Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

četvrtak, 30.09.2004.

Legenda o Alandiji

Vrijeme dok je Svijet bio još mlad

Nakon Osvita vremena, u ono vrijeme kada je Svijet bio još mlad, pojavili su se niotkuda, njihova su srca bila vatrena, a bili su ogrnuti tamom i hladnoćom noći. Kud god bi se kretali pratio bi ih teror, strah i užas koji su osjetili mnogi narodi pod plavim plaštevima zvijezda. Pojavili su se iznenada i u zemlji Wananunhy, opustošili i razorili je, te je zauvijek pretvorili u zemlju duhova i žeđi. Mnoge su vojske moćnih i slavnih gradova krenule na Hladne vatre i bile su pobijeđene od Hladnih vatri. Govore da su Hladne vatre u svojoj oholosti i bahatosti napale i Bogove sa sijanih zvijezda. Bogovi pošalju božansku vojsku vitezova koji su bili u moćnom savezu koji je povezivalo šest elemenata tog saveza, ali Hladne ih vatre prevare na bojnom polju Herofala i ukradu im sjene i bace ih u vjetar Actyalan. Tako u to vrijeme, dok je Svijet bio još mlad, Hladne su vatre širile strah i paniku pod plavim plaštevima zvijezda i ubrzo se Svijet rušio u groznici ratova koje su izazvale Hladne vatre. Hladne vatre razorile su i posljednji slobodni grad Teton. Grad Onih koji su ostali, grad Sychytha mudrog i starog naroda, te na njegovim ruševinama izgradili svoj grad Smaragatan. Padom vječnog grada Tetona, pale su i posljednje nade Okolnih naroda koji osjeta da više nema nade i da je sve zauvijek izgubljeno. No, preživjeli vitezovi s bojnog polja Herofahl, njih trideset zauvijek zaboravljenih od Okolnih naroda, nisu bili zaboravljeni i od starih Sychytha. Dok su vitezovi grozničavo i uporno nešto tražili, Sychythe su ih strpljivo pratili, promatrali i pamtili svaku njihovu kretnju i pokret.
Napokon se zaustave kada su stigli na mjesto koje su Sychythe nazivali Wolsha. Bilo je to zastrašujuće i misteriozno mjesto. Mjesto je to gdje se u podne gasio dan. Mjesto je to gdje vjetrovi plamte i zavijaju, mjesto je to gdje se kiša i vjetar dodiruju, ali se nikada ne razumiju. Znali su Sychythe da je tu negdje i Bahranamadhe - mjesto gdje spava strašni sjeverni vjetar Actyalan. Znali su Sychythe da dalje ne smiju jer dalje vlada opaka Bijela smrt imena Athumasya, kojoj se ni jedan ratnik oduprijeti ne može, a svi koji su pokušali sada su mrtvi. Pričali su i o tome da su vjetar Actyalan i Bijela smrt Athumasya u dogovoru s još opasnijom i zagonetnijom Anybeathom. Njih troje zajedno bi napadali neoprezne ratnike. Tu je bilo Zabranjeno mjesto na kojem su počele sve legende o kojojima su pričali svi Okolni narodi. Amazonke su znale da na tom mjestu razigrani dječak danima izaziva vjetar i igra se s njim, Shychyte su pričale da se za vedrih toplih noći pojavljuje dječak koji danima spava ispod pijeska, a onda se naganja s vjetrom i za toplih noći nebom šeće. Kotyancy i Sywolykhy pričaju da tu spava Gospodar rata i svih bitaka, tog mjesta boji se i zlo Carstvo Tykanderoghe, a i moćno kraljevstvo Hyperboreye zazire od tog mjesta. Jasno je da Nečeg ili Nekog na tom mjestu ima, a nakon strašne bitke na bojnom polju Herofhalha baš tamo su krenuli malobrojni i zauvijek izgubljeni najbolji i najhrabriji ratnici koje je to Strašno i nezamislivo vrijeme ikada zapamtilo. Bilo je to mjesto na samom rubu poznatog Svijeta, mjesto gdje su rasle i mirisale najljepše šume srebrenog bora. Na mjestu koje je zauvijek okovao led i teško pritisnuo snijeg, na tom mjestu gdje spava strašni sjeverni vjetar Actyalan u krilu strašne polarne zime Athumasye, mjesto koje ljubomorno skriva strašna sjeverna magla Anybeatha. Pored vatri koje su zapalili u krug, ogrnuti svojim plavim ogrtačima, mirno su sjedili i nepomično promatrali nemirnu igru plamenih jezika vatri koje su tko zna zašto zapalili u krug. No, velikom pozornošću svi od reda osluškivali su oni tišinu i zvukove noći koja se nadvila nad šumu srebrenog bora.
Odjednom, sa sjevera, sa Snježnog oceana, zapuše topli vjetar. Bio je to neobičan vjetar za to doba noći i za to doba godine. Iznad maglovitih vrhova visoke i uvijek snijegom pokrivene planine, pojavi se Sjeverna zvijezda Hawalandha. Zbunjeni ratnici ustanu redom, a njihovi oklopi mutno zasvijetle osvijetljeni svijetlom milijuna zvijezda. Ispod Zvijezde Hawalandha stajao je On, okružen Njihovim sjenama. Njegov teški mač na trenutak bljesne. Sychythe padnu redom na koljena mrmljajući samo njima razumljive molitve. Vjetar stane plamtjeti i stenjati, a iznad šume srebrenog bora rodi se nova svijetlost, novo svitanje, nova zora. Svijetlost tog jutra vidjeli su i svi okolni narodi koji su tek stasali u Hrabre narode, a davno zaboravljeni ratnici smrznutih ogrtača, pokriveni injem, istodobno kao jedan stisnutih desnih šaka snažno se udare u desnu stranu oklopa i snažno izgovore: Shaghan! Odmah nakon toga istodobno izvuku svoje teške mačeve, uhvate ih za oštrice i drške okrenu prema Njemu. Bio je to davno zaboravljen pozdrav i davno zaboravljena zakletva koja je značila: - Moj je mač tvoj mač i ja sam spreman na borbu i boriti se dok ima života u meni! –
On izvuče svoj teški mač, zasječe njime na sve četiri strane svijeta i podigne ga visoko. Svijetlost milijuna zvijezda odbije se od Njegovog mača, na trenutak ta svijetlost obasja oštrice vitezova ispod Snježne planine i pretvori se u prvo jutarnje svijetlo. Bili su oni sada sigurni da je to On, Ono što su danima tražili i noćima čekali. Legenda je konačno živa i može početi.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...