E pa dragi moji sretan vam Bozic ili God Jul po svedskom s obzirom da ja i Viking slavimo vec danas. Kod nas to ide dva dana za redom. Jedan 24-tog kako to kod njih spada i drugi 25-tog po nasemu.
Nije nam uopce lose, dva dana dobre hrane i zezancije. Doduse zavrnuli smo malo rukave pa je mene dopala salata od bakalara, a on radi glavno jelo nesto zapeceno s krumpirima i lososom. Kasnije cu zamutiti fritule a on kanelbullar iliti peciva s cimetom...Sutra obrnuto, on predjelo a ja glavno jelo.

Anyway, ne mislim pisati na dugo i nasiroko, pa eto ako se ne javim sutra sretan Bozic svima...

Ne znam kako kod vas na jugu, ali ovdje na zapadu nas ne prestaju bombardirati vijestima o trudnoj princezi Middelton. Em je mrsava, em je dehidrirala, em je on-off u bolnici. A da je princeza umjesto odrasla na zrnu graska, jela graha sa kupusom i kobasicama, kladim se da bi joj krvna slika bila u puno boljem stanju, a I nasljednik joj ne bi predstavljao tolike problem - I mozda bi na ovom svijetu ostala koja bolnicarka vise. Nije da se petljam, al ono, ko bi se ubio zbog jednog telefonskog poziva, osim ako kraljica majka nije htjela ostale podsjetiti na kodeks diskrecije u vezi njene royal arse.

Nego na stranu sa zavjerama u kraljevskoj obitelji imamo dovoljno svojih na vlastitom dvoru gdje su se veliki vikar zagrebacke nadbiskupije I ostalo predstavnistvo klera zavjernicki urotili protiv jedne od rijetkih stvari koja nam moze pomoci da stanemo na noge I krenemo naprijed – edukacije.

Ne znam jesu li se dezurni dusebriznici osvrnuli oko sebe, bacilli oko na nase srednjoskolce, u istocnoj slavoniji di su u svakoj generaciji drugog srednje po dvi cure u razredu vec trudne, u dalmaciji di I sama znam mnostvo cura koje su se udale radi diteta prije zavrsetka srednje skole, neke I razvele po zavrsetku, Itd po ostatku hrvatske ista situacija jer nasi mulci prate svjetske trendove pa sve ranije stupaju u spolne odnose a da nemaju pojma u sto se upustaju. Iznanadim se kad I dan danas cujem frendice koje sa svojih 22, 23 godine I par veza iza sebe ne znaju kako lako mogu zatrudniti ili pokupiti kakvu bolest pa se ne stite nicim.

A sad kad ti nasi hipokriti pozivaju na javni mars protiv znanja, zanima me na koji bi to nacin oni mogli kompenzirati taj nedostatak istoga. Da li su ikad pruzili kakvu pomoc mladim samohranim majkama, nekakvu podrsku da se obrazuju, da stvore uvijete za zaradu, da omoguce dostojanstven zivot tom djetetu koje su donijele nespremne na svijet, dosta njih prepustene same sebi radi primitivizma vlastitih obitelji. Ne nisam jos cula za slucaj da je crkva, ta sebicna institucija ikad ijednoj takvoj djevojci u nevolji I njenom djetetu pruzila ruku spasa. Ali sam cula kako se otvoreno kritizira takva mlada majka od svecenika na oltaru, i kako svecenik odbija krstiti dijete mladog para zato sto to nisu vjencani.
E pa draga crkvo, ne znam jesi li primjetila ali vec dugo gubis vjerodostojnost I oni koji su nekada ludo vjerovali prevrcu ocima na tvoje sve cesce gafove.

Nije slucaj da je u razvijenijim zamljama ateizam daleko rasireniji nego u onima manje razvijenim, naravno, iz razloga sto je one educiranije I svjesnije sebe I svog postojanja teze uvjeriti u bajke. Tkodjer je dokazano da medju onima s visim stupnjem obrazovanja ima sve manje vjernika, dok su najveci vjernici I pobornici crkve upravo oni neobrazovani. S jedne strane sloboda da sam biras svoj zivotni put a s druge institucija za otkup grijeha I btw grijeh je skoro sve sto napravis, ali plati I oprosteno ti je.
Nego da se vratimo na zdravstveni odgoj koji je zbog nekoliko lekcija u programu preko noci preimenovan u seksualni odgoj. Ne znam cemu takve kontroverze, zemlje na zapadu ga predaju vec godinama. Da ijedan od ovih velikih zagovornika tog antiodgoj marsha zaviri u silabus I vidi o cemu se tu uopce radi, mozda bi shvatili da je neophodno da dica znaju da seks nije igra I da moze ostaviti ozbiljne posljedice, te da ga odgode dok god se ne osjecaju spremni, I ne ulijecu pod pritiskom drustva, buntovnistva il neceg treceg. A ako vec oce, jebiga nek znaju navuc kondom na bananu. Takodjer ce uciti o spolno prenosivim bolestima, o higijeni, o toleranciji. Zar tu ima nesto lose. Samo malo prosirena nastava iz biologij, prilagodjena svijetu u kojem zivimo.

