Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 01.09.2013.

JEDNA DUŠA - JEDNO TIJELO (5)

No evo nas kod ručka. Naravno obilnoga sa posebnim Enkinim specijalitetom : pileći paprikaš na madžarski način, sa obilno zelene paprike i vrhnja uz prilog od domačih rezanaca. Slasni ručak, no mi smo sputani , neraspoloženi za jelo, jer eto još samo koji sat i životne obaveze zahtijevaju skori rastanak.
Domačini žele srdačno premostiti našu nemirnost i sjetu prijedlogom i pozivom da se nađemo opet ovdje u punom broju, kadgod to prilike dopuste. Obečavamo izlažući da bi to bila i naša želja, kad nam je ovdje tako dobro,zbog njihove prijaznosti, kako to ni sami si ne možemo ostvariti….
Za odlazak nismo imali ništa spremiti. Čekali smo uz prozor i visoki krevet, dolazak motora rekapituliravši naš zajednički ovdašnji prekratki boravak. Nezaboravni će nam ostati ta tri naša dana :
- u petak, tamo na rubu šume sjedeći na suhoj grani okruženi bliskošću nepostojećega, kad čovjek sam u biti je okružen neizbrojivim bogatstvom prirodnih datosti, bez glazbe ali obuzet simfonijom života i postojanja. Života čistih srdaca spremnih spontalno za ljubavnu jednotu dvaju bića.
- drugi dan, subotnja večer u gostionici gdje nam se pokazao onaj dio vedrine seoskog života, što se tu ostvaruje u punom i većem bogatstvu nego je to omogučeno u gradu. Tehnička i ekonomska sretstva su skromna, ali prirodnost nenamještena, koja se ovdje bez umišljenih obzira i zapreka ostvaruje je pravo bogaststvo.
- treći nezaboravni događaj je nedjeljna Misa u seoskoj crkvici kad se spontano zajedništvo čovjerka i čovjeka oslobađa skromne beznačajnosti, te on sa svima sebiravnima doživljava skoro opipljivo pravi smisao postojanja, oslobođen konvencionalnog umišljanja i precijenjene individualnosti.
U sva tri slučaja, sticajem okolnosti, kad je oslobođena ljudska sposobnost doimanja i poimanja onoga neopipljivoga, kad su materijalistički senzori vid i opip i okus i miris ustupili svoju važnost pa je čovjeku dopušten ulazak u carstvo z v u k o v a :
- prirodna simfonija u šumi još sačuvanoga postojanja,0,
- osebujna narodna manifestacija, tehnologijom neiskvarenoga životnoga o d a h a
- konačno zvucima orgulja i pučkih glasova, evocirano je iskonsko i aktualno stremljenje nade k neopipljivoj p o s t s t v a r n o s t i
čime su nam se otvorile oči realnoga poimanja života, kao posebna nenadana vrijednost.
A sada je supruga bila spremna za put, u očekivanju obečane vožnje na motorkotaču, te sam otišao još potražiti našu domačicu Enku radi podmirenja dugovanja za supruzina nočenja i prehranu.
Bila je u kuhinji i ona čekajući da suprugu isprati.
'' Evo vrijedna i skrbna naša domačice, svaki početak ima kraj, pa i kraj Vašoj brizi i skrbi za moju 'bolju polovicu', te nam preostaje još da se pomirimo '' – rekao sam.
'' Zašto da se mirimo, kad se nismo svadili ?''
'' Tako se kaže. Ja sam Vaš dužnik, pa mi samo recite koliki je moj dug za ova prošla tri dana .''
'' Nemate nikakav dug. Za -što? Kakav dug ?''
'' Pa stan i hrana moje supruge je moj dug. Zar ne ?''
'' Nikakav dug Vi nemate !''
'' No onda dobro, dužna je moja supruga, a to je ista kasa, pa mi recite koliki je njezin dug .''
'' Vaša supruga mi je simpatična, prilagodljva svemu što smo joj mogli pružiti i ona nema nikakovoga duga .''
'' A, kako ćemo onda . . ?''
'' Ne znam o čemu Vi govorite. Vi mi redovito i točno plaćate i ja nemam nikakovih dodatnih zahtjeva. Vidite mi seljaci možda drugačije promišljamo nego vi građani.''
'' Kako '' Bio sam zbunjen i nisam znao na čemu sam, promišljajući da li ne će njen zahtjev biti tako velik da preoptereti moj dohodak.
A Enka nastavi :
'' Za nas seljake su muž i žena - jedna duša i jedno telo . _ Vi za jedno telo plaćate, i ako se to telo sastojki od dve polovice, to je venčanjem i brakom dopušteno. Pak jedno telo –jedna plaća, a kod našega stola je ponuđeno slobodno uzimanje iz pripremljene zdjele, pa nam je drago da naša hrana prija i za jednu žlicu više. Sve je ponuđeno u namjeri da bude sve prihvaćeno. Dakle za uzetu hranu nema povečane naplate, a što se sobe i ležaja tiče stvar je ista. Vi plačate sobu i u njoj ležaj. Mi nismo dali još jedan, a što je Vama bilo pravo da budete u jednom krevetu'' - malo se smješkala- '' to je Vaša stvar. Nadam se da je Vaša supruga bila zadovoljna i da je dobro…. spavala '' S razumijevanjem ,sugestivno se smijala, poluzatvorenih očiju.
'' Vi nemate nikakovoga duga. Za nas ostaje naša seljačka istina muž i žena – jedna duša, jedno telo !. Želim da to i Vi građani tako prihvatite. ''
Najradije bih je zagrlio, no suzdržao sam se.
Naša domačica- gazdarica Enka je razumnim rječnikom objasnila situaciju: ljudi od svih živih organizama, jedini su posebnih osobina u svojoj bitnosti što su materijalna bića sa nematerijalnom dušom .Međutim samo duša r e s i čovjeka da bude čovjek, te mu uz materijalističku funkcionalnost (za produženje vrste), duševnost bude čimbenik kojemu može zahvaliti vrhunsku u g o d u i smisao samoga postojanja težnje za ostvarenje istinskog jedinstva..
Dok tjelesno združivanje je fizička manifestacija bliskosti (kao rukovanje, koje traje dok postoji voljni stisak šake), tek združivanje čovjekovog nefizičkog tijela – duše s dušom – ostvaruje potpunost zbliženja i jednote .

