Windy with a chance of...

petak , 14.02.2014.

Cujem da vam je voda dosla do grla, evo i nama isto. Moj se predivni kvartic pretvorio u mocvaru, jucer sam cijeli dan provela u autu trazeci prohodnu rutu, 280.000 kucanstava je ostalo bez struje, moj faks je ostao bez krova, a Viking je punih 6 sati proveo zaglavljen na tracnicama izmedju Corka i Mallowa. Pokusala sam ga spasiti autom al sam zavrsila u koloni dobre 2 ure nekih 16 kilometara od destinacije zbog porusenih stabala. Spasio ga je bus kojeg su zeljeznice poslale kad su napokon otvorili jednu liniju ceste.

A sutra tek zovu nevrime.



A ovako je izgledalo prije:



Inace prije fijaska u Mallowu Vikingova zeljena destinacija bila je Dublin. Danas je spretno stigao tamo tako da moze u miru pratiti Zimske Olimpijske s deckima, jer nakon 'pomnog' vaganja izmedju hokeja i valentinova, pobjedio je hokej.

Ne znam sto je s tim skandinavcima i hokejom (kao ni sa zenama i valentinovim). U ove tri godine uspjeli su me pretvoriti u gorljivu navijacicu Toronto Maple Leafsa, Chichago Blackhawksa i Medvescaka.

Moram priznati drago mi je sto je tamo iducih par dana, jer nakon sto pocnes suzivot s deckom svaki dan koji provedete odvojeno je ujedno kletva i blagoslov. Malo ti fali, ali ti dobro dodje.
Mogu napokon uzivati u nekim starim neprezaljenim navikama kao sto je npr. tamanjenje Nutelle zlicom (sto upraznjavam u ovom trenutku cerek), gledanje cetvrte epizode True detectiva u miru bez zajedljivih komentara, gledanje filmova na stranom (citaj: spanjolskom) jeziku bez fuckin titlova (jer mi je to gust); preskakanje uzeta u dnevnom boravku (jer treba tu Nutellu nekako potrositi), isprobavanje razlicitih modela sminkanja i konturiranja lica i onda eventualno fotkanje istih, skypanje s frendicom 3 ure u komadu, jedenje svega brokulastog, prokulastog i zelenog okruglastog sto moj machomen ne voli viditi na meniju a ja obozaavam...

Inace prije nego je otisao pobrinuo se da me opremi sladoledom i cokoladama u obliku srceka - i Nutellom (valjda se boji da se vratim na onih 55 kila od ljetos).
Prekjucer me izveo na veceru, svaki dan me doceka s ukusnim jelom kad dodjem s posla i vrlo cesto sa svjezim jagodama u sladoledu, za posebne prigode sam spece kolace, niti jedan dan jos nije prosao da je on otisao raditi bez da mi je dao pusu, nedavno mi je kupio buket crvenih ruza i mini walkman da mi ne bude dosadno kad trcim... mogu slobodno tako u nedogled, tako da vi dragi moji koji ste me ispilali danas pitanjima di cu za Vlentinovo, evo da vam kazem: bit cu doma, ususkana u topli poplun, ispred televizije, tamanit cokoladice u obliku srca i gledat televiziju sretno zaljubljena. cerek




Jer oni znaju najbolje

srijeda , 05.02.2014.

Vratih se doma nakon vikenda u Dublinu. Nisu ta lumpovanja vise za mene - stari se. Da me ne bi krivo shvatili nisam ja neka hladna, dosadna, dolcevita girl koja sjedi doma i uzdise na Sedam nijansi sive a da nikad nije otisla dalje od dnevnog boravka, naprotiv, rekli bi irci, veoma sam outgoing, ali zivot se sastoji od razlicitih faza i moja mad-wasted-jumping-like-a-kangaroo faza je negdi iza mene. Problem je sto dosta mojih frendova to ne zeli prihvatiti.

Evo primjerice razlog zasto sam bila u Dublinu je to sto je moja frendica slavila dvadesetprvi rodjendan. Dan prije rodjendana pitala me sto zelim naruciti. Khm, naruciti sto? Matu Misu Kovaca, Ja sam kovac svoje srece? - Ma nee, tabletice?- I sad tu meni ona nabroji tu cilu trapezu razlicitih little helpera. - Ne hvala, odbijem glatko. Ja sam luda sama od sebe, jedino sto mi triba je aspirin ujutro kad me pukne hangover. - Ali ne odustaje ona, kaze da necu izdrzat cilu noc, jer posli partija ce bit afterparty i poslije afterpartija, after after party. Do podne. dead

