Come what may

subota , 25.04.2015.

Bila je srijeda. Srijeda kao i svaka druga srijeda koja slijedi nakon utorka, a onda je uslijedila i njegova poruka.
- Hoćeš samnom u TNT u petak? Ima neka svirka.
- Naravno!, odgovaram.
Dan se instantno popravio iako je padala kiša. Još samo četvrtak, još samo dva puta prespavam i idem van s njim.
Nakon pogledanog CSI-a utonula sam u san i trebalo je dočekat taj petak koji se sad već činio mjesecima daleko.
Jedan po jedan sat je odmicao i zazvonilo je posljednje zvono tog petka.

- Vidimo se večeras?
- Da. Gdje se nađemo? U koliko sati?
- Čekat ću prekoputa Rubikona. Pola 10?
- Može. Idem na predstavu u pola 8, ali ću pobjeći pa se vidimo.
......
- Ja sam na Korzu, nemoj opet kasnit!, požuruje me Mateja.
- Neću. Evo me za 2 minute.
Nekoliko minuta kasnije ušle smo u kazalište i Dundo Maroje je mogao početi. Nervozno i uzbuđeno sam pogledavala na mobitel da vidim koliko je sati ne bih li zakasnila. Nakon prvog čina, kao naručena, stigla je kratka pauza.
Brzim korakom sam se uputila do Rubikona. Na dogovorenom mjestu u dogovoreno vrijeme čekao me naslonjen na zgradu sa slušalicama u ušima.
- Bok! Sorry što kasnim, ali sad je bila pauza tek.
- Čao! Nema problema. Što ćemo pit?"
- Hmm, ne znam. Ti odluči!

Nije da nisam znala što odabrati nego činjenica da u životu nisam probala ni gutljaj piva predstavljao je veliki problem za mene. Alkohol i ja - nula bodova. Ubit će me moji ako skuže da sam pila.
- Uzet ćemo vino i uzmi si što god hoćeš uz to., govori dok traži novčanik.
- Ja ću sok., odgovaram i stavljam Cappy od naranče na blagajnu.

Nakon Dragstor avanture zaputili smo se prema keju. Sjeli smo jedno nasuprot drugog i otvorili vino.
Ja ću prvo sok pa ću onda preći na vino., bojažljivo pokušavam prikriti strah od par promila.
Nakon silnih dopisivanja na MSN-u napokon smo bili licem u lice. Ja i on.
U nadi da ne ispadnem totalna kukavica uzela sam vino i sipnula ga u čašu sa sokom. Jedan od užasnijih okusa, ali ajde ja pijem i to pijem vino.
Nešto iza 11 iliti 23 sata uputili smo se gdje smo se prvotno i dogovorili da idemo - TNT.
Prodefilirali smo pijanom ulicom i stali ispred TNT-a. Znam da mi nije bilo baš svejedno, a to je primjetio i on i predložio da prošetamo po gradu nakon čega je predložio odlazak do Rupe na pivo.
Baš kao pravi džentlmen otvorio mi je vrata i pustio me da uđem prva. Naravno da mu nisam priznala da nemam pojma gdje dalje jer mi je to bio tek drugi put nakon što me Anja uvela za Božić, ali sam uspjela doći do šanka.
Svirao je Minimalizam Letu Štuke (ili kako god da se deklinira ime Letu Štuke).
Spoji slatko i slano to ide,ali kruške i jabuke ne. Spoji crnu i bijelu nek boji,siva je slika svijeta,zar ne?, pjevušim svoj najdraži stih dok sjedamo u separe.
- Hoćemo pivo?
- Pivo!? Ma ne, ja ću mineralnu radije.
- Daj, moraš pivo. Barem jedno.
- Ma ne smijem.

Ena, ja nisam tvoj sin. To možeš raditi s njim. Za mene je već kasno., pjevušimo Haustor dok nam ne dođe cuga.
Opet smo se upustili u priču sve dok nije počela Belanova Sunny Day. Nalaktio se na stol taman nekoliko centimetara od mene. (Priznat ću joj zaljubljen sam u nju!)
Nedugo zatim je uslijedio tatin poziv. Ne sjećam se što sam više pričala. Vjerojatno smo pregovarali dokad smijem ostat kad me uhvatio za ruku. Pogubljeno sam završila razgovor i rekla da ću uskoro morati doma. Istog trenutka mi je spustio ruku i uzeo mobitel iz druge te napisao tati poruku sadržaja - Neću!
- Ako mu to pošalješ ubit će nas oboje. Ne smiješ poslati.
- A daj. Pa rekla si da možeš ostat do kad hoćeš.
- Jooj, samo mi otežavaš situaciju. Znaš da bih ostala, ali moram ići.

(25.travnja 2008.)