Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 20.10.2013.

GODIŠNJI ODMOR (5)

Godišnji odmor (5)

Domačica nije brbljavica, niti stara babuskara, koja joj određuje što i koliko jesti i kuda hodati, te kako vrijeme potratiti. Ipak rekla joj je njenu i s t i n u u lice, što razbistruje pojmove, te sutra ili prekosutra će vjerojatno biti daleko od šume i šumske osame. Njena odluka pogoditi će njenog supruga, no to će biti i za njega kušnja da utvrdi koliko mu je do nje stalo, odnosno koliko ju voli.
Ručak bez mesa. Uz ukusno pripremljeno povrće nisu niti primijetili da nema mesa.. Jeli su, jeli i promatrali lugara da uzima obilne količine, jede slasno, a evo nema suvišnih kilograma niti nepoželjan 'bačvasti' stas. Sigurno se mnogo kreće, ali i obilno konzumira, a niti domačica nije 'bačvasto' zaobljena. Je li to posljedica zdrave hrane s malo bjelančevina i tijesta ?
Uz ručak Mel je zračio zadovoljstvom, jer mu je uspjelo sintetizirati i zgusnuti ranije razasute elemente njegovog rukopisa, čime je ostvario unaprijed zadanu si višednevnu normu, te pretpostavljajući da mu supruga bi željela malo promjene izvan lugarnice predloži joj šetnju poslije podne do večere, što ona rado prihvati. Lomila se kako i kada da da mu priopći namjeru da napusti lugarnicu. Odluka se nazirala, ali ju je nagrizavao crv neizvjesnosti. Odluku je imala, ali ne stoposto., zato je odgađala, te evo i sada u intimi šume, držeći se za ruke nije mu bila odlučna reći, a vrijeme odmiće pa opet odluku odgodi do večere.
Zašavši izvan staze u šumu Mel se sjeti lugarovih riječi : ' ako hoćeš vidjeti šumski živalj budi 'indijanac' tih,bez naglih pokreta i hodaj bez buke ', pa reče : '' hajde da se igramo indijanca, pazi gdje staješ da ne lomiš grančice i ne razgrćeš bučno listinac'
Isplatilo se, pažljivo se krećući od jedne deblje bukve do druge, stojeći uz deblo Mel više bradom nego rukom usmjeri joj pogled na malo potresene grančice na ravnoj grani po kojoj se žurila tamna vjeverica. Bila je oduševljena, te odmah pomisli kako bi bilo poželjno da je sada tu njihov Curi, te požali što nije s njima.- ona bi imala interesno društvo, a Curi bi uživao, te zaključi da će prvom prilikom povesti Curija u šumu..
Šetnja im približi vrijeme večere. Kod večere domačica im obznani, što je Ica već znala, da će sutra biti hladan ručak, jer ona mora obaviti jedan posao i ne stigne kuhati, ali će zato večera biti topla.
Poslije večere još nmalo razgovora uz priznanje, kako su naučili hodati po šumi i vidjeli vjevericu, našto im lugar predloži da jedanput pođu s njime ,pa će vidjeti prave stanovnike ovih šuma : srne .
Kod večere domačica ju je sa simpatijom gledala očekujući njenu obavijest, a kako je nije bilo niti ona nije dala na znanje da je danas s gošćom razgovarala.
U sobi, prije spavanja se dvoumila, oklijevala mužu reći da želi odavde otići,pogotovo vidjevši kako je zadovoljan s mogućnošću rada na svome rukopisu, te još više nakon oduševljenja s lugarovim prijedlogom da pođu s njime vidjeti srne.. Lugar im je rekao da ovamo dolaze i posebni 'lovci bez pušaka, ali sa fotoaparatima,pa uživaju u šetnji šumom, šuljanju i ne ubijanju nego slikanju tih plahih, krasnih i umilnih stanovnika šume.. Kod toga lugarovog izlaganja Iga ponovno pomisli kako bi to bilo lijepo i poučno .za Curia.,srne u šumskoj slobodi vidjeti.
O odlasku iz lugarnice nije ništa rekla.
Nije dobro spavala. Na čas pomisli kako bi bilo da bez riječi, jednostavno ode, no tu ideju odmah i odbaci, jer ona je svojega muža voljela i ne može ga bez riječi ostaviti.

Ustala je malo ranije, te odmah pošla u kuhinju, želeći tu tateči domačicu, što joj se ostvari, jer je ova upravo pripremala doručak : vrući čaj šumskog bi lja i plodova, te domaći kruh ili toast i marmeladu od brusnica, a po želji i kriška ovčijeg sira.
Domačica vidjevši gošću reče: '' Rano ste se naspavali. Jeste li spremni za put. Vozač će doći tek oko 9 sati. A gospodin je li spremio svoje papire.? Ne mislim da će Vas pustiti da odete sama. On će sigurno učiniti sve da Vam ugodi. ''
'' Suprug nije još ustao, a ja da li sam spremna, ne znam, to mi morate Vi reći. Ja bih bila, naime, jako zadovoljna i znatiželjna, ako bih mogla ići brati maline s Vama ''
Domačica prestane lijevati čaj, okrene se svojoj gošći i bez ikakoog pitanja samo njene oči se nasmjehnu. Bila je sama sobom zadovoljna što je tako dobro procijenila ovu 'gradsku' ženu.. Njena intuicija joj je govorila kako u slučaju ovoga bračnoga para, ma što uradili, ljubav, obostrana ljubav i povjerenje u zajedništvo će uvijek odnositi pobjedu, nad svim trenutnim raspoloženjima i neraspoloženjima, pa samo kaže :'' Što se spremnosti tiče, vidim jasno niste spremna, no to ćemo odmah riješiti .Dođite, imam još par visokih cipela, imam 'šumske' hlaće, imam i duge rukavice, pa kad Vi sve to obučete, tada ćete biti spremna za šumsku pustolovinu branja malina.''
Međutim Iga bijaše sad iznenađena što domačica ništa ne pita. Nije znatiželjna kakav je bio razgovor toga bračnoga para, jer je jučer njen razgovor više naviještao odlazak nego ostanak, pa kaže :'' Ništa ne pitate, zašto? Kako? ''
'' Ništa ne pitam . Vaša odluka mi potvrđuje da moja vlastita odluka, davna odluka je bila odluka života, koju nisam nikada požalila, te želim i Vama da nikada ne požalite današnju odluku. A što se tiče našeg jučerašnjeg razgovora, njega nije bilo, ako mora, neka ostane naša tajna, a odavanje tajne je grijeh'' , te približivši se gošći kratko je privuče na svoja prsa., ''a sada hajde pomognite mi servirati doručak, pa da krenemo ! Kažite suprugu da ne brine , ako nas medvjed ne pojede pripremiti ćemo posebnu večeru sa specijalitetom od malina.''
I krenuše. Put, pa stazica slabo ugažena ih je vodila mjestimice gustom hladovinom, a djelomično uz obilje sunca. Dan je bio baš pogodan za plandovanje, a one su imale k tomu važan cilj i svrhu. Cilj je bio jedna progalina na osunčanom pribrežju blizu ruba šume, pred koju godinu opožarčena, a obrasla, tek prizemnim biljem, grmljem, tek sa gdje kojim starim stablom, koje je govorilo da je ovdje bila šuma i da će ponono tu priroda zaodjenuti sama svoje prirodno ruho.. No danas je tu obilje malina,a naša je svrha puta da te slatke plodove što priroda nudi uberemo.
Put od lugarnice do ciljane progaline je možda nešto više od dva kilometra dug, no kad se ide prvi puta, čini se beskrajno dug, a Ica nenavikla na kretanje šumskim stazama, brzo umorivši noge po neravnom nogostupu se upravo pitala koliko je to daleko i tegobno doći do šumskih malina, te nije li bilo bolje u lugarnici čekati da ih gospa Vika sama nabere i donese.
Brzo napusti takovo razmišljanje, jer joj upravo sada na bliskom pribrežju Vika pokaže cilj njihovoga puta, na koji su upravo stigle.
Putem nisu mnogo razgovarale, jer idući jedna iza druge na zarasloj stazi, razgovor nije bio prikladan. Zato sada došavši na cilj najprije sjednu u hladu kod jednoga krošnjatoga stabla. Bila je to prilika za razgovor i upoznavanje dviju žena, no Igina voditeljica je bila šutljiva. Tu bi sada Igina prijateljica 'V-ija' pričala i pričala o svemu i svačemu, ali sve važno i povjerljivo 'što ću samo tebi reći'.
Vika pak brzo uoći da malina ima, ali da ih je mnogo nespretno polomljeno i po tlu zgnječeno, te reče na Igino zaprepaštenje : '' moramo biti oprezne, jer je ovdje, kako izgleda, jučer ili koji dan prije, bio posjetnik, koji je neracionalno birao što će uzeti.''
Iga zagleda malinište, ali ne razumjevši pogleda Viku, a ova nastavi bez zabune. ''medonja – moj Leso priča da negdje na drugom kraju šume postoji brlog, no to je daleko i ja ovdje ili blzu lugarnice nikada nisam vidjela medu. Čula sam da u sasvim dalekom dolcu postoji 'mrcinište' gdje se medonje opskrbljuju, te oni u ove krajeve ne zalaze. Medo međutim voli maline, pa nije isključeno da je otkrio ovdašnje malinište. Moguće je da je ovdje bio jelen., koji također nije pazio kuda gazi. Straha nema, ali oprez je na mjestu. Mala ,ali ipak iznenadna opasnost može biti od kakove zmije na suncu. Zato ne ćemo gurati ruke u neviđeno. Uplašena ste s razlogom, no ja Vam kažem oprez, a sve životinje, ako ih ne ugrozimo i silimo na obranu, bježe od čovjeka..
Ne plašite se. Idemo uzeti ono pošto smo došle.''
Posudice i košarice su se punile, kao i njihova usta, tim slatkim plodovima. Sjele su ., a Vika razmota smotuljak iz kojega iskrsnu dva komada kruha i jedna 'prga' sira što Vika podijeli popola. Iga nije ni znala koliko će joj taj zalogaj prijati. Jela je sa zadovoljstvom. Umjesto pića imale su sočne maline, pa je to bio skromni obrok, ali mnogo slađi nego sve konzumacije na poslu za vrijeme dnevnog prekida.

Domoljubac - Zvonimir Tomac - iz neobjavljene zbirke .

nedjelja, 06.10.2013.

Koprivnica - igra na snijegu

Domoljubac - Zvonimir Tomac - iz vlastitog opusa

srijeda, 02.10.2013.

GODIŠNJI ODMOR (3)

Doista, evo tu su... Mala čistina. Zgrada na neznatnoj uzvisini, uz nju nekoliko starih stabala, dok je 'prava' šuma sa sjeverne strane bliža, a s južne i istočne podalje iza nedavno pokošene livade, no cijela čistina s kućom,je kao jedna veća gradska kuća sa širokom slobodnom okućnicom . Cijeli ambijent slikovit, kao na nekoj reklamnoj razglednici. Vanjki dojam prijatan uz znatiželju upoznavanja unutrašnjosti.
No tu su već na vratima budući: ovdašnji domaćin , lugar-lovnik Les u zelenoj uniformi i njegova supruga Vika u tamnim hlaćama sa svjetlom pregačom od prsa do koljena . Prvi dojam je :' slika za pamćenje.'
Lovnik im prilazi, a domačica čeka na vratima. .Pozdravljnje, rukovanje s budućim domaćinom, a zatim, par koraka dalje s domaćicom.
Ulaze u kuću. Hodnik malo proširen s lovačkim trofejima na zidovima, dnevni boravak u lovačkom stilu, dugački stol okružen stolcima. Vitrina uza zid s lovačkim, muzejskim oružjem. Slike lovačkih zgoda uz dominantne velike jelenske rogove. Sve skladno uz dovoljno slobodnog prostora za nesmetano međusobno kretanje gostiju.
Iz hodnika, nasuprot dnevnom boravku gostinjska soba sa dva kreveta, uski ormar,stolić i dvije fotelje, uz krevete ormarići i to je sve .što se nudilo u lugarnici.
Kuhinja je na kraju hodnika, a uz nju sanitanije i praonica.
U lugarnici su još u potkrovlju tri odvojena prostora sa ležajevima za prenočište veće grupe lovaca.
Lugar i supruga mu, su srednjedobni ljudi, malo stariji od Mela, tek na granici 'najboljih godina'. On srednje visok, dobročudnog lica, stas bez bačvaste obline, te se doima vitalno okretan. Ona, tek malo niža od supruga,po cjelovitom vanjskom izgledu 'žena u najboljim godinama'. Pogled joj miran , bez naglašene znatiželje, lice vedro s dojmom srdačne domačice a jamica na bradi čini joj smiješak privlačnim. Pokazujući smještaj, ni sa jednom suvišnom riječi ili pitanjem nije bila niti nametljiva ,niti odbojna, držeći se slobodnog poslovnog saobraćaja sa strancima, kojima će ona sada biti skrbna domačica, a njeno lice je to obečavalo.
Dok su oni sa domačicom se upoznavali sa smještajem, inženjer je sa lugarom dovršio službeni razgovor, te su sada svi zajedno pili upravo skuhani čaj od šumskog bilja i plodova. U razgovoru uz čaj saznali su da za vrijeme lovne sezone, kad je ovdje znatno pojačan promet ljudi, da tada bude ovdje na ispomoći kčerka jednog šumskog radnika,a po potrebi i njena mati.
Nisu dolazeći ovamo, te gledajući samo lugarnicu niti primijetili ,da sa zapadne strane čistine uz samu šumu je još jedna duža brvnara- baraka, gdje u tri prostorije su šumski radnici.. Oni imaju svoju kuhinjicu i kuharicu, te su 'selo' za sebe. Preko dana na radovima u bližoj ili daljoj šumi, a tek na večer, tada postaje ovdje malo življe i bučnije kad se vrate, no što brzo prestaje, jer su ljudi umorni i kad dođu, pojedu što im njihova kuharica spremi ,te jedva čekaju da budu na svom ležaju.
Njihova kuharica je više slobodna, te ona u lugarnici pomogne kad ju ovdje trebaju. Sada su sve saznali. U šumi jesu, ali u bezživotnoj pustoši nisu. Komunikacija sa selom je česta, pretežno svaki dan,rijetko rjeđa od dva dana.
Sve što su vidjeli i čuli umirilo je svaku bojazan i nelagodu od nepoznatog boravka u šumi, jer su shvatili da i ovdje ljudi žive u zadovoljstvu, pa su se oprostili s inžinjerom, koji je odmah i otišao, a oni su ostali ovdje na m i l o s tsamoga svojega vlastitoga raspoloženja . . . .
<<<<<<
I tako je započeo njihov godišnji odmor u lugarnici Baš kao u restoranu kad ode konobar, ili u autobusu kad ode kondukter, tako im bijaše sada nakon odlaska inžinjera, koji ih je ovdje smjestio i otišao..
Kratko im je trebalo da se prilagode i snađu u novom ambijentu svoje sobe. Stolić je bio dosta malen, ali dovoljan da Mel rasporedi svoje papire, a supruga sitne potrebštine na ormariće uz krevete. Taj posao je kratko trajao, te ne znajući što početi sjedili su gledajući se u foteljima..Mel je mogao odmah naći zanimanje u svojim papirima, no supruga nije bila još raspoložena za donesene knjige.
Kao da su još čekali da se nešto dogodi,kad začuju kucanje na vratima i uđe domačica. Željela ih je obavijestiti o 'kućnom redu' - rasporedu obroka i mogućnostima korištenja dokolice. Obzirom na to da nema drugih gostiju, to će sav raspored biti po volji gostiju. Uobičajeno je da je doručak oko 8 sati, ručak oko 13 sati , a večera poslije 18, ali ne kasnije od 19 sati, radi mogućnosti spremanja i raspremanja,čišćenja i pranja
Taj raspored im u potpunosti odgovara.
..Što se vrsta jela tiče, nudi se ono što je ovdje dostupno i lakše dobavno, iako se može naručiti u danu za drugi dan ono poželjno, jer je komunikacija sa selom moguća skoro svakoga dana. Od namirnica jedino meso nije svaki dan, jer ni mesnica u selu ne radi prvu polovicu tjedna, Ostale svježe namirnice su iz vlastite proizvodnje, tu iz vrta nedaleko kuće.. Mlijeka nema, te je za doručak čaj .Svježeg peciva također nema, te se nudi domaći kruh ovdje pećen . Ukoliko imadu kakovu posebnu želju ,pokušati će se ostvariti.
Cijeli okoliš je šuma, kao slobodno šetalište. Nije uputno u šetnji prelaziti iz jedne staze u drugu, ili se od staze udaljiti, jer je velika mogućnost zalutati i izgubiti se, a dok ovdje netko shvati da je potrebno organizirati potragu, bude već noć, kad je potraga skoro nemoguća.
Tako im je domačica objasnila situaciju boravka u lugarnici. Pitanja nisu imali. jer što ih bude zanimalo i potrebno je znati to će saznavati tijekom boravka.
Sad je već bilo vrijeme ručka, pa krenu u 'dnevni boravak', gdje domačica u času prostre stolnjak i pribor za jelo. Tu je bio,već čekao naš lugar, čini se na svome mjestu na kraju stola,a do njegovoga je i pribor za domačicu.
Hranu je iz kuhinje donesla domačica, sjela na 'svoje' mjesto kraj muža, te poželivši ''dobar tek'', mogli su prionuti jelu, sami uzimmajući i određujući količinu pojedinoga jela.. Pripremljenu vrstu povrća po potrebi je komentirala domačica, a domaćin-lugar-lovnik bi iznosio kakovu informaciju odnoseću se na šumu, vrste drva ovdje rastuće, radove u šumi, te šumsku divljač.
Saznali su da u šetnji mogu eventualno naići ili samo iz daleka zapaziti srneću, jelensku divljač, divlje svinje. Vidjeti medvjeda gotovo je sasvim nevjerojatno., dok stanovnike krošanja vjeverice, puhove, ptice vidjeti će dosta često.
Susret sa divljači može biti vrlo,vrlo izniman, jer se divljač na svaki nepoznati pomak i zvuk skriva, te normalno hodajući, gazeći krhke grančice, je za divljač alarm da bježe iz vidokruga, a pogotovo kad alarm najavi uvijek dežurna šojka svojim kreštanjem , tada ne očekujte nigdje u blizini vidjeti ni divljač ni ptice. Zato neoprezni lovci tražeći divljač, rijetko ju i vide. Za vidjeti divljač, čovjek mora biti nadasve strpljiv i krećući se šumom 'indijanski' nečujan i nezapaziv.
Slušali su sa interesom ovo za njih nepoznato objašnjenje. Možda su očekivali da će u šumi, kao u zoološkom vrtu na svakom koraku naići na šumske stanovnike,kojih ima u šumi , no ostaju teško vidljivi.
Tako, još kraće vrijeme u razgovoru kod stola, a potom u šetnji sama sa lugarom u najbližoj okolici lugarnice, jer je Mel ostao uz svoje papire, ona sazna ponešto o šumi, naući razlikovati bukvu od javora, prednost mekih gumenih đonova pred tvrdima za šetnje po neravnim stazama i šumskim putičima, ponešto o pticama ili vjevericama u dupljima stare natrule bukve.
Ta šetnja ju brzo umori, te po povratku rado sjedne na klupu pred lugarnicom čekajući večeru., pa ubrzo na spavanje, jer agregat, koji daje svjetlo lugarnici radi samo do 21 sat,te veći dio noći i preko dana 'štedi gorivo' No, prošao je prvi dan odmora.

Nastavak slijedi

Domoljubac - Zvonimir Tomac - iz neobjavljene zbirke

GODIŠNJI ODMOR (4)

A drugi je dan. Svaki sa svojim poslom : lugar je rano otišao u dalji revir,domačica spremanje, priprema, kuhanje, radnici negdje podalje u šumi, njihova kuharica spremanje barake, kuhanje i pranje nešto radničko, Mel sa svojim papirima i tako uz lugarnicu mir i tišina, dok negdje oko 10 sati ne dođe vozač sa jučer naručenim za lugarnicu i za radničku kuhinju, te popravljenim alatom za radnike ,što sve on dopremi, istovari, primi narudžbe za sutra i ode.
Samo draga Iga nezaposlena, bez zaduženja i zanimanja bijaše izgubljena u neradnoj dokolici. Pokušala je čitati – nije išlo. Ulazila je nekoliko puta Melu u sobu, saginjala se preko ramena nad njegov posao, pitao ju je što bi htjela '' ništa, samo gledam kako napreduješ . Ide li Ti ? ''
'' Oh, da ! Veoma sam zadovoljan što mogu ovo ostvarivati ''
'' Dobro, dobro, nastavi ne ću Ti smetati …'' i ode razočarana.
Prošlo je prijepodne, ručak, pa poslije podne ista situacija. Večera joj nikako ne ide. Nije gladna. Hrani ne može prigovoriti –ali nije gladna
Na krevetu se besano prevrtala, gledala spavajućeg supruga, treće jutro jedva dočekala. Doručak joj, također, ne ide.
Ne imajući nikakovoga posla, žena koja je bila uvijek nečim zaposlena, aktivna, okružena brigama u pokretu, postajaše sve nervoznija. Nije bilo nikakovog 'vanjskog' razloga za nervozu, nego nervoza pobuđena umišljanjem beskorisnosti, zapostavljenosti ….Već je četvrti puta sjela na isto mjesto pred lugarnicom, stalno se dižući , ulazila u sobu po n i š t a , sve više rasrđena na Mela, koji je kod stola okretao svoje papire, pa i pitajući da li što želi, a u njoj je bijes rastao, baš zbog Melove mirnoće i očitog zadovoljstva radom na rukopisu. Naskoro će početi vikati kriveći sve i svakoga što je dovedena u ovaj položaj. Nije joj ni palo na pamet da se sama odlučila za odmor u 'pustoši' --- ne, ona je bila silovana da ovamo ide, makar nije htjela!
Što da poduzme ? . . . A tek je treći dan ovdje . . Sama ne može šetati. Pokušala je , no samoća u šumi ju zbuni i ona odustaje. Čini joj se . sve više, da je ovdje nekakav suvišni uljez , koji nikomu ne treba,niti koga zanima. Kad je Mel vidje sjedeći, bez knjige, predloži malu šetnju no ona nervozno odbije. Ipak prođe joj u neraspoloženju i ručak i večera, a noću besanica pobuđujući srdžnu.
U jutro opet sjedne zlovoljna na klupu pred lugarnicom. Sjedi, misli, a ne može smisliti kako 'iz ove kože'
Čini se da je u kriznoj situaciji kao pušač, ovisnik nakon dva-tri dana što je prestao pušiti ili se drogirati, bezvoljna, ali razdražljiva. Misli na sve prijateljice redom, a najviše na onu što sada skija na švicarskim alpama, ili uopće ne skija zabavljena s nekim trenerom. Sve ih mrzi. '' ali ja ne želim biti kao one, no zašto moram biti sada ovdje ,kao gorja od njih ? – i po čemu gorja ? ?''
Domačica ima dobro, zapažajno oko. Vidi, sluti, skoro osjeća što njenu gošću lomi.. Ne prilazi joj, ali namjerno, bespotrebno, nekoliko puta pored sjedeće gošće prolazi, kao da u vrtu nešto radi, bere i nosi u kuću. Doista nosi po jednu mrkvu očekujući da joj se sjedeća prva javi. Znala je iz iskustva da ako je prva nagovori da će ova automatski zauzeti obrambeni stav, a onda je otvoreni, iskreni razgovor nemoguć. Prolazila je već nekoliko puta, kad konačno začuje : '' Mogu li Vam ja nekako pomoći ? Vidim da se tim prenošenjem mučite.''
Sada domačica prividno zauzme obrambeni stav, da bi gošću ponukala nastaviti razgovor ''Ne, ne nije mi teško. To je moj svakodnevni posao. Odmarajte se Vi tako je ugodno na suncu . Bi li Vam bilo draže da Vam što dodam ?''
'' Ne trebam ništa. Hm, a možda je baš to najgorje što ne trebam ništa .''
'' Čini mi se ,ipak, da nešto nije kako treba. Ja bih rado pomogla, ako mi pomognete Vi da ovo brže završim ''- prešla je u direktni napad.
Gošća odmah ustane : '' Pa ja sam rekla da mogu pomoći. Recite što .''
'' Dođite '' Povede gošću u vrt, te joj pokaže cijeli ondje uspješan nasad . Vrt je malen,te uz kratko zadržavanje i malo objašnjenja brzo sve vidješe. Uberu par krastavčića i evo ih opet kod lugarnice na klupi, gdje sad i domačica sjedne, kao da je umorna. Nastupi šutnja. Podulja šutnja kao taloženje dojmova i nekakove odluke , a tada domačica progovori : '' Znate, kroz ovu lugarnicu je prošlo i ja sam ih vidjela, čula pa i upoznala, mnogo žena mlađih i starijih, raznih zanimanja i školovanja, u društvu lovaca i drugih gostiju . Nikada niti jednoj nisam rekla to što ću Vama reči. Možda ćete se začuditi, a možda i uvrijediti. Nije mi namjera ni jedno ni drugo. Naprotiv slutim da moja iskrenost će biti, ako ne sada, a onda možda nekada kasnije shvaćena dobronamjernom kakovu Vam je ja želim dati. –'' – malo pošuti ,kao da se odlučuje, pa ipak nastavi - ''osjećate se razočarana, sama, neshvaćena, skoro napuštena ovdje u šumskoj pustoši, gdje čak ni Vaš glasni vapaj ne bi nitko čuo '' .
Gošća podigne glavu i zagleda se u govornicu Bila je zbunjena u nedoumici kako reagirati. . Na licu , u pogledu ove žene nije vidjela nikakovu zlobu, ni porugu ni nasladu, već brižnost kakova joj je bila u sjećanju na lice njene majke., kad je bila još djevojčica. Zato se nije branila niti išta govorila. Iskreni govor je osjetila kao m e l e m za svoje ranjeno očekivanje. Zagledala se pažljivo u lice žene, potpuno nepoznate, a sjedeće na klupi dodirujući je. Žena bijaše nešto starija, ne više od nekoliko godina, ali čila i vitalna. Iz nje je strujala mirnoča i pouzdanost, pa vjerojatno i životno iskustvo, zato je sa sve večom pažnjom željela da žena govori,a ona da sluša,samo sluša iznenađujuću spoznaju njenoga najintimijega stanja. . . .
Domačica nastavi : ''Ako očekujete da ću Vam govoriti o šumi, miru u šumi, o ambijentu bez zlobe, jala, ali ugodnosti prirodne s v e l j u b a v i , varate se, ne ću. Ne ću Vas ni pitati zašto ste ovamo došli. Mislim da slutim i za to pravi odgovor. Slutim da si ovih prošlih par dana predbacujete, smatrajući da je bila pogrješka što niste kao mnogi Vaši dobri prijatelji sada na nekoj plaži ili na snijegu u društvu prigodnih zainteresiranika za Vas i Vaše tijelo. To sve razumijem. No Vi ste sada ipak ovdje. Prihvatili ste žrtvu u interesu Važega supruga, ne očekujući da će biti tako teško podnosiva, a tek je četvrti dan…
Situaciju možete promijeniti. Za lugarnicu se niste vjenčali ! – No odluku morate donijeti ipak Vi sami, da li ćete pokušati podmiriti svoju umišljenu težnju za koju sada samo jako želite da bude zadovoljstvo, ili čineći također samo umišljenu žrtvu za bliskog Vam Vašeg supruga. Tragedija će biti ako se žrtva pretvori u mržnju onoga koji je vjerojatno htio baš Vama sve najbolje, a nije uspio .. Vidjela sam mnogi odnos muškaraca i žena, ovdje i kod stola i podalje od stola, te slutim da je Vaš odnos prema suprugu i njegov prema Vama nešto posebno, što se svaki dan ne može susresti. Reči ću da mi se čini da je ovaj Vaš zajednički boravak ovdje bogomdana kušnja za Vas, Vaš međusobni odnos i sadržinu braka.. Razmislite što ćete učiniti – otići ili ostati .Želim Vam da ma kakovu odluku donesete, da Vam bude za uvijek zadovoljstvo.Jedna i druga odluka je prema naravi toga čovjeka valjana i neka Vam je na sreću .
Usput samo da Vam kažem : Sutra ćete imati ovdje za ručak ' hladni stol', jer ću ja u jutro otići kilometar ili malo dalje na jedan proplanak gdje znam da ima, paću ih brati, maline, a maline će biti za večeru sa širokom paštom, kao ovdašnji specijalitet, kojega neki ,lovci uvijek naručuju kad su tu, a sada žurim jer inače ne će biti ručka na vrijeme.
<<<<<<<
Ostala je sama sjedeći na klupi. Domačica ju je potpuno zbunila. U svome neraspoloženju nije uopće dokučila, kako promijeniti svoje nezadovoljno stanje, a to je tako jednostavno. Treba samo otići, a to bi sigurmo prijateljica 'M-a' učinla.
Osvrnuvši se vidje kod radničke barake njihovu kuharicu s koritom robe u pranju. Prala je robu, vodom prskala i pritom pjevala. Raspozna popularnu ljubavnu pjesmicu, kojoj je riječi znala i sada ih je u sebi ponavljala.

Nastavak slijedi

Domoljubac - Zvonimir Tomac - iz neobjavljene zbirke

<	listopad, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters