Sretan rođendan Barbie!

29.03.2009.



Prije nešto više od tjedan dana, medijska zvijezda, a crkveni predstavnik Don Kačunko u dvorani Malog kazališta u Labinu govorio je na temu: "Biblija i mediji - koga slušati?"
Kačunko tvrdi da su mediji blokada za duhovna dobra, štete zdravlju te svojom lukavštinom i senzacionalizmom kod ljudi izazivaju ovisnost jaču i od najpodmuklijih droga.
Čovjek to govori iz iskustva jer je medijski vrlo aktivan.... a ni senzacionalizam mu nije neugodan. Istaknuo je kako su štetne knjige o Harry Potteru.... nadam se da građani Labina nisu djeci spalili knjige nakon tog skupa. Isti crkveni predstavnik ne tako davno bio je najveća podrška Nives Celzijus kad je izdala knjigu koja je podigla veliku buru u javnosti.
Znači... koristi medije da bi naučio djecu kako Harry Pottera treba ignorirati, a čitati Nives jer očito je u njenom književnoj izričaju pronašao veliko duhovno dobro. Osobno nemam ništa protiv Nives, njenu knjigu nisam pročitala, niti bih branila djeci da je čitaju.... Harry Pottera sam pročitala i sada sam ozbiljno napaljena čitati Nives ako mi to medijska zvijezda Don Kačunko savjetuje kao puno bolje štivo.
Našao je Don Kačunko još opasnosti. Barbika je ovih dana proslavila svoj 50 rođendan i Don ističe kako je u svih ovih 50 godina ona uvijek lijepa, vitka, nema obitelj i živi sama, nikada nije rodila. Kao takva ona je loš primjer mladima.
Iskoristila bih ovu temu da gđi Barbi čestitam 50. rođendan i poželim joj da i dalje bude vitka, lijepa, pametna i neovisna.
Slažem se s Don Kačunkom da medijski nastupi mogu biti vrlo opasni jer se neki služe lukavštinama da bi proturili diskriminaciju i njegovali mentalitet u zemlji gdje broj zlostavljanih žena u porastu, u zemlji gdje se vrtoglavom brzinom umanjuju ženska prava i pokušava im se vratiti status koji su imale početkom 19. stoljeća i ranije.
Dječja igra potiče maštu. I zato je ona neobično važna. Sve djevojčice su se u djetinjstvu igrale s lutkama….krpenim, gumenim, plastičnim, ćelavim, s frizurom ili bez nje. Nijedna lutka ne dolazi u posjed djevojčice u paru s mužem, djecom i župnikom koji će im diktirati pravila igre. Upravo je Barbi u modernije vrijeme dobila Kena i djecu… i sva ostala čudesa koja su vezana uz ovo vrijeme. Barbi je lutka kao i svaka druga u prošlosti… samo što je ona obilježje ovog vremena, kao što su krpene lutke bile obilježje vremena u kojem su se igrale naše bake.
U cijeloj ponudi Barbie svijeta možemo pronaći doista sve što je vezano uz život današnje žene…. osim crkvenih predstavnika. Mislim da je u tome glavni problem. Trebalo bi pod hitno obavijestiti proizvođače da naprave plastičnu crkvicu i plastičnog župnika, vitkog, mudrog i dobronamjernog kako bi osigurao Barbiki duhovno vodstvo - da ne živi u grijehu.
Kome to smeta vitka i lijepa žena? Kome to smeta neovisna žena? Tko to etiketira žene koje nisu rodile? Ovaj javni nastup u Labinu, a popraćen kroz medije je poziv na diskriminaciju žene…. to je poziv na zlostavljanje djece. Sva sreća da nije organizirano javno spaljivanje knjiga o Harry Potteru i lomače na kojima bi „živa“ gorjela grešnica Barbie.
I nakon svega što je medijska zvijezda Don Kačunko izjavio…. ja samo mogu zaključiti da svakako treba slušati Bibliju… koja poziva na ljubav i protivi se svim vrstama diskriminacije, a nikako ne treba slušati medijski isturenog crkvenog predstavnika Don Kačunka koji na ovaj način lukavo ponižava žene.


OGLAS:
Mijenjam lutku Barbie za novi CD Zlatka Sudca! KLIK

DODATAK:
Na međama nekih crkvenih zemljišta trebalo bi staviti natpise: "PAZI, OŠTAR SVEĆENIK!" Pogedajte... KLIK

Komentari (61) - Isprintaj - #

Tko to MMF-om plaši narod?

21.03.2009.