Enkinim spontanim shvaćanjem je potvrđena prirodna istina, a motorkotač sad upravo bruji, prijatelj već drži volan, supruga se smješta straga, brujanje se pojačava i . . pokret.
Gledao sam snuždeno odlazak. Međutim nisu bili ni dvadeset metara odmakli, kad supruga zaviče u uho vozaču : '' Stani !'' Ovaj stane, a ona spretno siđe s motora i bez riječi objašnjenja vozaču, potrči natrag, a ja ju vidjevši u povratku krenem joj u susret. Zadihana,približivši mi se, raširi ruke, ogrli me bezglasno, kao i ja nju stiščući ju na lupajuće srce. Gledala me čas, podigavši lice,bliživši svoje usne mojima u jedan poljubac odanosti, poljubac nefizičke jednote, te zašapće : '' Znaš . . .
'' Znam ', ' nisam se uopće pitao što će reči , već nastavim ''Tvoj sam, Tvoj . . '' , a ona zaključi '' Tvoja sam, Tvoja …Tvoja .'' , stiščući moj obgrljeni vrat, a ja nju pritiščući na moje uzbuđeno srce, te se još ovlaš poljubimo, eto nasred ceste, pred očima svih svjedoka, jer mi smo bili jedna duša u dva tijela
Motorist se u međuvremenu približio. te moja 'bolja polovica' sad zajaše spretno na stražnje sjedalo i ovaj put odjure bez okretanja ispraćeni mojim pogledom sve dok su bili na vidiku i još malo dulje, a Enka svjedokinja odlasku prokomentira : '' Draga je osoba . . . Čuvajte ju ! . . . znam, sve znam, pa nisam slepa .'' Zagledana je u mene, a ne vidi me. Njen pogled je bio drugdje, možda dvadeset i više godina u prošlosti, što je njeno sjetno nasmiješeno lice jasno govorilo, te da je zadovoljna onime što je vidjela i što je pobudilo njenu dragost. '' Rado bih da gospođa opet skoro dođe. Vi ste doista j e d n a d u š a - j e d n o t e l o !'
E p i l o g :.
Sticajem okolnosti , ' trbuhom za hruhom' , po skorom završetku posla premješten sam i otišao iz 'G'….
Prijateljske moje tamošnje domaćine Enku i Mičara nikada više nisam vidio, ali su mi oni ,evo, sve do danas, ostali u neizbrisivoj uspomeni, kao i tadašnji kratki medeni dani mojega braka, sa spoznajom da je sjedinjenje duša uvjet jednote dvaju bića i temelj trajnosti bračne ljubavi, te tada stečeno iskustvo i poimanje življenja , osta mi trajni potsjetnik u svim situacijama našega bračnoga zajedničtva . . .-u sretnom trajanju
oxoxoxoxoxoxco

Domoljubac - Zvonimir Tomac - iz neobjavljene zbirke

<	rujan, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters