Sve iSvasta me pretekla pa napisala post o uniformama nedavno, ali eto kad je vec na umu moram to izbacit i po drumu, pa cu o tome pisat i ja :)

Kad sam prvi put posjetila Irsku iznenadila sam se i odusevila vidjevsi djecu u uniformama. Bili su preslatki, ko oni klincu u Harry Potteru. Jedni u zelenima, drugi u plavima, treci u crvenima, karirani, jednobojni...ma prekrasni.

Do tada sam imala veoma odbojna misljenja naspram uniformi, pogotovo u tinejdjerskim danima. Jao, pa tko bi si to uzeo za pravo da mi oduzme moju slobodu izrazavanja...

Ali sada vidim koliko je u biti pozitivno biti klinac s uniformom.

1. Svi su jednaki (a): Nema bogatih i siromasnih, nema preseravanja s markiranom odjecom i maltretiranja onih s fejk brandovima.

2. Svi su jednaki (b): Emosi, metalci, punkeri, darkeri... nece bit maltretirani od strane shminkera, nit bi shminkeri trebali bit maltretirani od strane ovih spomenutih

3. Djeca ne gube svoje pravo na izrazavanje, imaju slobodno vrijeme izvan skole da nose odjecu koju hoce u skladu s onim u sto vjeruju.

4. laksi nadzor od strane odraslih: po tome mislim na mnogo toga...
(a) prodaja alkohola mladjima od 18 godina ( istini za volju, odrasli ce se mozda zgrazati, ali dobro se sjecam svoje generacije, kad smo od svojih 15, 16 godina zicali one koji izgledaju malo starije da nam kupe alkohola, pa bi poslije skole umisto doma sidili i cugali u parkicu il na plazi)

(b) znam mali milijun tinejdjerica koje izadju vani bare starije decke, tipove, muskarce prodajuci im spiku da im je 20.

(c) u sluacaju da se djete izgubi, ili nedaj boze lupi ga auto il mu se sto desi, ako svaka skola ima svoju uniformu, znas koga ces prvo kontaktirati ako vidis to dite...

5. U srednjo skoli svjedocila sam mnogim modnim izricajima il vristanjima ovisi s koje strane gledas. Djevojke u majicama do pupka, na spaline, bez spalina, minicama, stiklicama, bez skolske torbe vec sa malim rucnim torbicama. Ovime bi tome trebalo odzvoniti.

6. Uvodjenje uniformi u skole pokrenulo bi i prozvodnju istih. To zvuci kao nova radna mjesta.

A sad negativne strane:
Najvise se protive uniformama s izlikom da djeca gube njihov nacin izrazavanja. Los argument ako djeca u skoli provedu samo jedan dio dana, jer ostatak dana mogu nositi sto hoce a njihovu osobnost im nitko nece oduzeti, vec ce tako doci do izrazaja.

Svrstao nas Forbes na 15. misto najneljubaznijih zemalja u izboru od 33.
Francuzi naravno prvi. To je bilo za ocekivati. Ti se ne znaju ponasati ni ko turisti a ocito ni kao ugostitelji. Evo neki dan je jedan gospon francuz u cetiri ujutro isetao iz hotela kazavsi nocnom portiru kak samo ide prosetat, pa se valjda zaboravio vratit a i zaboravio platit, a zacudo kreditna kartica cije je detalje ostavio kao osiguranje bila je odbijena.

Nego Francuze na stranu, najezim se od same pomisli na njih. Blizi nam se turisticka sezona. Bas me zanima kako se pripremamo. Jesmo li poceli rovati ceste i obavljati javne radove? To je inace prvo sto se pokrene u mom gradu na pocetku sezone. Zatvori se pola centra da bi se prominile cijevi, piturali voltovi i usminkavao grad za valjda zimu, ne znam, nije mi bas jasno. Sicam se prosle sezone, ulaz u Stari grad (kako ga turisti nazivaju) u sred sezone, bio je prekriven onom zelenom zastitnom mrezom valjda da pokazemo kako smo eko osvijesteni.

U ugostiteljstvu i hotelijerstvu radim od svoje petnaeste, u objektima od nula do pet zvijezdica i nagledala sam se svega. Iskreno, dok sam zivila doma u hrvatskoj nisam puno obracala paznju na kvalitetu usluge kod nas u gradu, jer ako sidnes negdi na cugu to je zato sta ti tamo radi prijatelj, il brat il kolega s faksa, koji lezerno upaljacem otvori pivu i sidne kraj tebe a gosti nek pricekaju minut, pa di im se zuri po ovoj vrucini. Jos ako se pobune na stranjskom jeziku, ma samo im mahnes rukom i podignes onu pivu u znak 'zivili' i nastavis po svome dok se ne dignu i odu ca.
Naravno, ja si tako nesto nikad nisam dozvolila, toliko svijesti imam da ne mogu nikoga ostavit da ceka, ali velika vecina mojih kolega i prijatelja koji su radili ili rade po lokalima u centru grada u kojima se u ciku sezoni i muva najvise turista, upravo se tako ponasaju.

Ja sam svoju ugostiteljsku karijeru zapocela u Holiday Resortu sa cetiri zvijezdice za sankom cocktail bara sa nepunih sesnaest. Kroz nekoliko sezona koje sam tamo provela nagledala sam se i prepirki medju kolegama, verbalnih i fizickih obracuna, letecih tacni, barenja i galebarenja sto stranih sto domacih turistkinja i turista. Ukratko, bilo je veselo, ali sve zadrzano u pozadini, a gosti su docekivani s osmijehom na licu. Bili smo puni 24/7 nije bilo vremena za opustanje, mladi i ludi po 12 h u smijeni, zajedno po nekoliko sezona u istom baru, isti su se gosti vracali i pitali za nas. Posao je bio pakao i uzitak istovremeno.

Nakon cetiri godine provedene tamo presla sam u luksuzni lounge bar na jednom nasem otoku. Sada nam nisu vise dolazili samo lezerni stranci vec oni malo dubljeg djepa, politicari, modeli, poduzetnici, jahtasi. Ekipa za sankom i oko njega je takodjer bila otkacena, nerijetko pod gasom od jutarnjih sati, alkoholizirani i opijeni tko zna cime. Ali atmosfera je bila genijalna i posao je cvao. Ne sjecam se da smo ikad primili kritike na racun usluge ili hrane i pica, upravo suprotno.

Jesmo li mozda bili sretni u tom okruzenju, sunce more i note Dalmacije, otkvacena ekipa i situirani gosti, pa smo mogli to zadovoljstvo i prenijeti na njih. Znam samo da se nisam mogla buniti na potplacenost i lose uvijete. Da radilo se, i to naporno ali uz manchu mjesecna primanja su dosezala za nase podrucje vrtoglavih 15keka.

Nazalost, nisam istu energiju osjetila na mnogo mijesta po Lijepoj Nasoj.
Zagreb, caffe bar - narucih colu i veliki machiatto. Prvo mi konobar odbrusi kako nije machiato nego veliki s mlijekom, a zatim mi donese neku splacinu od kave i fake sky colu u casi a ne u boci ( okus je itekako drugaciji) i naplati mi tu jeftinu verziju cole po cijeni one originalne.
Split, Bacvice, bar na plazi - zgodan decko nas je posluzivao, lijep ko slika a smotan ko sajla. Al ono bio nam je nekako simpatican dok se svim silama trudio da ne prospe sadrzaj s tacne po nama. Osmijeh od uha do uha ali iskustvo nula bodova. Ali da mu se oprostit, naucit ce.
Zadar, nocni klub - moja ekipa iz irske za jednim sankom stoji i pokusava narucit cugu vec 15 min ja i frendica za drugim sankom cugu imamo u roku keks. Dodjem do njih, oni se razmahali pokusavajuci dozvati shankera, ja i frendica (domaca) kimnemo glavom i eto ti lika u casu -sta se pije?- kazem mu da su decki prije nas, a on meni da, ko ih j.. stranci su, pa mogu malo pricekati. Ono koja dobrodoslica.

Tete u ducanima necu komentirati, one su posebna vrsta. Znamo svi da su potpalcene, i da uz stanarinu, rezije i dicu vjerojatno im nije do smiha,al ono. Ne bi tribalo bit opravdanje.

Nedavno je u hotel u kojem radim zalutao predsjednik turisticke zajednice Portugala i otkrivsi da sam iz Kroejshe, pohvalio se kako je bio tamo proslo ljeto. Pitala sam ga je li mu se svidjelo i kako je zadovoljan sveukupnim dojmom, na sto je pokazao rukom tako tako. Kaze kako je proputovao cijelu Hrvatsku i zakljucio kako smo prelijepa zemlja s puno potencijala a kojeg ne koristimo dovoljno. Pohvalio je restoran u hotelu Bastion, a u kojem je glavni kuhar upravo moj stari frend, ali se nije gastronomski odusevio na svim ostalim mjestima. Kaze kako smo vjesto umotali maglu pa se prodajemo kao zemlja za gastronomski uzitak a serviramo zamrznute krumpirice i prefrigane lignje koje prodajemo kao svijeze a zapravo su kupljene u vrecici.
Jest, moram reci, bila sam malo tuzna da nije sa zanosom pricao o mojoj hrvatskoj, ali moram mu priznati da govori istinu. Ne znam kako nasi ugostitelji misle da se razlika ne primijeti.

Na Tripadvisoru sam citala komentare gostiju na neke nase hotele. Jedan mi je posebno zapeo za oko, mislim da se radilo o hotelu President koji je okarakteriziran kao neukusno uredjen i zaostao u Jugoslaviji. Ouch...

I sama sam se trenutno suocavam sa ogromnom ponudom hotela, pansiona, apartmana i sta ja znam kakvih sve smjestaja je tamo izraslo po obali. Dolazim ovo lito s Vikingom da ga malo opali sunce pa smo imali namjeru skoknuti do nekoliko gradova. Smjestaj, ubi boze... Svaka kuca ima oglas na internetu. Svaka zgrada je hotel, a kad vidis cijenu i slike pitas se di je logika.

tesko da se nadje jednokrevetna soba s kupatilom za manje od 50 eura, a u tih 50 eura imas ukljucenu: sobu. Nista vise, nit interneta, nit televizije, nit parkinga nit dorucka. Ako os sve to, to ti je onda 70€ s tim da je soba uredjena ono, u jugoslavenskom stilu sa sarenim tepihom i lampom koja nema veze sa interijerom, zavjesama cvjetnog uzorka. LCD televizor se posebno reklamira kao da je neka novotarija.

I sad ono sto mi isto ne ide u glavu. Poznanica je u jednom hotelu s 5 zvijezdica, na Jadranu, proslo lito radila za 3000 kn na Front desku. Kod nas u Four Seasonsu, cure na front desku rade za 2500 Eura misecno, plus bonusi za dobro obavljen posao, za pohvalu od strane gostiju, za naporan dan (ako je npr hotel bio bukiran pa su imale dosta dolazaka i odlazaka).
Cijena nocenja u standardnoj sobi u spomenutom hotelu u Hrvatskoj: 250-300 eura
Cijena nocenja u standardnoj sobi u Four Seasonsu u Irskoj: 190 - 250 eura
Priblizno isti broj soba u oba hotela.

Dakle, zarada od gostiju je slicna ako ne i veca u hrvatskoj, troskovi koncesije ili najma zemljista u hrvatskoj su manji nego i irskoj, pa po kojoj logici su zaposlenici tako bijedno placeni.
Kaze ta cura da se na toj recepciji svasta dogadjalo, zivcani slomovi, izderavanje na goste, bacanje papira, stanke za pusenje svakih pola sata. Zvuci kao neocekivan prijem gostiju u hotel takve kategorizacije.
A tko to nadgleda? Nitko.
Postoji li inspekcija hotelskih usluga, cime se bavi inspekcija rada? Trazi one sta rade na crno, a ove sta rade na bilo pa dobiju minimalac satiruci se od posla..to nista ha?

Svake jeseni na kraju sezone hvalimo se oborenim rekordima. Posjetilo nas je toliko i toliko gostiju, portosili su toliko i toliko para. A koliko se njih doma vratilo nezadovoljno, je li itko to istrazio.
upoznala sam stotine ljudi koji su vec boravili u hravtskoj, svi hvale ljepotu prirode i cistocu mora, kritiziraju neuljudnost i cijene s obzirom na kvalitetu usluge, a Dubrovnik nazivaju skupim i prerazvikanim.

Pa cime se to onda hvalimo svake jeseni kad agresivnom propagandom prodajuci maglu privlacimo milijune gostiju a onda ih otjeramo svojim amaterizmom. Kao jedna ozbiljna turisticka destinacija trebali bi se malo pozabaviti time.
Vlada kaze da bi otvarala nova radna mjesta: eto ideja..nek se otvore inspektorati koji ce nadgledati kvalitetu usluge, i savjetovati kako je poboljsati, po mogucnosti neki koji ne djeluju po principu mito i korupcija, neka se otvore mjesta za dizajnere interijera, po mogucnosti neke iskovane u poslijeratnom razdoblju koji prate trendove, neka se uvede kontrola cijena da ne bi neka splacina od kave na Stradunu bila precijenjena do vrtoglavih 25 kn,neka se osiguraju uvijeti i strucnjaci za obrazovanje kadrova (kao u vanjskim hotelima koji osiguravaju treninge i seminare za nove i stare zaposlenike) pa eto gospodo kljuca za uspijesnu sezonu i daljni razvoj.