Marketing
Guske
Guska je životinja koju često nepravedno etiketiramo kada želimo istaknuti da je netko glup. U našem narodu često ćemo čuti kako ljudi kažu: „Gusko jedna!“ Ne izgovaraju to kao kompliment i divljenje. Sjećamo se i izjave jednog važnog političara kako smo mi (narod) „guske u magli“… tj. pernati narod.
Sva sreća da političari ipak ne kuže koliko guske kuže.
Ima i jedan zgodan vic koji i sama često pričam…. a potvrđuje naš stav o guskama…
Poslije smrti, kurva, poštena i djevica došle su kod Boga da ih rasporedi.
Prvo kurva
Bog: Sa koliko si muškaraca spavala??
Kurva: Ih, kako ja to da znam?? Ti si Bog, reci ti meni. Nisam brojala.
Bog (obraća se anđelima): Nju ćete u pakao.
Dolazi poštena
Bog: Sa koliko si muškaraca spavala??
Poštena: Sa jednim, to je bio moj muž...
Bog (obraća se anđelima): Nju ćete u raj.
Posljednja na redu je djevica
Bog: Sa koliko si muškaraca spavala??
Djevica: Hm... Nisam ni sa jednim... Meni se to nekako gadi...
Bog (obraća se anđelima): Njoj ćete dati bijela krila!
Djevica: Jao, Bože, hoću li ja to postati anđeo??
Bog: Nećes, nego ćes ostati guska kao što si i do sad bila.
U davna vremena… u Egiptu i Kini ljudi su vjerovali da su guske glasnice neba i zemlje.
Dušu faraona, koja je poistovjećena sa suncem prikazivali su u obliku guske.
Guska je simbol supružničke vjernosti. U Rusiji, srednjoj Aziji i Sibiru riječ guska se upotrebljavala metaforički za željenu ženu.
390. p.n.e. u Rimu, svete guske su uzgajali oko hrama božice Junone. Svojim gakanjem najavile su i onemogućile pokušaj Gala da zauzmu Kapitol.
Divlje guske lete u jatu koje ima oblik slova „V“.
Čim guska zamaše krilima, stvori se tlak zraka koji podržava guske iza nje. U jatu "V" oblika cijela skupina može savladati najmanje 71% dulji put nego da svaka ptica leti sama za sebe. Ako pak guska napusti jato, odjednom osjeća kao da ju nešto teško vuče ka Zemlji i odmah se opet vraća u skupinu.
Poput divljih gusaka, ljudi koji surađuju i idu istim putem, brže će doći do cilja nego oni koji to pokušavaju postići sami. Kad se guska predvodnica umori, postavi se na kraj jata, da se može odmoriti a njeno vodeće mjesto odmah zauzme druga.
Da ljudi imaju pameti kao divlje guske, shvatili bi da njihov osobni uspjeh ovisi o suradnji; naizmjence bi obavljali teške poslove i dijelili poteškoće vođenja skupine. Guske koje lete na kraju jata glasno obavještavaju one na čelu skupine. Važno je da guske koje su u pozadini budu veoma glasne, inače ih vodeće neće čuti. Ako neka guska oboli ili bude ranjena,, druge dvije odijelit će se s njom iz jata, da joj mogu osigurati zaštitu. Ostaju s njom, sve dok opet ne bude sposobna nastaviti put ili ne skonča. Potom guske krenu na put, da sustignu svoje jato ili se pridruže drugom. Da smo barem i mi tako požrtvovni, da si zaslužimo takve prijatelje, koji će kad smo slabi biti uz nas.
Znanstvenici su otkrili da i guske osjećaju emocionalnu povezanost, ali ne sa svim jedinkama iz jata, već s onim 'nekim posebnim', zbog kojeg dobivaju teške srčane aritmije.
Znanstvenici su otkrili da guske dobivaju teške srčane aritmije kada se njihov partner nađe u sukobu ili opasnosti.
Osamnaestomjesečno promatranje gusaka pokazalo je da su te životinje vrlo osjetljive na "društvene događaje", čak i kada one ne u njima sudjeluju samo kao promatrači. Agresivnost, patnja ili odlazak drugih gusaka iz jata izazivaju pojačano lupanje srca. Jednako snažno guske reagiraju kada "gusan njihova života" upadne u nevolju ili mu prijeti opasnost. S druge strane, kada prođe kamion ili udari grom, ostaju "mrtve hladne".
Denis Dželić
DIVLJE GUSKE
Kad ugledaš jato ptica u letu, zastani, promatraj, zaželi im sretan put, jer svaka ptica smjerno nosi po jednu ljudsku dušu, nosi je nevidljivoj točki na beskrajnim prostorima nebeskog šara. Let ptice, to je put od jedne do druge nevidljive točke svemira.
A za kraj ću svima vama ispričati priču…. a ona je dar Srđanu… mom dragom prijatelju... koji živi preko mnogih mora i preko mnogih gora…. ali sva ta daljina ga nikada nije omela da me razveseli svojim slovima. Srđan je pročitao mnoge knjige i jedna priča bi bila smiješan dar, a da je ne pišem radi njegovih malih anđela kojima će je pročitati…kao priču… koja je baš poput divljih gusaka doletjela iz dalekog svijeta….
DIVLJE GUSKE I KORNJAČA
Na obali jednoga jezerca živio je par divljih gusaka. Bila su to jednostavna i srdačna stvorenja, koja su voljela živjeti u slozi sa svojim susjedima. Malo podalje, ispod ovećega kamena, stanovala je kornjača: zajedljiv i svadljiv stvor, i prilično vremešan. No guske su, unatoč tomu, voljele kornjaču.
