Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

petak, 27.09.2013.

GODIŠNJI ODMOR (2)

Usupnulo ga je. Nije odmah reagirao, a supruga je po zaprepaštenom mu licu vidjela da se nepromišljeno islanula. Zagledao se u nju, te na silu s ironijom kazao : '' ne dolazi u obzir . Da li treba da shvatim da bi Ti željela otići sama u ljetovalište ?''
''Ne '' rekla je žestoko. '' oprosti, molim Te, oprosti, nisam mislila što sam rekla''. Ali već je h l a d n o ć a zastrujala ..
'' A što bi Ti za Tebe kao najpovoljnije prihvatio ?'' – željela je popraviti neželjeni dojam . .
'' Ako želiš doista moj iskreni odgovor, onda je to lugarnica, ili eventualno manje povoljno roditeljska kuća… No ja želim da se Ti odmoriš i otreseš ovdašnje svakodnevice – koja nas opet čeka-, a odmora nema, ako nema za odmor pravoga raspoloženja i očekivanja obzirom na sav okoliš, koji će pridonijeti da se ostvari odmaranje, više psihičko nego fizičko, u sredini koja će nam pomoći da se relaksiramo. Tvoj svakodnevni posao na radnom mjestu i u kući zahtijeva p r a v i odmor, te zato ću se ja dobro osjećati samo ako ostvarimo ono što Ti barem umišljaš, da će Te odmoriti i relaksirati.
Dakle Ti promisli, pa mi reci da mogu na vrijeme nas predbilježiti u Agenciji i prijatelju obznaniti naš dolazak, ako odlučiš tih desetak dana prije željenog boravka u ljetovalištu se u slobodi osloboditi poslovnog i kućanskog razmišljanja..''
Promišljanje i odlučivanje nije se odugovlačilo nikakovim potpita-njima, te uz napomenu da će doista biti uputno i od svih mogućnosti najbliže željenomu prvi dio odmora provesti u ' p o s t u – o s a m e ' , neka prihvatim ponudu za lugarnicu, a drugi dio u ljetovalištu prema ponudi Agencije.
Utanačio je odmah sutradan sve s čime i kako se supruga suglasila i evo, ostalo je oko mjesec dana za nužne pripreme , i na radnim mjestima –supruge i njegovom- i u malom obiteljskom kućanstvu , te najviše za odlazak Curija k baki…-
<<<<<
Nije znao, niti imao pojma, niti sanjao problem, pa nije ni pitao, a supruga nije govorila, tek općenito da mora se za odmor spremiti. No ona se morala ' o p r e m i t i' za odgovarajući boravak u ljetovalištu. Tu treba ' toaleta' prikladna okolini. Ne može biti nikakova 'seljanka' u kazalištu ! a niti može u istoj odjeći se pokazivati svih dana, kad već i bolje kuharice mijenjaju svoju odječu.
Doista toaleta je velika prilika za pokazati 'tko si' , a po tome i akutni problem, kojega treba pažljivo i najsvrsishodnije riješiti.
Slijedile su konzultacije mnogih 'žurnala' i ženskih listova, ne govoreći o tomu ni bližim znanicama, jer je željela iznenađenje, a zato treba nešto zadivljujuće, posebno, daleko od konfekcijske brojnosti, dakle ničije prije, pa mora biti 'unikatno'…
Rješenje toga problema bilo je veoma zahtjevno i zauzimalo vremena, sa posljedicama rastresenosti i blage površnosti u svakodnevnom ophođenju, što tada nije niti opažao , ili eventualno tumačio kao umor od radnog mjesta, za što će odmor biti nužnokoristan. No bliskošću odmora činilo se da je sve u uobičajenoj kolotečini.
A u stvari, supruga je na vrijeme našla što je htjela, sve pripremila, te nekoliko dana prije planiranoga odlaska - početka odmora, kao nešto očekivano, rekla : '' Spremna sam ! Možemo krenuti na naš godišnji odmor '', a još kao nešto usputno : '' Ti imaš 'svećano' odijelo. Pogledati ću sutra da li ga treba dati u čistionu i ispeglati ''., što ga je iznenadilo, jer na nikakovu bolju 'toaletu' za godišnji odmor nije ni pomišljao, no odšutio je, znajući da kaže li nešto ili ne, supruga će učiniti kako je rekla..
<<<<<<<<<
Naravno supruga je znala što hoćee To je utvrdila još prilikom traženja i nabavke svojih 'toaleta'.
Biti će zanosna. Imala je još do nedavno 'športsko tijelo', koje se počelo tek lijepo zaobljivati. Toaleta će istaknuti upravo ono što treba, a malo prikriti neznatno širok struk. Zrcalo ju je uvjerilo da je bez preraskošnih oblina, tek privlačno ženski, postmladenački punašna, što će nova toaleta zanosno obznaniti, samo tek diskretno obznaniti, bez banalnog rasipanja. i isturanja.
'Vidjela se' kako se pojavljuje, nježno vođena od njenog Mela k stolu za večeru, a prekinut zveket pribora za jelo kod okolnih stolova joj govori da je zapažena pojava, njena i njenog pratioca. Smješkala se sada zrcalu, zapažajući zavidne poglede na sebi, a gutajuće očima njenog pratioca, pa se sama iznenadi : kako sam tašta i doda n e k a ! b a š n e k a. . . ovo je moj godišnji odmor !

