Guske

09.03.2009.

Guska je životinja koju èesto nepravedno etiketiramo kada želimo istaknuti da je netko glup. U našem narodu èesto æemo èuti kako ljudi kažu: „Gusko jedna!“ Ne izgovaraju to kao kompliment i divljenje. Sjeæamo se i izjave jednog važnog politièara kako smo mi (narod) „guske u magli“… tj. pernati narod.
Sva sreæa da politièari ipak ne kuže koliko guske kuže.

Ima i jedan zgodan vic koji i sama èesto prièam…. a potvrðuje naš stav o guskama…

Poslije smrti, kurva, poštena i djevica došle su kod Boga da ih rasporedi.

Prvo kurva

Bog: Sa koliko si muškaraca spavala??
Kurva: Ih, kako ja to da znam?? Ti si Bog, reci ti meni. Nisam brojala.
Bog (obraæa se anðelima): Nju æete u pakao.

Dolazi poštena

Bog: Sa koliko si muškaraca spavala??
Poštena: Sa jednim, to je bio moj muž...
Bog (obraæa se anðelima): Nju æete u raj.

Posljednja na redu je djevica

Bog: Sa koliko si muškaraca spavala??
Djevica: Hm... Nisam ni sa jednim... Meni se to nekako gadi...
Bog (obraæa se anðelima): Njoj æete dati bijela krila!
Djevica: Jao, Bože, hoæu li ja to postati anðeo??


Bog: Neæes, nego æes ostati guska kao što si i do sad bila.


U davna vremena… u Egiptu i Kini ljudi su vjerovali da su guske glasnice neba i zemlje.
Dušu faraona, koja je poistovjeæena sa suncem prikazivali su u obliku guske.
Guska je simbol supružnièke vjernosti. U Rusiji, srednjoj Aziji i Sibiru rijeè guska se upotrebljavala metaforièki za željenu ženu.
390. p.n.e. u Rimu, svete guske su uzgajali oko hrama božice Junone. Svojim gakanjem najavile su i onemoguæile pokušaj Gala da zauzmu Kapitol.
Divlje guske lete u jatu koje ima oblik slova „V“.
Èim guska zamaše krilima, stvori se tlak zraka koji podržava guske iza nje. U jatu "V" oblika cijela skupina može savladati najmanje 71% dulji put nego da svaka ptica leti sama za sebe. Ako pak guska napusti jato, odjednom osjeæa kao da ju nešto teško vuèe ka Zemlji i odmah se opet vraæa u skupinu.
Poput divljih gusaka, ljudi koji suraðuju i idu istim putem, brže æe doæi do cilja nego oni koji to pokušavaju postiæi sami. Kad se guska predvodnica umori, postavi se na kraj jata, da se može odmoriti a njeno vodeæe mjesto odmah zauzme druga.
Da ljudi imaju pameti kao divlje guske, shvatili bi da njihov osobni uspjeh ovisi o suradnji; naizmjence bi obavljali teške poslove i dijelili poteškoæe voðenja skupine. Guske koje lete na kraju jata glasno obavještavaju one na èelu skupine. Važno je da guske koje su u pozadini budu veoma glasne, inaèe ih vodeæe neæe èuti. Ako neka guska oboli ili bude ranjena,, druge dvije odijelit æe se s njom iz jata, da joj mogu osigurati zaštitu. Ostaju s njom, sve dok opet ne bude sposobna nastaviti put ili ne skonèa. Potom guske krenu na put, da sustignu svoje jato ili se pridruže drugom. Da smo barem i mi tako požrtvovni, da si zaslužimo takve prijatelje, koji æe kad smo slabi biti uz nas.
Znanstvenici su otkrili da i guske osjeæaju emocionalnu povezanost, ali ne sa svim jedinkama iz jata, veæ s onim 'nekim posebnim', zbog kojeg dobivaju teške srèane aritmije.


