Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

petak, 29.11.2013.

GODIŠNJI ODMOR (9)

Razmotavši paket ukaže se još vrući pećeni odojak. Kao najmlađi od četvorice Tic bijaše zadužen da ode u usput viđenu gostionicu i preuzme jučer naručeno pećenje i demižon vina.. Svoj malo zakašnjeli dolazak objasni : '' morao sam više od pol sata čekati, da bude odojak pečen. Zato je sada još vruć .''
Viđenom pečenkom bijahu svi oduševljeni i iznenađeni, jer su očekivali da će donijeti samo nekoliko odrezaka, a ne cijelo malo prase.
Kuharica Bet i pomoćnica Ciha spretno i brzo postave na stol pribor za jelo, prilog pečenju iz vrta rajčice, mladi luk koji naročito dobro ide uz odojka, zdjelu 'francuske salate' iz koje je mirisala gorušica i majoneza, te naročito važno dvije košarice mirisavog svježepečenoga kruha.
Kako je za tu priliku Leso donio svježih bukovih i jelinih grančica i razmjestio ih po kutovima dnevnog boravka i hodnika, to je bio ostvaren veoma prijatan šumski ambijent, ugodan , prirodan za opuštanje, te svi prionuše k stolu nestrpljivi dok ne unesoše na dasci viđeno pečenje.. Večera počne sa mesom prema svačijoj želji, a kako je proslava rastanak sa prošlošću, to je trebalo prije jela isprati sve griješne misli, to budu svima napunjene čaše iz demižona.
Uz jelo ne bijaše baš razgovora, tek prigodne pohvale određenoj vrsti jela, a naročito luk i zdjela salatom s mladim tek stasalim u glavice kupusom budu ispražnjene.
Na prethodno pitanje da li da večera bude ''po svinjski'' ili '' po volovski'' , neki ne znadoše što odlučiti, ali ipak većina zakljući : '' po svinjski'' i za opravdanje 'uz svinju po svinjski' , a pitanje je zapravo značilo ; da li jesti i zalijevati pojedeno odmah usputno uz jelo ili najprije jesti suho pa tek nakon pojedenoga piti. Odluka je bila ono prvo, te čašice vina ubrzo razvezaše jezike i raspoloženja, te glasniji govor i poneki vic ili šala normalno prikladni za 'muške' uši, budu dobrohotno primljeni uz sve glasniji smijeh
Raspoloženje se razvijalo , no svi ipak donekle napeti, kao da se nešto očekuje, kao na putu za koji neznaju kamo vodi. U jednom takovomu predahu zveckanjem po čaši Mel skrene pozornost na sebe u znak molbe da ga saslušaju.
Prvim riječima zahvali u svoje i u ime svoje supruge što su pozvani i što im je omogučeno sudjelovanje i ovoj bogatoj večeri. Potom se osvrne na razlog , koji ovi fotolovci imaju da danas ovdje slave. Baš 'momačko veče' u značenju onoga što se obično s omalovaženjem spominje, on osvijetli s općeg životnog stanovišta, navodeći primjere iz biljnog i životinjskog svijeta, koji oni kao fotolovci su vjerojatno uočili,a napose s ljudskog stanovišta. Nije to bilo nikakovo akademsko predavanje o braku, nego jedno toplo, pročućeno tumačenje što su svi intuitivno osjetili i pozorno slušali, ne mičući se. I sama Iga bijaše, da li više iznenađena ili više potresena iskrenošću koja je izvirala iz Melovog govora, a koji je vjerojatno u potpunosti samo ona razumjela. A Mel zakljući :
'' Življenje koje se oduvijek prenosi od oca i majke na djecu je življenje koje treba shvatiti kao smisao opstanka. U tom smislu pozdravljam današnjeg slavljenika s željom da nikada ne zaboravi ozbiljnu važnost bračne zajednice !''
Časak šutnja, pa pljesak odobravanja, kao priznanje za ovu iznenađujuću nazdravicu, koja je bila željena kruna večeri, a ovom izrečenom i ispijenom zdravicom realizirana je Melova i Igina pristupnica momačkom društvu,
Sad kuharice iznesoše ostatke jela ostavivši samo čaše, a dvojica fotolovaca izvukoše usnu harmoniku i gitaru pa veselo raspoloženje počne bujati. Nisu niti primijetili da se kuharica Bet izgubila, no ne potraje dugo, a razliježe se večernjim sumrakom, dolazeći od radničke barake sve bliže lugarnici ' svadbeni marš' , te Bet ne u hlaćama nego u suknji, uz pratnju harmonikaša, dostupaše u lugarnicu.
