Tko to MMF-om plaši narod?

21.03.2009.



Tomislav Klauški je napisao članak u kojem je odlično uspio istaknuti kako smo se našli u današnjoj situaciji…. Istaknutu ulogu je dao sindikatima…. izjavi sindikalke gđe. Avberšek, a članak je završio mišlju kako će jednog dana situaciju razriješiti MMF jer njima „bijesni“ sindikat i ne mogu ništa.
Mnogi pokušavaju svoje greške i malverzacije sakriti iza sindikata koji su netolerantni, s njima se ne može dogovoriti i krivi su za sve….te u ovoj teškoj situaciji okreću Vladi leđa.
Takvoj slici o sindikatima pogoduju i neki sindikalni čelnici koji dobrovoljno sudjeluju u tim igrokazima.
U svom tekstu je lijepo napisao kako je SDP krenuo s kresanjem socijalnih prava jer je to u datom trenutku bilo nužno, kao što je nužno i sada. Tu je apsolutno u pravu. No kada tako površno napišemo neku tvrdnju iz nje se može zaključiti kako su za ovakvu situaciju krivi sindikati tj. radnici – jer sindikati su tek radnički predstavnici. Iz toga proizlazi da su i SDP-ova i HDZ-ova vlast žrtve onih koji ovu državu nose na svojim leđima…. pa osiguravaju i njima samima njihove solidne plaće.
Svima nam je jasno da nije pametno trošiti više no što se ima. Svima nam je jasno da se nije pametno zaduživati ako unaprijed znamo da dugove ne možemo vratiti. A najbolje to znaju upravo radnici….umirovljenici… najbolje to zna narod koji svakog dana vodi potpuno istu borbu sa preživljavanjem svoje obitelji.
No radnicima nije svejedno na koji način se provodi štednja i na koji način se krešu njihova prava. Koalicijska Vlada Ivice Račana je krenula u spomenute mjere i jednostrano su ukinuti postojeći kolektivni ugovori… te su na taj način ukinuta i umanjena mnoga radnička prava. Posljedice tog poteza radnici ove zemlje osjećaju još i danas. U tom trenutku se nije krenulo u pregovore, nisu predložene mjere za prevladavanje takve situacije nego je to bila demonstracija sile i moći. Toj političkoj opciji se takvo ponašanje vratilo već na sljedećim izborima… i tu je gđa. Avberšek potpuno u pravu. Ali radnicima su njihovi problemi ostali.
Najhrabriji su ustali tužbama…. Sudovi su uglavnom presuđivali u korist radnika…. Mnogi sporovi traju još i danas… zbog situacije kakvu imamo u hrvatskom pravosuđu.
Sindikalci… tj. radnici nisu mutavi i sve ove godine lijepo gledaju kako se radi, kako se provodi kadrovska politika, na čemu i kako se štedi, a koji su uvjeti rada nitko ne zna bolje od samih radnika. I dok je toliko nepotizma, korupcije, bahatog ponašanja, neznanja, loše organizacije itd. itd…. kako itko od radnika može očekivati da se dobrovoljno jave da im se ukinu ili umanje prava koja su već nagrižena navedenim ponašanjima, a i udarom koji je prouzročilo jednostrano ukidanje kolektivnih ugovora?
U Sindikatima ima loših i dobrih ljudi. Stanje morala u državi je komatično…. pa bi bilo nerealno očekivati da i u sindikatima nije isto tako. Za udruge više razine kruže razne priče… jedni pripadaju Kaptolu, drugi HDZ-u, a treći su pak naslonjeni na ljevicu. I sasvim sigurno ima u sindikatima ljudi koji su se prodali i kojima je vlastiti interes ispred interesa onih koje predstavljaju. Taj problem moraju rješavati sami radnici… prepoznavanjem, raskrinkavanjem i korištenjem prava glasa na izborima za svoje radničke predstavnike. Hrvatski radnici još previše spavaju, premalo se uključuju u sindikalni rad… mnogi i ne znaju kome i zašto plaćaju članarinu. Od srca želim da svi zaposleni širom otvore oči, da se u što većem broju uključe u sindikalni rad i da shvate da se za svoja prava mogu boriti samo dobro organizirani.
Sindikati ne služe za nabavu svinjskih polovica i sitne tričarije na koje su ljudi navikli u nekim davnim vremenima. Zajedničko djelovanje radnika ima puno veći i važniji zadatak.
Koja je uloga sindikata? Zaštita PRAVA i INTERESA svojih članova. Nije na sindikatima da vode ekonomsku politiku države, nije na sindikatima borba protiv nepotizma i korupcije….jer masu tih koje su nepotizmom doveli i sami postaju članovi istih tih sindikata. U uređenoj državi se jako dobro zna tko se treba boriti protiv korupcije, tko se treba boriti protiv svih loših ponašanja. Sindikalna djelovanja se slamaju političkim pritiscima na sindikalce, na sudove. Propise ne poštuju oni koji ih same donose. Tome nisu i ne mogu biti krivi sindikati!
Slušam neki dan ministra Šukera kako spominje mogućnost ponovnih ukidanja kolektivnih ugovora. Istih dana čitam članak jednog profesora koji se bavi radnim pravom... koji u jednom stručnom časopisu objašnjava kako u poduzećima gdje ima više sindikata nije bitno da svi potpišu kolektivni ugovor. Kaže da je dovoljno ako to učini jedan (koji može biti npr. kupljen od Uprave ili politike)... a svi ostali nemaju nikakvih prava jer nije važno što nisu potpisali, nije važno što se ne prihvaćaju takav ugovor.... dovoljno je što su na pregovore došli, dovoljno je čak što su za pregovore dobili poziv. he,he,he.... pa čovjek ne mora biti pravnik kako bi zaključio koliko je ovo smiješno i o čemu se tu radi. Radi se priprema terena za novo kršenje kolektivnih ugovora i onemogućavanje radnika da ustanu tužbama protiv takvih ponašanja.
Dođe li MMF… tome neće biti uzrok sindikati… nego su uzrok oni koji nisu znali gospodariti ovom zemljom, a za to su plaćeni.
Kad dođe MMF oni neće jednostrano ukidati kolektivne ugovore jer je to protuzakonito. Oni sasvim sigurno neće kršiti propise… nego će u okviru propisa također rezati radnička prava….mnogi će tada ostati i bez posla. Očekuju nas strašno teška vremena. No pod tom metlom će se naći i svi oni koji su zadnjih godina dovedeni u poduzeća bez adekvatnog obrazovanja, iskustva, znanja… svi netjaci, kumovi i rodjaci. Tada se svi oni koji podržavaju nered više neće moći ponašati kao što su se ponašali do sada. MMF će red uvoditi bez milosti, ali i bez privilegija. Neće sređivati nered novim neredima i ispravljati nepravde novim nepravdama.
Ma koga to oni plaše MMF-om? Ovom narodu ne može biti gore no što mu je sada. Oni koji hoće i znaju raditi ne moraju se bojati MMF-a…. jer lakše je nositi i stranu čizmu na svojim leđima ako je doista u svrhu štednje i izlaska iz ovakve situacije. Ovaj narod cvili pod teretima nereda već previše dugo vremena i MMF sasvim sigurno nije nešto čega bi se narod trebao bojati! Kakve koristi ima radnik od toga što je čizma hrvatska…. ako ga nepravedno i prejako gazi?!!!! Taj pritisak još jače boli! Taj radnik mora prehraniti svoju obitelj…. i svejedno mu je tko je proizveo tu čizmu ako ona znači silu i nepravdu!!!! Ako naši ne žele ili ne znaju pošteno… pa onda neka dođu oni koji će bar taj težak posao obaviti pravično.
Po mom mišljenju sindikati moraju biti bijesni…. jer imaju razloga biti bijesni. Oni predstavljaju one koji su prevareni, poniženi, oni s čijim pravima se trguje i manipulira… čija prava se ukidaju i umanjuju. Sindikatima nije posao koketirati s politikom i biti u dobrim odnosima s političarima. Sindikati ne smiju popuštati jer posao im je štiti prava i interese svojih članova dok god postoji i zadnji radnik u ovoj zemlji.

Komentari (72) - Isprintaj - #

< ožujak, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)