroshana, uz nazočnost araghorskyh ratnika, produže prema gradu Nyzya.
Pogledaj je Konhorhe, zar nije predivna? Tijelo božice, ruke nježne i njegovane, duga crne kosa, te predivne nebeskoplave oči. Tko je ona Konhorhe? Zašto je ja do sada nisam vidio?. Pričaju da je južnjakinja, Amazonska princeza, ali stigla je sa sjevera i iznenada se pojavila u luci Nyzye. Dovedi mi je u palaču Konhorhe i dat ću ti zlata koliko si težak! Prinče moj, to je nemoguće uraditi. Ako nisi primijetio među Araghoryancyma nalaze se i nama nepoznati ratnici koji je ljubomorno čuvaju i štite. Tu ih je sada mali broj, ali luka Nyzye vrvi od njih. Uzmi plaćenike i moju gardu, pa uradi što moraš. Već smo zapodjenuli kavgu s njima prinče, ali smo izvukli kraći kraj. Zapovijeda im neki pukovnik Unakas, a taj ti vitla mačem kao da je poludio, a sve mi se čini da ih je na ovom otoku puno više sličnih njemu, samo nije mi jasno… daj Konhorhe, zar te uplašila šačica nepoznatih ratnika. Pripremi se sutra idemo direktno u luku Nyzye da to ja vidim vlastitim očima! Dozvoli mi prinče da završim i da te upozorim. Jedan kotyansky časnik ispričao mi je priču o nepoznatim ratnicima koji su se pojavili iz maglovite i hladne zemlje i toliko silno navalili na Sywolykhe, te im nanijeli toliko poraza od kojih jedva da im prijestolnica Thopsthona osta. Govore da su i oni sami, Kotyancy, imali strašne muke s njima. Znaš i sam da iako su divlji, Kotyancy i Sywolykhy nisu plašljivi i kukavice. Bore se oni poput lavova i poraz ne priznaju, međutim tim ratnicima stvarno priznaju hrabrost i poraze koje su im nanijeli. Čini mi se da su to upravo ti ratnici dopratili tvoju ljepoticu i ne bi valjalo da se i sami upuštamo u … Opet ti Konhorhe, čini mi se da si ostario i postao strašljiv. Zar Dadaroshany nisu u zemlji Forx dokazali da su bolji od Sywolykyh i inih ratnika, zar mi nismo tukli najbolje odrede kraljevstva Amaroth. Zar se nismo hrabro dokazali na Hyperareyi, zar se nismo tukli sa ratnicima Sectorha ili si sve to zaboravio i postao kukavica? Ne prinče, nisam kukavica, ali govorim ti o onome što sam čuo, a čuo sam da će sutra u Nyzyu doploviti još brodova tih nepoznatih ratnika i da će na njima biti i njihov princ kojeg nazivaju čudnim imenom Onaj koji spava ispod pijeska, pa ako želiš možemo se sutra s njima ogledati, ali ti to ne preporučujem. Ako je tako onda je to to. Obavijesti Coyotyane, nadam se da su zainteresirani za neki plijen, a moglo bi ga sutra biti, nemoj zaboraviti i na Kotyance! Sutra idemo u luku Nyzye!

13.09.2004. u 21:56 • 0 KomentaraPrint#^

Sljedeći mjesec >>

  rujan, 2004 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga




www.hitwebcounter.com



Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Photobucket




Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Photobucket

wizard Pictures, Images and Photos


Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.

Photobucket


Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...