2. poluvrijeme

srijeda , 19.03.2008.

Nije greda.

Jučer sam išla vaditi krv po prvi put u svojih 16, dobro, 15 i pol godina.
Sad svi koji me iole znaju i poznaju pretpostavljaju da sam pravila scene, ali nisam!
Digla sam se ujutro i pomislih kako divan dan. Pff, kako da ne!? Pomislila sam - Bože, molim te da slomim ruku., ali ništa od toga. Istuširala sam se, oprala zubiće, obukla se i krenula prema autu gladna kao vuk.
Molila sam Boga da idemo što dužim putem i da semafori što duže budu crveni, ali šipak. Nevjerojatnom brzinom smo stigli. Kad sam se penjala opet sam pomislila kako bi bilo lijepo da se poskliznem jerbo je čistačica prala stepenice i da barem slomim nogu, ali ništa ni od toga. Kad sam se popela, sestrica mi kaže da ne prima pacijente izvjesne doktorice nego da moram u bolnicu (brrr, samo mi agoniju produžuju).
Kad sam napokon došla u bolnicu imala sam što vidjeti. Red dugačak kao da se daju besplatni čevapi. Ma ne, kao da čekate vidjeti Nikin gol na utakmici. E, da, to je pravi opis. No dobro, i to je tata sredio i ubacio me preko reda.
Pogađate?
Da, opet sam pomislila da barem slomim nogu, ali ništa. Pričekam vani par minuta i ulazim kod doktorice Kuće.
Koju ruku? Lijevu? Desnu? Ne tu desnu, drugu desnu! Pogubila sam se od straha. Stisnula sam šaku i okrenula glavu.
Nešto je ušlo mene (ccc). Igla, naravno. Držim tako ruku kojih 20 sekundi i taman kad sam pomislila da je gotovo okrenem se kad ono ona uzima drugu bočicu, a krvi kao u priči. Kad se nisam ušlagirala!
(Htjela bih samo napomenuti kako imam plavu krv. To je dokaz za sve vas koji mi niste vjerovali da sam plemenite krvi!)
Jedina prednost ovog iskustva je ta da 1376127746234 % znate da neću i ne mogu postat narkić jerbo se ušlagiram kad vidim iglu i sve tomu slično.
Danas sam dobila rezultate i da, pogađate, ovako plemenit čovjek već je jednom nogom u grobu. Normalna vrijednost imunoglobulina je 100, a meni je 769. Imunitet mi je totalno pao i eto ti ponovo moje alergije. 769. Ne mogu vjerovati! Sad ću jest poriluk i sok od cikle.

"Novo vrijeme, drugovi, donosi sa sobom i nove zadatke!"

(Uz sav uloženi trud i dalje ne razumijem što me natjeralo na razmišljanje kako je bolje slomiti nogu/ruku umjesto desetsekundnog vađenja krvi, ali dobro. Silly me.)