Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

ponedjeljak, 30.12.2013.

NA TOM MLADOM LJETU . ..

. .

Badnjak mi je samom u sutonu predvečerja najpovoljnije vrijeme za nebulozno sanjarenje. Sanjarenje bez glasnog izričaja, a upravo u muku mi je sve bistro i odgovarajuće obznanjivo. Prastare, pučke božićne popijevke nude mi vremeplovom putovanje u nestvarnu milinu bezbrižne mladosti, i u žal za neostvarenjem onoga što je prigodno fluid božićne radosti obilno nudio, ali čovjekov ego-materijalizam je vulgarizirao i propustio ...No odnosno raspoloženje i sjećanje nisu nikad izgubljeni, t e upravo danas, na badnjačko povečerje nahrupljuju iz dubine intime u stvarnost sutona i samoće : uz plamsaje zapaljene svječice, umjesto žarećeg 'badnjaka' na ognjištu i poveće zelene grane uz prozor, koja srebrenim nitima svjetluca, te tajanstveno priziva živost u toplinu obiteljskog doma, u okruženje bliskih po prostrtom obilju božićne slamice.
Tako sanjarenje postaje stvarnost zgušnjujući vrijeme, sve vrijeme postojanja u 's a d a' , kad žal i zadovoljstvo, žudnja i nemar, želim i ne ću postaju jedno isto srodno životno putovanje. Kad mlađahna nestrpljivost i recentno iskustvo su istodobna moja usamljena stvarnost.
Pa VI , dobronajerni i dobronamjerne p o k u š a j t e čuti moju šutnju i pročitati nenapisano, jer nemam prikladnih , a niti ikakovih riječi, da obznanim ONO za što nisu niti oblikovane riječi, a ONO postoji, te su pjesnici odlučili da je u srcu . . . A gdje drugdje ? Kad je srce taj uočeni i pojmljivi vidljivi simbol života.
A što bih ja to htio definirati, imenovati, saopćiti ?
Najbliža, možda, je riječ 'e r o t i k a' . Pa vjerojatno je to doista neke vrste erotski poriv, što bi se moglo tumačiti raznospolnošću vinovnika. Međutim kad govorimo o spolu, tada je to materijaliziran pojam, a upravo to bi bila iskrivljena, vulgarizirana slika nečega što nije materijalno....
Ako ostajem kod riječi erotika, onda je to nematerijalna, fizički neostvariva sklonost čovjekovog nematerijalnog dijela, to jest spontana p o t r e b a duševne bliskosti što bi se moglo eventualno pokrivati općom rječju emocija. A emocija je, hm, neopipljiva stvarnost, a duševna i glad i obilje. Glad susreta bliskih u jatu ili gomili tuđina, a obilje želja darivanja samozatajnog , sučutnog poimanja u okruženju zloće, darujući malo saučešća i potičući radost i vedrinu nade. Nade beznadnima , jer ni jad ni zloća nisu trajno dominante, pa nada postaje spasonosni dar, a emocije dragosti i radosti su čovjeku potreban i neophodan eliksir života.
Pa, e m o c i j e moje, ne odričem se vas. Vi ste mi sadržaj ugode, jedine ugode koju imam. Imam u sanjarenju što nije bilo , a moglo je ? biti..., a emotivno sjećanje omogučuje mi, da baš sada 'vidim' v a s , i pojedince i zajedno, na našim susretima , DRAGE I DRAGI mi, te iako ne želim da se u ovom izljevu prepoznate, slutim i srce mi govori da otkrivate baš svoje prisutstvo i učešće u mojim emocijama. To me zbunjuje i čini neodlučnim za nastavak sanjarenja (jer što ćete pomisliti, kad je uobičajno da čovjek svoju intimu sakriva ?!)
No ipak , evo pišem i otkrivam se.
Pa, MLADO LJETO neka bude svima VESELO i SRETNO !

Domoljubac - Zvonimir Tomac - u božićnom raspoloženju 2013.g.

četvrtak, 26.12.2013.

U BADNJOJ NOĆI

Upravo je doskakutala ponoć. Odšuljao se Badnjak u zvjezdanu noć, a evo nam željno očekivan Božić, profaniran bukom i petardama.
Djetešce malecno, nevinašce se rodilo. Nasmiješeno, bezazleno niti ne sluteći gorčinu okoliša, niti zebnju smrknutih moćnika koje je tek nejasna slutnja uznemirila, a uznemirivala ih je vlastita savjest, odavno šutirana u nepostojanje, ali ne i umrtvljena, jer savjest nikada ne može biti mrtva, budući je ona upravo besmrtni dio života, življenja kao takovoga.
Novorođenče se smiješi vjetru koji je iznenađen stao i smirio svoje neobuzdano nestaštvo, snijegu kojemu je cijeli Badnjak jedva dostajao da sve postojeće nepodobštine i prljavštinu prekrije., te djevičanskom bjelinom obznani svima jednako dobrodošlicu u postojeće okruženje zemaljakih radosti, sada, upravo sada svima jednako dostupnih
Zvonjava iz crkvice na brijgu izmiješana sa smiješkom ljubopitnih zvjezdica navješćuje milinu časa zajedništva svih zemaljskih i svemirskih datosti, kad sav materijalni neživi i živi biljni i životinjski svijet i čovjek u okviru svojih moći i želja, zajednički grle svoje postojanje ne skrivajući lojalnost sa druželjubljem, kao poklon bližnjemu, đok još egoistična svojina ne bijaše stasala. Kad se malena rumena jagodica, božja ovčica , slatka kruškica i sve vrste datosti korisne za čovjekov razvoj i opstanak , snužde žalosne što ih nije ničije oko ugledalo, ničija ruka ubrala i ničija usta okusila, a one su tu čekajuće stasale ,veseleći se svrhovitom susretu. U nepostojanju egoizma niti ja 'ne želim biti ni ostati samonja, nego tu sam evo da budem 'tvoja', sada baš tvoja ugoda'.
Upravo u tomu je vrhunski smisao svih datosti, svih postojanja i stremljenja međusobnom prožimanju, sjedinjenju, jednoti.
Koliko je, po 'meni' sudeći iskrivljeno čovjekovo (iz egoizma izraslo) umišljanje o beskrupuloznom kanibalizmu, kad ugleda 'bogomoljku' u proždiranju svoga odabranoga partnera – oca njene buduće djece – a ne može niti pojmiti koliko je njegovo zadovoljstvo u predanju sebe 'Njoj' za slast i omogučavanje razvoja i njegovoga potomstva, jer njegov su život i postojanje bili smisleni baš radi toga trenutka s v r h o v i t o g nestajanja u času slasti.
To čini neumna živuća jedinka, a ponekad i uman i razuman čovjek ( rijedki pojedinac) kad riskirajući vlastiti život srlja izlažući sebe za dobro drugoga.
A danas, upravo je novi početak rođenja a l t r u i z m a , koji je na samom prapočetku postanka ucijepljen kao popudbina (afinitet) svima elementima i bićima, a razvojem umovanja i slobodne volje iskrivljen, zaboravljen, pa preoblikovan u beskrupuloznu sebičnost, kratkotrajnog materijalnog 'uživanja', kratkog-jadnog-života.
A predbožićna noć je upravo pravo vrijeme za spoznaju i ispravljanja zabluda djelovanja čovjeka-umnjaka.
Veličanstveni zvuci navještaja sveopće ljubavi, upravo bruje svemirom . Potresaju oblake, zbližuju zvijezde, ulaze u snove zaspalih, te su sretni oni čije 'slušalice i antene' im mogu omogučiti ulaženje ponuđene radosti altruizma u otvorena srca, te oblikovati sreću življenja bez Ego-nadimanja, a svesrdno razvijati TU, TUO, TUA . . . .
Pa Vama, koji ste spremni za preobražaj : Sretno Vam bilo, Sretan Božić – ROĐENDAN PREOBRAZBE . . . Živjeli !!

'DOMOLJUBAC' - Zvonimir Tomac, na Badnju noć 2013.

nedjelja, 22.12.2013.

Pogled na koprivničke crkve

Domoljubac - Zvonimir Tomac - iz vlastitog opusa

BOŽIĆNICA

O Božiću Vama svima, dobre volje ljudima - mir, veselje, radost življenja, neka danas srca ispunja. Da ozari Vaša lica, evo svima 'božićnica' :
Kad stari crkveni zvon blagoslovi vrijednost zajedničkog postojanja, milosti opraštanja, nesebične ljubavi, poletom srodnih duša u plavetnilo nebeske modrine, tada pruženih ruku u naručje dobrote i jednote, p r i g r l i m o blaženo djetešce novorođene složnosti u dolazećoj sretnijoj svakidašnjici.
Pa, sretno Vam bilo, kako o Božiću, tako i više u Novoj 2014. Godini !


* * * * *

D R A G I M A

Svima mojima dragima, za moju radost zaslužnima.
Božić je. Novorođenče se rodilo srodne želje prihodilo. Kucaju nam srca radosna, u miru zanosna, kad svaki kucaj životu je pozdrav. Životu u ljubavi, slozi i bliskosti, nevine mladosti i podobne starosti, srodnih u stvarnosti.
Pa dragi mi, ostajte dragi za naše susrete orni, za postojanje zahvalni, kad svaki tren je dragocjen, dragošću posvećen, samo jedanput ponuđen, pa neka ne bude propušten.
Zagrljaj, simbol dragosti, kad srce puno radosti kucanjem obznani, da sretni su dani ostvarivi, jer uzajamna ljubav Božji nam je dar za sve naše vrijeme, sve dok nam srca kucaju i ljubav osvježuju i sjećanja oblikuju, pa sjećanja trajno ostaju naša radost postojanja i trajanja.
Hvala svima bliskima za ruku pruženu, radost ostvarenu u kratkom tijeku trajanja, a kaže nam spoznaja, da je za sretno postojanje i trajanje samo bliskost u ljubavi najvrijednija. Bliskost dragih, prijateljstvo nam ostvarujučih, neka traje od Božića do Božića i cijela Nova 2014. Godina da bude svima u zagrljaju l j u b a v l j u i s l o g o m posvećena.

DOMOLJUBAC – Zvonimir Tomac, na Badnjak 2013.

nedjelja, 15.12.2013.

GODIŠNJI ODMOR (11)

Kad bi Iga spremajući otvorila ormar, te tu uočila uvijek čuvanu nakadašnju 'očaravajuću' toaletu, koja kao da je samo čekala, čekala da bude primijećena. Iga bi se nostalgično nasmiješila, a haljinu i dalje čuvala, ne znajući zašto…
A Caca se upravo sprema za pripremanu zabavu u krugu članova društva, njenog hobi društva., a upravo je diplomantica, te će joj zabava biti nastup u društvo intelektualaca. Zna da će se tamo pokazati svaki u svojemu najboljemu izdanju, dame u toaletama, a poželjni su i maskirani učesnici, po čemu će biti zabava na najvišem nivou posebno zanimiva i intrigantna.
Caca je razmišljala o liku športašice, športski odjevene sa odnosnim rekvizitima, što će biti pojava bez konkurencije. Ipak jednoga poslijepodneva tražeći prikladni šal po ormarima zagleda se u po strani viseću odjeću. Nešto je potakne da ju izvadi i prisloni pred sebe. Znala je da je to haljina njene majke, koju nije nikada vidjela u funkciji. Nikada obućenu na mami. Ne znajući zašto ipak obuće haljinu
Caca je bila mladenačkog stasa, slična svojoj majci u ranijoj dobi, te haljuna uz neznatna suženja i i male preinake leži na njoj kako treba. Vrtjela se neko vrijeme pred ogledalom, a tada ode u sobu majke, koja bijaše u fotelju uz prozor s knjigom na koljenima. Ušavši iskorači koketno par koraka, stane nedaleko majke, gledajućiu nju s očekivanjem majčine reakcije.
Majka iznenađena, ljubopitno ju pogleda ali kao samorazumljivo kaže :'' gdje si to našla ? Hm, stoji Ti dobro. Izgleda da si ju dorasla. Okreni se ''.
Caca se manekenski zavrti i iskorači.
'' malo samo stisnuti oko struka i malo podići naramenice '' promrmlja mama
'' našla sam je otraga u ormaru, sigurno znaš gdje.. Obukla sam ju bez veze i namjere.. Međutim, Ti znaš da sam govorila o našoj društvenoj zabavi i da bi ja tamo išla kao 'športašica', ne očekujući da će itko doći u športskoj odječi, međutim sada vidjevši ovu toaletu, kolebam se…''.
Majka ju mirno gleda, prosuđuje uz vlastite neizrečene misli, vjerojatno vidjevši sebe samu pred 'toliko' godina –zar već toliko ?- pred zrcalom u toj istoj haljini..
'' mama, a kako to da Te nisam nikada vidjela u toj haljini-toaleti ?''
Majka se i sama zamisli zašto, a tada kaže : '' bilo je nekoliko prilika no nepredviđeno uvijek nešto iskrsne, te haljina osta u ormaru i zaboravljena i nezaboravljena '' --sjeti se kako ju je nedavno gledala, razgledavala i sama razmišljala što je bilo u toj haljini toliko privlačno i važno da ju nije još davno odstranila. Nešto neprotumačivo je bilo što ju je u obrnutom smislu navodilo na predmijevanje, da ju ta haljina podsjeća na njen proživljaj baš zato što je bila pripremljena za jedan očekivani događaj, ali nije bila iskorištena, te je postala 'neprisutni s v j e d o k' drugačijeg događanja, koje je promijenilo njen životni nazor, kad je počela dožiljavati p u n i n u života . . . , a haljina je ostala potsjetnik u ormaru kojemu se ona obraćala češće sa smiješkom, ali i u dilemi uz suze, možda sretne suze radosnice, što sve njena Caca, a niti nitko drugi nisu znali ni slutili…
''Uz ovu toaletu nikako ne ide raspuštena kosa. Moraš kosu skupiti, pritegnuti, ukosnicom podignuti, a čelo osloboditi. Pokušaj ! ''
''Tako, sada si dama, ne svakidašnja. Uz još usku 'damsku' masku, uokvirivši samo oči, pa evo, prikladne, neviđene, unikatne toalete za Tvoju zabavu : = dama iz jednog drugog 'budućeg-prošlog ' vremena = ''
Gledala je svoju mezimicu : vidjevši željeno dijete s lakomim ustašcima na prsima, pa djevojčicu u školi i sada zrelu djevojku.
Promišljavala je šuteći sve te faze svoga i Cacinoga života, umećući normalno u okvir svega životnoga zbivanja sliku Mela, n j e n o g Mela kao pouzdanog, a opet njenim i neizrečenim željama prilagodljivoga stupa i o s l o n c a.
''Mama, koliko dugo je ta haljina u ormaru ? Koloko dugo ju čuvaš neupotrebljenu? Koliko je ona zapravo stara ' ''
Činilo se da Iga razmišlja o starosti haljine, no njoj dolepršaše slike davnašnjeg traženja prikladne toalete za očekivani, predbilježeni mondeni godišnji odmor, tada sebe i Mela kao mlađeg para . Vidje dovršenje traženja, i razočaranje radi odgode prikaza, od samo petnaest dana, u mondenom društvu , te privremene pohrane gotove toalete u ormar, da bude ubrzo izvađena. A tada se dogodi baš zbog njenog promijenjenog raspoloženja da odgoda se produžila , evo. do danas
A danas, baš sada sobom zastruji š u m a - šumska idilična ''pustoš''…Pustoš sadržajna nestvarne sveobuhvatne svemirske punine, skladne 'nirvane' fizičke i duševne ugode u zajedništvu obiteljskog postojanja. S lakoćom pokreta , poleta i leta u društvo 'šumskih vila', osluškujući iz daljine šum, žamor i pljekanje veselog , razigranog lišća u harmoničnom zuju lakokrilih skromnih letača i lahoru povjetarca., kad se ruke spontano šire uz visoko uzdignutu glavu da zagrle zajedništvo postojanja . Postojanje dvoje sretnika u sretnoj okolini, te upravo obgrljenih zadovoljstvom svojega smisla postojanja.

Iga gleda toplo srdačno svoju kčerku, dragosno, povjerljivo i sretno uzbuđena, kao majka što svojo j odrasloj kčerki otkriva roditeljsku tajnu istinu , te reče : : '' dušo moja , ova je haljina točno devet mjeseci starija od Tebe …!'', a licem joj se pospe trunak rumenila, pa skrene pogled na knjigu koju je držala na koljenima..
Kčerka ju sad iznenađena promotri, ne shvativši odmah suštinsko značenje izrečenoga, no brzo, sasvim zbunjena i sama kao osunčana purpurna ruža rumena, priđe svojoj majci , skutri joj se u krilu, te kao plaha mezimica priljubi svoje lice, milujući nježno mamine obraze. A majku preplavi toplina, milina, kao osjećajući se sva obgrljena Melovim snažnim rukama u sobi lugarnice. Zatvori nesvjesno oči, a u sebi nečujno prošapće : '' Bila sam tada sva Tvoja Mel, i ostala uvijek Tvoja , a u mom srcu uvijek samo Ti i naša djeca.
Bijaše upravo nastupio,sada tu, čas obostrane radosti, ostvarene punine života ,sretnih ljudskih bića, kada i izblijedjelom stvarnosti zavlada sveprožimajuća ljubav.
Kčerka, osjetivši se odjednom 'velika i mala' zagleda se u majčine oči, pa uočivši samo toplinu, prisloni usne na blage bore dragog majčinoga lica …a majka - njena duša – u milini dodira, toga prisnog kčerkičinog lišca, zatvorenim očima, bude ponesena u 'puninu sreće' nematerijalne ljubavi . . .
ooooo
Eto kčerka i haljina probudiše danas sjećanje na davno proveden, ne u mondenom ljetovalištu nego u miru i 'pustoši' šumske idile, neplanirani prav i m e d e n i mjesec sretnoga bračnoga para, odnosno jedan njihov g o d i š n j i o d m o r !!.
Š U M A
Srpanjsko sunce u hlad tjera sve živo
i stazu što poljem vrluda
među drveće ,pod krošnje stabala,
u okrilje hrastova tih zelenih divova
Topla mahovina zove, žuti šušanj mami
glavu uz panj nasloni, miruj, oči zatvori
orkestar lišća i komaraca zuj
simfoniju tišine ,spokoja čuj
U trajnom suglasju združeno žive tu:
vjeverica, roglač, puh
paprat, stabla grm
kreja i šumski duh
u skladnom zajedništvu
Namjerniče, ne lupetaj ,ne remeti sklad
ovdje je nirvana , raj
ovo je blagi šumski hlad

Domoljubac - Zvonimir Tomac , iz zbirke : 'ZVJEZDICE NAS GLEDAJU'

nedjelja, 08.12.2013.

Motiv iz Koprivnice.

Domoljubac - Zvonimir Tomac - iz vlastitog opusa.

Godišnji odmor (10)

Sutradan Leso ode u sječinu na 'primanje' od radnika gotovih proizvoda. Mel će skupiti sve što su donesli . A Iga osjeti potrebu da sama prođe istim puteljkom kroz šumu, s kojega se prvih dana brzo vratila , ne znajući zašto.
Sada je bila drugačijeg raspoloženja i doživljavanja šume, pa zašavši među stabla, gledajući visoke krošnje lelujajuće se na povjetarcu obuzme ju posebni ugođaj, kao nikada,nigdje prije. Osjeti oko sebe životno zajedništvo ptica, kukaca, bilja, životinja, stabala, te spontano raširi ruke kao ptica krila prije zaleta i visoko podigne bradu polagano se počevši okretati, a otvorenim ustima upijajući taj osebujni m i r i s ž i v o t a . . u zagrljaju svemira.
Zaljuljana okretanjem sjedne na podeblji 'jastuk' mahovine , pa ugledavši između krošanja bukava. i jela plavetnilo neba , kao da joj doleti u 'privid' plaža i lice prijateljice L…s ljubopitnim očima prijateljice M…i upravo čuje njihov naskorašnji nestrpljiv razgovor :
'' ..znaš , tamošnji trener, ..ah taj, pa potom visoki učitelj , a i sobar je bio, hm bio …- a sve kratko, prekratko .. - A Ti nisi nigdje bila ?! Šteta za Tebe ..Bilo je bilo ,hm, sve ,a opet nemam riječi , prazno i malo ništa ! …''
Međutim ja ? Imam li ja što ispričati ? – Premnogo, premnogo. . …Ne ću ništa nikomu govoriti. Kad bih i htjela ne bi bila ni knjiga riječi dovoljna, ili možda samo jedna jedina, nepoznata mi i neizreciva. Zašto riječima banalizirati sebe, moju intimu ''TO, baš TO'' suštinsko i najvrijednije bacati - margaritas ante porcos- halapljivom glasnogovorniku ..
NE Mel, ne ću. Mel,Ti i ja JA I TI , tu smo jedna jedincata puna kristalna čaša NAŠE punine postojanja i smisla življenja. Života tek ovdje spoznatoga bez ikakove potrebe obznanjivanja da sam bila pošla kao 'nesvjesno nezrela čekalica, a sada sam prava Tvoja žena. Tvoja Mel, Tvoja, jer osjećam u sebi Tebe , kao mojega od Stvoritelja darovanoga, samo mojega. I to smo MI. JA i TI. Mi jedan jedinstveni PAR…. Ne ne ću nikomu pričati . . . Harmonično bogatstvo nirvane ovoga šumskoga ambijenta je zaslužno što spoznajem pravu bit postojanja, našega postojanja. . . ..
Bio je to čas k a t a r z e preobrazbe, proćišćenja od nagomilanoga smrada grada i puzećeg neprekinutog niza ispušnih plinova limenih ljubimaca u b e t o n i r a n o m, a s f a l t n o m z a t v o r u . . Bijaše ovdje sama u svemiru, tu u najbogatijem društvu i sama najmanji dijelić svemirske p u n i n e, te se osjeti ispunjena radošću . . .
Vika za večeru pripremi slatki specijalitet 'paštu s malinama'. Večera za rastanak, kojoj se pridruži kuharica Bet i harmonikaš sa harmonikom, te u sumraku odjekivahu iz lugarnice nostalgične melodije i pjesme rastanka, što u učesnicima pobudi sjetu, ne samo radi odlaska g. Mela i gđe Ige, nego i svih rastanaka međusobno dragih..
Drugi dan nešto prije podne dođe po goste inženjer 'vrhovni' domaćin,koji ih je i dovezao. Oproštaj s domačinima Lesom i Vikom bijaše srdačan, ,žene se poljube,a svi obečaju da će se ponovno sresti najkasnije druge godine.
Putovanje, uz svesrdno zahvaljivanje inžinjeru za nezaboravnu ugodu što im je pružila šuma, šumski mir i prirodni spokoj, baš sve ono što što čovjeku grada nužno treba, a inženjer im prijateljski obznani da su oni uvijek dobrodošli gosti, jer su to tako i njihovi domačini u lugarnici Leso i Vika rekli.

I evo, opet su u svome stanu
Sljedeći dan otiđoše k baki po Curija. Htio je povesti i Pukija, da će ovaj biti dobar i spavati s njim u sobi. Jedva su mu objasnili da Puki mora ostati da čuva baku, te ga Curi sa suzama ostavi …
Od ponedjeljka svi na redovitom radnom mjestu,kojega su,činilo se tako davno prekinuli. Prošlost se činila tako davna, jer nakon ovoga godišnjega odmora nisu više bili oni isti kao prije. Posebno Iga koja je obukavši 'uredsku' haljinu ustanovila da joj je prevelika.. Skopčana suknja joj je spuznula niza struk. Suknja je bila najmanje za dva broja preširoka. Stane na vagu, a ova ne pokaže 'njene' brojke, pa Iga klikne od oduševljenja.. Na odmoru joj se struk suzio bez ikakovog njenog neprijatnog napora ili gladovanja. Jela je s tekom, a dnevne šetnje su bile lagodnije nego trčkaranje u kuhinji i uredu ..
Htjede se pokazati Melu, ali je on već otišao, pa pomisli kako će ga večeras prije spavanja iznenaditi. Sad je bila naročito zadovoljna svojim stasom ,a što je pripisivala kao posljedicu ovogodišnjeg odmora, a 'svoje' uporno neriješive glavobolje je zaboravila. ..
<<<<<<<<<<<<
+ nakon dvadesetak godina +
<<<<<<<<<<<<<
U Melovoj obitelji sada je trajni 'odmor' . Mel i Ica su skoro istodobno umirovljeni
Godine su jurile svaka noseći svakodnevicu, za njih više ili manje dobru,a ponekad i manje dobru., a svaka dio i to znatni dio njihovog života i životnoga elana.
Mel se smješkao na svoje promišljanje o radnji kojoj je posvetio toliko vremena i energije, nije bila zapažena, od rijetkih pročitana. Bilo mu je nakon prvotnog razočaranja bezna-čajno, al njemu drago da o jednom stručnom problemu ima dokumentirano mišljenje. Radnju je objavio stručni list, pa sad budućnosti i povijesti na volju : komentar ili ne !
Curi je rastao, odrastao, diplomirao , dobio zaposlenje u daljem mjestu. Sestra, bila sestrica Caca, rasla a ostala Caca. I ona je pred diplomiranjem.
Iga uz aktivnu pomoć supruga i kčerke je skrbna domaćica toga maloga kućanstva.
U aktivnim godinama odlazili su na godišnje odmore najćešće baki, a otkada bake nema, a Curi, te potom i Caca odlažahu sami u društvo vršnjaka, Mel i Iga ostajahu sami zadovoljni u miru svojega doma.
Jedne nedjelje odlučiše roditelji djeci pokazati šumu i naravno lugarnicu. O šumi su roditelji češće govorili ,pa su djeca,već odrasla, bila znatiželjna.
Približavajući se lugarnici Iga kroz 'neku sumaglicu' vidje na vratima Lesa u zelenoj uniformi i nasmiješenu Viku u tamnim hlaćama sa svjetlom pregačom od prsa do koljena, kako ih srdačno dočekuju. Međutim približivši se, razbistri joj se pogled, kad viziju sjećanja, a možda i slabašnu nadu iz 'svevremena', stvarnost raspline, budući da život neprestano nudi nova iskustva.. --. Vrata su zatvorena. Nikoga u vidokrugu nema, te ona posta turobno ozbiljna. Iza kuće su jedva raspoznatljivi tragovi vrtne ograde. Nema mrkve ni salate ni povrća, te samo dijelom izrovatine, vjerojatno djelo divljih svinja.
Lugarnica nije stalno nastanjena. Mladi lugar stanuje u selu, te samo svraća povremeno radnicima, koji također dolaze dnevnim prijevozom, kad su radovi u tijeku, a u lugarnici je spremište alata. Promjena je očita, a Iga da li iznenađena ili razočarana ili tužna..? --Šuma stoičkom ravnodušnošću trpi ili prima svaku situaciju, povremeno ju zatrpavajući obiljem lišća. Lišća koje samo vjetar mjestimično zgrće , a mjestimično raspršuje, te se na zbrisištu ukazuje bojažljivo sjećanje. Sjećanje za one koji ga u sebi imaju ---a sve je upravo ' tako ' kako je to stari mudrac utvrdio :: '' tako je to, baš samo tako - kad nije
d r u g a č i j e !'' - moguće bi bilo mnogo inačica, ali sada je baš 'tako' u skladu s nametnutim uvjetima . N o v o v r i j e m e , d r u g a č i j e b r e m e !

''SUDBINSKI'' )
Šuma U dolcu bajta ugljenarova. --- topla, živa, djecom kričava. bijaše bila

Još kleči, nijema, pusta - Napuštena .
Suze cure kroz okvire okana Bez stakala . .
Tugu njenu tihu, u sumraku
Tek krijesnica obasjava . ..

Sad šumom vlada hlad . . .
Nema bajte,. Nena krijesi
U dolcu spokoj sklad . . .
I mjesec se ne čudi.
On se krišom smiješi.
Jer već odavna-davno,
onako i tako to bi
Uglavljeno s u d b i n s k i

_ Nastavak slijedi -

Domoljubac - Zvonimir Tomac , iz zbirke 'ZVJEZDICE NAS GLEDAJU '.

<	prosinac, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters