Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

četvrtak, 23.09.2004.

Kalendar Maya

Kalendar Maya

Quetzelkoatl među Mayama je živio 52 godine, a onda s prvim jutarnjim svijetlom nestao. O tome su Maye zapisale u kamenu: strašni bogovi na nebu se mogu vidjeti deset puta u periodu od 52 godine, a svake 53. oni dolaze među Maye.

Athumanunh računa:
52 godine : 10 puta vidljivi = 5, 2

Kalendar Maya HAAB ima 365 dana, znači:
52 godine X 365 dana = 18 980 dana

Sveti kalendar Maya TZOLKIN ima 20 mjeseci, a mjesec 13 dana, znači:
13 dana X 20 mjeseci = 260 dana
73 godine X 260 dana = 18 980 dana

Ako Maye na nebu vide nešto 10 puta tijekom 18 980 dana, onda znači da to i vide jedan put svakih 5,2 godine ili nakon 1898 dana. Što su to vidjele preplašene Maye svakih 1898 dana na nebu?

Athumanunh zna da su na nebu planete i zvijezde, znači da tu nešto vide. Tražeći u Enciklopedijama pronašao je ovo:

Merkur – da se jednom okrene na svojoj putanji i vidi ponovno treba 88 dana ili 0,24 g.
Venera – da se jednom okrene na svojoj putanji i vidi ponovno treba 225 dana ili 0,62 g.
Zemlja – da se jednom okrene na svojoj putanji i vidi ponovno treba 365 dana ili 1,00 g.
Mars – da se jednom okrene na svojoj putanji i vidi ponovno treba 687 dana ili 1,88 g.
XXX – da se jednom okrene na svojoj putanji i vidi ponovno treba 1898 dana ili 5,20 g.
Jupiter – da se jednom okrene na svojoj putanji i vidi ponovno treba 4329 dana ili 11,86 g.
…

Aha, ako se taj planet s kojeg su možda Maye imale posjetu okrene i vidi za 1898 dana, a kalendar TZOLKIN koji su ti posjetioci ostavili Mayama ima 260 dana, onda se sve slaže. Samo što dan tamo traje 7,3 zemaljska dana. Jojoj, pa kako su onda spavali?

Athumanunh računa:
TZOLKIN ima 260 zemaljskih dana = 1898 zemaljska dana : 7,3 zemaljska dana
73 dana X 260 dana = 18 980 dana

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...