Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 24.11.2013.

GODIŠNJI ODMOR (8)

Sljedeći dan dugo očekivana kiša. Kiša, koja kao da ne će posustati. Uporno rominja. Cijeli okoliš je u maglovitoj polutami. Zahladilo je. Nije za izlazak ispod krova.
Vika u kuhinjskom poslu. Toplina štednjaka je prijatna. Vika nije brbljavica. Čeka pitanja,primjedbe i daje odgovore, objašnjenja, bez isključivosti. Rado čuje i druga mišljenja. Malo zapitkuje bez ikakove poluzlobne znatiželje. Tako u 'ženskom' čavrljanju dođe i vrijeme ručka.
Mel je sređivao svoje papire ne obazirući se na kišu, a lugar ,domaćin Leso također se trudio oko svoga radnoga izvještaja.
Poslije ručka Vika potpali pripremljene suharke u kaminu, te u dnevnom boravku bude ubrzo ugodna temperatura, naročito za privlačenje fotelja k kaminu i čitanje.
Kišne dane Vika iskorištava za poslove u kući. Danas iznese u boravku na stol cijelu hrpu suhih mahuna graha, skupljenih plodova njenoga vrta iz kojih će izljuštiti, istrijebiti sjemenke. Takovo trijebljenje mahuna graha .baš je pravi posao ovakovih dana : lagan, zabavan u društvu ili dosadan , a koristan. Grah je dobro urodio. Mahuna ima mnogo, to će biti domaćega graha obilno za kuhanje cijele zime..
Tko želi može se priključiti trijebljenju kod stola ili radije sjediti uz kamin. Razgovor svih o svemu, a kad se Les priključi, tada se može čuti i kakova pričica iz lova, života životinja, jer Les priča o životinjama kao članovima njegovoga velikoga kućanstva. Može se saznati o životinjskoj netrpeljivosti, ali i o 'udvaranju', ljubavi, parenju i brizi za mladunčad.
Kiša nije prestala ni drugi dan, a treći dan pa i još sljedeći šuma je bila još toliko mokra da nije bilo prikladno ni za šetnju po širem putu, pa tek u petak ponovno sunčani dan kad je bilo moguće da Vika i Iga odu tražiti i brati gljive, kako su se već ranije dogovorile.
Traženje i berba gljiva nije nikakav težak posao za onoga tko ne mora iz bilo kakovoga svojega razloga ubrati košaru gljiva – recimo za prodaju. Vika i Iga nisu ništa morale,, ako nađu dobr, ako ne opet dobro. One idu po šumi u šetnju, a gljive su dar pirode, koji će one rado prihvatiti, ako im se baš ponudi. Išle su doduše na mjesta, kaja je Vika poznavala kao obično rodno gljivama, no nikakovim šikarastim ili inim teže prohodnim položajima. Vika je imala pravo kad je rekla da dan-dva nakon kiše će biti gljiva.
Iga nije poznavala gljive, a znajući da ima otrovnih nije ih brala dok ne pita Viku. Poslije kiše bilo je doista svakojakih gljiva ,no Vika je objasnila da će brati samo vrganje, bukovače i prstiće, koje ona dobro pozna, iako baš vrganju može biti veoma slična,ali malo drugačijeg struka jedna otrovnica. Zato Iga neka samo bere prstiće koji su sasvim različiti od svih ostalih i ne će se prevariti. . .
Šetale su, razgovarale kao poznanice sagibajući se, skupljajući gljive i umarale ,a sve u krugu od niti kilometar udaljenom od lugarnice, napunile košaru i opet bile kod kuće.
Gljive će odmah svježe očistiti od zemlje, razvrstati, starije i oštećene će biti sutra za ručak, a ostale će narezati, sušiti za korištenje zimi,kad ih nema svježih u šumi…
Sutradan Iga htjede znati kako će Vika pripremiti za ručak nabrane gljive –to šumsko meso- te dođe u kuhinju …
Oko 10 sati, po pogramu dođe vozač Vučo, te osim naručenoga preda Lesu obavijest da drugi tjedan dolazi u šumu, pa i u lugarnicu grupica fotolovaca, inače ovdje poznatih, domaćih gosti. Oni zauzimaju sobe u potkrovlju, a preko dana love sve živo svojim fotoaparatima, u svim šumskim predjelima. Vodič im ne treba, niti nadglednik, jer nikakovoga lovačkoga oružja nemaju.
Sigurno je da nikomu ne će biti na smetnji, što je Mela i Igu umirilo, bojeći se za svoj mir i domaći ugođaj.
Vrijeme sada prolazi brže, jer je sadržajnije . Prije podne Iga djelomično u kuhinji sa Vikom ,ili u vrtu, a poslije podne sama u bližem dijelu šume,te poslije ručka do prije večere sa Melom po 'njihovoj' stazi do debele bukve, pa večera uz razgovor o doživljajima i novostima i spavanje.
Tako prođe par dana, kad se pojave, najavljeni gosti. Bili su četvorica, raznodobni, dvojica kao malo mlađi,a dvojica srednje dobni, po godinama vjerojatno bliski i Melu i Ici. Nisu se svi skupa niti vidjeli, a gosti ostavivši nešto svojih potrebština u potkrovlju, odmah nestadoše.
Kako su, izgleda, ovdje bili domaći, to su domaćine pozdravili samo mahnuvši rukom, objavivši :'' tu smo , smještaj znamo, žurimo u lov, vidimo se kod večere !'', a Vika nakon pozdrava samo prokomentira : ''strastveni su fotolovci. Imaju interesantnih snimaka.''
Poslije podne Iga i Mel u uobičajenoj šetnji, a fotolovci se pojave tek pred mrak, kad im domačica posluži večeru.
Upoznavanje kratko s malo riječi. Bijahu vedri ljudi, bez sustezanja, očito otvoreni, glasni, te bude naskoro u dnevnom boravku živahni opći razgovor, prilikom koga, čini se najmlađi objavi da će sutradan imati ovdje malu 'večericu-proslavicu' , pa šaljivo objasni nešto kao 'karmine', jer će proslaviti '' momačko veče'' , budući da se prijatelj Get , njihov fotolovac- predvodnik, konačno odlučio odreči svoje slobodice i dati će se vezati bračnim lancima…. Biti će im čast,ako se gospodim Mel i gospođa Iga pridruže večeri.
Momci su djelovali vedro, nenamješteno, pomalo jasno bez primisli, a i tako su svi pod istim krovom , te prihvatiše….
Sutradan Iga i Mel uobičajeno, a kako je Vika jučer poručila da joj dođe u običajenu pripomoć Ciha radnikova kčerka, to se ova pojavi kad vozač Vučo doveze naručeno.
Nakon doručka, fotolovci se odmah raziđoše po šumi, kud koji,, jer svaki je imao dugačiji interes, a šumskom življu se i tako ne može cijela grupa nezapaženo približiti, što su već odavno iskusili i zato sada svaki po svojoj sposobnosti i umješnosti 'lovi'. Kako su bili svaki na svome putu, to nisu se ni u lugarnicu istodobno vraćali, no svi su rekli da na ručak ne će doći, nego tek na zajedničku večeru, za koju, osim kruha, domačica neka ne brine. .

Mel je bio boravkom u lugarnici zadovoljan. Nije imao nikakovih briga o kućanstvu, niti je trebao bilo što drugo nego doći k stolu za doručak, ručak, i večeru.. U njihovom domaćinstvu, iz solidarnosti, a naročito ostvarujući jednakost bračnih drugova za održanje obiteli smatrao se jednako 'zaduženim' za kućne poslove kao i Iga, njegova supruga. radi poslova u stanu i brizi o njhovom Curiju, komu je očev autoritet bio potreban, tamo nije imao mogućnosti baviti se svojom stručnošću i razvojem karijere.
Bio je u 'najboljim godinama' i u naponu snage. Povisok, malo viši od Ice, bez nepotrebnih zadebljanja, povoljno usčuvan športski tip, malo dugoljastog lica, visokog čela s rijetkim bijelim tragovima iznad uha i sljepočica. – Žene su šaputale : ''ah, šarmantan .. .š t e t a . . .' ( zašto ah i šteta , nisu objašnjavale ) , a on je bio svima jednako poslovno prijazan, te su ga neke cijenile, a druge ogovarale..
Taj dan u tihoj, od svih momaka i domačina Lesa napuštenoj lugarnici prolazi uhodano. Nesvakidašnja bijaše samo kratkotrajna pojava inžinjera, koji na svom terenskom poslovanju svrati u sječinu gdje ga dočeka lugar Les, te radnicima i izvlakačima drva dade upute , te potom svrati u lugarnicu da se pozdravi sa prijateljem Melom i suprugom, koji mu izraze svoje zadovoljstvo boravkom u lugarnici, a on uzvrati da su za zadovoljstvo zaslužni Les i Vika, te raspoloženje, koje je šumski ambijenat pobudio u njima samima. Oni će rado ovdje boravak obnoviti i druge godine, a inženjer uzvrati, da će biti uvijek tu dobrodošli gosti
Tijekom poslijepodneva vraćali su se u lugarnicu jedan po jedan fotolovci, odmah pričajući svoja fotolovačka zapažanja, neka ovjekovječena fotoaparatom. Jednom je bilo zanimljivo fiksirati dolet jastreba sa plijenom nad stablo sa gnijezdom i mladima. Drugoga je iznenadilo kod počivanja…uzdizanje zemlje i potom glava male crne krtice, koja se brzo povukla u rov,ostavljajući za uspomenu mali humčić zemlje.
Iga je sve te doživljaje sa zanimanjem slušala. , kad Vika iz pećnice izvadi svježe pečeni kruhh, čiji miris pobudi apetit i želju za večerom.
Baš tada se vrati četvrti fotolovac, noseći veliki paket, koji stavi na veliku kuhinjsku dasku, te najavi : '' v e č e r a m o ž e p o č e t i ''

Nastavak slijedi.

Domoljubac - Zvonimir Tomac - iz zbirke 'Zvjezdice nas gledaju'

<	studeni, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters