Usupnulo ga je. Nije odmah reagirao, a supruga je po zaprepaštenom mu licu vidjela da se nepromišljeno islanula. Zagledao se u nju, te na silu s ironijom kazao : '' ne dolazi u obzir . Da li treba da shvatim da bi Ti željela otići sama u ljetovalište ?''
''Ne '' rekla je žestoko. '' oprosti, molim Te, oprosti, nisam mislila što sam rekla''. Ali već je h l a d n o ć a zastrujala ..
'' A što bi Ti za Tebe kao najpovoljnije prihvatio ?'' – željela je popraviti neželjeni dojam . .
'' Ako želiš doista moj iskreni odgovor, onda je to lugarnica, ili eventualno manje povoljno roditeljska kuća… No ja želim da se Ti odmoriš i otreseš ovdašnje svakodnevice – koja nas opet čeka-, a odmora nema, ako nema za odmor pravoga raspoloženja i očekivanja obzirom na sav okoliš, koji će pridonijeti da se ostvari odmaranje, više psihičko nego fizičko, u sredini koja će nam pomoći da se relaksiramo. Tvoj svakodnevni posao na radnom mjestu i u kući zahtijeva p r a v i odmor, te zato ću se ja dobro osjećati samo ako ostvarimo ono što Ti barem umišljaš, da će Te odmoriti i relaksirati.
Dakle Ti promisli, pa mi reci da mogu na vrijeme nas predbilježiti u Agenciji i prijatelju obznaniti naš dolazak, ako odlučiš tih desetak dana prije željenog boravka u ljetovalištu se u slobodi osloboditi poslovnog i kućanskog razmišljanja..''
Promišljanje i odlučivanje nije se odugovlačilo nikakovim potpita-njima, te uz napomenu da će doista biti uputno i od svih mogućnosti najbliže željenomu prvi dio odmora provesti u ' p o s t u – o s a m e ' , neka prihvatim ponudu za lugarnicu, a drugi dio u ljetovalištu prema ponudi Agencije.
Utanačio je odmah sutradan sve s čime i kako se supruga suglasila i evo, ostalo je oko mjesec dana za nužne pripreme , i na radnim mjestima –supruge i njegovom- i u malom obiteljskom kućanstvu , te najviše za odlazak Curija k baki…-
<<<<<
Nije znao, niti imao pojma, niti sanjao problem, pa nije ni pitao, a supruga nije govorila, tek općenito da mora se za odmor spremiti. No ona se morala ' o p r e m i t i' za odgovarajući boravak u ljetovalištu. Tu treba ' toaleta' prikladna okolini. Ne može biti nikakova 'seljanka' u kazalištu ! a niti može u istoj odjeći se pokazivati svih dana, kad već i bolje kuharice mijenjaju svoju odječu.
Doista toaleta je velika prilika za pokazati 'tko si' , a po tome i akutni problem, kojega treba pažljivo i najsvrsishodnije riješiti.
Slijedile su konzultacije mnogih 'žurnala' i ženskih listova, ne govoreći o tomu ni bližim znanicama, jer je željela iznenađenje, a zato treba nešto zadivljujuće, posebno, daleko od konfekcijske brojnosti, dakle ničije prije, pa mora biti 'unikatno'…
Rješenje toga problema bilo je veoma zahtjevno i zauzimalo vremena, sa posljedicama rastresenosti i blage površnosti u svakodnevnom ophođenju, što tada nije niti opažao , ili eventualno tumačio kao umor od radnog mjesta, za što će odmor biti nužnokoristan. No bliskošću odmora činilo se da je sve u uobičajenoj kolotečini.
A u stvari, supruga je na vrijeme našla što je htjela, sve pripremila, te nekoliko dana prije planiranoga odlaska - početka odmora, kao nešto očekivano, rekla : '' Spremna sam ! Možemo krenuti na naš godišnji odmor '', a još kao nešto usputno : '' Ti imaš 'svećano' odijelo. Pogledati ću sutra da li ga treba dati u čistionu i ispeglati ''., što ga je iznenadilo, jer na nikakovu bolju 'toaletu' za godišnji odmor nije ni pomišljao, no odšutio je, znajući da kaže li nešto ili ne, supruga će učiniti kako je rekla..
<<<<<<<<<
Naravno supruga je znala što hoćee To je utvrdila još prilikom traženja i nabavke svojih 'toaleta'.
Biti će zanosna. Imala je još do nedavno 'športsko tijelo', koje se počelo tek lijepo zaobljivati. Toaleta će istaknuti upravo ono što treba, a malo prikriti neznatno širok struk. Zrcalo ju je uvjerilo da je bez preraskošnih oblina, tek privlačno ženski, postmladenački punašna, što će nova toaleta zanosno obznaniti, samo tek diskretno obznaniti, bez banalnog rasipanja. i isturanja.
'Vidjela se' kako se pojavljuje, nježno vođena od njenog Mela k stolu za večeru, a prekinut zveket pribora za jelo kod okolnih stolova joj govori da je zapažena pojava, njena i njenog pratioca. Smješkala se sada zrcalu, zapažajući zavidne poglede na sebi, a gutajuće očima njenog pratioca, pa se sama iznenadi : kako sam tašta i doda n e k a ! b a š n e k a. . . ovo je moj godišnji odmor !
Vrijeme do nastupa godišnjeg odmora je prošlo. Što je u početku izgledalo daleko, evo, sad je tu na vratima. Zadnji su dani na poslu. U petak poslije podne Curija vode baki. Tamo su do u nedjelju na ručku, koji im sprema baka u žaljenju što ne ostaju kod nje., no shvaća , želeći im ugodan i koristan boravak na odmoru bez briga i ikakovih obaveza. A Curi je dobar, pametan, a ona zna s njime, no Iga ipak joj preporuči : Nemoj nam ga samo suviše razmaziti !
Curi, jedva dočekavši dolazak baki, nije ju stigao ni pozdraviti, već je pitao gdje je psić, a baka rekla 'tref' je u svojoj kučici. Izišao je ne skidajući ni kaputić. Našao je psića u kućici. Nije se usudio blizu, jer nije trefa poznao, a tref također bojažljiv stiskao se u kut kad mu je Curi pružao ruku, ali prevlada znatiželja, te tref se približivši ponjuši Curijevu ruku i zatim je lizne. Bio je to znak pitanja i spoznavanja da ruka nije opasnost, naprotiv sličan miris je ruke koja mu daje hranu i koja ga gladi. A kada mu Curi pogladi uha, čini se da prijateljstvo sklopljeno i psić htjedne prići bliže Curiju, ali ga spriječi lančić, koji mu ne dozvoli odmak od kućice. Curiju se taj privez i ograničenje slobode ne svidje, pa otkopča lančić i sa trefom ode baki : „ Bako, zašto ga zoveš tref''
„ tref je pasje ime
„ hm, meni se ne sviđa. Ja ću ga zvati 'puki'
Baka se začudi, pa reče : Gle, puki je lijepo ime. Mislim da će mu baš pristajati. Kako se ja toga nisam sjetila, a Ti si odmah pogodio. Pametno moje malo, no dođi ovamo da Te baka vidi, koliko si porastao i zagrli. Pukija ćeš sad imati svaki dan. ''
'' Bako, a zašto je tref bio vezan lancem za kućicu ?'
'' Zato da nauči gdje je njegova kućica, njegovo mjesto, te da ne smta u kući, a niti da ne odluta nekamo dok nisu vrata zatvorena. On još uči, a lančić je za njega škola. ''
'' Mama, hoću li i ja u školi imati lanac oko vrata? Sada znam zašto me škola straši'' '' Ti nisi psić. Djeci ne trebaju lanci. Biti ćeš u školi veseo i slobodan kao i druga djeca s kojima ćeš se lijepo igrati i zajedno učiti ''
'' ja ću ovdje pukija učiti svemu bez lanca, pa on ne će nikamo pobjeći bez mene niti kome smetati, niti nikamo odlutati.''
''Dobro, dobro Curi. Ti si pametan dječak. Tebe će tref…ne puki rado slušati'', a puki mašući repom potvrdi svoju suglasnost…
U takovom raspoloženju, eto, osta Curi kod bake, a tata i mama stigoše umorni od puta, ali i znatiželjni za sutrašnje dojmove na putu u nepoznato prvoga dana toga planiranoga godišnjeg odmora .
A prvi je dan neodlaska na redoviti posao. Po navici rano su ustali, te pomalo nervozni čekali da po njih dođe prijatelj – inženjer,koji će ih odvesti u lugarnicu . . .Nervoza je rasla ,što su duže čekali , i žalili dogovoren odlazak tek u 9 sati, a bili su već prije 8 spremni za odlazak . Za lugarnicu, računaju, im baš ništa ne treba, tek najnužnije…biti će sami, te u komotnoj kućnoj odjeći. Zato tek nekoliko, knjiga ,koje su željeli pročitati i to je sve.
I ,eto, nekoliko minuta prije 9, njihov znanac,vođa puta i zapravo 'vrhovni' domaćin se pojavi uz malu ispriku-opravdanje da bi i ranije došao, ali ga je usporio promet, koji je u gradskim ulicama u to doba zagušen.
Nisu se u kući zadržavali. Poputbinu alkoholom je inženjer otklonio, jer kao 'vozač' ne smije pa je pokret bio za svega nekoliko minuta.
U vozilu su malo razgovarali, jer guranje kroz gradske ulice, sve do slobosnije glavne ceste je zahtijevalo veliku pažnju i sposobnost za vozača, te je šutnja bila normalna i poželjna.
Vozili su se kraće glavnom cestom , a tada, upravo iza jednog zavoja, evo odvojka, odnosno pravoga puta k njihovom cilju.. Taj put je upravo bez prometala, zavojit, vožnja malo usporena, upravo ugodna za doživljavanje pejsažnih promjena, Put se blago penje,a zelena kulisa na početku puta daleka sada se sve više bliži.
Podalje od puta postoji, vidi se gdje koji krov, gdje koje nastambe, vjerojatna samo skloništa za pastire ili neke druge privremene djelatnike i namjernike.
Ipak sad već podalje od glavne este, ali još ne u šumi, na jednom raskrižju takovih 'poljskih' puteva je veća kuća. Sa širokim vratima. Pred njom nekoliko stolova i roštilj s kućicom, te širokim slobodnim prostorom za automobole. I sada su dva bila tu.
Inženjer ih obavijesti da je to posljednja stalno naseljena kuća, koja ima malu trgovinu nužnim namirnicama, te gostionicu, pa je uvijek u prometu, a vikendom naročito dobro posjećena jer se tu može dobiti pića i pećenja, pa i hladnih zalogaja, jer je vlasnik veoma susretljiv te će rado uslužiti pridošlice u svako vrijeme, pa kasnog nekog putnika čak i noću.
Ali, eto, još jedna mala uzbrdica i oni su pod krošnjama starih bukava, koje sada prate njihov put s lijeve i desne strane, a u dubini se vide samo gusta stabla šume. Bili su u šumi. Gledajući put kroz šumu učini se dug i vožnja duga, međutim pogledom na sat ispada da ima svega desetak minuta vožnje udaljenosti od 'civilizacije'.
Nastavak slijedi
Domoljubac - Zvonimir Tomac - iz neobjavljene zbirke
Domoljubac -Zvonimir Tomac- iz neobjavljene zbirke
Post je objavljen 27.09.2013. u 17:51 sati.