Opće oduševljenje. U času bi stol,koji je bio iz dva dijela, izguran na pokrajne zidove, te stolci i čaše ostadoše pri ruci, ali uz rasklopljena vrata prema hodniku, bude oslobođen primjeren prostor po kojemu još bez partnerice se počne vrtjeti raspoloženi momak zvijezda momačke večeri.
Sastav tri svirača brzo uskladi zajedništvo što razigra krv i drhtaje tijela , te ples započne neplanski , ali uspješno razigrano..Bet i Ciha vrte li se ili poskakuju, a Vika pljerskom potvrđuje ritam. Plesom i plesači i svirači,a i promatrači ožedne, te se demižon prazni, a nestašluk i buka pojačava. Glazbenici interpretiraju poznate popularne napjeve pa se naskoro čuje i pjevanje.
Kad kod sljjedećega plesnog ritma Bes poželi odahnuti, Tač primijeti da gospođa Iga prstima po stolu lupka takt, okuraži se možda malo potaknut općim raspoloženjem, a i vinom, veoma smjerno upita gospodina Mela, da li smije gospođu suprugu zamoliti za ples, a Iga, još prije nego što bude službeno odobreno ustane i primi lovčevu ruku te mirnije od djevojaka, ali okretno se prepusti plesu. Sada su bile tri plesačice od kojih se jedna trebala 'odmarati' no kad svirači zasviraše jednu posebnu melodiju Iga prihvati Melovu ruku i povuče ga na plesni prostor. Znala je da je Mel izvanredan plesač, a uspomeni koju im ova melodija pobuđuje ne može odoljeti.
Doista, u početku malo tvrd, no uz privitu suprugu se opusti.. Sada to više nije bio skučeni prostor u maloj lugarnici. Nisu bili ni u gužvi na terasi mondene plaže, bili su u z v u č n i m o b l a c i m a , nošeni vjetrom svemirske simfonije, kad samo tijelo bez plesnih pravila određuje kretanje, uvijanje, povijanje, koračanje i zastajanje. Bilo je to nešto posebno što osjetiše svi prisutni, te se spontano povuku u kraj i zadivljeno gledahu taj plesni par u nesvjesnoj prezentaciji složnih tijela i duša, a kretali su se i nakon zadnjeg takta dok ih '' hura'' i ''bravo'' te pljesak ne vrati u stvarnost. Naravno nakon takovoga doživljaja treba isprazniti pune čaše uz ''živili, živili''
Iako je Leso za večeru produžio rad agregata, razdragano društvo s iznenađenjem prihvati saznanje – po žmirkanju žarulja – da produženje prolazi i da će se svjetlo naskoro ugasiti. Međutim plesali su sada svi još do zadnjeg upozorenja, a potom požurili u sobe.
Iga je bila izvanredno raspoložena. Došavši u njihovu sobu, jedva što je zatvorio vrata, ona zaskoči Mela, objesi mu se na vrat, kao gladna tigrica. On je podigne na ruke i ponese kroz sobu do prozora i natrag, pa ju nosi,nosi a ona kao žabica u kljunu rode ,kao dijete u naručju, maše nogama, grickajući mu ušku, dok Mel ne izgubi ravnotežu te se sruše na ležaj. A ležaj, krevetnina mirisaše na šumu . Mel je vidio da je jutros Vika njihovu posteljinu isprašivala na suncu jelovom granom. Zato sada krevet miriše na šumu , te on u mraku 'vidje' sebe grleći na jelovim grančicama šumsku nimfu toplih Iginih očiju koje ga odano očekuju, očekuju . . .
Snatrio je da jeline iglice bockaju to tijelo u njegovim rukama, a ono se migolji, migolji privijajući se uz njega. Privijajući se još više i više dok dva bića postajaše jednota, jedna duša…
U jutro nitko se ne pojavi na doručak. Iga je doduše jednom još u mraku otvorila oči i začudila se što ne spava u spavačici, nego u dnevnoj bluzi, te se samo presvuće i ponovno legne vidjevši Mela da spava.. Kad se probudila, Mela nije bilo u sobi. Nađe ga u dnevnom boraku u razgovoru s fotolovcima. Nisu doručkovali nego samo molili Viku da skuha mnogo gorkoga čaja. Iga im se pridruži. Svi su se osjećali dobro, ali umorno, a Iga doda : '' kao zdrobljena '' no pri tome se nasmije. ..
Za ručak Vita ponudi kiselu juhu od cikle, te preostalu pečenku odojka uz vruči kuhani krumpir. Nitko nije osjećao glad, ali ipak s tekom pojedoše sve ponuđeno. Paslije ručka fotolovci napustiše lugarnicu, prethodno uz pozdrav se izvinjavajući ako su se možda jučer ponašali preslobodno za društvo sa damama. Mel ih utješi, rekavši da je sve bilo u skladu sa 'momačkom večerom'

- Nastavak slijedi -

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'ZVJEZDICE NAS GLEDAJU'

nedjelja, 24.11.2013.

Vinograd kod Koprivnice

Domoljubac - Zvonimir Tomac - Iz vlastitog opusa

GODIŠNJI ODMOR (8)

Sljedeći dan dugo očekivana kiša. Kiša, koja kao da ne će posustati. Uporno rominja. Cijeli okoliš je u maglovitoj polutami. Zahladilo je. Nije za izlazak ispod krova.
Vika u kuhinjskom poslu. Toplina štednjaka je prijatna. Vika nije brbljavica. Čeka pitanja,primjedbe i daje odgovore, objašnjenja, bez isključivosti. Rado čuje i druga mišljenja. Malo zapitkuje bez ikakove poluzlobne znatiželje. Tako u 'ženskom' čavrljanju dođe i vrijeme ručka.
Mel je sređivao svoje papire ne obazirući se na kišu, a lugar ,domaćin Leso također se trudio oko svoga radnoga izvještaja.
Poslije ručka Vika potpali pripremljene suharke u kaminu, te u dnevnom boravku bude ubrzo ugodna temperatura, naročito za privlačenje fotelja k kaminu i čitanje.
Kišne dane Vika iskorištava za poslove u kući. Danas iznese u boravku na stol cijelu hrpu suhih mahuna graha, skupljenih plodova njenoga vrta iz kojih će izljuštiti, istrijebiti sjemenke. Takovo trijebljenje mahuna graha .baš je pravi posao ovakovih dana : lagan, zabavan u društvu ili dosadan , a koristan. Grah je dobro urodio. Mahuna ima mnogo, to će biti domaćega graha obilno za kuhanje cijele zime..
Tko želi može se priključiti trijebljenju kod stola ili radije sjediti uz kamin. Razgovor svih o svemu, a kad se Les priključi, tada se može čuti i kakova pričica iz lova, života životinja, jer Les priča o životinjama kao članovima njegovoga velikoga kućanstva. Može se saznati o životinjskoj netrpeljivosti, ali i o 'udvaranju', ljubavi, parenju i brizi za mladunčad.
Kiša nije prestala ni drugi dan, a treći dan pa i još sljedeći šuma je bila još toliko mokra da nije bilo prikladno ni za šetnju po širem putu, pa tek u petak ponovno sunčani dan kad je bilo moguće da Vika i Iga odu tražiti i brati gljive, kako su se već ranije dogovorile.
Traženje i berba gljiva nije nikakav težak posao za onoga tko ne mora iz bilo kakovoga svojega razloga ubrati košaru gljiva – recimo za prodaju. Vika i Iga nisu ništa morale,, ako nađu dobr, ako ne opet dobro. One idu po šumi u šetnju, a gljive su dar pirode, koji će one rado prihvatiti, ako im se baš ponudi. Išle su doduše na mjesta, kaja je Vika poznavala kao obično rodno gljivama, no nikakovim šikarastim ili inim teže prohodnim položajima. Vika je imala pravo kad je rekla da dan-dva nakon kiše će biti gljiva.
Iga nije poznavala gljive, a znajući da ima otrovnih nije ih brala dok ne pita Viku. Poslije kiše bilo je doista svakojakih gljiva ,no Vika je objasnila da će brati samo vrganje, bukovače i prstiće, koje ona dobro pozna, iako baš vrganju može biti veoma slična,ali malo drugačijeg struka jedna otrovnica. Zato Iga neka samo bere prstiće koji su sasvim različiti od svih ostalih i ne će se prevariti. . .
Šetale su, razgovarale kao poznanice sagibajući se, skupljajući gljive i umarale ,a sve u krugu od niti kilometar udaljenom od lugarnice, napunile košaru i opet bile kod kuće.
Gljive će odmah svježe očistiti od zemlje, razvrstati, starije i oštećene će biti sutra za ručak, a ostale će narezati, sušiti za korištenje zimi,kad ih nema svježih u šumi…
Sutradan Iga htjede znati kako će Vika pripremiti za ručak nabrane gljive –to šumsko meso- te dođe u kuhinju …
Oko 10 sati, po pogramu dođe vozač Vučo, te osim naručenoga preda Lesu obavijest da drugi tjedan dolazi u šumu, pa i u lugarnicu grupica fotolovaca, inače ovdje poznatih, domaćih gosti. Oni zauzimaju sobe u potkrovlju, a preko dana love sve živo svojim fotoaparatima, u svim šumskim predjelima. Vodič im ne treba, niti nadglednik, jer nikakovoga lovačkoga oružja nemaju.
Sigurno je da nikomu ne će biti na smetnji, što je Mela i Igu umirilo, bojeći se za svoj mir i domaći ugođaj.
Vrijeme sada prolazi brže, jer je sadržajnije . Prije podne Iga djelomično u kuhinji sa Vikom ,ili u vrtu, a poslije podne sama u bližem dijelu šume,te poslije ručka do prije večere sa Melom po 'njihovoj' stazi do debele bukve, pa večera uz razgovor o doživljajima i novostima i spavanje.
Tako prođe par dana, kad se pojave, najavljeni gosti. Bili su četvorica, raznodobni, dvojica kao malo mlađi,a dvojica srednje dobni, po godinama vjerojatno bliski i Melu i Ici. Nisu se svi skupa niti vidjeli, a gosti ostavivši nešto svojih potrebština u potkrovlju, odmah nestadoše.
Kako su, izgleda, ovdje bili domaći, to su domaćine pozdravili samo mahnuvši rukom, objavivši :'' tu smo , smještaj znamo, žurimo u lov, vidimo se kod večere !'', a Vika nakon pozdrava samo prokomentira : ''strastveni su fotolovci. Imaju interesantnih snimaka.''
Poslije podne Iga i Mel u uobičajenoj šetnji, a fotolovci se pojave tek pred mrak, kad im domačica posluži večeru.
Upoznavanje kratko s malo riječi. Bijahu vedri ljudi, bez sustezanja, očito otvoreni, glasni, te bude naskoro u dnevnom boravku živahni opći razgovor, prilikom koga, čini se najmlađi objavi da će sutradan imati ovdje malu 'večericu-proslavicu' , pa šaljivo objasni nešto kao 'karmine', jer će proslaviti '' momačko veče'' , budući da se prijatelj Get , njihov fotolovac- predvodnik, konačno odlučio odreči svoje slobodice i dati će se vezati bračnim lancima…. Biti će im čast,ako se gospodim Mel i gospođa Iga pridruže večeri.
Momci su djelovali vedro, nenamješteno, pomalo jasno bez primisli, a i tako su svi pod istim krovom , te prihvatiše….
Sutradan Iga i Mel uobičajeno, a kako je Vika jučer poručila da joj dođe u običajenu pripomoć Ciha radnikova kčerka, to se ova pojavi kad vozač Vučo doveze naručeno.
Nakon doručka, fotolovci se odmah raziđoše po šumi, kud koji,, jer svaki je imao dugačiji interes, a šumskom življu se i tako ne može cijela grupa nezapaženo približiti, što su već odavno iskusili i zato sada svaki po svojoj sposobnosti i umješnosti 'lovi'. Kako su bili svaki na svome putu, to nisu se ni u lugarnicu istodobno vraćali, no svi su rekli da na ručak ne će doći, nego tek na zajedničku večeru, za koju, osim kruha, domačica neka ne brine. .

