Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

četvrtak, 29.08.2013.

JEDNADUŠA-JEDNO TJELO (4)

Nedjelja je. U crkvu će žene otići rano na 'zornicu' , jer se moraju vratiti na vrijeme da spreme ručak .Muževi i starije žene, kad su snajke domačice, te mlađarija će ići na 'poldanicu' .
Crkva je na drugom kraju sela, blizu škole i općinske zgrade .Misu slavi srednjedobni svećenik, već mnogo godina u ovomu selu, pa pozna svakoga. Živi u selu sa seljanima kao dušobrižnik i savjetnik u raznim situacijama i sa seljačkim problemima. Seljani ga uvažavaju, poštuju što se očituje u svakom susretu s njime i u govoru o njemu, te njihovoj brizi za uređenje i održavanje skromne crkvice.
I bliži i dalji susjedi prolaze kraj naše kuće k crkvi. Muškarci tamna 'svetešnja' odijela, bijela košulja, zakopčana ,bez kravata. Glave pokrite tamnim podjednakim šeširima.. Žene starije i mlađahne snajke pokritih glava rubcem oblikovanim na trokut, vezanim ispod brade, u kruto ispeglanim bluzama i s cijelom hrpom tekstila u podsuknjama i bogato nafaldanima suknjama (ispod kojih malko izazovno provirkuju načipkane podsuknje), te su i mlađahne snajke pokazivale zapazivo izazovnu oblinu, što je bilo na cijeni. Suknje su do iznad gležanja a cipele često lakaste. Žene u rukama nose krunicu i molitvenik.
Djevojke su gologlave s čežnjom čekajući uobičajeno pravo da se pokažu s rubcem na glavi
U crkvi su žene sprijeda, a muškarci iza njih. Muškarci drže u ruci šešire, te se iznad lica opaljenoga suncem i vremenom bjelasa sniježna bjelina prorijeđena na tjemenu.
Propovijed je kratka kako je red kod 'poldanice'. Tema je složnost, tolerancija, strpljenje u okviru ljubavi, toga Stvoriteljevog dara svima kako mladima , tako i starima uz biblijsku popudbina '' i čovjek će ostavii oca i majku da prione uz svoju ženu i biti će njih dvoje jedno tijelo ''…
Riječi koje će svatko shvatiti kao baš njemu upućene. Ukor je blagi uz pokoju biblijsku sličicu sa mnogo razumijevanja : 'neka baci kamen – onaj koji je bez grijeha' , a nada za spasenje je u opraštanju i oplemenjivanju vlastitoga srca drugarstvom odbacujući zavist, sebičnost i nenavidnost, kao temeljne poroke poticatelje na teške grijehe.
Nakon propovijedi još 'o z i v i ' kad svečenik sa propovjedaonice navješčuje dan primanja svetoga sakramenta ženidbe budućem bračnom paru.
ooooo
Orguljaš je učitelj iz škole – kojega smo jučer upoznali- , a zvonar je stari susjed kojemu rado pomažu neki omladinci, koji među sobom određuju koji je koje nedjelje na redu za potezanje užeta i zvonjenje u prisutstvu staroga zvonara koji točnim redom i načinom zna postići da oba zvona ujedinjeno zvone kao da razgovaraju i iz zvonika , jasne poruke mira ,snošljivosti i srodnosti šalju 'urbi et orbi' svima ljudima i svima Božjim stvorenjima.
Međutim najznačajniji pokazatelj produhovljenosti bila mi je svirka i velebno uzdižuće brujanje orgulja s poznatim napjevima, što je majstorski izvodio orguljaš na skromnim orguljama u toj maloj seoskoj crkvici..
Kad zvučni valovi obgrle tijelo, a ono zalebdi u nestvarnosti s raspjevanom dušom, u besprostoru i bez fizičkih smetnji…!
Posebno osebujno je nalaziti se u okruženju raspjevanoga puka, kad zvuci proširuju postojanje skromne crkvice i puka u svemirski prostor gdje ima za svaku potrebu, želju i nadu dovoljno mjesta, da su svi ma kako daleki ,ovdje u taj čas bliski i jednaki. Zanos pobuđen zajedničkim pjevanjem, iako svaki za sebe punim glasom iz srca i duše, pa gromko zazvuči, i simfonija bude u nebo uzdižuća, što se odražava na svim licima. Naročito nakon svečenikova blagoslova znakom križa uz riječi '' ite misa est '' , a orgulje zabruje svom snagom takmičeći se s raspjevanim glasovima zadnje pozdravne pjesme '' TEBE BOGA HVALIMO '' i tada na izlasku iz crkve vidjeti ta produhovljena , ozarena lica seljakinja, a naročito su dojmljiva ona svakodnevicom u borbi za opstanak, izrađena na suncu i po kiši, sada izlazeća iz božjega hrama smirenih seljaka u mirnom rukovanju sa suseljanima. Služba Božja im je podarila međuljudski mir, strpljenje i n o v u n a d u !
Momci dočekuju iz crkve izlazeće djevojke. On će njoj podati kakav cvjetak a Ona njemu upravo blagoslovljen stidljiv osmjeh uz mokrim prstima prenesen '' del svete mise ' posvećenom vodom iz škropionice kod izlaznih vratiju , što izaziva obostrano blaženstvo samim dodirom nespretnih prstiju
Tu pred crkvom će se sada prvi puta javno pokazati 'ozvani' par držeći se ispod ruke i primati čestitke od poznanika, te stidljivo, a ponosno između svih prisutnih odšetati na ručak.
Sve svakodnevne tegobe i surovosti ovdje nisu prisutne, jer svi stari i mladi, evo upravo tu pred Božjim hramom su srdačna subraća, svi barem ovdje sada s plemeniim namjerama : ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe'. Vjera ,crkva ih objedinjuje. Svi su u istomu košu, sličnim prilikama i jednakim potrebama, te je često radost jednoga, radost za sve,a tuga jednoga žalost za sve.. Gradska otuđenost ovdje ne postoji. Grije ih isto sunce,a zalijeva ista kiša, pa kad je kako danas meni, tako sutra tebi , nema osnova za značajnije diferenciranje.
Bili smo zaneseni, preobraženi, te u šutnji koračamo k 'našoj' kući, a samo toplina strujeći iz ruke u ruku do srca svjedočila je naše jedinstveno raspoloženje…
Nastavak slijedi