Znanstvenici su otkrili da guske dobivaju teške srèane aritmije kada se njihov partner naðe u sukobu ili opasnosti.
Osamnaestomjeseèno promatranje gusaka pokazalo je da su te životinje vrlo osjetljive na "društvene dogaðaje", èak i kada one ne u njima sudjeluju samo kao promatraèi. Agresivnost, patnja ili odlazak drugih gusaka iz jata izazivaju pojaèano lupanje srca. Jednako snažno guske reagiraju kada "gusan njihova života" upadne u nevolju ili mu prijeti opasnost. S druge strane, kada proðe kamion ili udari grom, ostaju "mrtve hladne".


Denis Dželiæ
DIVLJE GUSKE

Kad ugledaš jato ptica u letu, zastani, promatraj, zaželi im sretan put, jer svaka ptica smjerno nosi po jednu ljudsku dušu, nosi je nevidljivoj toèki na beskrajnim prostorima nebeskog šara. Let ptice, to je put od jedne do druge nevidljive toèke svemira.


A za kraj æu svima vama isprièati prièu…. a ona je dar Srðanu… mom dragom prijatelju... koji živi preko mnogih mora i preko mnogih gora…. ali sva ta daljina ga nikada nije omela da me razveseli svojim slovima. Srðan je proèitao mnoge knjige i jedna prièa bi bila smiješan dar, a da je ne pišem radi njegovih malih anðela kojima æe je proèitati…kao prièu… koja je baš poput divljih gusaka doletjela iz dalekog svijeta….

DIVLJE GUSKE I KORNJAÈA

Na obali jednoga jezerca živio je par divljih gusaka. Bila su to jednostavna i srdaèna stvorenja, koja su voljela živjeti u slozi sa svojim susjedima. Malo podalje, ispod oveæega kamena, stanovala je kornjaèa: zajedljiv i svadljiv stvor, i prilièno vremešan. No guske su, unatoè tomu, voljele kornjaèu.

Kako se ljeto stalo razgrijavati, udarila takva strašna žega, da je vode u jezercu bivalo sve manje, da su lopoèi venuli, a ribe hvatale zrak, i jedna po jedna ugibale.

Jednoga od tih dana reæi æe jedna divlja guska drugoj:

"Ne èini li ti se, draga, da je vrijeme napuštati ovaj kraj"?

"Da, draga", odvrati druga guska, "upravo sam mislila kako nailazi èas seobe. Inaèe, ostanemo li ovdje, skapat æemo od žeði. No prije odlaska, ja bih rado porazgovorila s našom prijateljicom, kornjaèom. Ona je tako stara, da je zacijelo i mudra".

Guske poðoše do kornjaèina kamena. Kornjaèa je dremuckala, pa kad ju guske prenuše, ona se obrecnu na njih:

"Zar je ovo vrijeme da se nekoga uznemiruje? Podne je, i vrijeme je poèinka. Bolje bi vam bilo da se i vi sklonite od sunèeve žege, i da svaki drugi posao ostavite za predveèerje"!

"Draga prijateljice", smjerno æe jedna guska, "bojim se da više ne bismo smjele èekati ni èaska. Zar niste primijetili da je voda jezerca gotovo ishlapila, i da su lopoèi uvenuli? Zamalo, i više neæe biti ni kapi, ostat æe tek vlažan mulj. Moramo se odseliti u neki bolji kraj, želimo li preživjeti".

"Koješta"! odapnu ljutito kornjaèa. "Nikada ovo jezerce nije presušilo! A ja ovdje stolujem veæ tolike stotine godina! Niste valjda vas dvije pametnije od mene, starice? Odlazite, pustite me da spavam"!

Guske se povukoše, pomalo rastužene kornjaèinom tvrdoglavošæu. Kad su ponovno bacile pogled na površinu preostale vode, vidješe gdje se na nekim mjestima mulj veæ pomalja, a da negdje veæ i puca od suhoæe.

"Nema sumnje", rekoše, "hora je putovati. Ma što kornjaèa mislila, mi vidimo da nam ovdje nema ostanka".

"Ipak, prije negoli poletimo, poželimo joj sretan ostanak", reèe jedna. "Svakako bi ju pozlijedilo kad bi vidjela da smo otišle bez pozdrava".

I opet se guske uputiše do kornjaèina kamena. Zaèudo, zatekoše ju budnu. Jer u meðuvremenu je odgegala dolje do vode, da bi tamo naišla na mulj. Žedna, sada je grdila guske što joj nisu pravovremeno javile da je nastupila suša.

"Zar ne štujete starije"? okomi se kornjaèa na guske. "Meni nije lako silaziti na vodu, i ja ne mogu na vrijeme saznati što se ovdje zbiva. Nego, što æemo sada"?

"Mi æemo odletjeti", rekoše guske.

"Odletjeti!? Zaboga, ima li neèega sebiènijeg, nego ostaviti stara prijatelja na cjedilu"? uzvajkala se kornjaèa. "U zao ste èas pokazale tko ste, i kakve ste! A ja sam vas držala prijateljicama"!

"Ali što da radimo - Vi nemate krila"? rekoše žalostivo guske.

"Baš me briga što nemam krila", zagunða kornjaèa. "Vi ste dužne iznaæi naèin kako me iznijeti iz ove suhodoline"!

"Imam zamisao kako", reèe prva guska. "Uzet æemo štap, držati ga kljunovima, a vi æete, kornjaèo, èeljustima èvrsto zagristi štap po sredini, i tako æemo Vas ponijeti sa sobom, do prvoga jezera".

"Ne bih rekla da je takvo putovanje udobno", zarogobori kornjaèa.

"Ne znamo nikakav drugi naèin", rekoše guske.

"A što ako padnem"?

"Neæete pasti, samo ako budete šutjeli za vrijeme leta", opomenuše ju guske.

Kornjaèa se i dalje rogušila.

"Ni po koju cijenu ne smijete otvoriti usta, jer o tomu Vam ovisi život"! prisnažiše guske.

"No dobro", promrmlja kornjaèa. "Vidim da nema nikakva drugog naèina".

Brže bolje guske se dadoše u potragu za prikladnim štapom. Naðoše ga i doniješe do kornjaèe. Poslije duga zanovijetanja i neækanja, kornjaèa se èeljustima zakvaèi za štap po sredini, guske uzeše krajeve štapa u kljunove, i uzletješe. Vinuše se visoko u zrak. Letjele su preko brda i dolina, tražeæi novo jezero, ili makar baru.

Dok su letjele iznad jednoga pašnjaka, pastiri ugledaše èudnoga putnika, koji je visio o štapu. Udariše u smijeh. I poèeše se u sav glas nabacivati pogrdama i rugalicama na kornjaèu. Ova samo što nije puknula od jeda.

"Haj! Haj"! grohotali su pastiri. "Pogledajte kakva nakaza visi o štapu"!

Divlje su guske zaklinjale kornjaèu da se ne obazire na povike djeèaka. A oni su se još pomamnije razgalamili, pa su vrisak i psovke sada odzvanjali na sve strane.

Kornjaèa se nije mogla suzdržati.

"Kako se usuðujete"! kriknu. "Vrijeðate nekoga, tko je tisuæu godina stariji od vaše najstarije bake"!

Netom je to izgovorila, veæ je poèela padati, strmoglavo, pa sve strmoglavije, dok nije udarila o zemlju i razbila se na stotinu komada.


Vesna Krmpotiæ (prijevod Panæatantra), BASNE, zbornik prièa iz opusa MEÐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE

Podatke za ovu temu maznula sam iz nekih novinskih èlanaka, postova s foruma, blogova i šire…. i posložila u zasebnu temu. Svi koji su „pokradeni“ neka ne zamjere…. jer èinim to da razbijem zabludu o guskama.

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)