Evo me u vlaku, relacija Cork - Dublin. Internet Connection - Excellent, uticnica neophodna za moj laptop koji ne radi bez punjaca - Excellent. Obozavam irske vlakove, separe mi je skoro ko garsonjera u studentskom domu XD

No kad vec spomenuh studente imala sam na poslu curu na praksi. Jadno dijete, mislim da se nakon mog cinicnog monologa nece vise pojaviti . Inace za one koje nisu jos skontali, radim na recepciji hotela, sto je po mojoj procjeni mizeran i monoton posao u rangu s prodavacicom u Intersparu. Dobro jutro, Dobar Dan, Dobra Vecer, Dovidjenja, Check-in, Check out, Check-in, Check-out i tako cilu smjenu, svaki dan, svaki vikend, svaki blagdan. Jer let's face it nema gore industrije za rad od one u kojoj si rob - ili da sumiram - ugostiteljstvo. Rob firmi, rob sefu, rob cak i jebenim gostima koji su uvijek u pravu, a pogotovo kad nisu.

Dakle, dosla mala na praksu, iz srednje skole, jos neokaljana. Pitam je ja zasto bas Recepcija, kaze ona da je upisala college - smjer Front Office and Reception Operations. Zar pobogu postoji faks za recepcionerke? Uhvatih se za glavu. Dvi godine kaze ona. Isusek, jadno dijete, rekoh, daj dok ti je jos vrime upisi nesto produktivno. Nemoj ko mi hrvati svi ko muhe na govno pa na burzu. Gleda me mala ko bambi, pa pita zar je to tako strasno. Nije strasno, to je posa u kojem se tribas puno smjeskati, tipkati i pravit se lud. Jednostavno ko ameba.

Mala se ozarila, pa to je super. Posa nije tezak, u toplome si i imas lipo odjelo. San snova dok si mlad i relativno lud. Ali, zamisli se za petnaest godina. Udas se, imas dite. Sest tjedana porodiljnog, radis 7 do 3, 3 do 11; 11 do 7, 10 do 9 ili kako god menadjeru prdne u uho. Vikende, blagdane, privremeno i prekovremeno, bez ikakvih beneficija, bonusa, dodataka, mirovinskih stupova i ostalih pichoka, mos na godisnji samo kad nije sezona, dakle zimi.
Sad se vec zamislila. Kaze da je mislila upisat ugostiteljski management nakon sto zavrsi 'Recepciju'. tu joj samo prstom pokazem na Amandu koja je prolazila hodnikom. Vidis onu curu, 5 godine ugostiteljskog managementa, diploma u regalu, i sad je supervisor u restoranu. Za istu placu ko recepcioner ona trci cili dan s tacnomm u rukama po restoranu i baru, posluzuje pica i hranu. Za konobarenje ti ne triba fakultet, jer nema tog fakulteta iz kojega ces izaci ko manager ako nemas radnog iskustva.

Pita ona mene kako sam ja dobila posa. Dosla u Irsku, radila za shankom, tribala mi dozvola za rad, upisala Hotelski management radi studentske vize (jer Psihologija je bila skupa), lagala u zivotopisu, upala u hotel s pet zvjezdica i od tada su mi svi hoteli otvarali vrata. Sad imam diplomu iz hotelskog managementa koja je puka formalnost, i radim eto na recepciji i uopce nemam pretenzije za daljnje napredovanje u tom sektoru, jer iskreno moji manageri rade puno vise od mene. Oni su na poslu doslovno cili dan, 12 do 12, 7 do 7 koji k. Jel to karijera koju zelis slijediti. Mala mase glavom.

No malu na stranu, ona je irkinja, sto joj odma daje nekakvu prednost u daljnjem razvoju karijere. Tuzno je ali mi hrvati smo demografsko - geografski predodredjeni za trnovit karijerni put, to tek shvatis kad odes vani radit.
Znam ja da se nasi novinari vole pohvalit kako Hrvate stranci percipiraju kao marljiv narod koji je svugdje dobrodosao. Na sto ja kazem: Bullshit.
Kad god san rekla da san from Croatia, svi su bili -aha Russia! - Noooo, Croatia!- Ah it's all the same, Eastern Europe - Khm is that somewhere in Yugoslavia? - Nope, used to be 25 years ago, u ignorant fucks! - Do u speak Serbian there? -

Aaaanyway u got the point! Nemaju oni blage veze o hrvatskoj osim da smo eto negdi prema istoku europe, i prema tome nas trpaju u kos s poljacima, litvancima i slicnim istocnjacima koji su poznati kao oni koji pricaju malo (uglavnom zato sto ne znaju jezik) ali puno rade. Zbog tih stereotipa automatski te limitiraju na odredjenu grupu poslova. Primjera radi, moja prijateljica s diplomom iz Talijanskog i Spanjolskog i znanjem jos 3 druga jezika (ne ukljucujuci srbski i bosanski)u Irskoj pere sudje, iako ima masu talijanskih i spanjolskih poslova u ponudi, nitko joj ne nudi niti intervju. Prijatelj s diplomom iz nautike radi kao ispomoc u kuhinji. Oboje su sposobni i oboje imaju masu iskustva. Frend elektrotehnicar radi kao sobar u hotelu, frendica koja je u hrvatskoj studirala turizam ovdje je dadilja. Of course, oni su svi ovde znatno krace nego ja i ne sumnjam da cemo svi dogurati tamo di zelimo, samo triba malo vrimena.
Naravno znam i nekih koji su s diplomom iz hrvatske upali u IT sektor i super im je, a Irska je Meka za informacijske tehnologije.

Ja sam nakon Hotelskog mgmt-a upisala novi faks, i briga me sto kazu da sam forever student, sad sam dovoljno zrela da znam sto zelim raditi, i najbitnije od svega di se mogu realno zaposliti. Upala sam na studij informatike ali nakon pomnog proucavanja svatih da nije to za svakoga, i upisah nesto humanije.

Ali usporedbe radi evo jednog malo manje trnovitog puta koji prate moji skandinavski prijatelji. Posto je Skandinavija tako tehnoloski napredna i koristi masu IT proizvoda koje hrvatska mozda neci vidit u jos 10 godina, a Irska je baza skoro svim americkim IT kompanijama, ogromna je potraznja za radnicima iz nordijskih zemalja.
Korisnicka sluzba, tehnicka sluzba, inzinjeri, programmeri, operatori, nebitno. Tribaju znati engleski i neki skndinavski jezik. Tako su Viking i njegov srednjoskolski frend David dosli doslovno iz klupe srednje informaticke u Irsku i dobili posa u Hewlet Packardu kao korisnicka sluzba za svedsko govorno podrucje. Pocetna placa 20 tisuca eurica godisnje. Nije malo za jednog mulca. Upisivali su tecajeve i programme koje im je firma placala i polako napredovali. Pa je Viking nakon dvi godine u HP-u dobio posao u Google-u. Nakon godinu dana u sarenom svijetu gugla, HP trazi Softvare engineera i Viking se vraca u HP. Godinu poslije Dell ga krade HP-u i sad je tamo Enterprise Storage Support Senior Analyst (sto god to znacilo) za meni nezamislivih 2ipo tisuce eura misecno i tek su mu 24. Ista stvar s Davidom, Jensom, Johanom, Jonasom, Elin i Annom. Svi ti svedjani su bez ikakvog relevantnog iskustva upali u izvrsne firme ko sikire u med.

Svedjane na stranu, evo moje dvi Finske frendice. Obe su zapocele karijeru IT-u kao sluzba za korisnike za Fince. Onda se jedna zaljubila i preselila u Arklow i zaposlila se u restoranu, di sam ja radila za shankom. Konobarila je dvi godine, prekinula s deckom, otisla u njemacku radit na nekoj farmi timarit konje, jer joj je to gust. Vratila se u irsku i IBM trazi voditelja prodaje za Finsku. I moja Sanni dobije posa - uvjet zna finski; placa 30 tisuca eurica godisnje. I jos uz to nadje novog decka na poslu XD

Mcafee je prije 6 mjeseci objavio da trazi voditelja prodaje sa materinjim Hrvatskim jezikom i izvrsnim znanjem Engleskog. Uz znanje jezika takodjer traze da imas magisterij in Sales or Businessa, da zivis u irskoj, da imas pet godina iskustva u prodaji softvera, da mozes dokazati da imas dobar selling record , da dobro radis pod stresom i under tight deadlines, da mozes dokazati kako si radio s minimalno 60 poziva dnevno, da ti je livo jaje u promjeru 2 mm vece od desnog i da znas zamotati cokoladu u omot i jos masu toga. Mislim ono Koji K!? Naravno oglas je bio punih sest miseci online, da mi je znati tog supermena koji ga je dobio.

Dakle dvostruka mjerila ovisno o ponudi i potraznji, skandinavci su welcome da od timarenja konja dodju na stratesku poziciju u IBM-u a hrvati moraju krv pisat za istu poziciju.

Da sumiram djeco draga. Zaboravite da volite kopat po dvoristu, citat beletristiku i proucavat Gustava Klimta. Svijet ima i previse Arheologa i povjesnicara umjetnosti. Zaboravite i ekonomiju, ne triba ti pet godina faksa za zbrojit dva i dva. Ne moras biti lumen da znas da su na jednoj strani bilance rashodi, a na drugoj prihodi, pazi da su ti prihodi veci od rashoda i magistrirao si. Isusek, s obzirom na to koliko strucnjaka isprdi svake godine s hrvatskih Ekonomskih fakulteta pomislio bi covjek da je u hrvatskoj Recesija samo ime pjesme Toncija Huljica a ne surova stvarnost.

Kaze jutarnji da su najneisplativiji smjerovi u srednjoj skoli prodavaci, ekonomisti i fotografi. Mama mora da je ponosna, jer ja sam ekonomist, brat je fotograf. Mora da joj teku suze radosnice. (serem: mi smo se jos i snasli )

Ljuti me masu to sto prije faksa nisam imala nikakve smjernice. Nitko se nije sjetio informirati nas pa reci dico to i to vam se isplati, to i to vam se ne isplati. Saznala sam to na tezi nacin, kad nam je profesor na prvoj godini Spanjolskog i Talijanskog (iduce god san minjala Talijanski za Ruski) odrzao govor. - Ja se nadam da ste vi upisali ovaj faks zbog ljubavi prema jeziku i hispanskoj kulturi, jer od ovoga kruha nema. - Izgubio me na onome - kruha nema- posli dvi godine sam otprdila u irsku a ovih 10 od 75 upornih koji su zavrsili fax sad su na burzi.
Btw nas je bilo 75 na tom smjeru - koji k hrvatskoj triba 75 spanjolaca po godini i to samo na jednom faksu?
Ali s druge strane, mi smo dica bili glupi, pa bez obzira reko tebi netko ne reko, ti si upisivao ono sto si htio, il sto je mater tila. Da san slusala mater sad bi bila doktorica, s obzirom da ne volim krv i dirat nepoznate ljude, vjerojatno bi bila uzasna doktorica, tako dobro da nisam.

Dobro je da je ministarstvo obrazovanja nakon godina i godina shtancanja neportebnih ekonomista, pravnika, filozofa i neznam cega sve ne odlucilo preraspodijeliti upisne kvote iako sumnjam da ce ostvarit neki znacajan napredak. Sto je moja mater rekla, oni ne bi znali jaje pofrigati a kamoli reformirati skolstvo.
Bitno je doduse informirati ove mladje hrvate koji tek razmisljaju o faksu cemu se mogu nadati. Jedan maturant ce sanjivo upisati Spanjolski i Talijanski jer se u buducnosti vidi kao profesor il prevoditelj il nebitno, i onda posli faksa moze eventualno cistiti u austrijskim hotelskim lancima ljeti na hrvatskoj obali, jer to isto zahtjeva znanje najmanje dva strana jezika.

Zalosno je i da posao.hr kao jedna od najvecih baza poslova u RH trazi samo poslove na komisiju sto u biti i nije posao. Znaci prodajne predstavnike (citaj prodavac), voditelje prodaje (citaj prodavac) i trgovacke putnike (citaj jehovin svjedok prodavac) i je li cistacice, cistacice, cistaciceeee.

Nego da zakljucim, vi koji volite jezike studirajte skandinavske jezike i Ruski. Zasto ruski, zato sto Europa uvik trazi taj jezik a rusi nisu u EU tako da hrvati imaju realno vecu sansu ako znaju jezik (Naravno vani, za hrvatsku ne garantiram). I studirajte tu vrazju informatiku, s tim ne mos pogrisiti, medicinu, nekakve znanosti i za ove koji oce zaradit paru bez puno truda eventualno marketing i onda ajte lipo vani. A vama dico sto planirate upisat smjer srednje skole prodavac - saljem trisku i budilicu.

What a day, polovica prvog miseca a mene uvatila fjaka ravna onoj u TBF-ovom remek djelu Alles Gut. Ustati il odustati mislim se kad eto podne je vec, a ja u krevetu s laptopom na improviziranom stolu od kusina. Ne ide se meni nigdi, odustajem, vani je ledeno i kisi, i ta klima ne pogoduje mediteranki.

Protegnem se i nastavim bombardirati jos ovo malo mozga sto mi je ostalo, crnom kronikom po hrvatskim portalima. Najgore je sto ne trazim rubriku cne kronike, vec ona sama iskace na naslovnoj stranici.
Pogodilo me malo vidjevsi onog dedeka s raskrvavljenom glavom sto ga panduri slepaju van iz stana zajedno s pametnom mu zenom koja je potpisala da sin bu vratil kredit kamataru, il nek se nosi stan. Pa joj je sad valjda drzava kriva?

Da se razumijemo, ne biram stranu nit drzave nit glupih ljudi. Cinjenica je da ovo drzavno rasulo ima bezbroj stvari koje treba mijenjati, ali takodjer i masu bedaka, masu neobrazovanih, masu maminih sinova i genuine kretena.
Sto je to sinceka spopalo da se ide zaduzit kod kamatara, ne znam i ne zanima me, sama cinjenica da ide mater uvlacit u to da mu bude jamac, koja je generalno popustljiva prema svom teletu, daje mi pravo da mu dijagnosticiram glupost. Za lijecenje – prekasno. Koliko prepotentan moras bit da riskiras krov nad glavom svojim starcima pa da umisto da side bezbrizno prid televizijom u svojim mirovinskim danima, njih pandurija navlaci po zgradi.

Mater ko mater razumin da ce uvik ic na ruku ditetu svome. - Meni je mali reka da to njemu triba, pa cu ja to potpisat.... e i nemoj reci caci.- Kad ce se napokon pojavit neka mater i rec lipo: - Sine, glup si. Kani se gluposti i protegni se koliko se mores pokrit! –

Zalosno je da mentalni sklop jednog prosjecnog hrvata jednostavno ne percipira sto je potrebno a sto nije. Evo za primjer jednu mladu obitelj koju osobno poznajem. Zena na pocetku dvadesetih, muz na pocetku tridesetih. Vole se i vincaju se. Teta Markic bi bila ponosna. Ni jedno od njih nema rijeseno stambeno pitanje. Usele se u stan njegovih roditelja, pedeset kvadrata. Odluce da zele imati bebu. Naprave bebu; rodi se beba. Muz radi za sitnu placu u skladistu jednog trgovackog lanca, zena ne radi. Bebi su krstitke. Pece se janje, prase, perad, radi se festa. Na kraju dana mladi par je u minusu na bankovnom racunu dvije tisuce eura. Ljute se na drzavu i emigriraju. U svrhu emigracije posudjuju jos toliko novca. Zapocinju ’novi’ zivot s cetiri tisuce eura duga na ledjima. I inozemstvu nakon pola godine ni blizu nisu tome da pokriju dugovanja i nastavljaju ziviti jednakim stilom.
Kad ce ljudi poceti uciti na tudjim greskama?

Da je kome tolika prisa nabavit pare more se slobodno javit Dvajscetri sata portalu jer tamo vam naprave ziroracun i onda gradjani demonstriraju svoje gradjanstvo uplacujuci novac. Vidim da su cigici, alkoholicari i beskurtonci vec davno prepoznali blagodati takvog nacina financiranja.

Takodjer, nije mi jasno kako se ljudi vjecito prave blesavi i neinformirani, pa valjda je vec opca kultura da se kod lihvara neces zaduzivati. Svako malo su ti, toboze prevareni, po novinama. Placu nad teskom sudbinom. Ako vidis na stupu nalipljen zuti papiric s brojem mobitela koji kao jedinu informaciju nudi da daje povoljne kratkorocne, nenamjenske kredite triba bi vec imati dovoljno soli u glavi da znas da te to sranje moze kostati puno vise od kamata.
A kad smo kod papirica na stupovima ne bi li se nasa policija koja tako zurno vrsi delozacije, mogla uhvatiti ozbiljnog posla pa umisto da zajebava umirovljenike, da malo zajebava ove druge. Lihvare i kamatare, gamad koja se nakotila i obogatila na tudjem znoju. Zar nema zakona koji ce stititi nase gradjane glupake od takvih nitkova i prevaranata. Ako se u roku minut ustav mogao mijenjati zbog tamo neke iskompleksirane babe, moze se donit i zakon na temelju kojeg ce se hapsiti lihvari i toboznje mecene.

Daj drzavo, odrasti vise.

P.S. Moram cestitati svojoj dragoj prijateljici koja je danas postala Magistrica Kroatistike. Svaka cast draga, sad mos mirno emigrirati. X x x

Covjece, zaboravih lozinku. Uspavali su me praznici i to jos oni ljetni tako da sam ostavila blogiranje po strani, al kako kazu da je svako zlo za neko dobro pa mi je i ova blog apstinencija donekle dobro dosla, ako nista bar da se maknem iz kuce.

Ako se dobro sjecam, zadnji post san pisala iz svog stana u Dublinu, novost je da nisam vise tamo. Preselih se malo juznije, u Cork inace drugi po velicini u Irish Republici. Razlozi: br. 1 Viking dobija dobru ponudu za posa, br. 2 ubila nas monotonija. Nakon 3 godine na jednom te istom mistu (racunaj sto metara livo, sto metara desno od Temple bara), i vjecitog meteza, zavijanja hitne, pandurije i ponocnih rigatora u portunu bilo je vrieme da napustim Dirty Old Town. Bilo je lijepo, I'll cherish the memories 'till the rest of my life, ali trebala mi je promjena.

Sad, Cork ko Cork, nije neka famozna destinacija, prvih tjedan dana se gubis po gradu i sve je novo, iducih pet miseci neznas kud ces sa sobom od dosade, ali moram reci da mi to nekako trenutno pase. Na srecu zamijenili smo centar grada periferijom tako da me ujutro bude pticice i miris zime umjesto pijanih tinejdera na putu doma. Neki dan otvorih vrata da zapalin svoj ritualni ranojutarnji duvan, kad fuckin' zeko stoji prid vratima. Ispred kuce mi je park di se cili wildlife uzgojia, zekonje, lije, labudovi i ostalih sto vrsta peradi.

Posli parka je odma more, i setnica uz more koja vodi do Blackrock dvorca, lijepa ruta za nadobudne trkace. Evo par slicica iz kvarta:

Setnica i dvorceko sto su ga Corkozani trazili od kraljice Elizabete u 16tom stoljecu da ih brani od gusara.
href="http://propuhuglavi.blog.hr/slike/originals/dsc_0099.jpg" rel="gallery[1389872019]" target="_blank"> Imprivizirani nogometni stadion. Prvi dan kad smo se doselili kupili smo loptu i trckarali ovuda ko mulci.
href="http://propuhuglavi.blog.hr/slike/originals/dsc_0129.jpg" rel="gallery[1389872019]" target="_blank"> Ima mora nema plaze :(
href="http://propuhuglavi.blog.hr/slike/originals/dsc_0145.jpg" rel="gallery[1389872019]" target="_blank">