Tomislav Klauški je napisao članak u kojem je odlično uspio istaknuti kako smo se našli u današnjoj situaciji…. Istaknutu ulogu je dao sindikatima…. izjavi sindikalke gđe. Avberšek, a članak je završio mišlju kako će jednog dana situaciju razriješiti MMF jer njima „bijesni“ sindikat i ne mogu ništa.
Mnogi pokušavaju svoje greške i malverzacije sakriti iza sindikata koji su netolerantni, s njima se ne može dogovoriti i krivi su za sve….te u ovoj teškoj situaciji okreću Vladi leđa.
Takvoj slici o sindikatima pogoduju i neki sindikalni čelnici koji dobrovoljno sudjeluju u tim igrokazima.
U svom tekstu je lijepo napisao kako je SDP krenuo s kresanjem socijalnih prava jer je to u datom trenutku bilo nužno, kao što je nužno i sada. Tu je apsolutno u pravu. No kada tako površno napišemo neku tvrdnju iz nje se može zaključiti kako su za ovakvu situaciju krivi sindikati tj. radnici – jer sindikati su tek radnički predstavnici. Iz toga proizlazi da su i SDP-ova i HDZ-ova vlast žrtve onih koji ovu državu nose na svojim leđima…. pa osiguravaju i njima samima njihove solidne plaće.
Svima nam je jasno da nije pametno trošiti više no što se ima. Svima nam je jasno da se nije pametno zaduživati ako unaprijed znamo da dugove ne možemo vratiti. A najbolje to znaju upravo radnici….umirovljenici… najbolje to zna narod koji svakog dana vodi potpuno istu borbu sa preživljavanjem svoje obitelji.
No radnicima nije svejedno na koji način se provodi štednja i na koji način se krešu njihova prava. Koalicijska Vlada Ivice Račana je krenula u spomenute mjere i jednostrano su ukinuti postojeći kolektivni ugovori… te su na taj način ukinuta i umanjena mnoga radnička prava. Posljedice tog poteza radnici ove zemlje osjećaju još i danas. U tom trenutku se nije krenulo u pregovore, nisu predložene mjere za prevladavanje takve situacije nego je to bila demonstracija sile i moći. Toj političkoj opciji se takvo ponašanje vratilo već na sljedećim izborima… i tu je gđa. Avberšek potpuno u pravu. Ali radnicima su njihovi problemi ostali.
Najhrabriji su ustali tužbama…. Sudovi su uglavnom presuđivali u korist radnika…. Mnogi sporovi traju još i danas… zbog situacije kakvu imamo u hrvatskom pravosuđu.
Sindikalci… tj. radnici nisu mutavi i sve ove godine lijepo gledaju kako se radi, kako se provodi kadrovska politika, na čemu i kako se štedi, a koji su uvjeti rada nitko ne zna bolje od samih radnika. I dok je toliko nepotizma, korupcije, bahatog ponašanja, neznanja, loše organizacije itd. itd…. kako itko od radnika može očekivati da se dobrovoljno jave da im se ukinu ili umanje prava koja su već nagrižena navedenim ponašanjima, a i udarom koji je prouzročilo jednostrano ukidanje kolektivnih ugovora?
U Sindikatima ima loših i dobrih ljudi. Stanje morala u državi je komatično…. pa bi bilo nerealno očekivati da i u sindikatima nije isto tako. Za udruge više razine kruže razne priče… jedni pripadaju Kaptolu, drugi HDZ-u, a treći su pak naslonjeni na ljevicu. I sasvim sigurno ima u sindikatima ljudi koji su se prodali i kojima je vlastiti interes ispred interesa onih koje predstavljaju. Taj problem moraju rješavati sami radnici… prepoznavanjem, raskrinkavanjem i korištenjem prava glasa na izborima za svoje radničke predstavnike. Hrvatski radnici još previše spavaju, premalo se uključuju u sindikalni rad… mnogi i ne znaju kome i zašto plaćaju članarinu. Od srca želim da svi zaposleni širom otvore oči, da se u što većem broju uključe u sindikalni rad i da shvate da se za svoja prava mogu boriti samo dobro organizirani.
Sindikati ne služe za nabavu svinjskih polovica i sitne tričarije na koje su ljudi navikli u nekim davnim vremenima. Zajedničko djelovanje radnika ima puno veći i važniji zadatak.
Koja je uloga sindikata? Zaštita PRAVA i INTERESA svojih članova. Nije na sindikatima da vode ekonomsku politiku države, nije na sindikatima borba protiv nepotizma i korupcije….jer masu tih koje su nepotizmom doveli i sami postaju članovi istih tih sindikata. U uređenoj državi se jako dobro zna tko se treba boriti protiv korupcije, tko se treba boriti protiv svih loših ponašanja. Sindikalna djelovanja se slamaju političkim pritiscima na sindikalce, na sudove. Propise ne poštuju oni koji ih same donose. Tome nisu i ne mogu biti krivi sindikati!
Slušam neki dan ministra Šukera kako spominje mogućnost ponovnih ukidanja kolektivnih ugovora. Istih dana čitam članak jednog profesora koji se bavi radnim pravom... koji u jednom stručnom časopisu objašnjava kako u poduzećima gdje ima više sindikata nije bitno da svi potpišu kolektivni ugovor. Kaže da je dovoljno ako to učini jedan (koji može biti npr. kupljen od Uprave ili politike)... a svi ostali nemaju nikakvih prava jer nije važno što nisu potpisali, nije važno što se ne prihvaćaju takav ugovor.... dovoljno je što su na pregovore došli, dovoljno je čak što su za pregovore dobili poziv. he,he,he.... pa čovjek ne mora biti pravnik kako bi zaključio koliko je ovo smiješno i o čemu se tu radi. Radi se priprema terena za novo kršenje kolektivnih ugovora i onemogućavanje radnika da ustanu tužbama protiv takvih ponašanja.
Dođe li MMF… tome neće biti uzrok sindikati… nego su uzrok oni koji nisu znali gospodariti ovom zemljom, a za to su plaćeni.
Kad dođe MMF oni neće jednostrano ukidati kolektivne ugovore jer je to protuzakonito. Oni sasvim sigurno neće kršiti propise… nego će u okviru propisa također rezati radnička prava….mnogi će tada ostati i bez posla. Očekuju nas strašno teška vremena. No pod tom metlom će se naći i svi oni koji su zadnjih godina dovedeni u poduzeća bez adekvatnog obrazovanja, iskustva, znanja… svi netjaci, kumovi i rodjaci. Tada se svi oni koji podržavaju nered više neće moći ponašati kao što su se ponašali do sada. MMF će red uvoditi bez milosti, ali i bez privilegija. Neće sređivati nered novim neredima i ispravljati nepravde novim nepravdama.
Ma koga to oni plaše MMF-om? Ovom narodu ne može biti gore no što mu je sada. Oni koji hoće i znaju raditi ne moraju se bojati MMF-a…. jer lakše je nositi i stranu čizmu na svojim leđima ako je doista u svrhu štednje i izlaska iz ovakve situacije. Ovaj narod cvili pod teretima nereda već previše dugo vremena i MMF sasvim sigurno nije nešto čega bi se narod trebao bojati! Kakve koristi ima radnik od toga što je čizma hrvatska…. ako ga nepravedno i prejako gazi?!!!! Taj pritisak još jače boli! Taj radnik mora prehraniti svoju obitelj…. i svejedno mu je tko je proizveo tu čizmu ako ona znači silu i nepravdu!!!! Ako naši ne žele ili ne znaju pošteno… pa onda neka dođu oni koji će bar taj težak posao obaviti pravično.
Po mom mišljenju sindikati moraju biti bijesni…. jer imaju razloga biti bijesni. Oni predstavljaju one koji su prevareni, poniženi, oni s čijim pravima se trguje i manipulira… čija prava se ukidaju i umanjuju. Sindikatima nije posao koketirati s politikom i biti u dobrim odnosima s političarima. Sindikati ne smiju popuštati jer posao im je štiti prava i interese svojih članova dok god postoji i zadnji radnik u ovoj zemlji.
Post je objavljen 21.03.2009. u 14:12 sati.