Aha, rekoh, nema veze, riskirat cu. I tako ja ne narucih nista, jer iskreno govoreci izbjegavam lekadole, a kamoli te neke brain damage kemikalije.
I sad napokon party. Pokupila nas je limuzina bang i odvezla u najskuplji klub u gradu, di nas je cekala vip soba, boca pjenusca, cetri boce vodke i dvanaest redbullova i zenska kojoj je doslovno posao tu vecer bio otvarat nam i zatvarat vrata.
Bijase nas desetak, sve odreda lijepi, isprazni ljudi. Dvoje sam poznavala od prije, i nama je bilo zabavno, ostali su vecinu vremena pudrali nos i popravljali ruz u toaletu. Moja frendica slavljenica kojoj je vecer od samog pocetka bila upropastena zato sto je jedna od uzvanica zbarila lika kojeg je ona namjeravala zbarit, pa je nakon toga i slucajno sjela na neciji ruz u limuzini svojom beige minicom - smak svijeta - uzela me za ruku i odvukla van iz vip sobe, posjela na tepih i odlucila da me mora obavezno odvratiti od mog dosadnog nacina zivota i vratiti na pravi put.

Prvo je primjetila da sam se obukla ko casna (doslovno tim rijecima), jer eto ja sam nosila stikle, hlace i neki prozinkasti bijeli top ala kosuljica, a nitko mi nije objasnio da je dress code tanga i grudnjak, sto se ispostavilo prihvatljivije. A onda je uslijedio monolog o tome kako su mi tek 23 godine (24 ispravih je) i kako se moram opustiti i zaboraviti na obveze (citaj: decko) i kako moram uzivati u zivotu, jer zivot je samo jedan. I naravno, kako moram ostati na after after after partiju sutra navecer jer ce biti shooow.
Aha, aha upijala sam i kimala glavom. Mozemo se sad vratit mojoj Cranberry Vodki? Moze kaze ona.

Vratile smo se na party di san ja nastavila plesat i vrtit bokovima ko shakira, shakira, i unatoc mojoj 'casna' odjevnoj kombinaciji tipovi su mi prilazili sa svojim ispraznim spikama. Oko 3 ipo prebacili smo se u drugi dio kluba koji je bio rezerviran samo za vipovce i tamo vrtili guzovima do 5. Kako ko. Pola tog farmaceutskog tima je popadalo s nogu, uzelo taksije i otislo kuci leci. Mene su pitali na cemu sam - na vodki i soku od brusnice. Want some? Moram li reci da je after after party propao.

Veoma iritantno mi je kad vidim zenske lijepo spickane u stiklicama na visoku petu, pa ih u pola veceri izuju i skakucu dezorijentirano bose po razbijenom staklu. Grrrr sexi i dostojanstveno!

Ja sa svojim stiklama pred izlazak uvijek sklopim pakt. Ako vas imam namjeru izgubiti negdi po putu, onda vas necu ni obuti, ako vas obujem onda je to dok nas jutro ne rastavi. I tako i bise.

Inace svoju mladost sam birala provoditi prije s ekipom na rivi, a poslije po Pubovima i Rock klubovima sa zivom svirkom i ljudima u trapericma. Kad zivis u Temple baru otici u Sweneys, Foggy Dew ili The Mezz na svirku je ko otic po burek. Ponediljak, Utorak, Cetvrtak, Petak i Subotu (jer mi se nisu svidjali bendovi sridom, a nedilja je jeli, dan gospodnji). Nekako sam uvijek preferirala pivske pare naspram jeftinih parfema.

Nego da zakljucim, svi znamo one parove (i mrzimo ih najcesce) koji kad su zajedno, odjebu sve ostalo. Ne izlaze vani, ne druze se s ljudima, samo gugucu i njnjavi su cilo vrime. Ja nikad nisam htjela postati polovina takvog para i vjerujem da ja i Viking nismo takvi. Izlazimo vani samo ne vise tako cesto, nekad nam je draze sklupcati se, upalit projektor i gledat maraton Star Warsa uz kokice nego se drpat naocigled svih u klubu. Druzimo se s prijateljima i stvaramo nova poznanstva. Evo ja sam sad 3 dana provela u dublinu i prvu vecer izasla van sa svojom starom ekipom, drugu vecer plesala do 5 ujutro u klubu koji uopce ne volim, ali izvukla sam najbolje iz toga. On za dva tjedna ide s deckima na deset dana.

Pocinje me zivcirati to sto polovica mojih prijatelja ne prestaje naklapati o tome kako sam mlada i kako sam se rano vezala (ova druga polovica se vec udala i ozenila pa su tihi), doveli su me to te faze da sam pocela preispitivati svoj odnos sa svojim vlastitim deckom - sa deckom koji je izvrstan, pazljiv, zabavan, inteligentan, na momente romantican, nadnaravno dobar u krevetu i kojeg, sto je najbitnije - volim!
Ja ne tvrdim da je ovo forever and ever ali trenutno mi pase puno vise od ispraznih klupskih metroseksualaca i generacije koja svrsava na Miley Cyrus. Tako da prijatelji moji - tri koraka unazad, i pustite me na miru yes

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.