Vrijeme do nastupa godišnjeg odmora je prošlo. Što je u početku izgledalo daleko, evo, sad je tu na vratima. Zadnji su dani na poslu. U petak poslije podne Curija vode baki. Tamo su do u nedjelju na ručku, koji im sprema baka u žaljenju što ne ostaju kod nje., no shvaća , želeći im ugodan i koristan boravak na odmoru bez briga i ikakovih obaveza. A Curi je dobar, pametan, a ona zna s njime, no Iga ipak joj preporuči : Nemoj nam ga samo suviše razmaziti !
Curi, jedva dočekavši dolazak baki, nije ju stigao ni pozdraviti, već je pitao gdje je psić, a baka rekla 'tref' je u svojoj kučici. Izišao je ne skidajući ni kaputić. Našao je psića u kućici. Nije se usudio blizu, jer nije trefa poznao, a tref također bojažljiv stiskao se u kut kad mu je Curi pružao ruku, ali prevlada znatiželja, te tref se približivši ponjuši Curijevu ruku i zatim je lizne. Bio je to znak pitanja i spoznavanja da ruka nije opasnost, naprotiv sličan miris je ruke koja mu daje hranu i koja ga gladi. A kada mu Curi pogladi uha, čini se da prijateljstvo sklopljeno i psić htjedne prići bliže Curiju, ali ga spriječi lančić, koji mu ne dozvoli odmak od kućice. Curiju se taj privez i ograničenje slobode ne svidje, pa otkopča lančić i sa trefom ode baki : „ Bako, zašto ga zoveš tref''
„ tref je pasje ime
„ hm, meni se ne sviđa. Ja ću ga zvati 'puki'
Baka se začudi, pa reče : Gle, puki je lijepo ime. Mislim da će mu baš pristajati. Kako se ja toga nisam sjetila, a Ti si odmah pogodio. Pametno moje malo, no dođi ovamo da Te baka vidi, koliko si porastao i zagrli. Pukija ćeš sad imati svaki dan. ''
'' Bako, a zašto je tref bio vezan lancem za kućicu ?'
'' Zato da nauči gdje je njegova kućica, njegovo mjesto, te da ne smta u kući, a niti da ne odluta nekamo dok nisu vrata zatvorena. On još uči, a lančić je za njega škola. ''
'' Mama, hoću li i ja u školi imati lanac oko vrata? Sada znam zašto me škola straši'' '' Ti nisi psić. Djeci ne trebaju lanci. Biti ćeš u školi veseo i slobodan kao i druga djeca s kojima ćeš se lijepo igrati i zajedno učiti ''
'' ja ću ovdje pukija učiti svemu bez lanca, pa on ne će nikamo pobjeći bez mene niti kome smetati, niti nikamo odlutati.''
''Dobro, dobro Curi. Ti si pametan dječak. Tebe će tref…ne puki rado slušati'', a puki mašući repom potvrdi svoju suglasnost…