Tomislav Klauški je napisao članak u kojem je odlično uspio istaknuti kako smo se našli u današnjoj situaciji…. Istaknutu ulogu je dao sindikatima…. izjavi sindikalke gđe. Avberšek, a članak je završio mišlju kako će jednog dana situaciju razriješiti MMF jer njima „bijesni“ sindikat i ne mogu ništa.
Mnogi pokušavaju svoje greške i malverzacije sakriti iza sindikata koji su netolerantni, s njima se ne može dogovoriti i krivi su za sve….te u ovoj teškoj situaciji okreću Vladi leđa.
Takvoj slici o sindikatima pogoduju i neki sindikalni čelnici koji dobrovoljno sudjeluju u tim igrokazima.
U svom tekstu je lijepo napisao kako je SDP krenuo s kresanjem socijalnih prava jer je to u datom trenutku bilo nužno, kao što je nužno i sada. Tu je apsolutno u pravu. No kada tako površno napišemo neku tvrdnju iz nje se može zaključiti kako su za ovakvu situaciju krivi sindikati tj. radnici – jer sindikati su tek radnički predstavnici. Iz toga proizlazi da su i SDP-ova i HDZ-ova vlast žrtve onih koji ovu državu nose na svojim leđima…. pa osiguravaju i njima samima njihove solidne plaće.
Svima nam je jasno da nije pametno trošiti više no što se ima. Svima nam je jasno da se nije pametno zaduživati ako unaprijed znamo da dugove ne možemo vratiti. A najbolje to znaju upravo radnici….umirovljenici… najbolje to zna narod koji svakog dana vodi potpuno istu borbu sa preživljavanjem svoje obitelji.
No radnicima nije svejedno na koji način se provodi štednja i na koji način se krešu njihova prava. Koalicijska Vlada Ivice Račana je krenula u spomenute mjere i jednostrano su ukinuti postojeći kolektivni ugovori… te su na taj način ukinuta i umanjena mnoga radnička prava. Posljedice tog poteza radnici ove zemlje osjećaju još i danas. U tom trenutku se nije krenulo u pregovore, nisu predložene mjere za prevladavanje takve situacije nego je to bila demonstracija sile i moći. Toj političkoj opciji se takvo ponašanje vratilo već na sljedećim izborima… i tu je gđa. Avberšek potpuno u pravu. Ali radnicima su njihovi problemi ostali.
Najhrabriji su ustali tužbama…. Sudovi su uglavnom presuđivali u korist radnika…. Mnogi sporovi traju još i danas… zbog situacije kakvu imamo u hrvatskom pravosuđu.
Sindikalci… tj. radnici nisu mutavi i sve ove godine lijepo gledaju kako se radi, kako se provodi kadrovska politika, na čemu i kako se štedi, a koji su uvjeti rada nitko ne zna bolje od samih radnika. I dok je toliko nepotizma, korupcije, bahatog ponašanja, neznanja, loše organizacije itd. itd…. kako itko od radnika može očekivati da se dobrovoljno jave da im se ukinu ili umanje prava koja su već nagrižena navedenim ponašanjima, a i udarom koji je prouzročilo jednostrano ukidanje kolektivnih ugovora?
U Sindikatima ima loših i dobrih ljudi. Stanje morala u državi je komatično…. pa bi bilo nerealno očekivati da i u sindikatima nije isto tako. Za udruge više razine kruže razne priče… jedni pripadaju Kaptolu, drugi HDZ-u, a treći su pak naslonjeni na ljevicu. I sasvim sigurno ima u sindikatima ljudi koji su se prodali i kojima je vlastiti interes ispred interesa onih koje predstavljaju. Taj problem moraju rješavati sami radnici… prepoznavanjem, raskrinkavanjem i korištenjem prava glasa na izborima za svoje radničke predstavnike. Hrvatski radnici još previše spavaju, premalo se uključuju u sindikalni rad… mnogi i ne znaju kome i zašto plaćaju članarinu. Od srca želim da svi zaposleni širom otvore oči, da se u što većem broju uključe u sindikalni rad i da shvate da se za svoja prava mogu boriti samo dobro organizirani.
Sindikati ne služe za nabavu svinjskih polovica i sitne tričarije na koje su ljudi navikli u nekim davnim vremenima. Zajedničko djelovanje radnika ima puno veći i važniji zadatak.
Koja je uloga sindikata? Zaštita PRAVA i INTERESA svojih članova. Nije na sindikatima da vode ekonomsku politiku države, nije na sindikatima borba protiv nepotizma i korupcije….jer masu tih koje su nepotizmom doveli i sami postaju članovi istih tih sindikata. U uređenoj državi se jako dobro zna tko se treba boriti protiv korupcije, tko se treba boriti protiv svih loših ponašanja. Sindikalna djelovanja se slamaju političkim pritiscima na sindikalce, na sudove. Propise ne poštuju oni koji ih same donose. Tome nisu i ne mogu biti krivi sindikati!
Slušam neki dan ministra Šukera kako spominje mogućnost ponovnih ukidanja kolektivnih ugovora. Istih dana čitam članak jednog profesora koji se bavi radnim pravom... koji u jednom stručnom časopisu objašnjava kako u poduzećima gdje ima više sindikata nije bitno da svi potpišu kolektivni ugovor. Kaže da je dovoljno ako to učini jedan (koji može biti npr. kupljen od Uprave ili politike)... a svi ostali nemaju nikakvih prava jer nije važno što nisu potpisali, nije važno što se ne prihvaćaju takav ugovor.... dovoljno je što su na pregovore došli, dovoljno je čak što su za pregovore dobili poziv. he,he,he.... pa čovjek ne mora biti pravnik kako bi zaključio koliko je ovo smiješno i o čemu se tu radi. Radi se priprema terena za novo kršenje kolektivnih ugovora i onemogućavanje radnika da ustanu tužbama protiv takvih ponašanja.
Dođe li MMF… tome neće biti uzrok sindikati… nego su uzrok oni koji nisu znali gospodariti ovom zemljom, a za to su plaćeni.
Kad dođe MMF oni neće jednostrano ukidati kolektivne ugovore jer je to protuzakonito. Oni sasvim sigurno neće kršiti propise… nego će u okviru propisa također rezati radnička prava….mnogi će tada ostati i bez posla. Očekuju nas strašno teška vremena. No pod tom metlom će se naći i svi oni koji su zadnjih godina dovedeni u poduzeća bez adekvatnog obrazovanja, iskustva, znanja… svi netjaci, kumovi i rodjaci. Tada se svi oni koji podržavaju nered više neće moći ponašati kao što su se ponašali do sada. MMF će red uvoditi bez milosti, ali i bez privilegija. Neće sređivati nered novim neredima i ispravljati nepravde novim nepravdama.
Ma koga to oni plaše MMF-om? Ovom narodu ne može biti gore no što mu je sada. Oni koji hoće i znaju raditi ne moraju se bojati MMF-a…. jer lakše je nositi i stranu čizmu na svojim leđima ako je doista u svrhu štednje i izlaska iz ovakve situacije. Ovaj narod cvili pod teretima nereda već previše dugo vremena i MMF sasvim sigurno nije nešto čega bi se narod trebao bojati! Kakve koristi ima radnik od toga što je čizma hrvatska…. ako ga nepravedno i prejako gazi?!!!! Taj pritisak još jače boli! Taj radnik mora prehraniti svoju obitelj…. i svejedno mu je tko je proizveo tu čizmu ako ona znači silu i nepravdu!!!! Ako naši ne žele ili ne znaju pošteno… pa onda neka dođu oni koji će bar taj težak posao obaviti pravično.
Po mom mišljenju sindikati moraju biti bijesni…. jer imaju razloga biti bijesni. Oni predstavljaju one koji su prevareni, poniženi, oni s čijim pravima se trguje i manipulira… čija prava se ukidaju i umanjuju. Sindikatima nije posao koketirati s politikom i biti u dobrim odnosima s političarima. Sindikati ne smiju popuštati jer posao im je štiti prava i interese svojih članova dok god postoji i zadnji radnik u ovoj zemlji.

Komentari (72) - Isprintaj - #

Poziv na molitvu

18.03.2009.




Na prošloj temi me jedan anonimac prvo dobrano izvrijeđao, a onda me pozvao da dođem na misu… da se zajedno molimo Bogu.
Danas sam razmišljala o tom pozivu…. pa su mi misli šarale…. a ono nešto u meni mi je objašnjavalo zašto je taj poziv vulgarniji od psovke.
Dan jednog čovjeka sastoji se od masu više i manje važnih stvari. Meni je možda i previše toga važno. Imam mesnicu gdje kupujem meso, voćarnu gdje kupujem voće, imam liječnicu kojoj vjerujem, zubara i ginekologa koji su odabrani s posebnom pažnjom i ne bi ih mijenjala ako za to ne postoje ozbiljni razlozi. Strašno mi je važno na koji način ljudi odrađuju svoj posao, a još mi je važniji njihov odnos prema meni i ostalim ljudima.
Kroz dan srećem bliske i manje bliske ljude. Sa svakim čovjekom kojeg srećem u svom danu imam poseban odnos… Nekome se nasmiješim prilikom pozdrava, nekoga pozdravim ozbiljno i hladno, neke ljude ignoriram i ne želim imati nikakav odnos s njima, a često se nađem u situacijama da ljudima drito u oči kažem što mislim i zašto tako mislim. Danas me jedan dragi čovjek pitao: „Zašto ne pustiš budalu da priča…. zašto se upuštaš s njim u raspravu?“ A ja sam mu odgovorila: „Pa čovjek je glumatao i pitao tko ga smatra lošim i izdajicom… čovjek je igrao igru…. i svi su šutjeli… a ja sam se tada dobrovoljno javila i rekla mu da ga ja smatram izdajicom i lošim čovjekom, a tada sam mu za to navela konkretne primjere. Pošteno je ljudima odgovoriti na pitanja… pa čak i onda kada znamo da blefiraju… i nema veze što im time poremetimo igrokaz i što unaprijed znamo da ne žele odgovor na svoje pitanje. Oduševljava me ta različitost u odnosima s drugim ljudima. Postoji mali broj ljudi kojima vjerujem i mogu im ispričati ono što se ne priča svima. I svaki od tih ljudi ima posebno mjesto u mojoj svijesti… u mom srcu… na mojoj ljestvici vrijednosti i važnosti.
Druženje s prirodom je posebna priča. To je prijateljstvo čisto i nesebično…. bez riječi…. To je najposebniji odnos koji poznajem…. odnos u kojemu osjećam da primam puno više no što dajem… odnos koji me puni i hrani…
U danu postoje i oni trenuci kada se moram odmoriti od svih ljudi i svih tih odnosa… trenuci koji pripadaju samo meni i mom unutrašnjem svijetu. Tu sam još više izbirljiva. Postoje pjesnici od čijih se stihova ježim, osjećam trnce i toplinu koja mi se širi ispod kože. Postoje književnici koji me vode svojim rečenicama u neke nove svjetove, neke nove dimenzije i nude mi nove spoznaje i posebne doživljaje. Često satima slušam biranu glazbu i razgledavam sličice na net-u…. sličice koje u meni bude sjećanja, potiču me na razmišljanje, odvajaju me od suhoparne stvarnosti. Postoje tekstovi… misli… koji me dovedu u stanje ekstaze…. to su trenuci potpune opuštenosti i dodira s dušom umrlog pjesnika, pisca ili živog čovjeka… to su trenuci kada ne čujem ništa oko sebe… to je let kroz čarobni svijet. U čarobnom svijetu punim baterije. I tada dođe kraj dana…. legnem na počinak…. i tada razgovaram s nekim. Neki ljudi bi pomislili da razgovaram s Bogom… ali tada bi drugi dodali: „Pa kako ona… koja nema religiju može razgovarati s Bogom?“ Ja ne znam s kim razgovaram…. Taj netko nema imena… jer u tom odnosu formalnosti nisu važne. Razgovor se odvija bez riječi… u meni. Postavljam pitanja i odgovori dolaze iz mene…. često osjećam toplinu na remenima i nadlakticama… kao da me netko grli…. To je odnos kroz koji se filtriraju sve moje krivnje, preispituju sve moje greške, dobijem pohvalu za sve dobro i čisto što se desi u prethodnom danu….za svaku pozitivnu misao.
Sve ovo pišem… kako bih objasnila da me razni ljudi, razni odnosi i situacije vode u nematerijalni svijet…. Svi ti vanjski poticaji su posrednici između mene i tog nečega… što me grli prije sna. Ti posrednici su ponekad pažljivo birani… jer su po mojim kriterijima to zaslužili… a ponekad se na mom putu nađu sasvim slučajno.
I zato kada mi na vrata zakucaju Jehovini svjedoci meni je to beskrajno smiješno… smatram to nepristojnošću i agresijom. Pa kako netko može tako iznebuha nuditi posredništvo sa tajnenim svijetom… kao da se radi o nekoj robi koju prodaju?!!!
Isto je tako s pozivom koji mi je sinoć upućen. Kako netko može prvo osjetiti potrebu nekoga izvrijeđati… a nakon toga ga pozvati na zajedničku molitvu? Vjera je nešto najintimnije i najsvetije što čovjek ima…. i zato nam nije svejedno tko posreduje u dodiru naše duše sa Bogom ili čarobnim svijetom.
Izbor religije je pravo svakog čovjeka… kao i odricanje od iste.
Neki ljudi su Boga „pronašli“ putem neke religije… neki svoje duhovne dimenzije ostvaruju na neke druge načine. Odgovore na pitanja na koje znanost nije odgovorila neki tumače pomoću Boga… neki pomoću Sudbine… neki pomoću Zvijezda… a neki naprosto ne daju imena svojim intimnim objašnjenjima onoga što ne pripada znanju i svemu što je znanost dokazala.
U ovom šarenom svijetu postoje oni koji se izjašnjavaju vjernicima, pripadaju religijama, a njihova ponašanja su u suprotnosti s onim što tvrde. No postoje i oni koji tu vjeru žive i prekrasno je gledati na koji način ih ona oplemenjuje. Jednako tako je i sa onima koji nisu odabrali religiju. Među njima postoje ljudi koji su se duhovno zapustili, ali postoje i oni koji su bogati mnogim vrlinama koje krase samo one koji se trude izgrađivati što ljepši svijet unutar sebe i oko sebe.
Onaj tko drži do samoga sebe i svijeta oko sebe… a bez obzira da li pripada nekoj od religija ili ne, trudi se razumjeti, prihvatiti, ne suditi i ne prozivati.
Svi vjernici koji imaju potrebu prozivati i etiketirati one koji to nisu – nisi pravi vjernici… jer prava vjera prihvaća i razumije. Svi ateisti koji se ismijavaju nad nečijom vjerom su duhovno zapušteni… jer čovjek koji drži do svog poštenja i svog ponašanja ne proziva, ne ismijava i ne sudi. Radi se o pravu na izbor. I zbilja je čudno kako uvijek sukobi nastaju oko tuđih prava na izbor… bez obzira o čemu se radi. Naš izbor… tj. ono što je najprihvatljivije za nas – ne znači da je pravi izbor i da je najprihvatljivije za druge. Meni je normalno da ljudi imaju potrebu svjedočiti o načinu svog vjerovanja, ali mi nije jasno da itko na ovome svijetu ima potrebu svoj izbor isticati kao jedini ispravan i druge uvjeravati kako njihov izbor nije dobar.
To čine samo oni koji još jako puno moraju raditi na svom unutrašnjem svijetu. Preduvjet za pravu vjeru i duhovno izgrađenu osobu je prihvaćanje različitosti i drugačijeg izbora.
Ova tema je moj odgovor anonimnom „promincu“ zašto se neću odazvati njegovom pozivu… i zašto se neću doći moliti s njim pod istim krovom, a pod posredovanjem osobe koja sasvim sigurno ne može biti moj posrednik u svijet gdje se stiže samo pozitivnom mišlju i ponašanjem.

Komentari (29) - Isprintaj - #

Rad

16.03.2009.



Dana 09.03.2009. godine u Jutarnjem listu objavljen je članak pod naslovom:
LUKSUZ OSVAJA: Zašto slavni daju milijune i napuštaju sjever grada
Već svi znamo da je na Radničkoj cesti izgrađen elitni stambeni blok… te da su tamo stanove kupili Marko Perković, Goran Ivanišević, Igor Tudor itd.
No stan je u istoj zgradi kupio i vlasnik nekog restorana Petar Balov – čija je primarna adresa u Los Angelesu. Čovjek je oduševljen kvartom, visinom stropa, pogledom, mogućnošću da iz auta direktno liftom ulazi u stan, bazenom na terasi… No ipak postoji ALI. Gospodinu Balovu smeta ime ulice. Napominje da bi mu bilo iznimno drago, da se promijeni naziv Radničke ceste jer je, sada neprimjerena za elitnu četvrt.
Mene zbilja veseli da su gospoda zadovoljna svojim stanovima…. svoj su novac zaradili pa je O.K. da uživaju u plodovima svoga rada. Ali mi nije jasno… kako nekome… ako je pošteno zaradio svoj novac može smetati ime te ulice?
Mogu razumjeti da nekima smetaju nazivi imena i trgova jer nose imena osoba s kojima se politički nisu slagali… ali kome to i zašto smetaju radnici?
To ime ih valjda previše podsjeća na radnike, na rad, na trud, na poštenje, na solidarnost.
Danas to nisu vrijednosti koje se slave i kojima se treba ponositi? Sva sreća da u Hrvatskoj nemamo ulicu koja nosi ime Robin Hooda…. jer je i za njega ovih dana ustanovljeno da nije bio heroj – već zločinac. Ali zar su i radnici zločinci da ćemo ih skidati s naziva ulica?
Postali smo tako fini da se sramimo žuljevitih ruku i rada?
Tko mu je izgradio taj luksuzni stan? Tko mu održava taj stan, njegov automobil… a tko to radi u njegovom restoranu?
Pamtim Zagreb iz doba kad je bio grad s dušom. To je grad koji je preživio i još proživljava silovanje…. otrgnuta mu je duša!
Čitam na forumima komentare na ovu temu i ne mogu vjerovati. Desno nastrojeni forumaši tupe kako naziv te ulice podsjeća na boljševizam i zato ime treba skinuti. Žele maknuti ime Radničkoj cesti u ime domoljublja…. da čovjek ne povjeruje!!!!
Zar je rad nešto što je vezano samo uz boljševizam? A kako su to i od čega živjeli naši preci od kada su došli na ove prostore?!!! Sigurno su igrali tenis, pjevali gangu i druga čuda na koncertima i vodili luksuzne restorane… ili su možda ipak krvavo radili da bi preživjeli?
Ovo je direktni udar na sustav vrijednosti. Ovakvim ispadima se omalovažava rad i daje poruka mladima da je rad nešto sramotno.
Gospodinu Balovu poručujem da mu je uzaludna sva lova koju ima….. jer nikada neće biti dostojan imena koje nosi ulica u kojoj je smješten njegov luksuzni stan!

Komentari (23) - Isprintaj - #

Boja krvi

14.03.2009.



Kad smo useljavali u kuću pokojni svekar nam je za useljenje poklonio uramljeni grb, a ispred našeg prezimena je pisalo pl. Tada mi je to bilo smiješno…. a njemu nije bilo drago što mi je smiješno. Još mu je manje bilo drago što sam taj ružni predmet kojim su ga prevarili pospremila na tavan… uz komentar da to sasvim sigurno neće visjeti u mojoj kući… Tada sam saznala na koji su ga način pozvali, obmanuli i prodali mu priču i uramljeni komad kičastog kartona. Inače je čovjek bio intelektualac. Prenaglašeno je proučavao svoje porijeklo na sve moguće načine….tisuću puta mi o tome pričao… i sve to što je za života saznao bacio je u vodu jer mu se svidjela priča da je plavokrvni. U mom selu su svi plavokrvni, mnogima vise uramljeni grbovi na zidovima. Sve plemić do plemića…. a ja se osjećam baš odlično sa svojom krvcom… koja je crvena poput maka u žitu.
Jučer je moja majka dobila pismo sljedećeg sadržaja:
„Dugogodišnjim prešućivanjem potiskivano je u zaborav postojanje hrvatskog plemstva koje su svojim vrlinama sticali naši preci. Tako je danas gotovo nepoznato plemstvo porodice xxxxx.“ Tada slijedi detaljan opis grba… a nakon toga:
„Grbovnicu sa plemićkom poveljom dodijelila je kraljica Marija Terezija 3. svibnja 1763. graničarskom kapetanu XY.
U želji da ambleme hrvatskih plemena i plemićkih porodica sačuvamo od zaborava, izradili smo prema navedenom opisu višebojne reprodukcije grba sa potpisom: pl. Xxxxxx 1763.
Tiskane su na kartonu veličine 21x29,7 cm, a mogu se naručiti priloženom narudžbenicom.
Plemstvo kao privilegirani stalež pripada povijesti, ali činjenica da je ono bilo važan društveni i politički čimbenik daje mu pravo na spomen ove vrste.“
Za svoj proizvod traže 98 kuna za 1 primjerak.
I ovaj jadan narod nasjeda na te bljuvotine, kupuju nacrtane grbove i baš su si ponosni zbog svoje plave krvi. Plemstvo je viši društveni stalež koji privilegije nasljeđuje ili stječe kraljevskim ukazom; aristokracija.
Hm… i gledam ja sve te plemiće oko sebe i ne mogu vjerovati. Gledam i viši društveni stalež koji svoje privilegije nije naslijedio, niti ih je dobio kraljevskim ukazom…. i opet ne mogu vjerovati. A onda opet gledam ovo jadno pismo… i pitam se… pa dokle će nas varati i zabavljati ovakvim glupostima? Ne razumiju li da nas ponižavaju i norca delaju z nas?!!!
Znači… naši preci su svojim vrlinama stjecali plemstvo…. a mi smo te vrline negdje putem izgubili…. i nitko nas ne poziva da potražimo izgubljene vrline… jer je dovoljno kupiti karton na kojemu piše pl.
Ma fuuuuj! Ovo je zercu jeftinije od onih financijskih inženjeringa…. Ali je na isti način morbidno i prevarantski!!!
Zar je građansko porijeklo sramotno, zar je radničko porijeklo sramotno, zar su preci ratari i stočari nešto čega se trebamo sramiti?!!!! Zar ćemo se odreći naših predaka težaka za komad šarenog kartona?!!!
Blago nama! Živimo u vrijeme kada možemo kupiti diplome, možemo kupiti radna mjesta, pa čak i porijeklo!
No ja sam ipak silno ponosna na svoje pretke…. jer sve to plemstvo ne bi moglo živjeti da ih oni svojom mukom nisu hranili… pa sam odlučila prodati sva svoja novostečena plemstva najboljem ponuđaču! Ako ne mogu biti kraljica… ne pristajem ni na ovu ponudu! smijeh
Bilo bi poštenije da su mi poslali bocu „Ždrepčeve krvi“!
Blogeri, koje boje je vaša krv? Napadaju li i vas ovakvim prevarantskim ponudama i nasjedate li na njih?

Komentari (31) - Isprintaj - #

Guske

09.03.2009.



Guska je životinja koju često nepravedno etiketiramo kada želimo istaknuti da je netko glup. U našem narodu često ćemo čuti kako ljudi kažu: „Gusko jedna!“ Ne izgovaraju to kao kompliment i divljenje. Sjećamo se i izjave jednog važnog političara kako smo mi (narod) „guske u magli“… tj. pernati narod.
Sva sreća da političari ipak ne kuže koliko guske kuže.

Ima i jedan zgodan vic koji i sama često pričam…. a potvrđuje naš stav o guskama…


Poslije smrti, kurva, poštena i djevica došle su kod Boga da ih rasporedi.

Prvo kurva

Bog: Sa koliko si muškaraca spavala??
Kurva: Ih, kako ja to da znam?? Ti si Bog, reci ti meni. Nisam brojala.
Bog (obraća se anđelima): Nju ćete u pakao.

Dolazi poštena

Bog: Sa koliko si muškaraca spavala??
Poštena: Sa jednim, to je bio moj muž...
Bog (obraća se anđelima): Nju ćete u raj.

Posljednja na redu je djevica

Bog: Sa koliko si muškaraca spavala??
Djevica: Hm... Nisam ni sa jednim... Meni se to nekako gadi...
Bog (obraća se anđelima): Njoj ćete dati bijela krila!
Djevica: Jao, Bože, hoću li ja to postati anđeo??


Bog: Nećes, nego ćes ostati guska kao što si i do sad bila.



U davna vremena… u Egiptu i Kini ljudi su vjerovali da su guske glasnice neba i zemlje.
Dušu faraona, koja je poistovjećena sa suncem prikazivali su u obliku guske.
Guska je simbol supružničke vjernosti. U Rusiji, srednjoj Aziji i Sibiru riječ guska se upotrebljavala metaforički za željenu ženu.
390. p.n.e. u Rimu, svete guske su uzgajali oko hrama božice Junone. Svojim gakanjem najavile su i onemogućile pokušaj Gala da zauzmu Kapitol.
Divlje guske lete u jatu koje ima oblik slova „V“.
Čim guska zamaše krilima, stvori se tlak zraka koji podržava guske iza nje. U jatu "V" oblika cijela skupina može savladati najmanje 71% dulji put nego da svaka ptica leti sama za sebe. Ako pak guska napusti jato, odjednom osjeća kao da ju nešto teško vuče ka Zemlji i odmah se opet vraća u skupinu.
Poput divljih gusaka, ljudi koji surađuju i idu istim putem, brže će doći do cilja nego oni koji to pokušavaju postići sami. Kad se guska predvodnica umori, postavi se na kraj jata, da se može odmoriti a njeno vodeće mjesto odmah zauzme druga.
Da ljudi imaju pameti kao divlje guske, shvatili bi da njihov osobni uspjeh ovisi o suradnji; naizmjence bi obavljali teške poslove i dijelili poteškoće vođenja skupine. Guske koje lete na kraju jata glasno obavještavaju one na čelu skupine. Važno je da guske koje su u pozadini budu veoma glasne, inače ih vodeće neće čuti. Ako neka guska oboli ili bude ranjena,, druge dvije odijelit će se s njom iz jata, da joj mogu osigurati zaštitu. Ostaju s njom, sve dok opet ne bude sposobna nastaviti put ili ne skonča. Potom guske krenu na put, da sustignu svoje jato ili se pridruže drugom. Da smo barem i mi tako požrtvovni, da si zaslužimo takve prijatelje, koji će kad smo slabi biti uz nas.
Znanstvenici su otkrili da i guske osjećaju emocionalnu povezanost, ali ne sa svim jedinkama iz jata, već s onim 'nekim posebnim', zbog kojeg dobivaju teške srčane aritmije.


Znanstvenici su otkrili da guske dobivaju teške srčane aritmije kada se njihov partner nađe u sukobu ili opasnosti.
Osamnaestomjesečno promatranje gusaka pokazalo je da su te životinje vrlo osjetljive na "društvene događaje", čak i kada one ne u njima sudjeluju samo kao promatrači. Agresivnost, patnja ili odlazak drugih gusaka iz jata izazivaju pojačano lupanje srca. Jednako snažno guske reagiraju kada "gusan njihova života" upadne u nevolju ili mu prijeti opasnost. S druge strane, kada prođe kamion ili udari grom, ostaju "mrtve hladne".



Denis Dželić
DIVLJE GUSKE

Kad ugledaš jato ptica u letu, zastani, promatraj, zaželi im sretan put, jer svaka ptica smjerno nosi po jednu ljudsku dušu, nosi je nevidljivoj točki na beskrajnim prostorima nebeskog šara. Let ptice, to je put od jedne do druge nevidljive točke svemira.



A za kraj ću svima vama ispričati priču…. a ona je dar Srđanu… mom dragom prijatelju... koji živi preko mnogih mora i preko mnogih gora…. ali sva ta daljina ga nikada nije omela da me razveseli svojim slovima. Srđan je pročitao mnoge knjige i jedna priča bi bila smiješan dar, a da je ne pišem radi njegovih malih anđela kojima će je pročitati…kao priču… koja je baš poput divljih gusaka doletjela iz dalekog svijeta….

DIVLJE GUSKE I KORNJAČA

Na obali jednoga jezerca živio je par divljih gusaka. Bila su to jednostavna i srdačna stvorenja, koja su voljela živjeti u slozi sa svojim susjedima. Malo podalje, ispod ovećega kamena, stanovala je kornjača: zajedljiv i svadljiv stvor, i prilično vremešan. No guske su, unatoč tomu, voljele kornjaču.

Kako se ljeto stalo razgrijavati, udarila takva strašna žega, da je vode u jezercu bivalo sve manje, da su lopoči venuli, a ribe hvatale zrak, i jedna po jedna ugibale.

Jednoga od tih dana reći će jedna divlja guska drugoj:

"Ne čini li ti se, draga, da je vrijeme napuštati ovaj kraj"?

"Da, draga", odvrati druga guska, "upravo sam mislila kako nailazi čas seobe. Inače, ostanemo li ovdje, skapat ćemo od žeđi. No prije odlaska, ja bih rado porazgovorila s našom prijateljicom, kornjačom. Ona je tako stara, da je zacijelo i mudra".

Guske pođoše do kornjačina kamena. Kornjača je dremuckala, pa kad ju guske prenuše, ona se obrecnu na njih:

"Zar je ovo vrijeme da se nekoga uznemiruje? Podne je, i vrijeme je počinka. Bolje bi vam bilo da se i vi sklonite od sunčeve žege, i da svaki drugi posao ostavite za predvečerje"!

"Draga prijateljice", smjerno će jedna guska, "bojim se da više ne bismo smjele čekati ni časka. Zar niste primijetili da je voda jezerca gotovo ishlapila, i da su lopoči uvenuli? Zamalo, i više neće biti ni kapi, ostat će tek vlažan mulj. Moramo se odseliti u neki bolji kraj, želimo li preživjeti".

"Koješta"! odapnu ljutito kornjača. "Nikada ovo jezerce nije presušilo! A ja ovdje stolujem već tolike stotine godina! Niste valjda vas dvije pametnije od mene, starice? Odlazite, pustite me da spavam"!

Guske se povukoše, pomalo rastužene kornjačinom tvrdoglavošću. Kad su ponovno bacile pogled na površinu preostale vode, vidješe gdje se na nekim mjestima mulj već pomalja, a da negdje već i puca od suhoće.

"Nema sumnje", rekoše, "hora je putovati. Ma što kornjača mislila, mi vidimo da nam ovdje nema ostanka".

"Ipak, prije negoli poletimo, poželimo joj sretan ostanak", reče jedna. "Svakako bi ju pozlijedilo kad bi vidjela da smo otišle bez pozdrava".

I opet se guske uputiše do kornjačina kamena. Začudo, zatekoše ju budnu. Jer u međuvremenu je odgegala dolje do vode, da bi tamo naišla na mulj. Žedna, sada je grdila guske što joj nisu pravovremeno javile da je nastupila suša.

"Zar ne štujete starije"? okomi se kornjača na guske. "Meni nije lako silaziti na vodu, i ja ne mogu na vrijeme saznati što se ovdje zbiva. Nego, što ćemo sada"?

"Mi ćemo odletjeti", rekoše guske.

"Odletjeti!? Zaboga, ima li nečega sebičnijeg, nego ostaviti stara prijatelja na cjedilu"? uzvajkala se kornjača. "U zao ste čas pokazale tko ste, i kakve ste! A ja sam vas držala prijateljicama"!

"Ali što da radimo - Vi nemate krila"? rekoše žalostivo guske.

"Baš me briga što nemam krila", zagunđa kornjača. "Vi ste dužne iznaći način kako me iznijeti iz ove suhodoline"!

"Imam zamisao kako", reče prva guska. "Uzet ćemo štap, držati ga kljunovima, a vi ćete, kornjačo, čeljustima čvrsto zagristi štap po sredini, i tako ćemo Vas ponijeti sa sobom, do prvoga jezera".

"Ne bih rekla da je takvo putovanje udobno", zarogobori kornjača.

"Ne znamo nikakav drugi način", rekoše guske.

"A što ako padnem"?

"Nećete pasti, samo ako budete šutjeli za vrijeme leta", opomenuše ju guske.

Kornjača se i dalje rogušila.

"Ni po koju cijenu ne smijete otvoriti usta, jer o tomu Vam ovisi život"! prisnažiše guske.

"No dobro", promrmlja kornjača. "Vidim da nema nikakva drugog načina".

Brže bolje guske se dadoše u potragu za prikladnim štapom. Nađoše ga i doniješe do kornjače. Poslije duga zanovijetanja i nećkanja, kornjača se čeljustima zakvači za štap po sredini, guske uzeše krajeve štapa u kljunove, i uzletješe. Vinuše se visoko u zrak. Letjele su preko brda i dolina, tražeći novo jezero, ili makar baru.

Dok su letjele iznad jednoga pašnjaka, pastiri ugledaše čudnoga putnika, koji je visio o štapu. Udariše u smijeh. I počeše se u sav glas nabacivati pogrdama i rugalicama na kornjaču. Ova samo što nije puknula od jeda.

"Haj! Haj"! grohotali su pastiri. "Pogledajte kakva nakaza visi o štapu"!

Divlje su guske zaklinjale kornjaču da se ne obazire na povike dječaka. A oni su se još pomamnije razgalamili, pa su vrisak i psovke sada odzvanjali na sve strane.

Kornjača se nije mogla suzdržati.

"Kako se usuđujete"! kriknu. "Vrijeđate nekoga, tko je tisuću godina stariji od vaše najstarije bake"!

Netom je to izgovorila, već je počela padati, strmoglavo, pa sve strmoglavije, dok nije udarila o zemlju i razbila se na stotinu komada.


Vesna Krmpotić (prijevod Panćatantra), BASNE, zbornik priča iz opusa MEĐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE


Podatke za ovu temu maznula sam iz nekih novinskih članaka, postova s foruma, blogova i šire…. i posložila u zasebnu temu. Svi koji su „pokradeni“ neka ne zamjere…. jer činim to da razbijem zabludu o guskama.

Komentari (26) - Isprintaj - #

ČESTITKA

08.03.2009.





Drage blogerice... SRETAN VAM DAN ŽENA... kiss

Komentari (22) - Isprintaj - #

"Bog je Ljubav" Don Branko Sbutega

03.03.2009.



Anonimni „Glas iz Promine“ na prošloj se temi uvrijedio jer sam se drznula snebivati nad izjavom Don Kačunka kako su „Ljudi bez veze – ljudi bezveze!“ A da je tek pročitao kako sam se snebivala kod Don Kačunka na Blogu kada sam pročitala njegovu izjavu kako je obitelj Dine Dvornika napravila cirkus od njegovog sprovoda, bio bi još više uvrijeđen.
Vjerujem da je danas „Glas iz Promine“ uživao kad je čuo novu rap stvar u kojoj je opjevan njegov ljubimac, a sigurna sam da je bio još više oduševljen kad je čuo da će možda nastupiti i u spotu kad pogleda scenarij.
U komentaru sam prokomentirala konkretnu izjavu i ne mislim da sam uvrijedila vjernike ili Crkvu općenito. Ako si svećenik može dozvoliti davati takve izjave – koje su po mom mišljenju štetne za društvo, ako može cirkusom nazivati način na koji ljudi ispraćaju svoje umrle – samo zato jer nisu po njegovom ukusu, ako može dizati svoj glas protiv cijepljenja kojim se mnogi bore protiv HPV virusa, ako može biti zvijezda Red Carpeta… pa zašto ga ja ne bih smjela javno komentirati?!!!
Nisam se ja naljutila na negativan komentar. Ali… moji senzori su prepoznali komentatora pa naprosto ne mogu prešutjeti.
„Glas Promine“ tvrdi kako meni smetaju svi koji predstavljaju Crkvu, a to je laž.
Često spominjem koliko poštujem Don Ivana Grubišića…. a u ovoj temi ću „Glas Promine“ podsjetiti na čovjeka koji bi nam svima trebao biti uzor…. a kome bi u Promini trebao biti uzor... „Glas Promine“ će najbolje sam zaključiti.
2004. godine pokojnom Don Branku Sbutegi izrečena je novčana kazna od 300€, a prije toga je dva puta hapšen jer je svojim tijelom branio zemlju svojih župljana i ometao izgradnju odlagališta otpada na tom području. Nije platio kaznu… spreman je bio otići i u zatvor za dobrobit svojih ljudi. Interes njegovih župljana mu je bio ispred svega!!!! U zaštiti prava i interesa svojih župljana bio je čvrst, nepokolebljiv i nepotkupljiv!
Sigurna sam da se „Glas Promine“ sada veseli jer lijepo pišem o predstavniku Crkve i sigurna sam da je podigao pogled ka nebu i rekao: „Bože mili… kako bi u Promini bilo sve drugačije da imamo nekoga poput Don Branka… da imamo nekoga tko će braniti narod od po život opasnog smeća!“
A da ipak ova tema ne bi bila samo ekološka…. napisat ću misli Don Branka koje su mi dirnule dušu… nadam se da će naći put i do duše anonimnog komentatora iz Promine…



„Svijet smo ti i ja, sva naša ukupnost koja nas konstituira i sva naša konstitucija koja nas čini različitima. I ako nas već nešto čini raznovrsnima, to je želja u tebi da budeš i želja u meni da budem. I sve što nas čini harmoničnim u bilo kojem suodnosu jeste jedan skromni zahtjev: »Pusti me da budem», koji nužno uključuje jednu drugu rečenicu cjelovitog pristanka: »Puštam te da budeš».

Zlo je sve opasnije, a dobro sve ugroženije. To je obavezujuća misao na početku trećeg milenija.

Dobar čovjek nije netko tko uspijeva, nego netko tko nastoji.
Hrvatska nije mala po kvadraturi svojih kilometara. Vatikan je najmanja država na svijetu po kvadratnim metrima, ali nitko se neće usuditi da tu malenkost pripiše bilo čemu drugom osim kvadratima. A Hrvatska će postati mala zemlja ukoliko ostane svijest Hrvata u konceptu domovine, politička, a ne duhovna. Jer duhovni prostor, istočište duha, nikad se ne poklapa s političkim prostorom. Ima naroda koji imaju mnogo više teritorija nego što imaju domovine. Ima naroda koji imaju mnogo manje teritorija nego što imaju domovine. Ja mislim da sretan narod ima veću domovinu od teritorija, a nesretan narod ima veći teritorij od domovine. Da bi nešto bilo veliko mora biti slobodno, a sloboda se može ostvariti na tri kvadratna metra, a može biti veća i od samog kozmosa, jer veličina slobode nije veličina kvadrature teritorija, nego veličina svijesti koja na jednom kvadratnom metru djeluje."


Nadam se da su uz „Glas Promine“ i ostali blogeri uživali u ovim mislima…. a na kraju ću vas pozdraviti s još dvije izjave Crkvenog predstavnika koji je po mom mišljenju bio baš onakav čovjek koji je dostojan biti duhovni vođa….. a svi mi puno, puno možemo naučiti od njega….

„Sloboda drugoga sakralni je prostor.“

"Pravo na pluralizam mišljenja neotuđivo je svojstvo kršćanske baštine, bez obzira na privremene prakse koje ga pokušavaju dokinuti. Ni jedna lojalnost ne isključuje lojalnost moralnim načelima i savjesti."

don Branko Sbutega

Komentari (27) - Isprintaj - #

< ožujak, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)