Kako se ljeto stalo razgrijavati, udarila takva strašna žega, da je vode u jezercu bivalo sve manje, da su lopoči venuli, a ribe hvatale zrak, i jedna po jedna ugibale.
Jednoga od tih dana reći će jedna divlja guska drugoj:
"Ne čini li ti se, draga, da je vrijeme napuštati ovaj kraj"?
"Da, draga", odvrati druga guska, "upravo sam mislila kako nailazi čas seobe. Inače, ostanemo li ovdje, skapat ćemo od žeđi. No prije odlaska, ja bih rado porazgovorila s našom prijateljicom, kornjačom. Ona je tako stara, da je zacijelo i mudra".
Guske pođoše do kornjačina kamena. Kornjača je dremuckala, pa kad ju guske prenuše, ona se obrecnu na njih:
"Zar je ovo vrijeme da se nekoga uznemiruje? Podne je, i vrijeme je počinka. Bolje bi vam bilo da se i vi sklonite od sunčeve žege, i da svaki drugi posao ostavite za predvečerje"!
"Draga prijateljice", smjerno će jedna guska, "bojim se da više ne bismo smjele čekati ni časka. Zar niste primijetili da je voda jezerca gotovo ishlapila, i da su lopoči uvenuli? Zamalo, i više neće biti ni kapi, ostat će tek vlažan mulj. Moramo se odseliti u neki bolji kraj, želimo li preživjeti".
"Koješta"! odapnu ljutito kornjača. "Nikada ovo jezerce nije presušilo! A ja ovdje stolujem već tolike stotine godina! Niste valjda vas dvije pametnije od mene, starice? Odlazite, pustite me da spavam"!
Guske se povukoše, pomalo rastužene kornjačinom tvrdoglavošću. Kad su ponovno bacile pogled na površinu preostale vode, vidješe gdje se na nekim mjestima mulj već pomalja, a da negdje već i puca od suhoće.
"Nema sumnje", rekoše, "hora je putovati. Ma što kornjača mislila, mi vidimo da nam ovdje nema ostanka".
"Ipak, prije negoli poletimo, poželimo joj sretan ostanak", reče jedna. "Svakako bi ju pozlijedilo kad bi vidjela da smo otišle bez pozdrava".
I opet se guske uputiše do kornjačina kamena. Začudo, zatekoše ju budnu. Jer u međuvremenu je odgegala dolje do vode, da bi tamo naišla na mulj. Žedna, sada je grdila guske što joj nisu pravovremeno javile da je nastupila suša.
"Zar ne štujete starije"? okomi se kornjača na guske. "Meni nije lako silaziti na vodu, i ja ne mogu na vrijeme saznati što se ovdje zbiva. Nego, što ćemo sada"?
"Mi ćemo odletjeti", rekoše guske.
"Odletjeti!? Zaboga, ima li nečega sebičnijeg, nego ostaviti stara prijatelja na cjedilu"? uzvajkala se kornjača. "U zao ste čas pokazale tko ste, i kakve ste! A ja sam vas držala prijateljicama"!
"Ali što da radimo - Vi nemate krila"? rekoše žalostivo guske.
"Baš me briga što nemam krila", zagunđa kornjača. "Vi ste dužne iznaći način kako me iznijeti iz ove suhodoline"!
"Imam zamisao kako", reče prva guska. "Uzet ćemo štap, držati ga kljunovima, a vi ćete, kornjačo, čeljustima čvrsto zagristi štap po sredini, i tako ćemo Vas ponijeti sa sobom, do prvoga jezera".
"Ne bih rekla da je takvo putovanje udobno", zarogobori kornjača.
"Ne znamo nikakav drugi način", rekoše guske.
"A što ako padnem"?
"Nećete pasti, samo ako budete šutjeli za vrijeme leta", opomenuše ju guske.
Kornjača se i dalje rogušila.
"Ni po koju cijenu ne smijete otvoriti usta, jer o tomu Vam ovisi život"! prisnažiše guske.
"No dobro", promrmlja kornjača. "Vidim da nema nikakva drugog načina".
Brže bolje guske se dadoše u potragu za prikladnim štapom. Nađoše ga i doniješe do kornjače. Poslije duga zanovijetanja i nećkanja, kornjača se čeljustima zakvači za štap po sredini, guske uzeše krajeve štapa u kljunove, i uzletješe. Vinuše se visoko u zrak. Letjele su preko brda i dolina, tražeći novo jezero, ili makar baru.
Dok su letjele iznad jednoga pašnjaka, pastiri ugledaše čudnoga putnika, koji je visio o štapu. Udariše u smijeh. I počeše se u sav glas nabacivati pogrdama i rugalicama na kornjaču. Ova samo što nije puknula od jeda.
"Haj! Haj"! grohotali su pastiri. "Pogledajte kakva nakaza visi o štapu"!
Divlje su guske zaklinjale kornjaču da se ne obazire na povike dječaka. A oni su se još pomamnije razgalamili, pa su vrisak i psovke sada odzvanjali na sve strane.
Kornjača se nije mogla suzdržati.
"Kako se usuđujete"! kriknu. "Vrijeđate nekoga, tko je tisuću godina stariji od vaše najstarije bake"!
Netom je to izgovorila, već je počela padati, strmoglavo, pa sve strmoglavije, dok nije udarila o zemlju i razbila se na stotinu komada.
Vesna Krmpotić (prijevod Panćatantra), BASNE, zbornik priča iz opusa MEĐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE
Podatke za ovu temu maznula sam iz nekih novinskih članaka, postova s foruma, blogova i šire…. i posložila u zasebnu temu. Svi koji su „pokradeni“ neka ne zamjere…. jer činim to da razbijem zabludu o guskama.
Post je objavljen 09.03.2009. u 20:36 sati.