Arhitektura drevnog Egipta
Temeljni graditeljski materijal u Egiptu bila je glinena nepečena cigla sušena na zraku. Još oko 3100. p. K. Ona ima standardnu veličinu, remen od pet shespa ili od dvadeset debha (remen – lakat (373,60 mm), shesph – dlan (74,72 mm), debh – prst (16,68 mm). Kao potporanj krovnoj konstrukciji, a i za izradu tavanice služila su debla palme. Krovovi se pokrivaju slamom ili trskom. Iako je kamen rabljen za izradu nekih grobnica i hramova od najranijeg doba, sušena glinena cigla ipak je temeljni graditeljski materijal.
Uporabom kamena počinju se graditi stupovi s kvadratnim presjekom, a drveni palmini stupovi dobivaju svoje kamene kopije. Najstariji kvadratni stupovi nemaju podnožje već se stapaju s podovima, a na njihovim stranicama ispisuju se reljefi i zapisi. Još kasnije četverokutni stupovi glačanjem rubova postaju osmostrani, šesnaeststrani dok vrh ostaje četverokutan poradi lakšeg spajanja i stapanja s konstrukcijom. Usijecanjem žljebova u ravne površine stupova dobiva se efektna (ponekad i mistična) igra svijetlosti i sjena. Najstariji stupovi s žljebovima i bez njih kakve vidimo u stepenastoj piramidi, jedinstveni su, nepoznatog su podrijetla i najzanimljivije je što ih više nigdje ne možemo vidjeti.
Velika egipatska ljubav prema biljkama našla je svoje mjesto i u izradbi potpornih stupova. Primjećuju se dvije najčešće biljke: Nimphae lotus – lotus i Cyperus papyrus – papirus. Ovakvi stupovi ponekad su jedna stabljika, a ponekad pak svežanj, snop stabljika dok je kapitel pupoljak ili cvijet te biljke. Ipak, najčešće se rabe snopovi trstike ili papirusa, a na dnu su suženi i imaju naslikano lišće. Tijekom XVIII. Dinastije toga nestaje i stupovi su glatki i prekriveni reljefima i zapisima hijeroglifa.
Zbog toga što su zidane od glinenih cigli jedva da i ima ostataka kuća iz drevnog Egipta, ali brojni crteži daju nam jasnu sliku kako su mogle izgledati. Kuće zemljoradnika malo su se razlikovale od ovih koje danas nalazimo u Egiptu. Bila su to jednostavna zdanja od nekoliko prostorija. Stepenište vodi na ravni krov gdje pak se ponekad nađe još nekoliko manjih prostorija. Život se uglavnom odvijao u velikom dvorištima dok su unutrašnjosti bile, a u zavisnosti od bogatstva i moći vlasnika, obojene ili ukrašene asurama koje su visjele po zidovima i bile položene na podove. Kuće bogatijih Egipćana imale su pored velikih dvorišta i veliki trijem okrenut prema sjeveru, a u svrhu zaštite od ljetnih pripeka. S trijema se ulazilo u široki hol sa stupovima, iza kojeg se nalazi još jedna duža prostorija, najvjerojatnije blagovaona. Iza su sobe za obitelj vlasnika, kuhinja i sobe za poslugu. Između soba za vlasnike i posluge nalazi se manje dvorište, a u tom dvorištu kod onih najbogatijih nalazi se fontana i malo jezero okružen vrtom, te natkriven prostor za objedovanje tijekom ljetnih sparina.
rujan, 2004 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...