U takovom raspoloženju, eto, osta Curi kod bake, a tata i mama stigoše umorni od puta, ali i znatiželjni za sutrašnje dojmove na putu u nepoznato prvoga dana toga planiranoga godišnjeg odmora .
A prvi je dan neodlaska na redoviti posao. Po navici rano su ustali, te pomalo nervozni čekali da po njih dođe prijatelj – inženjer,koji će ih odvesti u lugarnicu . . .Nervoza je rasla ,što su duže čekali , i žalili dogovoren odlazak tek u 9 sati, a bili su već prije 8 spremni za odlazak . Za lugarnicu, računaju, im baš ništa ne treba, tek najnužnije…biti će sami, te u komotnoj kućnoj odjeći. Zato tek nekoliko, knjiga ,koje su željeli pročitati i to je sve.
I ,eto, nekoliko minuta prije 9, njihov znanac,vođa puta i zapravo 'vrhovni' domaćin se pojavi uz malu ispriku-opravdanje da bi i ranije došao, ali ga je usporio promet, koji je u gradskim ulicama u to doba zagušen.
Nisu se u kući zadržavali. Poputbinu alkoholom je inženjer otklonio, jer kao 'vozač' ne smije pa je pokret bio za svega nekoliko minuta.
U vozilu su malo razgovarali, jer guranje kroz gradske ulice, sve do slobosnije glavne ceste je zahtijevalo veliku pažnju i sposobnost za vozača, te je šutnja bila normalna i poželjna.
Vozili su se kraće glavnom cestom , a tada, upravo iza jednog zavoja, evo odvojka, odnosno pravoga puta k njihovom cilju.. Taj put je upravo bez prometala, zavojit, vožnja malo usporena, upravo ugodna za doživljavanje pejsažnih promjena, Put se blago penje,a zelena kulisa na početku puta daleka sada se sve više bliži.
Podalje od puta postoji, vidi se gdje koji krov, gdje koje nastambe, vjerojatna samo skloništa za pastire ili neke druge privremene djelatnike i namjernike.
Ipak sad već podalje od glavne este, ali još ne u šumi, na jednom raskrižju takovih 'poljskih' puteva je veća kuća. Sa širokim vratima. Pred njom nekoliko stolova i roštilj s kućicom, te širokim slobodnim prostorom za automobole. I sada su dva bila tu.
Inženjer ih obavijesti da je to posljednja stalno naseljena kuća, koja ima malu trgovinu nužnim namirnicama, te gostionicu, pa je uvijek u prometu, a vikendom naročito dobro posjećena jer se tu može dobiti pića i pećenja, pa i hladnih zalogaja, jer je vlasnik veoma susretljiv te će rado uslužiti pridošlice u svako vrijeme, pa kasnog nekog putnika čak i noću.
Ali, eto, još jedna mala uzbrdica i oni su pod krošnjama starih bukava, koje sada prate njihov put s lijeve i desne strane, a u dubini se vide samo gusta stabla šume. Bili su u šumi. Gledajući put kroz šumu učini se dug i vožnja duga, međutim pogledom na sat ispada da ima svega desetak minuta vožnje udaljenosti od 'civilizacije'.

Nastavak slijedi

Domoljubac - Zvonimir Tomac - iz neobjavljene zbirke

Domoljubac -Zvonimir Tomac- iz neobjavljene zbirke

nedjelja, 08.09.2013.

