Old habits die hard

ponedjeljak , 03.06.2013.

Da nisi bila dolje i roštiljala s kretenima nedjelju prije mature.... tako započne svaki razgovor potaknut mojim izvoljevanjima i nezadovoljstvom pravom.
Istina je, ali opet.

Od prijavljenih 20 kombinacija, sve se svelo na dva ili tri izbora. Dan prije ispita na filozofskom, Mirna i ja smo divljale na Mars festivalu pod Savskim mostom.
A kako i ne bismo kad je u igri bio Jared Leto?!
Tu subotu, samo 2 sata prije ispita, polumamurno smo tražile čarape, patike, fen, kemijsku, papire i znanje. Eh, sve se našlo osim ovog zadnjeg.
Jebote, kol'ko još do tamo?, kvocam jer se Miss Daisy navikla na vožnju autićem, a ne na polusatno šetanje.
Uskoro smo bile u Lučićevoj.

Ispit iz engleskog je bio malo lakši, odnosno razumljiviji, ali nedovoljno, stoga je ta opcija odmah prekrižena sa suzama u očima jer sam proteklih deset godina tupila kako želim engleski i ništa drugo nego engleski.
Ništa, preostaje mi ostalih 10 opcija, ali nisu u kombinaciji s engleskim tako da otpada moj FFZg.
Zagreb je već sljedeći dan zamijenjen Katoličko-bogoslovnim fakultetom u Đakovu.
Ne moram ni reći da sam rasturila. Stopostotna prolaznost koja je na kraju rezultirala PRVIM mjestom na rang listi u cijeloj Hrvatskoj. No, kako ni to nije bio moj pravi poziv, pomirila sam se s pravom.
S ogorčenjem sam čekala 4.7. da mi NCVVO još jednom potvrdi i nabije na nos - da, studirat ćeš pravo!

Došao je deseti mjesec i selidba.
Početnim predavanjem iz Političke ekonomije postala sam punopravna studentica prava.
Prvi kolokvij rezultirao je dvojkom i to baš kolokvij iz političke ekonomije. Naredali su se i ostali. Povijest, Teorija prava i države, Engleski i Sociologija koji su prošli puno uspješnije nego ovaj prvi. Čak sam i Teoriju rasturila, prvi teži ispit na pravu.

Prvi semestar riješen, pola drugog skoro položeno i već sam u trećem mjesecu imala uvjet za drugu godinu.
Mislim da ne moram spominjat kako je svaki rad i trud tog časa (15. 3. 2012.) prestao i nestao.
Prije tih veličanstvenih događaja (uspješnih polaganja svih ispita iz PRVOG puta) rekla sam si da neću biti zadovoljna sve dok ne upišem engleski, a i plan je bio da nakon prve godine prava probam opet engleski. E, upravo sam tako sam sama sebi pljunula u lice jer na kraju šestog mjeseca engleski i FF mi nisu bili ni u peti, a kamoli prijavljeni na NCVVOu. Prezadovoljna pravom jedva sam čekala da me netko pita Što studiraš? i da mu izblebetam kako sam sve riješila i da sam rođena za ovaj posao.

Prenošenjem Rimskog i Ustavnog, započela je i druga godina mog (sad ga već i svojatam) prava.
Kazneno pravo, Opća povijest i Obiteljsko pravo obilježili su prvi semestar, Kazneno procesno pravo, Međunarodno pravo i Ekonomijska politika drugi semestar.
Promjenom stana i nekoliko cimerica napokon sam upoznala onu pravu. Odlaskom na faks, dolaskom, prejedanjem pudinzima i njokama nakon napornog seminara, kraj dana bismo dočekale uz Ružu vjetrova (priznajem).
Ali tako smo obilježile samo prvi semestar. Nije da se izvlačim, ali stvarno je tako bilo budući da sam se opet preselila u nadi za pronalaženjem motivacije i knjige.
Čista suprotnost prvom semestru, treći je započeo i završio katastrofalno. Niti jedan jedini položen kolokvija (osim engleskog, ali to se ne računa), a gdje ispita.

U očekivanju proljeća, ljepšeg vremena i motivacije, jedino što sam polagala bila je nada.
Opet niti jedan kolokvij, niti jedan ispit, a i odlasci na tjelesni postali su prava muka. Sve više uviđam kako ovo nije za mene. Ni tjelesni, ni pravo, ni Osijek, a gdje učenje kaznenog (procesnog) prava.
Otkazala sam i šesti promijenjeni stan, skupila svoje prnje i put pod noge. Osijek nisam vidjela već dva mjeseca, nisam otvorila niti jednu skriptu i sve što sad radim odnosi se na neuspješno moljakanje roditelja da me ispišu s prava.