Arhitektura drevnog Egipta
Temeljni graditeljski materijal u Egiptu bila je glinena nepečena cigla sušena na zraku. Još oko 3100. p. K. Ona ima standardnu veličinu, remen od pet shespa ili od dvadeset debha (remen – lakat (373,60 mm), shesph – dlan (74,72 mm), debh – prst (16,68 mm). Kao potporanj krovnoj konstrukciji, a i za izradu tavanice služila su debla palme. Krovovi se pokrivaju slamom ili trskom. Iako je kamen rabljen za izradu nekih grobnica i hramova od najranijeg doba, sušena glinena cigla ipak je temeljni graditeljski materijal.
Uporabom kamena počinju se graditi stupovi s kvadratnim presjekom, a drveni palmini stupovi dobivaju svoje kamene kopije. Najstariji kvadratni stupovi nemaju podnožje već se stapaju s podovima, a na njihovim stranicama ispisuju se reljefi i zapisi. Još kasnije četverokutni stupovi glačanjem rubova postaju osmostrani, šesnaeststrani dok vrh ostaje četverokutan poradi lakšeg spajanja i stapanja s konstrukcijom. Usijecanjem žljebova u ravne površine stupova dobiva se efektna (ponekad i mistična) igra svijetlosti i sjena. Najstariji stupovi s žljebovima i bez njih kakve vidimo u stepenastoj piramidi, jedinstveni su, nepoznatog su podrijetla i najzanimljivije je što ih više nigdje ne možemo vidjeti.
Velika egipatska ljubav prema biljkama našla je svoje mjesto i u izradbi potpornih stupova. Primjećuju se dvije najčešće biljke: Nimphae lotus – lotus i Cyperus papyrus – papirus. Ovakvi stupovi ponekad su jedna stabljika, a ponekad pak svežanj, snop stabljika dok je kapitel pupoljak ili cvijet te biljke. Ipak, najčešće se rabe snopovi trstike ili papirusa, a na dnu su suženi i imaju naslikano lišće. Tijekom XVIII. Dinastije toga nestaje i stupovi su glatki i prekriveni reljefima i zapisima hijeroglifa.
Zbog toga što su zidane od glinenih cigli jedva da i ima ostataka kuća iz drevnog Egipta, ali brojni crteži daju nam jasnu sliku kako su mogle izgledati. Kuće zemljoradnika malo su se razlikovale od ovih koje danas nalazimo u Egiptu. Bila su to jednostavna zdanja od nekoliko prostorija. Stepenište vodi na ravni krov gdje pak se ponekad nađe još nekoliko manjih prostorija. Život se uglavnom odvijao u velikom dvorištima dok su unutrašnjosti bile, a u zavisnosti od bogatstva i moći vlasnika, obojene ili ukrašene asurama koje su visjele po zidovima i bile položene na podove. Kuće bogatijih Egipćana imale su pored velikih dvorišta i veliki trijem okrenut prema sjeveru, a u svrhu zaštite od ljetnih pripeka. S trijema se ulazilo u široki hol sa stupovima, iza kojeg se nalazi još jedna duža prostorija, najvjerojatnije blagovaona. Iza su sobe za obitelj vlasnika, kuhinja i sobe za poslugu. Između soba za vlasnike i posluge nalazi se manje dvorište, a u tom dvorištu kod onih najbogatijih nalazi se fontana i malo jezero okružen vrtom, te natkriven prostor za objedovanje tijekom ljetnih sparina.
Post je objavljen 24.09.2004. u 23:21 sati.