Hrvatska Kostajnica na Uni

Domoljubac - Zvonimir Tomac - Iz vlastitog opusa

G O D I Š N J I O D M O R (1)

Potreba psihičke i fizičke rekreacije, nakon dugotrajnog , najčešće jednolikogg rada bila je općenito prihvaćena od svih poslodavaca, kao bez rada plaćeni odmor, dok će djelatnik skupljati novu snagu za elan na istom radnom mjstu.
Naravno tu potrebu su iskorištavali opet drugi djelatnici da u rješavanju i pomaganju odnosnih rekreativnih potreba 'umornih djelatnika' pronalaze svojj prosperitet, te se razvila znatna 'odmorišna' i turistička djelatnost. . . I svi zadovoljni ! pa i reklamne agencije što uspješno utvrđuju što umornom djelatniku za njegovo osvježenje upravo treba ,kao najbolje.
Iga i Mel bjahu tek nedaleko od početka skupljanja radnoga i bračnoga staža, još znatiželjni i ne još rutineri, Iga kao okretna referentica u prehrambenom kombinatu, a Mel na putu napredovanja u tehnološkom institutu. Relativno mladi, u naponu snage, društveno ne usko eksponirani, ali prigodice rado viđeni s bližim prijateljima i znancima..
Prošlih svih minulih godina trebalo je definirati svoj status, kako na radnome mjestu, tako i oblikovati svoje obiteljsko stanište, dom, kućanstvo, te su svi slobodni dani i sretstva tom cilju podređeni.Vrijeme u svom sporom,brzom,prebrzom tijeku donosilo je uz životna saznanja, uvijek nova iskustva i postepeno uklapanje u društvene stereotipe. A onda, baš te godine, jednoga predljetnoga dana nakon ručka Iga obraćajući se suprugu kaže:
„ Znaš Mel , nešto razmišljam : imam već toliko godina radnoga staža, da sa kombinacijom vikenda, na počeku i na kraju, imam punih mjesec dana na raspolaganju za plandovanje i pravi odmor od ovdašnje svakodnevice. A povrh toga, ove godine, naš sindikat daje malu pripomoć u bonovima za odmaralište. Baka stalno poziva Curija, a kad je u zadnjem pismu napomenula da ima maloga psića, Curi me pita i moli da ga odvedemo baki. Tamo se on s tamošnjom djecom dobro snalazi pa mu možemo udovoljiti i potom biti za pravi n a š odmor slobodni . Što kažeš ?“
„ Ti si, kako izgleda već sve nepromjenljivo isplanirala, pa će biti tako kako si nabrojila Mislim da ću moći moj godišnji odmor vremenski uskladiti s Tvojim, a bilo bi mi drago da mogu u miru raditi i dovršiti moju radnju, koje svršetak se zbog tekućih poslova oteže i odgađa.“ Bilo mu je međutim potpuno jasno da je to neuobičajeno oduševljenje za godišnji odmor posljedica upravo zločinačkog bombardiranja privlačnim mamcem svakodnevnih emisija televizije. Reklamiranje i reklamiranje čarobnih užitaka, što od sniježnih brda do pješčanih plaža, a uslužni organizatori samo što ne nude sve badava, nego uz kredit i bagatelnim ratama otplate (jao si ga lakovjernima!). Iako je znao odakle 'vjetar puše' – nije samo još rečeno kako i naši prijatelji odlaze ove godine na skijanje, a prijateljica tako nametljivo se hvali svojim programom Znao je da se mora dati na skupljanje prospekata mnogih turističkih organizacija . Slutio je