Mel je bio boravkom u lugarnici zadovoljan. Nije imao nikakovih briga o kućanstvu, niti je trebao bilo što drugo nego doći k stolu za doručak, ručak, i večeru.. U njihovom domaćinstvu, iz solidarnosti, a naročito ostvarujući jednakost bračnih drugova za održanje obiteli smatrao se jednako 'zaduženim' za kućne poslove kao i Iga, njegova supruga. radi poslova u stanu i brizi o njhovom Curiju, komu je očev autoritet bio potreban, tamo nije imao mogućnosti baviti se svojom stručnošću i razvojem karijere.
Bio je u 'najboljim godinama' i u naponu snage. Povisok, malo viši od Ice, bez nepotrebnih zadebljanja, povoljno usčuvan športski tip, malo dugoljastog lica, visokog čela s rijetkim bijelim tragovima iznad uha i sljepočica. – Žene su šaputale : ''ah, šarmantan .. .š t e t a . . .' ( zašto ah i šteta , nisu objašnjavale ) , a on je bio svima jednako poslovno prijazan, te su ga neke cijenile, a druge ogovarale..
Taj dan u tihoj, od svih momaka i domačina Lesa napuštenoj lugarnici prolazi uhodano. Nesvakidašnja bijaše samo kratkotrajna pojava inžinjera, koji na svom terenskom poslovanju svrati u sječinu gdje ga dočeka lugar Les, te radnicima i izvlakačima drva dade upute , te potom svrati u lugarnicu da se pozdravi sa prijateljem Melom i suprugom, koji mu izraze svoje zadovoljstvo boravkom u lugarnici, a on uzvrati da su za zadovoljstvo zaslužni Les i Vika, te raspoloženje, koje je šumski ambijenat pobudio u njima samima. Oni će rado ovdje boravak obnoviti i druge godine, a inženjer uzvrati, da će biti uvijek tu dobrodošli gosti
Tijekom poslijepodneva vraćali su se u lugarnicu jedan po jedan fotolovci, odmah pričajući svoja fotolovačka zapažanja, neka ovjekovječena fotoaparatom. Jednom je bilo zanimljivo fiksirati dolet jastreba sa plijenom nad stablo sa gnijezdom i mladima. Drugoga je iznenadilo kod počivanja…uzdizanje zemlje i potom glava male crne krtice, koja se brzo povukla u rov,ostavljajući za uspomenu mali humčić zemlje.
Iga je sve te doživljaje sa zanimanjem slušala. , kad Vika iz pećnice izvadi svježe pečeni kruhh, čiji miris pobudi apetit i želju za večerom.
Baš tada se vrati četvrti fotolovac, noseći veliki paket, koji stavi na veliku kuhinjsku dasku, te najavi : '' v e č e r a m o ž e p o č e t i ''

Nastavak slijedi.

Domoljubac - Zvonimir Tomac - iz zbirke 'Zvjezdice nas gledaju'

ponedjeljak, 18.11.2013.

GODIŠNJI ODMOR (7)

Sutradan, nakon doručka pođe s Lesom. Dok je jučer s Vikom put vodio blagom uzbrdicom, danas s lugarom krene blagom nizbrdicom. Staza je bila nešto prohodanija, ugazili su ju radnici koji njome svakodnevno gaze na svoje radilište. Danas je usput mogla vidjeti rušenje stabala, jer je puteljak vodio upravo kroz radilište. Sječa, usmjeravanje pada stabla, oprez bilo je za nju nešto novo, pa je znatiželjno gledala i zapitkivala. Leso je nešto radnicima govorio što ona nije razumjela,a čiilo se da to nije bilo radnicima po volji, no moraju, to znaju, postupiti kako im lugar određuje.
Još dobar komad puta šumom. Više se ne čuje nikakova buka od sječine i radnika, te njihovih pila i sjekira . Ulazili su skoro u ravnu udolinu. Još od rastanka s radnicima Leso nije ništa govorio, pa ni Iga.
Leso je očito veoma pažljivo i bez šuma i lomljenja suharaka pod nogama gazio, što je Iga imitirala uz klimanje glavom njenog voditelja, koji predloži više mimikom, nego riječima da sjednu na bližnje izvaljeno staro, suho, trulo,stablo.
Sjedili su tako mirni, činilo se dugo, kao i sami dio toga suhoga stabla, kad ju sporom kretnjom lugar upozori na pomicanje grančice jednoga grma dosta daleko od njih. Zagledala se pažljivo, neuočivši ništa., niti znajući što bi trebala zapaziti. Sve grančice u njenom vidokrugu su bile nepokretne, stabla dosta gusta, a još dalje šumska tama.
Leso vidjevši njeno nesnalaženje prošapće : '' tamo su . . . . ostanimo mirni '' .. Ukipili su se, posve mirni, kao spavajuće ili zaboravljene skulpture na truleži izvaljenoga debla, no pogleda pažljivo uprtoga u prostor daljega grma i vidljivu čistinicu okruženu visokim stablima.
Jesu li tako dulje čekali, nije znano, možda još od prapočetka, no tada Iga primijeti mali treptaj na grmu i odmah potom glavu s duljim ušima u pokretu kao pokretnim antenama, pa vrat i konačno cijelu srnu u sporom koračanju čistinicom među deblima stabala, a uz njene noge , da, da, bilo je to srnino lane, netaško na tankim nožicama. Nisu još prošli čistinu, a drugi mali nestaško bude usred vidokruga , a malo za njim još veći mladunac i još jedan veći . .
Bila je uzbuđena, presenečena, samo što nije zavriskala, nego je kao bez daha ,pokrivši rukom otvorena usta , nečujno dahnula : '' vidim ih, . . . ja ih doista vidim …''
Prolazili su mirno, dostajanstveno mali nespretno među stablima - sad me vidiš, sad me ne vidiš - , dok se ne izgube iz promatračevog vidokruga, a Leso joj objasni ni sam ne primjećujući da je u njenom uzbuđenju stavio ruku na njenu nadlakticu blago ju stisnuvši , valjda da je umiri ,te ga Iga još uvijek u zanosu pogleda, a on kaže : '' to je ovdašnja srneća obitelj. Srna sa dva laneta, a u njenom društvu je lanjski mladunac i i starija srna jalovica…Da smo imali aparat, odavde smo ih mogli slikati, jer veće približenje teško bi bilo ostvariti. Nismo ih uplašili i to je dobro inače bi ovo mjesto počeli izbjegavati…- Idemo sada onamo lijevo, odakle su srne došle, nedaleko je za njih zimsko hranilište pa moram vidjeti u kakovom je stanju. ''
Išli su sada šumom bez staze. Leso naprvo a Iga iza njega.Nedaleko mjesta ghdje su sjedili Iga zapazi maleni drveni krović nad jaslicama na dva stupa.Osim jedne letvice-potporja hranilište bijaše u dobrom stanju a Leso samo prokomentira : ''to ću ovih dana sam lako popravii . . .'' i krenuše kući. Iga bi rado pričala, pitala, komentirala , no kako je išla iza Lesa, a ovaj poznavajući šumu nije se držao staza nego kraticama sjekao razdaljine, razgovor nije bio prikladan. A da li ona treba biti makar samo malecko razočarana što je sama u šumi s tim muškarcem, koji joj ne prosipa nikakove galantnosti ni komplimente, sjetivši se 'dobre' prijateljice i pričanja o normalnim napasnicima,uspješnim i neuspješnima po svim plažama i ljetovalištima, gdje bi bila zapažena hinjenim uzdasima, banalnim i otrcanim izjavama, komplimentima bez sadržine, to samo prezrivo naškubi usne i shvati duboku vrijednost bračnog odnosa Lesa i Vike.
Slijediti Lesa po neravnoj šumi bilo je za Icu naporno, te Les uspori, pa stigoše u lugarnicu znatno kasnije od vremena za ručak. Bila je više zamorena nego što je osjećala glad, ali kad Vica stavi pred nju ručak, jela je s tekom,žureći te još skoro s punim ustima počne Melu nabrajati današnje utiske, bez reda kako su joj navirale slike danas registriranih iznenađenja.
Poslije toga kasnoga ručka, koji joj bijaše i rana večera, prilegne, zaspi i dobro spavavši sve do jutra, kad probudivši se, padne joj pogled na kalendar i odjednom shvati da ima na raspolaganju s današnjim, još svega pet dana do početka prebilježene druge polovice odmora,a to znači da mogu ovdje ostati još najviše tri dana, a postalo je tako lijepo i zanimljivo.
Kombinacije su se redale, no poslije doručka sjedne uz Mela, te bez uvoda i maženja mu reće očekujući njegovo negodovanje :
''Mel, molim Te idi sutra sam u grad …-''
'' Bože, Ica mi smo za tri dana kodkuće, pa ako što trebaš zar ne može pričekati? No što trebaš ?''
'' Mel, oprosti, ništa mi ne trebaš donesti Mel, oprosti , ali potrebno je da sutra ideš..slušaj . . . Javi se turističkoj agenciji , o t k a ž i našu predbilježbu. Plati im obeštećenje i vrati mi se što prije ..!''
Gledao ju je. Iznenađenje je bilo preveliko, a da bi uopće shvatio što mu supruga želi. Mislio je da ju dovoljno pozna, ali sad ga je izrečenim smela,zaprepastila. Nije znao što se dogodilo možda jučer ili prošlih dana ili je nešto neodgodivo propustila ili saznala, no ovo je bilo apsolutno suprotno svakom očekivanju, a ako je brzopleta odluka ne će se moći više opozvati. No nekakav sićušni crvić u njegovom poimanju situacije se počne vrpoljiti - što ako ona stvarno odustaje od nekakovog glamuroznog odmora kakovog ostvaruju njene prijateljice, a za njega je muka na koju on pristaje samo zato, jer želi ostvariti ono što mu supruga hoće, pa mu se javi poriv da ju zagrli, zagrli i svu izljubi, no nije se htio zalijetati dok se Ica nekakovim obrazloženjem ne izjasni, pa upita '' da lijepi, vruči, zanimljivi, željeni boravak ( naglasio je naročito epitete ) na plaži u društvu ljepotana i ljepotica o t k a ž e m ?'' :
<<<<<<<<<<<
'' Otkaži…!''
'' Samo tako : o t k a ž i ?''
''Da ! Razmišljam o ovdašnjem boravku. Upravo sam počela učiti 'sretan život'. Prošla sam prvi semestar. Želim započeto nastaviti. Pružena mi je prilika, ne želim ju propustiti. Ovdje mi je lijepo i životno poučno Tu je za mene mnogo., mnogo toga na dohvat ruke što mi je bilo nepoznato. Saznajem ono što mi je u blaziranom gradskom čoporu izmicalo. Tražila sam, stalno tražila neznajući što, pa niti kako izgleda niti iz vana nit i iz nutrine.
Naslućujem da će mi se svrhovitost i smisao realnosti barem malko približiti, a u tome, dragi moj Mel i dubina moje ljubavi prema Tebi. Učini kako sam Ti rekla, te zamoli prijatelja inžinjera da nam odobri još dva tjedna ovdašnjeg boravka .''
Nije se više suzdržavao. Prišao je supruzi, podigao joj glavu i zagledao se u njene oči.. Pročitao samo mirnu toplinu i odanost, te najprije nježno, mladenački dotakne njene napučene usne, a kad se ove malčice željno otvore, ljubio ih je strasno, muževno, žestoko, ljubeći usput vlastitu životnu radost, ugodu i zadovoljstvo, a što su mu njene usne obilno uzvraćale.
U zagrljaju bijahu oboje sretni kao mladi 'zaljubljeni par' ..
Sutradan nestrpljivo je čekala Melov povrtak iz grada, a Mel vrativši se odmah je zagrli i reče: '' prošlo je bolje nego što sam se nadao. Prethodno sam svratio u moj ured. Tu je bio moj kolega koji je zakasnio svojevremeno se predbilježiti u turističkoj agenciji za godišnji odmor, te je bio veoma zadovoljan i zahvalan, kad je shvatio da može koristiti našu predbilježbu. Otišli smo zajedno u agenciju, bez problema zamijenili imena korisnika i sve je prošlo još time da me je počastio ručkom, gdje smo nazdravili Tebi i njegovoj prijateljici, pa evo sada imamo u ovdašnjoj šumskoj idiličnoj osami –ne pustoši- još dva tjedna samo za nas.
Prijatelj inžinjer je također susretljivo produžio nam boravak, zadovoljan što smo mi toliko zadovoljni da produžujemo boravak. ''
Slušala je bez riječi, tek malo zakrenuvši glavu napućenih, gladnih usana u očekivanju .

Nastavak slijedi

Domoljubac - Zvonimir Tomac - Iz zirke Zvjezdice na gledaju

nedjelja, 03.11.2013.

Koprivnica - Varaždinska ul. 1950.g.

Domoljubac - Zvonimir Tomac - iz vlastitog opusa .

ZA SVISVETE

Dođi mi dođi
Željo, žudnjo moja,
Blažena je meka
Oblina Tvoja.

Kad samo prst moj
Pokrene struk Tvoj
U okruženju zvučnom
U plavu daljinu
Ljubavi domovinu

Lebdeć na palcu nožnom
U daljine dalj
Ko zaljubljeni par
Uz milovanja žar

Pa neka svirac gudi
Neka radost budi
Radost ljubavi svete
Danas, baš na Svisvete.

Domoljubac -Zonmir Tomac , iz neobjaljene zbirke.

GODIŠNJI ODMOR (6)

Godišnji odmor (6)

Bez riječi, ali ostvarivalo se zbliženje dviju žena, spontano i nenametljivo, pa i nesvjesno povjerenje..
'' Vidite '' , reče Vika –'' ne želim se osvrtati na jučerašnji naš razgovor ipak ću reći, kako mi se činilo da Vas razumijem. Jučer sam bila u tenutku desetak i više godina mlađa, na raspuću kuda i kako. Radila sam, dobro zaposlena u jednoj kuhinji. Naravno zaljubljena. Njegovo zanimanje daleko od moga djelokruga. Na radnom mjestu vidjela sam mnogo,a naslušala se još mnogo više. Neznam pravo po čemu, osim po ljubavi, odlučila sam i napravila, preusmjerila moj životni put i nepožalila..
Ovdje je , ima sad tomu nekoliko godina boravio jedan profesor, došao je na 'foto-lov' : slikati šumske životinje u njihovom prirodnom prostoru.
Bilo je tada dosta kišnih dana, pa on dosađujući se u kući, bio je mnogo s nama. Pričalo se i razgovaralo o svemu, pa i o tomu kako i zašto sam ja ovdje u šumskoj 'pustoši', a mlada, bez društva vršnjaka, bez kina, zabava, plesova, ljubakanja i svega što nudi u obilju život u naselju.
Uopće neznam što sam mu rekla, objasnila ili se naljutila i uvrijedila na njegove provokacije, te on , a bio je učen, školovan jako pametan, kao usput da prisutne pouči , iskaže : - davno, davno u Starom Rimu , djevojka ,žena zavjetujući se svomu odabraniku izreče : UBI TU GAIUS , EGO GAIA ! …Ja sam neuka, neškolovana pa možda nisam dobro rekla no to je značilo : gdje si ti Gaj , ja ću biti Gaja, znači kako tebi tako i meni a ja shvatih i kazah : gdje Ti moj Leso, tu i ja Tvoja Vika , . . kako Tebi tako i meni . . i ,eto traje godinama, sretna sam, a mislim da mnogo pomaže što ovdje nemam nikakove 'najbolje' prijateljice da mi dopunjaju 'sretne dane' . . . .no sada je vrijeme da napunimo našu košaricu, jer po suncu vidim da je vrijeme povratka, te kao nevažno doda : Vi ste, prosuđujem, odabrali pravi put, ustrajte , NEMOJTE ZGAZITI SREĆU JOŠ PRIJE NEGO ŠTO VAS Z A G R L I .''
Bila je zadivljena. Ništa nije komentirala, no tu je ženu znatiželjno gledala, želeći proniknuti njenu narav i njeno životno iskustvon. Bila joj je sada bliža od svih njenih 'gradskih' ' Bo, Ma, Ju, i ostalih 'prijateljica' ..
Cijelim putem natrag u lugarnicu, kovala je plan preinake vlastitog promišljanja.
Bila je u nedoumici : je li njeno poimanje u skladu sa svojim pravim bićem, s njenim unutarnjim JA , ili je produkt vanjskih utjecaja, svih onih 'dobrih' poznavatelja ljudskog bića , srca i duše, koji znaju najbolja rješenja i daju savjete ''samo tebi, jer si mi draga' 'Nije znala kako treba poćeti i što promijeniti, tek je bila sigurna da će čim dođe u sobu, najprije zagrliti svoga Mela.
Doista se osjećala umorna od puta, dojmova i promišljanja, no Vika joj pobudi vitalnost rekaši : '' čim se presvućete, dođite mi pomoći da spremimo na vrijeme večeru '' Nije osjetila poziv kao teret, nego naprotiv bliskost, povjerenje osječaj korisnosti, koji joj bijaše podstrek za dobro raspoloženje u društu osoba do kojih joj je stalo…

<<<<<<<<<<<
Vika je bila spretna u kuhinji, znala je što hoće, pa je sve išlo brzo. Na jelovniku je bila obečana 'pašta sa malinama'.
Kad Iga uđe u kuhinju Vika je već stavljala 'široku paštu' u vrelu vodu pa kaže :''pašta se kuha, tamo su keksi zdrobite ih, ne sasvim smrviti, ja ću prebrati maline, pa ćemo ih smiješati sa zdrobljenim keksima i dodati čašicu ruma i par žlica šečera. Kuhanu paštu dijelom staviti u masnu, dublju tavicu , na nju smjesu malina, te pokriti sa ostatkom pašte. Sve pomastiti sa maslacem i staviti u zagrijanu pećnicu, a istovremeno tući u loncu na pari preljev od bijeloga vina – nas ima četiri pa neka bude tri jaja i tri decilitara vina, te šest žlica šećera i kesica vanilišećera- kojim ćemo preliti paštu i služiti vruće.''
Rečeno, pripremljeno, napravljeno, posluženo, pojedeno !
Komentar : Odlično. Drugi puta – više. Vaš specijalitet ćemo uvijek svugdje hvaliti !
Iga bijaše jednostavno zadovoljna, smirena, bez napasnih želja, želiti 'nešto' , a ne znati uopće što., te joj se učini da je počinak još jedino što želi.
Mel je bio također zadovoljan uspješnim svojim radom.
I prođe i taj dan neizvjesnog odmora.
Sutradan Iga osjeti u nogama posljedice jučerašnjeg dugog pješačenja, ta poslije doručka prilegne sa svojom knjigom, no počevši čitati misli joj odlutaju na jučerašnje doživljaje. Zaklopi knjigu, ustane, te bez neke određene namjere pođe vidjeti što domačica radi. Vika pak nije bila u kuhinji, nego ju vidje sagnutu u vrtiću, pa pođe tamo.
'' Željela sam vidjeti, mogu li biti komu od koristi '' reče.
'' Ovdje ste na odmoru, pa je to Vaša i naša korist….Ipak, ako tu ne shvatite opterečenjem možete mi u kuhinji pomoći pripremiti voćnu salatu, ili ovdje zalijati, evo, tamo posijano sjeme na onoj gredici. Nije bilo kiše pa je zemlja suha. Poslije prve kiše ići ću potražiti gljive –naše 'šumsko meso' pa će mi biti drago ako se pridružite. ''.
Zalijala je gredicu, te se obje upute u kuhinju.
Kad je konačno nešto radila – zalijala suhu gredicu, narezala voće za šalatu, ali nikada po tome što joj je to Vika odredila ili barem savjetovala. Ne ,Vika je Igi 'dopustila' da nešto uradi kao pripomoć inicirajući da se u Igi razvije vlastita inicijativa, što će joj pomoći da se oslobodi svoga umišljanja o beskorisnosti i promašenosti. Doista što je Iga razvila više vlastite inicijative za pomoć Viki, to je bila sve smirenija i zadovoljnija okolinom i samim svojim raspoloženjem.
Bila je zadovoljna, uopće ne znajući zašto. Pomisli na svoj ured i sjeti se da je u to doba morala popiti tabletu protiv glavobolje, a ovdje ju još nije zaboljela glava i dobro se osjeća. To mora odmah reči Melu. Nema više 'svojih' glavobolja, znači nije bila nikakova bolest u njoj, nego u okolini i njenom raspoloženju. Zadovoljna je što je to otkrila i bude vesela. .Najradije bi stalno Melu 'smetala' no suzdržala se očekujuće samo s nestrpljenjem poslijepodnevni šetnju. S Melom je ugodno na šetnji se zadirkivati, pa skoro pocrveni kao djevojčica, kad se sjeti kako ju je jučer u šumi prije kretanja kući, baš kod one debele bukve iznenada poljubio, a šuma bez svjedoka, na svakom mjestu u svako doba ' to', baš 'to' stimulira i omogućuje. I sada, eto, jedva čeka šetnju, a Mel je tako susretljiv i poželjan, bez riječi za ostvarenje njenih i neizrečenih želja. Osjeća i predmijeva da će odsada uvijek na okretištu šetnje, kod debele bukve, poljubac biti nepreskočivi r i t u a l , - domet dužine šetanja, ako ona možda ne poželi skraćenje čekanja. …
Ručak je gotov. Leso je navijestio da sutra ide pogledati srneće zimsko hranilište, pa ako je raspoložena, gospođa Iga, može mu se priključiti. Možda naiđu na srneću obitelj, koja tamo negdje prebiva.
Iga pogleda Mela, pa kad vidje mu na licu da bi joj to moglo biti interesantno, zamoli Lesa da ju povede. Šetnja poslijepodne u vedrom raspoloženju, naravno uz poljubac i oni prionu večeri,koja se danas sastojala od voćne šalate, kao glavnog kjela, a pečeno jaje i ovči sir po volji. I dan prođe.

Domoljubac - Zvonimir Tomac , iz neobjavljene zbirke .

<	studeni, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters