Kiparstvo i slikarstvo drevnog Egipta
Egipatsku umjetnost možemo pratiti od najranijih početaka do punog izražaja temeljnih ideja vodilja. Ne smije se zaboraviti da se egipatska umjetnost temelji na sasvim drugačijim principima od onih na koje smo se naviknuli kod Grka. Umjetnost Egipta ne dokučuje nam svijet onakvim kakvim ga vidimo, već onakvim kakvim ga naša mašta vidi i doživljava.
Središnja figura egipatskih crteža i reljefa je čovjek. Čovjek predstavljen kao karakterističan skup raznih dijelova tijela viđen iz različitih kutova. Glava je prikazana s bočne strane, a oči frontalno. Ramena su okrenuta prema promatraču, a noge i ruke prikazuju se iz profila. Središnja figura je vladar i ona je mnogo veća od ostalih, izuzmemo li od ovog bogove.
Vještina crtanja i slikanja u Egiptu sputana je tipiziranim formama koje se bezbroj puta ponavljaju. Tijekom vremena taj broj je povećan i obogaćen brojnim novim motivima koje pronalazimo na zidovima grobnica Starog kraljevstva. Kasnije kada Egipat postaje moćna imperija koja održava veze s dalekim zemljama i narodima i kipari i slikari pronalaze nove motive. Egipatski crtež doživljava svoj procvat tijekom Novog kraljevstva, a o tome nam svjedoči pregršt oslikanih rukopisa iz Knjige mrtvih. Reljefi su obično plitki, precizno izrađeni i pozorno obojani. Egipatska skulptura usprkos savršenoj obradi likove pokazuje nekako ukočeno i neprirodno. Najviše pozornosti pridaje se licu, a ruke i noge su stereotipne.
Post je objavljen 26.09.2004. u 00:28 sati.