Zar nije bolje da ta dica dobiju znanje iz prve ruke, od strucnjaka koji zna o cemu prica (barem pretpostavljam da ce ti nastavnici biti dovoljno educirani) nego da ga sami traze po sumnjivim portalima I porn sajtovima koji prezentiraju sve I svasta kao normalno.

Citala sam neke komentare koji govore kako bi seksualnu edukaciju trebali ostaviti unutar zatvorenih vrata vlastitih domova. E pa da sam se ja oslanjala na to da ce mi mater reci nesto o tome, jos bi I danas cekala. Ako me sto zanimalo, nisam pitala, jer njena reakcija je bila, ravna eksploziji u cernobilu. Zasto ti to mene pitas? Sta to znaci? Jel ti udrilo iz gornje u donju? Ne mama, hvala lijepo konzultirat cu google, on ce barem biti objektivan. Zalosno je da do dana danasnjega kada vec zivim sa svojim deckom, radim I gradim si vlastiti zivot, ja zapravo sa svojom majkom nisam pricala o toj temi.
I let’s face it to nije usamljen slucaj. U Hrvatskoj, rijetki su oni roditelji koji ce zapravo sjesti sa svojim tinejdjerom I otvoriti to vjecno tabu pitanje, koje je ocito tabu jos samo na balkanu.

Eto zasto nam je Zdravstveni odgoj prijeko potreban, jer ako se ne mozemo osloniti na savjete roditelja, ne mozemo se osloniti na sve ono sto pruzaju mediji I internet, jer pokraj svih istina tu je I barem duplo neistina, ta skola dolazi kao slamka spasa da razbije taj vrazji tabu I pokaze nacin za kvalitetniji zivot.

Dok sidim na kaucu i gledam vec trecu epizodu Prijatelja u kojoj Anistonica ne nosi grudnjak doslo mi je do glave da sam zapostavila blog. Pa me eto nazad. Nit sam pisala niti citala vase blogarije vec neko vrime i moram reci da me uvatila neka nostalgija. Zato me eto sad nazad u kasnu uru dok Viking hrce.
Kod nas se dogodilo nekoliko promjena, najveca je doduse da smo se odlucili na suzivot u stancicu na juznoj strani grada i ono ide nam skroz super ma da je do toga doslo naglo, bez nekog velikog planiranja.

Ja kao mlada hrvatica nisam dobila mnogo feedbacka o zajednickom zivotu od mojih prijatelja, iz jednostavnog razloga sto si mladi mojih godina ne mogu priustiti zajednicki zivot koji nije financijski potkovan od strane roditelja pa zive sa starcima pod istim krovom do cetrdesete i oslanjaju na kratke uzitke na straznjem sjedalu Fiat Una (ili slicnoga) po sumarcima i plazama, a bome nisan se mogla osloniti ni na savjete roditelja koji su svojedobno odgajani u katolickom okruzenju iz kojeg je proizaslo da moj stari prakticki pokupi moju staru na dan vincanja s njenog praga i vodi je doma.

S Vikingom je drugcije, po nekoj praksi kod njih s 18 navrsenih, starci ti dadu nesto para u djep, nogu u guzicu i snadji se sine pa je zakljucio da bi se mogao tako skuciti samnom, dok sam ja bila dva tjedna doma kod svojih. Ka ono falila sam mu toliko da je to bilo jedino rjesenje. Nakon kratkog razmisljanja, dvoumeci se izmedu zivota s deckom kojeg volim ili cimerom od kojega cili stan vonja po kanabisu i cudne cimerice koja studira genetiku, Viking je pobjedio s velikom prednoscu.
I eto, ja se vratila, nasli presladak stancic, nedaleko od onoga u kojem sam prije zivila, svratili u IKEU, kupili bestek i zapoceli nesto novo za nas oboje.

Priznajem da me uvatila panika na njegov prvi prijedlog. Prvo su me prepale spike kako ne poznajes osobu dok ne zivis s njom, kako se mozda ispostavi da si ne pasemo, i da ne izdrzimo taj test. Pa onda opet s druge strane pomislis Djizusa ti, to je to, gotovo, kraj, nema vise zajebancije, sad je to signed, sealed and delivered ima da se uozbiljis. Cak nisam mogla disat minut, dva. Ne znam zasto sam se tako ustrtarila, valjda sto po logici nekakve generalizacije prvo dodje suzivot, pa brak, pa dica. Il po hrvatski dica, brak i suzivot sa puncem i punicom. A onda sam se smirila, hej nije to tako lose, mladi smo, mozemo sto ocemo, ne moramo pratiti tudje putove, mozemo kreirati svoje vlastite.

I eto nas sad skupa. Sve izgleda bajno. Ja na poslu on kuva, on na poslu ja kuvam, u slobodno vrime, setnjice, koncerti, izlasci s ekipom, filmski maratoni uz kokice... Sad malo cesce prdi i podriguje ali valjda smo presli tu granicu intime posli koje mi to ne smeta.
Pao je dogovor da ostajemo ovde jos godinu dana, a onda cemo dalje, mladi smo, only sky is the limit... i oni smak svita sta ga zovu dvaestprvog.