Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

ponedjeljak, 13.09.2004.

Legenda o Alandiji

- Tko je ovaj Sonsynorho? – upita Sonsyreya. – Princ Taranth i njegovi Dadaroshany, najveći davež ovog našeg predivnog otoka. Uvjeren u svoju snagu misli da sve može. – odgovori joj Sonsynorha.
- Šećeš sama Sonsynorho? Moglo bi ti se nešto dogoditi ovako daleko od zidina Nyzye. – naceri se mladi princ Dadaroshana. – Zar ti Taranthe ne vidiš da nisam sama? Prate me gardisti mog oca, a ovo je ako nisi znao zemlja Aragoryanaca, pa bih ja tebe trebala pitati što tu radiš? – odbrusi prkosno Sonsynorha. – Baš zbog tvoje gošće i jesam ovdje. Mogla bi je večeras dovesti u naš grad gdje pripremao proslavu i upoznati nas. - - U to leglo zla, gdje slobodno šeću lopovi i gusari? Baš si naivan Taranthe. – odgovori mu Sonsynorha. – Što na moje društvo kaže nepoznata? – sada se Taranth obratio direktno Sonsyrey. Sonsyrey ga na trenutak pogleda i potom mu odgovori: - Društvo već imam, a dijelim i Sonsynorynho razmišljanje i na kraju za večeras imamo druge planove prinče Taranth, ako sam dobro zapamtila. -
Princeze se okrenu i praćene pogledima Dadaroshana, uz nazočnost araghorskyh ratnika, produže prema gradu Nyzya.
Pogledaj je Konhorhe, zar nije predivna? Tijelo božice, ruke nježne i njegovane, duga crne kosa, te predivne nebeskoplave oči. Tko je ona Konhorhe? Zašto je ja do sada nisam vidio?. Pričaju da je južnjakinja, Amazonska princeza, ali stigla je sa sjevera i iznenada se pojavila u luci Nyzye. Dovedi mi je u palaču Konhorhe i dat ću ti zlata koliko si težak! Prinče moj, to je nemoguće uraditi. Ako nisi primijetio među Araghoryancyma nalaze se i nama nepoznati ratnici koji je ljubomorno čuvaju i štite. Tu ih je sada mali broj, ali luka Nyzye vrvi od njih. Uzmi plaćenike i moju gardu, pa uradi što moraš. Već smo zapodjenuli kavgu s njima prinče, ali smo izvukli kraći kraj. Zapovijeda im neki pukovnik Unakas, a taj ti vitla mačem kao da je poludio, a sve mi se čini da ih je na ovom otoku puno više sličnih njemu, samo nije mi jasno… daj Konhorhe, zar te uplašila šačica nepoznatih ratnika. Pripremi se sutra idemo direktno u luku Nyzye da to ja vidim vlastitim očima! Dozvoli mi prinče da završim i da te upozorim. Jedan kotyansky časnik ispričao mi je priču o nepoznatim ratnicima koji su se pojavili iz maglovite i hladne zemlje i toliko silno navalili na Sywolykhe, te im nanijeli toliko poraza od kojih jedva da im prijestolnica Thopsthona osta. Govore da su i oni sami, Kotyancy, imali strašne muke s njima. Znaš i sam da iako su divlji, Kotyancy i Sywolykhy nisu plašljivi i kukavice. Bore se oni poput lavova i poraz ne priznaju, međutim tim ratnicima stvarno priznaju hrabrost i poraze koje su im nanijeli. Čini mi se da su to upravo ti ratnici dopratili tvoju ljepoticu i ne bi valjalo da se i sami upuštamo u … Opet ti Konhorhe, čini mi se da si ostario i postao strašljiv. Zar Dadaroshany nisu u zemlji Forx dokazali da su bolji od Sywolykyh i inih ratnika, zar mi nismo tukli najbolje odrede kraljevstva Amaroth. Zar se nismo hrabro dokazali na Hyperareyi, zar se nismo tukli sa ratnicima Sectorha ili si sve to zaboravio i postao kukavica? Ne prinče, nisam kukavica, ali govorim ti o onome što sam čuo, a čuo sam da će sutra u Nyzyu doploviti još brodova tih nepoznatih ratnika i da će na njima biti i njihov princ kojeg nazivaju čudnim imenom Onaj koji spava ispod pijeska, pa ako želiš možemo se sutra s njima ogledati, ali ti to ne preporučujem. Ako je tako onda je to to. Obavijesti Coyotyane, nadam se da su zainteresirani za neki plijen, a moglo bi ga sutra biti, nemoj zaboraviti i na Kotyance! Sutra idemo u luku Nyzye!

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...