High Life na hrvatski nacin...

ponedjeljak , 02.01.2012.

Koje smo mi seljacine...ono, do jaja...
Svi bi zivili na visokoj nozi, pa neka susjed vidi da se ima...boli susjeda ona stvar sta ti imas ili nemas, on vodi vlastite borbe. Bila sam doma nedavno, ono da vidim i cujem sta to dobro ima na jugu. Kad na jugu nista dobra. Dva djira gradom i po rivi i moj prag tolerancije dosegnut. Zivci plesu tango, shizofrenija me hvata, dodjem mi da se izbljujem od muke headbang

Sjedim eto s frendicom u gradu, u kaficu blizu nekadasnjeg faksa. To se sad valjda smatra spicom, jer usporedjujuci pohadjanje predavanja u ucionicama sveucilista i pohadjanje kavane pokraj faksa, po slobodnoj procjeni, statistike bi bile na strani ove druge lokacije. I pijemo mi tamo veliki sa ledenim, sta bi ovi na sjeveru rekli kavu s mlijekom, a ovi jos malo sjevernije bi rekli k... jer oni to nemaju. Oni piju vraziji americano, koji te jedino moze potirat na wc a onda zaboravi socijalizaciju sa starim drugovima.
I komentiramo mi tako friske dogadjaje kad se uvale stol do nas dva "macana" izbrijani, u pripijenim majicama, svaki sa staffordom na lancu.. stenad...svo cetvero. Moja prija koja histerizira u blizini maltezera a kamoli neceg veceg, uzme jaknu i prebaci se na drugi stol. Likovi nas odmjere, pa se nesto deru, ka kako im je show bilo sinoc i koliko se popilo i kako se bizalo pandurima u novom golfu i te spikerolleyes. Zaboli me glava od takvih. Najzanimljivije su mi cifre...a kupilo se boca votke sa 4 red bula za 450, pa boca Jacka za 500, pa...boli me k...koliko si ti potrosije nedlj'olud.
Idemo ja i ona dalje tako po gradu, kad eto ti jos klonova. Pitam je sta je ovo, sta su svi u gradu stafforde nabavili. Sta im triba neka bestija da dokazu moc. Lako se kititi tudjim perjem ili u ovom slucaju pasjim zubima.
Sretnem onda nekadasnju susjedu...boze al smo se nas dvi jos ko klinke otvoreno mrzile. Vodi jednog takvoga pod ruku. Nase tenzije datiraju jos od petog, sestog osnovne, kad dica postaju ajmo rec modno samostalna, pa im matere ne mogu vise uvalit robu koju oce, nego dusu izridaju dok im se ne kupe najkice, pumice i sl sranja koja su tad bila in...
Ja sam se smatrala razumnim ditetom. Stara nije radila, stari je uzdrzava sve nas, placa rezije i podstanarski stan. Nikad u zivotu nije bija u dugu, ni drugom coviku ni banci, al se nije ni razbaciva, a ja san slusala mater i ono njeno: pokri se onime cime imas, pa nisan pilala cacu da mi kupuje markiranu robu. Patike iz Borova za 70kn su bile sasvim upotrebljive.
To je izazvalo reakciju navedene susjede, pa se sa gustom znala ismijavati nad mojom odjecom uz napomenu da ona nikad ne bi izasla iz kuce bez marke na sebi. Nike trenirka, puma patike, intimissimi grudnjak, sta ti ja znan. Dok je njen stari sverca drva iz obliznjeg sela i prodava ih zimi u posudjenom kamioncicu, a priko lita zica mog starog da mu posudi jer nema za kredit za novu mazdu. Mog starog kredit za auto nije puno brinija, njegov stari renault 4 je tada jos bija u voznom stanju.

Povrsnost...eto sto j... ovu zemlju. Ne mogu reci da nisam podlegla u jednom trenutku. Cim sam prve vlastite pare zaradila i ja sam se pocela oblaciti po posljednjoj modi. Ne zato sto sam tila pokazivati markice naokolo, vec zato sto sam uistinu bila uvjerena da marka garantira kvalitetu..dok se nisam upoznala s Made in china deklaracijama na ama bas svakom brandiranom artiklu. Starke od 400-500 kn imale su maksimalni rok trajanja 4 mjeseca do prve rupe.
Zudila sam za Timberlandicama...cemu? nean pojma, nes ti meni cizme. Zute, upecatljive, onako drvosjecarske, nista zenstveno na njima. Al izreklamirali su ih tako da ti sline cure. I odem ja u ducan vidit njih. Diram ih, zovu me...uzmem etiketu u ruku, da pogledam cijenu: 1379, 99 !!! a bome...
Nista, ostavim ih taj dan, ali sam se zarekla da cu ih imati, i ta neka luda ideja je zapela u glavi da ja njih tribam ono, ko za zivot... Radila, stedila, kupila...
Svi u ekipi u extazi, ajme sto su lipe, ajme sto su krasne...tad ih jos niko nije ima (sad ih svi furaju koliko sam skuzila)...
Mjesec dana kasnije, preselila se u Irsku. Nasla se s vec starom ekipom gori, ja u timberlandicama, oni gledaju. ma jesu li prave...Jesu kazem ja ponosno. A je, a koliko si dala za njih...rekoh im cijenu, a oni: "pa jesi li ti normalna, dat skoro dvisto eura za komad obuce. Pa ne bi da su od zlata. " Kaze mi jedan frend da on za cipele nije da vise od 60 eura nikad.
Ja stala, pa se zamislila, pa se mislin WTF! Koji k...? Nije mi bas najjasnije, jer svi ovi ljudi ovde si to zapravo mogu priustiti. Njima je 200 eura dva dana rada. Frend s kojim sam razgovarala u tom trenutku je relativno dobrostojeci sto se standarda tice. Ima vlastiti auto star tek 4 godine koji si je sam kupija bez kredita, radi i studira istovremeno. Upravo se vratio iz San Franciska gdje je proveo praznike zadnja 3 miseca. I iskreno, odmjerivsi ga od glave do pete, nema jednog branda koji bi se istaknuo na njemu, a ima stila.

I onda mi se zaplace kad se sjetim domovine i nasih mjerila vrijednosti. Gotovo me sram dodje kad izadjem u skupim cipelama. Frendica mi se pohvalila nedavno salom iz Diesela koji je platila ni manje ni vise nego 600 kn. SAAAL! obicni crni pleteni sal. Ova druga je prakticki plakala na telefon da je potrosila pare kojima je tribala platiti faks na - cipele. isla je kupiti maskaru, prosla je kraj office shoesa, vidila cipele u izlogu, odlucila ih kupiti, onda joj je prodavacica rekla da ima takve iste i u drugoj boji, pa je kupila i te isto. Sto reci na to - svaka cast prodavacici.

Moja stara mi jucer govori kako joj je stari kupio novi djemper za bozic. I nadoda uz to gotovo podrugljivo kako joj ga ne bi kupio da nije bio na snizenju 50 %.
I sto da je bio na snizenju ? pitam je... sto je lose u tome? Pa nista kaze ona, ali ka skrt je i ovo i ono...
Zar je kod nas sramota kupovati na snizenjima? daj mi objasnite jer mi nije jasno. Ovde, totalno oposit...preletjevsi alpe ko da sam usla u obrnutu dimenziju. Ovde je sramota ako se razbacujes parama, a snizenja su za poluditi...ratovi zvijezda! Ljudi se ovde hvale ko je manje potrosio.
I da, na jednom takvom sam prosle zime kupila 3 kaputa za 30 eura...vecina mojih frendova doma nosi jedan za 500 kn.

Da vam objasnim napokon sto me tu smeta: pa smeta me to sto kod nas nitko ne radi (neki zato sto nece, neki zato sto jos studiraju, a neki traze pa ne mogu naci), ili ako i rade rade za 3000 kn ali jos uvik smatraju da je vaznije nositi brandiranu robu, i voziti novi auto na kredit nego sacuvat sto sa strane za buducnost ili kakav gust kao sto je npr putovanje ili sl.
Nedavno mi se najbolji prijatelj zenio. Pir ga je staja o cca 15 ooo eura, kako mi je rekao. Takodjer je izjavio da zahvaljuje bogu sto bend, salu, cvijece i sl trebao platiti tek poslije pira pa ce to pokriti onime sto dobije. Tuzno da se na vlastitom piru ne mozes opustiti jer nisi siguran hoces li ga moci platiti tjedan dana kasnije kad dugovi dodju na svoje.

Ali glavno da se kod nas dobar auto vozi, ide na zimovanja, nose dobre cipelice i kaputi, kupuju se boce alkohola u klubovima a onda se place da smo u krizi i da su svi politicari isti.
Nisu nam politicari nametnuli ovaj potrosacki mentalitet, sami smo ga izgradili. Iz komunizma - hop u kapitalizam, al mi se cini da smo mi u nekom postkapitalizmu, nekom naprednom sistemu u kojem trosis novac koji nemas, uzimas sto zelis i tako dok ne umres, a onda vise nije ni bitno, pa ko ga j....


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.