da mu ne će vjerojatno biti moguće raditi na početoj radnji, niti da supruga ne pomišlja na odmor u roditeljskoj kući, ipak pokušao je , barem, ako ne reči da zazire od 'organizacijskog' odmora, koji ne će biti odmor, nego neprijatan zamor u banalnom društvu odmorišnih poznanika, nego da bi mu prijao odmor bez oblačenja 'večernjeg' odijela i izigravanja bonvivana , doista odmor sa suprugom uz mogućnost čitanja i dovršavanja mnogo puta prekidane radnje..
Naravno supruga je imala 'argumente', od kojih je bio najdominantniji i najvažniji : „ A po čemu smo to mi gorji i manjevrijedni od 'T-ovih' , koji odlaze u Švicarske Alpe ?“
Pokušao je objasniti da onii nisu 'gorji', ali su ekonomski racionalniji, jer da ne će rate za 'jeftini' aranžman, kasnije cijelu godinu otplaćivati .
„ No dobro “ rekla je pomirljivo ,“ nisam na Alpe ni mislila. Imamo mi na našoj obali sigurno prikladnih boravišta za dobar odmor i provod, a i prijatelji 'B-ovi' također ostaju na našoj obali .“
Stupio je u vezu s više agencija. Kako je bilo za predbilježbu već poodmaklo vrijeme, ispalo je da bi od njima predviđenog termina, relativno povoljna bila druga polovica. Tako bi obzirom na sezonu bilo pri kraju, zato uz bonus, financijski povoljno, kao u produženoj sezoni…. Smatrao je da bi im to bilo prihvatljivo, time da prvu polovicu odmora proverdu uz skučenije troškove.
Nakon informativnog razgovora s prijateljem i dobrim znancem i njihove susretljivosti ukazale su se za prvi dio odmora tri mogućnosti, ne računajući četvrtu, to jest ostanak kod kuće. Dani u traženju su, činilo se,brže prolazili, te je trebalo odmah donijeti odluku. Zato je već drugoga dana, uz večeru rekao : ''Imam podatke o mogućnoistima za naš godišnji odmor :
- Prvo ,od tri agencije koje nude usluge za aranžmane godišnjih odmora, niti jedna nema slobodnih kapaciteta za cijelo vrijeme našega planiranoga vremena, odnosno za prvu polovicu mjeseca.''
Slušala je bez riječi, malo razočarana,što joj se vidjelo na licu, no nastavio:je: ''agencija 'X-O' nudi nam povoljni aranžman od početka sredine našega planiranoga vremena. Time nam se omogučuje naš odmor koristiti na dva mjesta, što je u stvari povoljno, jer mi i tako ne bismo mogli ciijelomjesečni aranžman prihvatiti. ''
Šutila je promišljajući . . .
'' a za prvu polovicu odmora imamo t r i mogućnosti :
- kod roditelja
- u prijateljevoj vikendici, koju nam on prijateljski nudi
- u lugarnici, u šumi, što bi nam prijateljev prijatelj, a i moj znanac omogučio.'', nije još upadala s potpitanjima pa je nastavio :'' Kako bi bilo kod roditelja, zna se, …niti odmor, ..niti neodmor, kako za Tebe tako i za mene . . . .
U vikendici cijelo nužno kučanstvo u vlastitoj režiji, to znači dobava, priprema, spremanje i raspremanje, pranje i čišćenje . . .
U lugarnici, znanac me obaviestio da postoji soba za goste – lovce, skromno opremljena, udobni kreveti, ali bez telefona i televizora. Domačica, žena domara-lugara, daje hranu i brine o spremanju. Cijena je režijska, bez dobiti – pa više tražiš ( u okviru dobavne mogućnosti), više platiš. Kako još nije počela sezona lova, to nema lovaca, koji će tamo boraviti i zato je soba prazna, a iako nismo lovci iz prijateljstva možemo ju koristiti. Lovci se nisu nikada tužili na tamošnju opskrbu i pažnju, nego naprotiv odnose sobom najpovoljnije dojmove. ''
Izložio je sve što je znao, a supruga pričeka pa prokomentira : ''agencijsku ponudu prihvaćamo. To nam zapravo u cijelosti odgovara. Time je drugi dio odmora riješen. Ostaje nam odlučiti se za prvu polovicu.
Kod roditelja – otpada, jer to ne bi bio pravi odmor,
U vikendici- pogotovo otpada, jer imamo s takovim boravištem iskustva. Tamo toliko pospremati i čistiti od nečijih ostataka, da bih bila pretežno vrijeme čistačica, a potom kuharica i pospremačica, a t o g a se upravo želim, barem na kratko vrijeme osloboditi i riješiti, Vikendica je za mene mnogo nepovoljnije rješenje, nego da ostanem ovdje.
Lugarnica je u šumi – pustoši. Sama sa nekakovom babom na vratu, koja će mi diktirati što jesti, kuda hodati i kako vrijeme potratiti. . . . Lugarnica bi bila, vjerojatno, dobro rješenje za Tebe, no taj godišnji odmor j e i m o j ! prednost je , da ne ću biti ni sobarica, ni kuharica, ni čistačica, što je u ostalim solucijama samorazumljivo, a boravak se može svaki dan prekinuti. …
Ne znam još. Nisam sigurna ne bih li radije ostala ovdje. Razmisliti ću. Tebi i Tvom radnom- pisaćem hobiju lugarnica bi najviše odgovarala. Više nego ostale mogućnosti, pa i ostanak ovdje. Ne bi li Ti sam išao u lugarnicu, a ja da ostanem ovdje . . . ?''
e biti nikakova 'seljanka' u kazalištu ! a niti može u istoj odjeći se pokazivati svih dana, kad već i bolje kuharice mijenjaju svoju odječu.
Doista toaleta je velika prilika za pokazati 'tko si' , a po tome i akutni problem, kojega treba pažljivo i najsvrsishodnije riješiti.
Slijedile su konzultacije mnogih 'žurnala' i ženskih listova, ne govoreći o tomu ni bližim znanicama, jer je željela iznenađenje, a zato treba nešto zadivljujuće, posebno, daleko od konfekcijske brojnosti, dakle ničije prije, pa mora biti 'unikatno'…
Rješenje toga problema bilo je veoma zahtjevno i zauzimalo vremena, sa posljedicama rastresenosti i blage površnosti u svakodnevnom ophođenju, što tada nije niti opažao , ili eventualno tumačio kao umor od radnog mjesta, za što će odmor biti nužnokoristan. No bliskošću odmora činilo se da je sve u uobičajenoj kolotečini.
A u stvari, supruga je na vrijeme našla što je htjela, sve pripremila, te nekoliko dana prije planiranoga odlaska - početka odmora, kao nešto očekivano, rekla : '' Spremna sam ! Možemo krenuti na naš godišnji odmor '', a još kao nešto usputno : '' Ti imaš 'svećano' odijelo. Pogledati ću sutra da li ga treba dati u čistionu i ispeglati ''., što ga je iznenadilo, jer na nikakovu bolju 'toaletu' za godišnji odmor nije ni pomišljao, no odšutio je, znajući da kaže li nešto ili ne, supruga će učiniti kako je rekla..

<<<<<<<<<
Nastavak slijedi

Domoljubac - Zvonimir Tomac - iz neobjavljene zbirke

nedjelja, 01.09.2013.

JEDNA DUŠA - JEDNO TIJELO (5)

No evo nas kod ručka. Naravno obilnoga sa posebnim Enkinim specijalitetom : pileći paprikaš na madžarski način, sa obilno zelene paprike i vrhnja uz prilog od domačih rezanaca. Slasni ručak, no mi smo sputani , neraspoloženi za jelo, jer eto još samo koji sat i životne obaveze zahtijevaju skori rastanak.
Domačini žele srdačno premostiti našu nemirnost i sjetu prijedlogom i pozivom da se nađemo opet ovdje u punom broju, kadgod to prilike dopuste. Obečavamo izlažući da bi to bila i naša želja, kad nam je ovdje tako dobro,zbog njihove prijaznosti, kako to ni sami si ne možemo ostvariti….
Za odlazak nismo imali ništa spremiti. Čekali smo uz prozor i visoki krevet, dolazak motora rekapituliravši naš zajednički ovdašnji prekratki boravak. Nezaboravni će nam ostati ta tri naša dana :
- u petak, tamo na rubu šume sjedeći na suhoj grani okruženi bliskošću nepostojećega, kad čovjek sam u biti je okružen neizbrojivim bogatstvom prirodnih datosti, bez glazbe ali obuzet simfonijom života i postojanja. Života čistih srdaca spremnih spontalno za ljubavnu jednotu dvaju bića.
- drugi dan, subotnja večer u gostionici gdje nam se pokazao onaj dio vedrine seoskog života, što se tu ostvaruje u punom i većem bogatstvu nego je to omogučeno u gradu. Tehnička i ekonomska sretstva su skromna, ali prirodnost nenamještena, koja se ovdje bez umišljenih obzira i zapreka ostvaruje je pravo bogaststvo.
- treći nezaboravni događaj je nedjeljna Misa u seoskoj crkvici kad se spontano zajedništvo čovjerka i čovjeka oslobađa skromne beznačajnosti, te on sa svima sebiravnima doživljava skoro opipljivo pravi smisao postojanja, oslobođen konvencionalnog umišljanja i precijenjene individualnosti.
U sva tri slučaja, sticajem okolnosti, kad je oslobođena ljudska sposobnost doimanja i poimanja onoga neopipljivoga, kad su materijalistički senzori vid i opip i okus i miris ustupili svoju važnost pa je čovjeku dopušten ulazak u carstvo z v u k o v a :
- prirodna simfonija u šumi još sačuvanoga postojanja,0,
- osebujna narodna manifestacija, tehnologijom neiskvarenoga životnoga o d a h a
- konačno zvucima orgulja i pučkih glasova, evocirano je iskonsko i aktualno stremljenje nade k neopipljivoj p o s t s t v a r n o s t i
čime su nam se otvorile oči realnoga poimanja života, kao posebna nenadana vrijednost.
A sada je supruga bila spremna za put, u očekivanju obečane vožnje na motorkotaču, te sam otišao još potražiti našu domačicu Enku radi podmirenja dugovanja za supruzina nočenja i prehranu.
Bila je u kuhinji i ona čekajući da suprugu isprati.
'' Evo vrijedna i skrbna naša domačice, svaki početak ima kraj, pa i kraj Vašoj brizi i skrbi za moju 'bolju polovicu', te nam preostaje još da se pomirimo '' – rekao sam.
'' Zašto da se mirimo, kad se nismo svadili ?''
'' Tako se kaže. Ja sam Vaš dužnik, pa mi samo recite koliki je moj dug za ova prošla tri dana .''
'' Nemate nikakav dug. Za -što? Kakav dug ?''
'' Pa stan i hrana moje supruge je moj dug. Zar ne ?''
'' Nikakav dug Vi nemate !''
'' No onda dobro, dužna je moja supruga, a to je ista kasa, pa mi recite koliki je njezin dug .''
'' Vaša supruga mi je simpatična, prilagodljva svemu što smo joj mogli pružiti i ona nema nikakovoga duga .''
'' A, kako ćemo onda . . ?''
'' Ne znam o čemu Vi govorite. Vi mi redovito i točno plaćate i ja nemam nikakovih dodatnih zahtjeva. Vidite mi seljaci možda drugačije promišljamo nego vi građani.''
'' Kako '' Bio sam zbunjen i nisam znao na čemu sam, promišljajući da li ne će njen zahtjev biti tako velik da preoptereti moj dohodak.
A Enka nastavi :
'' Za nas seljake su muž i žena - jedna duša i jedno telo . _ Vi za jedno telo plaćate, i ako se to telo sastojki od dve polovice, to je venčanjem i brakom dopušteno. Pak jedno telo –jedna plaća, a kod našega stola je ponuđeno slobodno uzimanje iz pripremljene zdjele, pa nam je drago da naša hrana prija i za jednu žlicu više. Sve je ponuđeno u namjeri da bude sve prihvaćeno. Dakle za uzetu hranu nema povečane naplate, a što se sobe i ležaja tiče stvar je ista. Vi plačate sobu i u njoj ležaj. Mi nismo dali još jedan, a što je Vama bilo pravo da budete u jednom krevetu'' - malo se smješkala- '' to je Vaša stvar. Nadam se da je Vaša supruga bila zadovoljna i da je dobro…. spavala '' S razumijevanjem ,sugestivno se smijala, poluzatvorenih očiju.
'' Vi nemate nikakovoga duga. Za nas ostaje naša seljačka istina muž i žena – jedna duša, jedno telo !. Želim da to i Vi građani tako prihvatite. ''
Najradije bih je zagrlio, no suzdržao sam se.
Naša domačica- gazdarica Enka je razumnim rječnikom objasnila situaciju: ljudi od svih živih organizama, jedini su posebnih osobina u svojoj bitnosti što su materijalna bića sa nematerijalnom dušom .Međutim samo duša r e s i čovjeka da bude čovjek, te mu uz materijalističku funkcionalnost (za produženje vrste), duševnost bude čimbenik kojemu može zahvaliti vrhunsku u g o d u i smisao samoga postojanja težnje za ostvarenje istinskog jedinstva..
Dok tjelesno združivanje je fizička manifestacija bliskosti (kao rukovanje, koje traje dok postoji voljni stisak šake), tek združivanje čovjekovog nefizičkog tijela – duše s dušom – ostvaruje potpunost zbliženja i jednote .

Enkinim spontanim shvaćanjem je potvrđena prirodna istina, a motorkotač sad upravo bruji, prijatelj već drži volan, supruga se smješta straga, brujanje se pojačava i . . pokret.
Gledao sam snuždeno odlazak. Međutim nisu bili ni dvadeset metara odmakli, kad supruga zaviče u uho vozaču : '' Stani !'' Ovaj stane, a ona spretno siđe s motora i bez riječi objašnjenja vozaču, potrči natrag, a ja ju vidjevši u povratku krenem joj u susret. Zadihana,približivši mi se, raširi ruke, ogrli me bezglasno, kao i ja nju stiščući ju na lupajuće srce. Gledala me čas, podigavši lice,bliživši svoje usne mojima u jedan poljubac odanosti, poljubac nefizičke jednote, te zašapće : '' Znaš . . .
'' Znam ', ' nisam se uopće pitao što će reči , već nastavim ''Tvoj sam, Tvoj . . '' , a ona zaključi '' Tvoja sam, Tvoja …Tvoja .'' , stiščući moj obgrljeni vrat, a ja nju pritiščući na moje uzbuđeno srce, te se još ovlaš poljubimo, eto nasred ceste, pred očima svih svjedoka, jer mi smo bili jedna duša u dva tijela
Motorist se u međuvremenu približio. te moja 'bolja polovica' sad zajaše spretno na stražnje sjedalo i ovaj put odjure bez okretanja ispraćeni mojim pogledom sve dok su bili na vidiku i još malo dulje, a Enka svjedokinja odlasku prokomentira : '' Draga je osoba . . . Čuvajte ju ! . . . znam, sve znam, pa nisam slepa .'' Zagledana je u mene, a ne vidi me. Njen pogled je bio drugdje, možda dvadeset i više godina u prošlosti, što je njeno sjetno nasmiješeno lice jasno govorilo, te da je zadovoljna onime što je vidjela i što je pobudilo njenu dragost. '' Rado bih da gospođa opet skoro dođe. Vi ste doista j e d n a d u š a - j e d n o t e l o !'
E p i l o g :.
Sticajem okolnosti , ' trbuhom za hruhom' , po skorom završetku posla premješten sam i otišao iz 'G'….
Prijateljske moje tamošnje domaćine Enku i Mičara nikada više nisam vidio, ali su mi oni ,evo, sve do danas, ostali u neizbrisivoj uspomeni, kao i tadašnji kratki medeni dani mojega braka, sa spoznajom da je sjedinjenje duša uvjet jednote dvaju bića i temelj trajnosti bračne ljubavi, te tada stečeno iskustvo i poimanje življenja , osta mi trajni potsjetnik u svim situacijama našega bračnoga zajedničtva . . .-u sretnom trajanju
oxoxoxoxoxoxco

Domoljubac - Zvonimir Tomac - iz neobjavljene zbirke

<	rujan, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters