Peruci sudje danas, imala sam navalu nekih flashbeckova iz djetinjstva...pa sam onako ribajuci skoreni sug sa pijata spuzvicom i jarom piljila u prazno, toboze u sudoper, i smjeskala se sama sa sobom ko neka berlava..

Sitila sam se stare frendice, nisam se cula s njom vec neko vrime, a bile smo kao prst i nokat.. Bile u istoj grupi u vrticu, isle u istu osnovnu, sidile skupa u istoj klupi, zivile u istom kvartu, imale iste simpatije...bile smo nerazdvojne...uvik smo imale neke svoje weird ideje koje nijednom drugom ditetu ne bi pale na pamet i dijelile smo ista misljenja i poglede na zivot iz perspektive, tadasnjih, trinaestogodisnjakinja...
A onda smo se razdvojile...krenule smo u razlicite srednje skole, ja se preselila u drugi kvart...znale smo se i dalje naci tu i tamo, i pricati satima o ko zna cemu...ali ona je imala svoju ekipu, ja takodjer svoju..upoznala sam njenu ekipu, nije mi pasala...
prosao je dobar period vremena da se nismo vidile, a onda sam je srela, sasvim slucajno, nesto prije upisa na faks...
jedva sam je prepoznala.

Izgrlile smo se, sjele na kavu i razgovor je tekao sam od sebe...nikad nama sutnja nije smetala, pa ni sada nakon toliko vremena. Ali boze, koja promjena, koji razliciti svijetovi. Da nas netko vidi zajedno na kavi, nikad mu ne bi palo na pamet da smo ja i ona provele cijelo djetinjstvo skupa.

Ona crna i iskvarcana, geliranih noktiju, ja blida i crvenokosa, a nokti ko nokti, boze mili, jos najbolje da cu i na to trosit pare. Ona izlazi vani u stiklama, minjaku, sljokicama i dekolteu, ja u starkama, trapericama i kosulji.

Rekla je da je sama, da nema decka jer ceka dobru priliku. Nekoga sa stanom i autom, da nije probisvijet. Ni ja nisam tada bila u vezi, al bila sam zaljubljena..u decka bez stana i bez auta...al to me nije previse zamaralo...

Pitala sam je da li je radila to lito (ko svi mi studosi) i sto namjerava upisati...rekla je da je radila ko promotorica tu i tamo po partijima, pa jedno vrime u trafici, al da nije rad za nju, lito triba iskoristiti i uzivati prije nego faks pocne, upisala je pravo...
Super...pravo, svaka cast...to sam i ja tila...imala san tonu knjiga doma i bubala gospodarsko, ustavno, upravno, rimsko, kazneno...u isto vrime radila za shankom i skupljala manchu u nadi da cu skupit dovoljno da si platim prvu godinu...dok mi stara nije rekla da mi je djabe upisat godinu kad mi ona nema para za platit stan u Zg-u..
Kaze ona da je zbog tog upisala u Osijeku..jer tamo ima rodjake, pa ne mora stanarinu placati, a i rodjak je rektorov kum, pa ono...
Ma neka, drago mi je zbog tebe, samo upri sada i rasturi taj faks. Neckala se, nije djelovala odusevljeno izborom. Kaze da je to vise materina zelja nego njena, al mora upista nesto jer od gimnazije nema nista.

Ja sam ostala u rodnom gradu. Upisala Filozofski. Upala bez placanja. Radila i dalje. Sto moj avanturisticki duh, sto moje nezadovoljstvo kojecime, nisu mi dali mira...i gusilo me, ono do ludila...Nakon tri godine skupila san kofere i otisla ca...

Imala san dovoljno para da si platim stanarinu za prvih misec dana i prezivim dok ne nadjem posa i dobijem prvu placu. S drugom placom upisala sam studij. Studij je tekao glatko iako sve drugo nije bilo obasuto ruzama...Al ajde, pregrmilo se i sad je lijepo...
Letila sam doma u posjet svojima i opet sam naletila na staru frendicu.

Otisle smo na rucak.
Odustala je od faksa. Studentski zivot je, kaze, show, ali studiranje je tlaka. Ali ne brine se, ima decka, situiranog. Ima vlastiti kafic kraj kladionice i jednosoban stan od 50 kvadrata odmah iznad, ide mu dobro, cca 1000 - 1500 kn prometa dnevno, kad je kakva utakmica onda i vise. Stariji je par godina od nje i, izgleda super. brije se na celavo, bilda i vozi Hondu Civic.Ona tu i tamo radi u kladionici.
Ja uzivam na faksu, imam super profesore, mlade i entuzijasticne. Na predavanjima pokusavam biti redovna, jer me zanimaju, a i vec sam pocela raditi u struci, tako da, sto prije zavrsim, prije cu i napredovati.
I ja sam u vezi. Stariji je od mene samo sest mjeseci i nema auto niti ikakvu namjeru da nabavi ijedan u skoroj buducnosti. Na posao ide tramvajem. Nema svoj stan, placa cca 500 eura najma u dvoetaznom stanu od 150 kvadrata, ali boli ga...moze si priustiti.

Ona u slobodno vrijeme visi na kavi s frendicama. Ja pisem blog. Ona navecer ide u klubove slusat Nedu Ukraden i cugat votku. Ja navecer u centru skacem ko manita na Range against the machine i Metallicu, ubijam se u pogu na Flogging Molly i cugam Guinness. Ona cita Golu istinu Nives Celzijus i 24 sata, ja citam autobiografiju Fidela Castra, Norberta Fuentesa i Angela's ashes, Franka McCourta. Ona je upoznala Ivana Zaka, Jelenu Rozgu i napadaca NK Zadar. Ja sam upoznala Bob Dylana, RHCPepperse, Britnjacu... decke iz Manc. Cityja i Intera. Ona radi u trapericama, suknji, sto joj se prohtije, ja u odijelu.
Njen decko slobodno vrijeme provodi u kladionici i setajuci svog pitt bulla 'Killera', moj slobodno vrijeme upraznjava svirajuci bas. Za suncanih dana sjede s ekipom u kaficu i raspravljaju o aktualnostima, ja i moj lezimo na livadi u Pxoenix Parku i pusemo u maslacke.

Sjever i jug, nebo i zemlja su nasi zivoti...da su te dvi curice izrasle u dvi totalno razlicite zene...jos mi ne dolazi do glave.A imale smo slican odgoj. matere doma, cace vec 20 godina u istoj firmi. Rade dnevne, nocne kako kad. Matere brizne i pazljive. I njih dvi su skupa pile kave i pricale o nama dvima. Tko zna kakve su nam buducnosti predvidjale tamo prije desetak godina...

I eto, sitila sam je se danas, i bas se nekako zazelila, moje stare frendice, s kojom bez obzira na tolike razlike, kad god bi sjele i popricale, nikad nije bilo neugodne tisine.