= the way I felt yesterday...

Obznanila mi cimerica Veronica jucer ujutro da se seli, ka daleko joj je putovati na posa. Kaze da je nasla vec stan. Aj super rekoh...a kad se tocno selis da znam objavit oglas i to... Prekosutra - veli ona.
Razgoracih oci i osjetih zilu kako mi pulsira na celu...WTF!? Preksutra?? Taman dan prije nego triba platit stanarinu. Ko ce nac novog sustanara u roku 2 dana! Kaze mi ona da se ne brinem jer ka vec je stavila oglas na net.

Naravno, kome je jos na pameti postovat pravila i javit bar 2 tjedna unaprid da ima ambicije promijeniti mjesto stanovanja...pih ko da se to nas ostale tice.
Nisan raspravljala puno s njom iz razloga sto san kasnila na posa, u jednoj ruci drzala vricicu sa radnom obucom (vrazje stikle) u drugoj torbu i kisobran i jos pokusavala odmotati kosu koja se zapetljala u botun od kaputa. I tako kriplavo san izjurila iz kuce brestimajuci sve po spisku.

Popodne, po povratku s posla cula san se s nekim frendovima koji su se izjasnili kao zainteresirani za okupaciju zadnje sobe na kraju hodnika, livo od kupatila, s pogledom na parkiraliste .. kad cujem ja Vero s nekim komunicira. Ja mislila da joj je decko navratio u posjetu, on i tako kao de se preselio ovde. Kad kuca Vero na vrata 15 minuta kasnije, kaze da nam je nasla cimera.
Osvrcem se naokolo, nema nikoga. Kojeg cimera? Di je?
Kaze mi da je sad bija tu i da je otisa na bankomat da digne pare jer ce odma veceras platiti depozit.
Meni knedla u grlu..WTF!? (znan - deja vu) Sklopila si dogovor s likom kojeg ja i Mylene nismo niti vidile, ni cule, ni uspile pronjusiti, provjeriti, procijeniti i dozvolit mu da dili ovaj artisticki stancic s nama dvjema...(artisticki...taj mu je epitet dao moj brat...valjda zato sto zvuci bolje nego jednostavno: rupa)
Ma ok je decko kaze ona, dok ja marsiram prema njenoj (sad njegovoj) sobi. Kad se zacuse vrata. Okrenem se u hodniku kad ulazi - on

A sad se vratimo mjesec dana unazad:

Bila mi je frendica iz hrvatske u posjeti. Slatkog nadimka Latina, kojeg smo joj nadjenuli radi njenih crnih loknica, broncane puti i velikih crnih ociju ( i dupeta ). Ostala je ovdje dobrih dvadesetak dana. iskoristile smo to da uzivamo u turistickom razgledavanju (svih pubova u Dublinu i okolici ) i tradicionalnim Irskim delicijama (citaj: Jameson, Balieys, Guinness ). Inace, najveci dio vremena provodile smo u nama najdrazem klubu The Mezz-u - ama bas svaku vecer.

No jednog zanimljivog utorka dok je na bini White Chocolade obradjivao Foo Fighterse, pridje meni jedan mladic. Ono, naocit, zgodan, taman, s irokeza style frizurom.. Nesto mi mrmlja onako polupijano., ja ga otkantam govoreci da sam nezainteresirana i zauzeta i otprdim do Vikinga koji je caskao s Pitxem obavijen pivskim parama, ni ne sluteci s kakvim se napastima njegova draga mora suocavati .
Dan drugi: eto ti njega opet...ovaj put govori suvislo i zanima ga tko sam sto sam i te spike. Upoznah se s njim i ispricam se sto rano moram napustit tako vazan razgovor jer kao imam nekog posla. Dan treci: eto ti njega opet. Javi se, procaskamo nesto onako neobavezno, ja opet zbrisem, jer baba mi ima hitnu operaciju slijepog crijeva i ja joj moram pridrzavati dvanaesnik...
Dan cetvrti: ovaj cilu vecer snima Latinu i mene. Vikinga nema u blizini, krmi doma...Izadjemo nas dvi zapalit duvan, kad eto ti i doticnoga izlazi vani. Stane s nama bez pardona i nabaci neku spiku.. ja zavrsim s duvanom i preselim se u unutrasnjost Mezza di nas je cekao frend inace jos neoskvrnjenih pluca. A ovaj u spijunskom manevru pokusa saznat od Latine pokoju informaciju o meni. Ne znam cemu, ali Latina mu kaze kako mi je decko ,Anderson, takodjer u klubu i da radi tamo (sto bi bila istina desetak mjeseci unazad...). na sto se ispostavilo da ga ovaj poznaje. 10 minuta kasnije, lik dolazi do mene i ispricava mi se ka sto me pokusava zbarit, jer Anderson je izvrstan i on ga ful postuje i ka nije zna da san mu ja cura. Ja stojim tamo ko tupo tele i ka nesto kiman glavon, a u glavi svira Mile Kekin i ekipa: nije mi jasnoooo, nije nam jasnoooo... Dok se Latina nije doguzala do mene i onako slatkasto bazdeci po Bulmersu pojasnila svoje metode odvracanja upornih tipova od mene.
Haha..ma sto god, meni svejedno. Sad se bar lakse dise. U tom trenu dodje i Anderson pa mu Latina pripovjedi anegdotu. - Di je taj - pita u polusmijehu. Nije bitno, kazem mu. Anderson me zagrli, kaze da mu samo javim ako me opet bude gnjavija pa da ce on popricat s njim, naravno, kroz zezanciju. Ja skupim Latinu koja je pred pozornicom vikala frontmanu - zeni me - skupim Gaucha, koji je vec lagano vegetirao na barskoj stolici i krenemo laganini doma.

A sad se vratimo u juserasnji dan: 28.11.2011.
Pogadjate tko mi je novi cimer!

Evo moj omiljeni analiticar musko-zenskih odnosa, Igniss ima novi post (Upoznajte Beta muškarce) koji me kao i obicno zaintrigirao. Navodi tablicu osobina pojedinih tipova muskaraca dijeleci ih u skupine Alfa, Beta i Omega. Oni koji ga citaju znaju o cemu pricam, oni koji jos to nisu ucinili, mogu kliknuti na navedeni link.

Uglavnom, ono sto mi je u ovom postu privuklo paznju odnosi se na navod u cetvrtom i petom retku ispod tablice:" Alfa muškarci na vrhu direktno i indirektno monopoliziraju ogroman broj kvalitetnih žena..."

Dakle, s obzirom na to da se Igniss bavi vecinom analiziranjem muskog dijela drustva, u koji ja eto ne spadam radi nedostatka dodatne opreme, mene onda zanima ovaj moj, ljepsi dio populacije...Pa koje se to zene i po kojim kriterijima trebaju onda smatrati kvalitetnima???

Zasigurno po nacetku svijeta, to bi bile one malo jace, koje mogu izdrzati zimu u spilji i sacuvati porodicu od gladnih zvijeri, vjerojatno malo jacih bokova sto bi simboliziralo plodnost i osiguran nastavak vrste. Naravno, danas bi se takve smatrale pomalo muskobanjastima, mozda pretilima i sta ti ja znam...

Nego ajmo krenuti od njegovog nauka...(po mom shvacanju) kako su alfa muzjaci savrseni pripadnici jacega spola, macho muskarci, zavodljivi i intrigantni, mozda liseni prekomjernog emocionalizma, nezaustavljivi shevci koji mogu ubrati/ubosti koju god pozele...s tim da zele samo ove kvalitetne...

A definicija kvalitetnih zena danas je....?

Pa to i mene zanima...ali cini se kao nesto o cemu bi se dalo polemizirati. Jesu li to nadnaravne ljepotice koje se mogu mjeriti s Afroditinom ljupkoscu i elegancijom, istovremeno nesposobne da zbroje 2+2, predstave se na engleskom ili promjene pregorjelu zarulju? Ili su to Djevojke prosjecne ljepote, koje imaju sto za reci, koje znaju kako zaintrigirati i nasmijati muskarca, i koje su sposobne prezivjeti bez da budu sponzorirane.
I kako se uopce moze mjeriti ljepota jedne zene ako su ukusi toliko razliciti..
Nekome je Nicole Kidman savrsena, nekome drugome prosjecna. Isto kao sto mene npr Christiano Ronaldo ne privlaci ni malo, dok je drugima sex simbol. Ili pak Kate Moss...ne vidm neke izrazene oci, pune usnice ili ne znam sto je sad vise mjerilo ljepote, ali ne skida se s naslovnica ni u poznim godinama...
Nives Celzijus, Ava Karabatic, Simona Gotovac...lijepe i zgodne jesu, al daj ijednoj da ti skuha sarmu pa bus vidio koliko su kvalitetne? Il je kvaliteta samo u tome sto imaju sise (koje im je naravno kupio netko drugi)...

Vjerojatno kao sto su i Pravi Alfa muskarci rijetki u svijetu...toliko su rijetke i kvalitetne zene...sto po mom misljenu treba znacit da je lijepa, sposobna i pametna u isto vrijeme..,ono tri u jedan, kao sampon, omeksivac i regenerator il sta vec...

Ali, ako je zena vec lijepa, sposobna i pametna zar ce ona izabrati Alfu? Da li ce nju privuci neki savrseno gradjen, neumorni shevac koji ne uspijeva trajati u dvoje ili ce ju privuci neki obican momak, mozda isto dobrog ili prihvatljivog izgleda, malo povuceniji ali zanimljiv i karizmatican koji ce je drzati kao kap vode na dlanu i kojemu ce biti jedina? Pa meni se ova druga opcija cini vjerojatnija.

Dakle, zakljucak (moj naravno, ne znam da li i vas, o tome se tek trebate izjasniti) jest da su Alfe ogranicene na isprazne zene, povrsne, dobroga tijela koje uzivaju u njihovoj popularnosti i/ili budjetu, a za koju godinu ce biti potpuno neupotrebljive u obliku ikakve potpore ili ce se amortizirati tokom vremena i prestati biti privlacne. Korisne su za javna pojavljivanja pri kojima ce drugi pozitivno komentirati njihov izgled i zavidjeti Alfi ciji ce ego probijati plafon...sto ce ga naravno ciniti sretnim, jer je ocito to jedini njegov cilj.

S druge strane Bete, ce imati o cemu razgovarati sa svojom predivnom partnericom i uzivati njezinu potporu dugi niz vremena, iz cistog razloga zato sto oboje znaju razmisljati, sposobni su da privredjuju i pridonose zajedno za bolju buducnost te, se mogu osloniti jedno na drugo, pomoci si savjetima i humorom...

Pa kome je onda bolje?

By the way...Da li muskarac koji je okarakteriziran kao Alfa, a nekim cudom zavoli i obveze se samo jednoj osobi tim cinom automatski postaje Beta or what?

Vremena, treba mi vremena....24 sata nisu dostatna da obavim sve sto sam odlucila obaviti, obvezala se ili obecala da cu obaviti, ili sto je nuzno potrebno i neizbjezno da obavim...

Zadnjih misec dana sam stalno u pokretu (citaj: posao-kuca, posao-posao-kuca)...ko onaj non-stop fast food doli na kraju ulice sta vjecito neka psihodelicna muzika tresti iz njega...I mene neka psihodelija hvata...prihvatila sam multi-tasking kao zivotni poziv i sad ne mogu da ne radim 325 stvari od jednom. Evo i sada, u jednoj ruci duvan, u drugoj salica kave, a ovom rukom s duvanom istovremeno pisem post,a kraj toga mi je otvoren i mail i jos pet drugih stranica na koje bacam oko...Zasto...zato sto je ovo jedino vrime da se relaksiram malo, pa se relaksiram na tri razlicita nacina istovremeno, sto nekako ubija taj smisao relaksacije, i opet se ne osicam opusteno...u k...

Ali sta drugo mogu. Znam da kad prestanem pisat post, moran ubacit robu u masinu, napisat otkazno pismo, da bude ono official, a onda pocet uciti za jbni test koji bi moga vrlo lako uletiti sutra na poslu...(ovom drugom poslu, na kojem ne otkazujem jos), izvadit robu iz masine, opeglat...
Onda ujutro, odbacit to pismo sad vec bivsoj menadjerici, pa na bus za Teranure, na treci posa, odradit 3-4 ure dok je guzva, pa uvatit taxi da me odbaci u sto kracem roku na moju originalnu poslovnu poziciju, tamo odradit cilo popodne, oko ponoc kad dodjem doma javit se materi na skype, poslat mail onoj maloj sta joj dajem repeticije iz spanjolskog da se ne mogu nac s njom sutra ujutro, jer se moram naci s kolegom da mu pregledam i ocijenim poslovni plan, pa da vise pokrenemo to s mrtve tocke. Onda s dragim na rucak, pa na posa opet...20-ti dan za redom...bez slobodnog... Naravno - sama sam si kriva...

Zapela sam izmedju tri posla i pokretanja vlastitog i puknut cu..zva me Viking da idemo u kino veceras, a ja neman vrimena...dva sata siditi u kinu i buljit u platno, bar po ure prije toga kupit karte, i kokice, i bar po ure poslije toga bavuljati s njim po ledenim ulicama i raspravljati o filmu, dok se ne dogegamo doma...znaci 3 utrosena sata...pa savijest bi me pekla. A u to vrime se mogu otusirat, poshishat nokte, oprat kupatilo, zavrsiti prijevod Pokojnog Mattie Pascala...jer ne znam ja sto je to opustanje...bar ne vise...

Gledam u ova platna naslonjena na smedju koznu fotelju. Dvije nedovrsene slike i dvije niti zapocete. Nekad sam se opustala na nacin da sam slikala. Nisam se uhvatila kista vec tri mjeseca i sad stoje tamo, gledaju me, zovu me i skupljaju prasinu.

Dok sam onako u polutrku jucer zurila na posao, naletila sam na starog frenda Allana. Znamo se jos od kad smo bili jedinih dvoje zanimljivih ljudi u onom tmurnom gradicu na jugu zelenog otoka. Bili smo nerazdvojni...naucio me cijeniti slatki okus javorovog sirupa na palacinkama (njegovi polu-kanadski korijeni mi nisu dali mira dok ne probam), naucio me uzivati u pikantnoj meksickoj hrani i ziviti svaki dan kao da je posljednji. Onda se preselio u Dublin, pa smo zajedno istrazivali dvorce, muzeje i parkove. Posjecivali jedno drugo, isli skupa u shopping (ja sam mislila da su zene zahtijevne sto se toga tice...on je dokazao suprotno), gledali klasike i cinicno komentirali filmske pogreske i sladunjavu glumu pojedinjih aktera... A onda sam se, igrom slucaja i potrebe, i ja preselila u Dublin..Ali, sto faks, sto posao, sto veze...pomalo su nas udaljili...i proslo je dobrih nekoliko mjeseci od kada sam ga zadnji put vidjela. Zato me veoma obradovao ovaj iznenadan susret, a ni on nije bio manje sretan.

Radi na nekom projektu nakon sto ga je jedna kompanija, zajedno s kolegom, sponzorirala sa 20 keka eura. U slucaju da ostvare zacrtani cilj, dobit ce jos 60K za daljni razvoj i ugovor s tom tvrtkom. I on je sad sav u poslu, 24 sata dnevno za kompjuterom. Kaze da ako uspiju, Facebook ce biti mala maca naspram njih. Vec je, nevezano za to, izdao nekoliko appova koji su ovdje pravi hit. Vrte se po fejsu, i ostalim portalicima...mene to osobno ne zanima previse, ali lijepo mi je vidjet ljude koji rade nesto sa strascu i voljom.

s obzirom da smo oboje bili u zurbi, ali eto isli u istom smijeru, hodali smo jedno pokraj drugoga i razmijenjivali novosti. Pitao me da li sam raspolozena ovih dana za igranje kriticara i turu po dublinskim restoranima...to nam je nekad jako dobro islo...- naravno-, odgovorila sam... - Izvrsno! Sto kazes na ovaj vikend? Rucak, vecera? Sto ti pase... -
- Ajme, ne mogu ovaj vikend, radim...ne mogu ni u ponediljak, jer takodjer, radim...u utorak isto, u sridu eventualno... - a onda se sitim da imam malu na repeticijama ujutro, u podne sam obecala cimerici da cu joj pomoc kufere odbacit na aerodrom, pa na posa poslije podne ...u cetvrtak imam predavanja do cetiri, a onda idem s Vikingom u Bray...
U k...pomislim, pa jel iman ijedan dan da nije vec isplaniran...odgovor je NE!

Morat cu malo stat na loptu...Giulia me vec tjedan dana zove na kavu, a ja nemam po ure da izdvojim, ma koliko god mi falilo nase spanish-italiano-english laprdanje; Pitx me zove vani vec zadnjih nekoliko vikenda, a ako izadjem vani, znam kako to zavrsi s njim...sambooooca do sutra ujutro, a u 7 mi je raditi, tako da nema smisla...jos kad mu kazem da ne mogu s njim za Novu u Italiju zato sto radim...popizdit ce...
Ni vlastitu cimericu nisam vidila vec 5 dana...ne bih primjetila ni da se odselila...a Viking..ljubica moja, spali smo na to da se vidimo priko skypa zadnjih tri-cetiri dana...jer...nemam kad.

Umorna sam od ovog tempa...Ni kuvala nisam zadnjih dva miseca. Samo si kupim nesto na brzinu, ili zaboravim jesti uopce..Nastavim li ovako mogu slobodno pratit putokaze prema Vrapcu...

Mah...Evo jedan linkic za razbibrigu...Allan u djiru po Californiji par godina unazad..show mi je ovaj soundtrack iza:

Let's go California

Peruci sudje danas, imala sam navalu nekih flashbeckova iz djetinjstva...pa sam onako ribajuci skoreni sug sa pijata spuzvicom i jarom piljila u prazno, toboze u sudoper, i smjeskala se sama sa sobom ko neka berlava..

Sitila sam se stare frendice, nisam se cula s njom vec neko vrime, a bile smo kao prst i nokat.. Bile u istoj grupi u vrticu, isle u istu osnovnu, sidile skupa u istoj klupi, zivile u istom kvartu, imale iste simpatije...bile smo nerazdvojne...uvik smo imale neke svoje weird ideje koje nijednom drugom ditetu ne bi pale na pamet i dijelile smo ista misljenja i poglede na zivot iz perspektive, tadasnjih, trinaestogodisnjakinja...
A onda smo se razdvojile...krenule smo u razlicite srednje skole, ja se preselila u drugi kvart...znale smo se i dalje naci tu i tamo, i pricati satima o ko zna cemu...ali ona je imala svoju ekipu, ja takodjer svoju..upoznala sam njenu ekipu, nije mi pasala...
prosao je dobar period vremena da se nismo vidile, a onda sam je srela, sasvim slucajno, nesto prije upisa na faks...
jedva sam je prepoznala.

Izgrlile smo se, sjele na kavu i razgovor je tekao sam od sebe...nikad nama sutnja nije smetala, pa ni sada nakon toliko vremena. Ali boze, koja promjena, koji razliciti svijetovi. Da nas netko vidi zajedno na kavi, nikad mu ne bi palo na pamet da smo ja i ona provele cijelo djetinjstvo skupa.

Ona crna i iskvarcana, geliranih noktiju, ja blida i crvenokosa, a nokti ko nokti, boze mili, jos najbolje da cu i na to trosit pare. Ona izlazi vani u stiklama, minjaku, sljokicama i dekolteu, ja u starkama, trapericama i kosulji.

Rekla je da je sama, da nema decka jer ceka dobru priliku. Nekoga sa stanom i autom, da nije probisvijet. Ni ja nisam tada bila u vezi, al bila sam zaljubljena..u decka bez stana i bez auta...al to me nije previse zamaralo...

Pitala sam je da li je radila to lito (ko svi mi studosi) i sto namjerava upisati...rekla je da je radila ko promotorica tu i tamo po partijima, pa jedno vrime u trafici, al da nije rad za nju, lito triba iskoristiti i uzivati prije nego faks pocne, upisala je pravo...
Super...pravo, svaka cast...to sam i ja tila...imala san tonu knjiga doma i bubala gospodarsko, ustavno, upravno, rimsko, kazneno...u isto vrime radila za shankom i skupljala manchu u nadi da cu skupit dovoljno da si platim prvu godinu...dok mi stara nije rekla da mi je djabe upisat godinu kad mi ona nema para za platit stan u Zg-u..
Kaze ona da je zbog tog upisala u Osijeku..jer tamo ima rodjake, pa ne mora stanarinu placati, a i rodjak je rektorov kum, pa ono...
Ma neka, drago mi je zbog tebe, samo upri sada i rasturi taj faks. Neckala se, nije djelovala odusevljeno izborom. Kaze da je to vise materina zelja nego njena, al mora upista nesto jer od gimnazije nema nista.

Ja sam ostala u rodnom gradu. Upisala Filozofski. Upala bez placanja. Radila i dalje. Sto moj avanturisticki duh, sto moje nezadovoljstvo kojecime, nisu mi dali mira...i gusilo me, ono do ludila...Nakon tri godine skupila san kofere i otisla ca...

Imala san dovoljno para da si platim stanarinu za prvih misec dana i prezivim dok ne nadjem posa i dobijem prvu placu. S drugom placom upisala sam studij. Studij je tekao glatko iako sve drugo nije bilo obasuto ruzama...Al ajde, pregrmilo se i sad je lijepo...
Letila sam doma u posjet svojima i opet sam naletila na staru frendicu.

Otisle smo na rucak.
Odustala je od faksa. Studentski zivot je, kaze, show, ali studiranje je tlaka. Ali ne brine se, ima decka, situiranog. Ima vlastiti kafic kraj kladionice i jednosoban stan od 50 kvadrata odmah iznad, ide mu dobro, cca 1000 - 1500 kn prometa dnevno, kad je kakva utakmica onda i vise. Stariji je par godina od nje i, izgleda super. brije se na celavo, bilda i vozi Hondu Civic.Ona tu i tamo radi u kladionici.
Ja uzivam na faksu, imam super profesore, mlade i entuzijasticne. Na predavanjima pokusavam biti redovna, jer me zanimaju, a i vec sam pocela raditi u struci, tako da, sto prije zavrsim, prije cu i napredovati.
I ja sam u vezi. Stariji je od mene samo sest mjeseci i nema auto niti ikakvu namjeru da nabavi ijedan u skoroj buducnosti. Na posao ide tramvajem. Nema svoj stan, placa cca 500 eura najma u dvoetaznom stanu od 150 kvadrata, ali boli ga...moze si priustiti.

Ona u slobodno vrijeme visi na kavi s frendicama. Ja pisem blog. Ona navecer ide u klubove slusat Nedu Ukraden i cugat votku. Ja navecer u centru skacem ko manita na Range against the machine i Metallicu, ubijam se u pogu na Flogging Molly i cugam Guinness. Ona cita Golu istinu Nives Celzijus i 24 sata, ja citam autobiografiju Fidela Castra, Norberta Fuentesa i Angela's ashes, Franka McCourta. Ona je upoznala Ivana Zaka, Jelenu Rozgu i napadaca NK Zadar. Ja sam upoznala Bob Dylana, RHCPepperse, Britnjacu... decke iz Manc. Cityja i Intera. Ona radi u trapericama, suknji, sto joj se prohtije, ja u odijelu.
Njen decko slobodno vrijeme provodi u kladionici i setajuci svog pitt bulla 'Killera', moj slobodno vrijeme upraznjava svirajuci bas. Za suncanih dana sjede s ekipom u kaficu i raspravljaju o aktualnostima, ja i moj lezimo na livadi u Pxoenix Parku i pusemo u maslacke.

Sjever i jug, nebo i zemlja su nasi zivoti...da su te dvi curice izrasle u dvi totalno razlicite zene...jos mi ne dolazi do glave.A imale smo slican odgoj. matere doma, cace vec 20 godina u istoj firmi. Rade dnevne, nocne kako kad. Matere brizne i pazljive. I njih dvi su skupa pile kave i pricale o nama dvima. Tko zna kakve su nam buducnosti predvidjale tamo prije desetak godina...

I eto, sitila sam je se danas, i bas se nekako zazelila, moje stare frendice, s kojom bez obzira na tolike razlike, kad god bi sjele i popricale, nikad nije bilo neugodne tisine.

Smirila sam se...napokon...kaze mater da je bilo i vrime. Zapela je da se udam i izrodim joj unuke prije nego skroz posidi. Ja sam joj rekla da se radije onda pocne farbati, jer meni to nije prioritet, ma bar jos 5-6 godina...

Valjda ju je ponukalo na razmisljane to sto sam kumovala najboljoj frendici na piru u petom misecu, u sedmom se udala i druga frendica, a dva tjedna poslije i frend. Kumina kcer poslala je pozivnice za pir u desetom misecu, a i frendica iz kvarta nije daleko od oltara nakon 5 godina veze sa njenim voljenim.
I tako zene, se zene moji jarani, vodjeni vecinom mislju: ocu ce udat do 25, 6, 7...da budem mlada mater, da buden lipa na piru, da zavrsim faks...Mene vise drzi ona, udacu se kad skupim koju paru da si ne placam pir na kredit il da iman sto dat isti tom ditetu koje ce doc jednog dana... Zasada, cilj jos nije ostvaren, al mlada sam i ne zuri mi se. A mater neka prica, tomu matere sluze, da pricaju...i da te vole, bez obzira na to udala se ili ne...

Nego pirovanje na stranu...evo sta me muci ovih dana... Ovaj moj me shokira svaka dva miseca sa nekom svojom novom idejom.
Prije dva miseca reka mi je da se javija na neki oglas za posa. Di? - U Barceloni - Ta je**na Barcelona je san njegovih snova i stalno prica da bi zivija tamo jer ka lipo mu je, toplo mu je ima mora i te spike...dva tjedna poslije toga eto ti ga opet - Primljen je - Placaju mu stanarinu prva tri miseca i sve troskove puta, moze zapoceti kad mu se prohtije u iducih 3 tjedna. I tako govori on to meni dok setamo prema stanu ruku pretrpanih Ikea vrecicama i proizvodima za kucanstvo. Ja ka ono govorim da sam sritna zbog njega jer ipak je to ono sto je tija, kad mi se upali lampica nakon 3 minute i suze navru 4 reda...On nesto skakuce oko mene, grli me, tjesi, a ja samo jos vise zacenila...
Ta vecer se cinila ko najtuznija u zivotu, dok me nije obradovao par dana poslije kazavsi kako je odbio ponudu...

Eh da, ostao je samnom, tu u ledenom shugavom Dublinu, takodjer okruzenom morem, ali potpuno neupotrebljovim sto se ikakvih ljetnih aktivnosti tice....


Nego, sad par mjeseci poslije...eto ti ga opet...Prvo, dao je otkaz u Googleu...aj amen vise, sad je sritan ko pticice u prolice...i iduci tjedan pocinje raditi u svojoj bivsoj IT kompaniji al ovaj put na poziciji inzinjera nekog vraga nesto...ne kuzim se ja u te stvari...svaka mu cast pupac moj, ponosim se njime, nego...Sad ga je lupilo da iducu godinu trazi premjestaj...di? - Juzna Afrika -

Pa je'nte blesavog...kud bas na drugi kraj svita...doslovno, ajmo radije onda u Barcelonu.
I veli mi - Ja idem u Juznu Afriku, a ti ides samnom -
I sto sad reci na to...sto mu gromova...ja tu naganjam neku karijeru...ubijam se od posla, ucenja, svega pomalo, i onda da kazem, bye, bye, goodbye...i odem u zemlju krvavih dijamanata...

U k.... Znam da je mozda rano, al san razmisljala o tome..pa san pricala s materom o tome, koja je jedva prezalila moj odlazak u Irsku, al joj se nekim cudom cini sasvim normalnim da ja odem u Capetown zivit dok god je on tamo.

I onda se zamislim, tu, sa zeljenom pozicijom, za godinu, dvi...sama;
Pa u Capetownu, radeci il neradeci, nebitno...al s njim...Pa mi na ovu drugu misao sve toplo dodje oko srca...

Za vraga smo i mi zene...zavraga mi gonit karijeru, kad je sreca tamo di je on...
Morat cu pocet googlat o toj Juznoj Africi...u k....

Ode nam Silvio...Nekako mi je cudno to za povjerovati, navikne se covjek na njega i sve njegove gafove. Dodje mi cak da kazem da ce mi falit to njegovo stalno paradiranje po svjetskim tv kanalima i izjave tipa: "Obama ima sve što treba da bi se s njim postigao dogovor - mlad je, zgodan i preplanuo".
No jedno mi ne dolazi u glavu - on i takav kakav je (kontroverzan od glave do pete) uspijevao je biti jedan od ministara s najduzim mandatom. Raspravljala sam o tome s mojim cimerom Napoletanom kao i s nekim frendicama iz Firenze i Bologne, i kroz te neobavezne razgovore uspila sam zakljuciti da i nije bas omiljen, pa koji je onda razlog da se zadrzao na vrhu tako dugo? Oni nesto spominju Cosa Nostru, cenzure i sl, al mozda je odgovor u ovom videu XD:

Berlusconijeve zene

Time valjda ispada da ima vise muskih glasaca u italiji, ili im se vecina zena ne zna potpisati pa izbjegavaju izbore. Al glavno da su silikoni postojani.

Ocekivao bi od naroda da na celo nacije izabere diplomata, obrazovanog karizmatika koji ce zariti i paliti svojim govorima, podizati naciju u teskim vremenima, i posteno ih voditi u bolje sutra. Ovaj njihov, podize im samo jednu stvar ocito...a ovi nasi jos i gori, oni nam ne podizu nista. Berlusconi je znao da su ove njegove ministrice sasvim neupotrebljive, zato ih je i drzao kraj sebe, da zadrzi potpunu moc, a k tome su i oku ugodne...sve odreda bivsi modeli, pa ko bi im odolio. Ovi nasi naprotiv, su takodjer jednako neupotrebljivi, a nazalost ni lipi nisu...pa ko je onda tu u plusu...

Zanimljivo kako u zadnje vrime dosta celnika nije docekalo da im kraj mandata dodje prirodnim tokom vec su bivali svrgnuti ili primorani da odstupe. Irci su organizirali prijevremene izbore, nasi takodjer, grci isto, talijani eto zasitili se svog berlusconija. Pa sto li se to dogadja na svjetskoj politickoj sceni, sve neke revolucije. Da se nismo zasitili ispraznih obecanja i lutaka koji puno otvaraju usta a malo toga kazu. Ajde, pa bilo je i vrime...

Sranje...pomislila san slusajuci o nedavnom incidentu na kosarkaskom terenu. Ovaj je put stvarno zasra.

Decko od svojih dvadeset i sitno godina izgubija je zivce i pogodija suca loptom nakon cega je (tamo pise brutalno) nasrnuo na njega, a ja bi rekla ocesa ga.
Pa su ga dozivotno suspendirali iz kosarke, a radi cega...glupog, nepromisljenog poteza koji se dogodio i masi drugih sportasa. Pa eno i Zvone Boban je skaka na suca svojedobno, pa sto bi bilo od naseg sporta da su ga onda suspendirali za vijeke vjekova. Naravno, ne usudjujem se usporedjivati ovo sa Bobanovom situacijom, ipak je to bilo neko drugo vrijeme, ali da se nekome u trenutku zabrani da se bavi onime sto mu zivot znaci, mislim da je malo pretjerano. Neka kraca suspenzija bi djelovala jednako i mozda bi promislija o tome cinu i ne ponovio ga. Ili ova kazna sluzi kao upozorenje ostalima da im ne bi slucajno palo na pamet uciniti ista slicno, ali eto nazalost na stetu jednog mladog igraca.

Zanimljivo je i to da je ovo tek druga dozivotna suspenzija iz hrvatskog sporta. Prva je bila dodijeljena tadasnjem tajniku KK Hiron -Botinca koji je, zamislite slucajnosti, napao istog suca. Pa taj sudac il stvarno nema srice il stvarno zna isprovocirati.

Poprilicno dosta moje generacije dalo se u sport, sto kosarka, sto nogomet, sto odbojka, prva, druga, treca, sedma liga, nebito...i naslusala sam se dogodovstina s terena, a bilo ih je svakakvih. Igraci udare sudca, sudac udari igraca, navijaci bocama gadjaju i jedne i druge i tako u nedogled...pa isto oni i dalje igraju i dalje sude. A sudi se u korist kuma, strica, plave kuverte, 100 metara kvadratnih zemlje prvi red uz more...

Ovaj gore spomenuti kosarkas oduvijek je bio na svoju ruku, jos od kada smo ko dica gadjali trice na skolskom igralistu poslije nastave. Ali to njegovo "na svoju ruku" nikad se nije odrazavalo u negativnom smislu. Skolu doduse nije volija previse, nije bija ni los ni izvrstan iako je ima potencijala. Profesori su ga volili iako je bio britak na jeziku i govorili su da je bistar, no on je vrime vise volija provoditi izvan ucionice, na kosu isprid skole. Bio je medju najboljima u skolskom timu i predvidjali su mu svijetlu buducnost. Bio je cudo od diteta...sto se dogodilo da je u medjuvremenu to cudo od diteta nestalo i pretvorilo se u ogorcenog mladica?

A sto se dogodilo s ostalima koji su s njim picali sa nastave da bi igrali kosarku i gazili sve pred sobom na skolskim natjecanjima? Oni su se sami dozivotno diskvalificirali iz kosarke. Nekima su droga i alkohol postali drazi od lopte, neki su krenuli dobro pa su ih drugi prevarili. Sto treneri, sto menadjeri. -Traze te tamo? Plati prvo meni.
Jer valjda je takva situacija kod nas, svi traze proviziju. Svi misle da imaju pravo na tvoj talent. To sto si zapostavija skolovanje, to sto si ledja pokida na treninzima da bi radija ono jedino u cemu si dobar i ono jedino sto volis, to nema veze..

Imam frenda koji je igra za gradski klub kad su mu pocele stizati ponude od nekih prvoligasa. Njegov maticni klub trazija je tad pare od njega, uz one pare sta su drugi klubovi nudili. Dakle trebao je prvo sam otkupiti pravo na odlazak koji je kostao par tisuca eura. Stari vec neko vrime bez posla, stara tu i tamo pocisti stogod da se ima za rezije i srce im se para kad vide da nemaju, a mali dva puta dnevno trenira i jos je k tome dobar... Nemas para, nemas buducnosti. Sad igra za nekog treceligasa, cisto da igra i da ima za autobusnu kartu.

A ko zna sto bi bilo od sve te dice danas da im se dala prilika, da su imali nekoga da ih pogura bez dodatnih sredstava. Mozda ih ne bih sretala u gradu, blide, iscrpljene, s podocnacnjacima na licu i fitiljem u ruci...razocarane...Mozda ne bi bili bisni i mlatili suce, mozda bi bili poznati i vani po svitu a ne samo kao gradski klosari.. I jbg...sto je sad ovom momku ostalo nego da se vrati medju staru ekipu..

Citam u onom zutilu kraj svih onih vaznih vijesti, tipa da je dijete Beiber napravio dijete, kako je danasnji dan 4.11. proglasen Don't fake it danom i posvecen ni manje ni vise nego orgazmu, i to cijem - zenskom!

Pa, drage moje zene, sretan vam dan orgazma onda...onog pravog, ne glumljenog...sta to sad znaci, jel bi ja sad tribala dobit bombonjeru i buket tratincica, ili mozda dildo?

Kazu tamo da je Cosmopolitan pokrenuo tu kampanju kako bi osvijestio zene da sto manje glume i da se opuste i uzivaju, jerbo navodno 79 % hrvatica cak glumi da je zadovoljeno kad to u biti nije. To znaci da samo njih 21 % u biti uziva u tome...stravicno.

Pa su se u kampanju ukljucili neki dobro placeni glumci da nam objasne koliko je bitno da budemo prirodne i zadovoljene.
Pa cekaj sad...kaj mi zene u biti ne zelimo isto. Sto uopce dovodi do toga da glumatamo tu i tamo?
Jedno starije istrazivanje obznanilo je kako od svih balkanskih naroda hrvatski muskarci zapravo imanju najmanju opremu... Pa...da nije mozda problem u tome? Djabe ti je da on gura vamo-tamo, livo desno kad ga nit cut nit vidit
S druge strane poznato je da su muskarci takodjer skloniji prijevremenom okidanju jer im je pistolj izuzetno osjetljiv, a onda im treba vremena da opet pribave municiju sto moze potrajati toliko da mi zene izgubimo volju (cast izuzecima )

Kad smo vec kod istrazivanja gladala sam neki dan talijanski dokumentarac koji kaze da 90 % talijana u zivotu nije upalilo ves masinu. Proanaliziravsi muskarce koje ja poznajem, vjerujem da bi se slican postotak mogao primijeniti i na hrvate...pa boze mili, sto bi zene radile ako bi se oni uhvatili kucanskih poslova...

I onda ti, zena, kuvas, cistis, pospremas, palis masine...on sidi na kaucu i prati Ligu Prvaka...Program je pri kraju, smracilo se, zgodna poluobucena tv prezenterka trudi se citati s blesimetra, nema smisla dalje gledati televiziju. Ti si dicu spremila u krevet, obukla pamucnu pidjamu i zavukla se pod poplun sa cvijetnim uzorkom sta ste dobili za pir od njegovog pokojnog strica Antise iz Munchena. Eto ti sad i njega..uvlaci se u krevet, nesto se migolji, pa te onako vragolasto ustipne za bedro...ka ajmo malo...
I ajde, ne pada ni tebi lose, ipak je on tvoj muskarac i volis ga, a i niste dugo imali priliku da nadjete vremena samo za sebe...

Pa ste krenuli polako, njemu ne triba uvertira on je vec spreman, a ti se mislis jesi li noge depilirala...ma jesan, ima dva dana taman kad san se vratila iz ducana ono odma da provam onu novu Veet kremu sto san kupila skupa s mlikom...e jebemu, to je bilo prije dva dana, jel ima jos mlika u frizideru, triba malom nesto dati pojist ujutro prije nego krene u vrtic...eee da, triba se dignit rano, malom smjena u devet pocinje, a poslije vrtica bi se mogla zaletit platit racun za mobitel, vec su mi drugu opomenu poslali, pa uzet spizu na brzinu da spremim ovom svome voljenom nesto za rucak da ima kad se vrati s posla., nema mlivenog mesa a on puno voli pastasutu, valjda cu to sve stici dok mi ne pocne smjena u 3...

I jbg...on je vec zavrsija dok si ti bila u ducanu i sto cemo sad...On vidi da ti nisi ni blizu pa ceprka nesto tamo doli, igra se, nije mu bas jasno koji botun triba pritisnuti, pa mu kazes da krene malo gori, tri centimetra blago na livo, poslusa te...a ne tako, polakse...ukrug...e jebemu...sta ti crtat triba...a nista, koja je ura...bacis pogled na sat...uuuujme...ah, aaah, aaaaah.... I eto i tebe u statistici...

Zajebanciju na stranu, pa boze moj, nije tih sedamdeseddevet posto ono toliko aseksualno (valjda) da nikad nisu imale pravi orgazam...da nikad nisu dozivile pravi ne bi ni pokusavale iznova... Al kad kraj svih tih pravih tu i tamo imas los dan, a on je onako drag i mio pa vidis da se trudi al tvoja prijateljica s donjeg kata ne suradjuje, e pa jbg...ne zelis ga razocarat, jer znas da je na rubu suza kad te ne uspije zadovoljit pa neka onda, sta je u tome toliko lose...
Da ne bi Cosmopolitan mozda poceo primjenjivati kakav egzorcizam da se ta statistika smanji...nes ti meni novina, samo izmjenjuju poze kamasutre koje smo i tako vec odavno isprobali, pisu nebuloze o toboze poznatim i slavnim i pokusavaju nam uvaliti skupu robu jer bas takvu istu je nosila Angelina u vrijeme poroda blizanaca...Ma daj..

Iden ca da proslavim ovaj Don't fake, just fuck day, dragi me ceka s cokoladom doma. Ima da je rasporedi od pupka do ***ka pa bi mogla i ja pocet pisat neke nove statistike...

Puseko svima, zivi mi bili i zadovoljeni