Domoljubac - Zvonimir Tomac - Iz neobjavljene zbirke

nedjelja, 25.08.2013.

Pogled na Učku

Domoljubac - Zvonimir Tomac , iz vlastitog opusa

JEDNA DUŠA - JEDNO TIJELO (3)

Sutradan je subota. U selu užurbanost. Svi u svakoj kući nešto spremaju, a zajednički posao je pred kućom pomesti nogostup, te i vlastito dvorište dovesti u red, te osim toga zraćenje, čišćenje i glancanje obuće koju će sutra obući za odlazak u crkvu.
Subota mi je dan za sređivanje podataka o tjednom radu, a supruga lista neku žensku reviju, a više je uz domaćicu, upoznavajući njihovo gospodarstvo : briga za mladinu i blago, te za veliki povrtnjak gdje raste sve što kućanstvo treba. Poslije podne mala šetnja do kukuruzišta ubrati nekoliko pečenjara i dan je prošao.
Večera je dosta rano, te nam domačica predloži,a zapavo nas nagovori da odemo do seoske gostionice, gdje bude subotom i glazba, te se tu skupi i mlado i staro. Poslušali smo prijedlog. Gostionica nije daleko, pa ako ne za drugo, biti će to mala šetnja prije spavanja.
Gostionica je u večoj katnici, a ugostiteljski prostor u prizemlju je napravljen spajanjem jedne velike i jedne manje sobe širokim dvokrilnim vratima. Manja soba je korištena kao mirniji prostor (separe), a u njoj su tri stola tako raspoređena da je srednji stol bio nasuprot širom otvorenim vratima s slobodnim pogledom na veliku sobu u kojoj su stolovi postavljeni uz zidove,te je pred malim šankom komotan, slobodan prostor.
Naša sumnja : Seoska gostionica- krćma, bučni pijanci, vulgarni ispadi, psovke ---međutim ugodno iznenađenje : od pijanaca, psovki i skaradnog ponašanja, što bi se reklo niti ''p''. . .
Spretni gostioničar , čim smo ušli pokazuje primjerenu susretljivost i vodi nas u manji prostor k središnjem stolu, ako se ne poznamo uslužno nas upoznaje sa kod stola sjedećima učiteljem i učiteljicom, te smo dobili mjesta kao u kazališnoj loži s pogledom na pozornicu. Kako su svi posjetitelji ovdje bili domaći, međusobni poznanici i znanci, a jedino supruga i ja stranci, to na naše zaprepaštenje smatrali su nas i ponašali se kao prema p o č a s n i m gostima.
Svirači, svega troje : harmonika, prim-bisernica i berda, svirka prijatno ne agresivna. Cijelo ozračje kao koncert. Po bezžičnim informacijama vjerojatno mnogi su nas 'poznavali' . Mene su viđali, znali su kod koga sam udomačen konačištem i opskrbom i koje mi je zanimanje, ništa protiv njihovog interesa, pa su mogli biti slobodno ravnodušni.
Danas su tu posjetitelji i ozbiljni radišni seljani, koji su došli popiti svoju mjericu alkohola, međusobno porazgovoriti i tako zaključiti u subotu na večer opet jednu sedmicu dana. Kako se subotom ovdje nađe i svirka, to su brojniji posjetitelji momci i djevojke, te i mlađi parovi, snajke s muževima.
Prijatnu subotnju večer tu provode,evo učitelj sa suprugom učiteljicom, mladi trgovac,,pisar, medicinska sestra i drugi.. Skromno, jednostavno, ali na uzornoj razini, te smo se naskoro osjećali prijatno i sa interesom promatrali parove u ritmu glazbe i plesa. Djevojke dotjerane, dvije u suknjama narodne nošnje.
Svirka prijemljiva, te nam same noge ispod stola plešu. Izmjenjuju se plesni ritmovi, narodni stari i novi napjevi , bez 'p e v a l j k i ' i agresivnog muzičkog silovanja, te se kod stolova .uz glazbu čuje žubor pjevušenja , kad sami poznati napjevi izazivaju diskretno, nenametljivo sudjelovanje u spontanom zajedništvu, što samo zavodnički zvučni valovi mogu ostvariti, draškajući čovjekovu i n t i m u , evocirajući možda davnašnje radosne trenutke. ..
Isprva prigušeno, jedva primjetljivo kao šaputanje, kojemu svirači daju nenametljivu pratnju i ritam. Melodija općepoznate pjesmice izaziva uključivanje svih prisutnih glasova, te ugođaj posta prijatno 'domaći', a skladan 'koncertni', kad su svi prisutni postali i izvoditelji i slušatelji, te spontano bez dirigenta, dali odušak svomu radosnomu raspoloženju. Pjesmica o nostalgičnoj ljubavi u rodnom kraju dojmljivo je združila poznate i nepoznate, kao intimna ispovijed vlastitih uspomena.
Na moje iznenađenje, neodolivši izazovu općega ozračja, koje nas je okruživalo, to milozvučno izrazit s o p r a n moje supruge izazove posebnu pažnju i stišavanje ostalih glasova, potom pljesak, a pogotovo kad supruga ponovi uz šapčući mrmor berde, te kao iz velike daljine samo naslučivani pijev harmonike i zovući cilik-jecaj bisernice , malu poznatu pjesmicu
. . . . . . ' . . t a m o d a l e k o j e s e l o m o j e
t a m o d a l e k o j e l j u b a v m o j a . .
u potpunoj tišini, . . te niti muha ne prelijeće uz šank i uz ukipljenoga gostioničara ..
Kad zatitraju i zabruje u srcu nepostojeće strune čežnje, a oči se ovlaže suzama radosnicama, te veo zajedničke ljubavne miline obgrli čovjeka, toga emocijama obdarenoga, jedinstvenoga bića, ..tada to budu najvrijedniji, unikatni, neponovljivi trenutci čovjekovoga postojanja…
Sav prostor male seoske gostionice bi ispunjen ljubavlju kad je mnoštvo prisutnih ne pokrečući se niti nemičući ni prst ni čaše, tek otvorenim ustima dišući, gutalo ponuđenu ozvučenu ljubav. Bijaše to sada, tu, zajednička molitva svih, pobožno prihvaćena poniknutim pogledom u vlastitu skrovitu intimu, te u zanosu lelulajući se ..'' t a m o d a l e k o …'' u zagrljaj ljubavi.
Domala plešući parovi ,a i drugi bliski su smireni u prisnomu zagrljaju. To su trenutci prevlasti nematerijalnih emocija, kad će gola, pomlađena ljubav dozvana pjesmicom gošće ,u dojmljivoj interpretaciji, pijev iz srca i duše, razbuditi svima prisutnima, mladima i starima, njegove usnule emocije, te pohrliti, kroz pritvoren prozor u svaki kutak s v e m i r a da obogati otvorena srca , ma gdje bila, jer ljubavi upravo sada tu ima u obilju za sve prijemčive duše. I mala pjesmica može zbližiti duše, ako su srca za zbliženje otvorena.
Poslije zadnjeg akorda berde : . . . muk, tišina, te potom ,kao poslije buđenja ulazak u stvarnost , euforični prolom oduševljenja s bujicom poziva. . .'' dođite nam, dođite ….opet dođite ..!'', te šuma ispruženih ruku okolo našega stola prema supruzi, i naravno dugotrajni pljesak svih uzbuđenih, a sada i emotivno bliskih što bijaše upravo neodoljivo dirljiv i nezaboravan nam ugođaj . . . . Evo to bijaše poseban dogođaj večeri , pravi k o n c e r a t u maloj seoskoj gostionici , za razdraganu publiku.. Trenutak potpune (duševne) ugode (sreće) , je i s k r a, koja se pojavi iznenada od 'nikuda' i . . neponovljva je !?. a kojoj, za njen prijem treba ( u intimi ) s ljubavlju, stalno držati 'ovorena vrata . . ' .
Sve u svemu bila je to, za nas, iznenađujuće ugodna večer, te niti ne primijetismo da smo u gostionici već skoro dva sata uz skromnu konzumaciju, kad se učitelji dižu za odlazak uz moju zahvalu im za ugodno druženje i upoznavanje , a simpatična nas učiteljica pozove da ih posjetimo kad mi bude opet supruga u posjetu .
Povratak u naš stan,nakon tako ugodne večeri još nam je priuštio puni mjesec na vedrom nebu, osvjetljavajući nama, radosno zagrljenima put.

ooxxxxxxoo
Nastavak slijedi

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz neobjavljene zbirke

petak, 16.08.2013.

JEDNA DUŠA - JEDNO TIJELO (2)

No evo nam dugih, sunčanih, toplih i vručih dana. Terenski obilasci su više zamorni nego osvježavajući, te i radnici moraju češće sjesti u hlad pa se dnevni učinak rada smanjuje. To razumijem i moram radnike samo ohrabriti da
propušteno nadoknade ranijim početkom i kasnijim prestankom rada.
Subota je i ja odlazim biciklom kući. Petnaistak kilometara vožnje, makar i po suncu i sparini ne znači ništa, kad je cilj moja kuća, moja obitelj i moja supruga.. Čeznutljivi susreti nakon nekoliko dana odstojanja su zato topliji i vrijeme do ponedjeljka prebrzo protječe, a ja biciklom u moju osamu.
Kako će supruga krajem tjedna biti slobodna, to smo dogovorili da mi dođe u 'G' u posjet. Dovesti će ju jedan prijatelj na motorkotaču, te isto tako u nedjelju na večer vratiti. Imati ćemo tri dana zajedništva..
Odmah po povratku, najavio sam mojoj domačici da bi mi rado došla supruga u posjet, ako se ona slaže da nas oboje ovdje ima na stanu i opskrbi ta tri dana.
Složila se i još dodala kako će vrlo rado upoznati moju 'bolju polovicu', te što se njih tiče nema nikakovoga problema već joj je baš drago što će nas vidjeti zajedno . .
Sada mi se dani u nestrpljenju otežu. Planiram što da ovdje bude supruzi zanimljivo i prihvatljivo.
Početkom je tjedna bilo kiše, koja je malo osvježila zrak, te ćemo moći provoditi vrijeme u šetnji ovdašnjim bogatim poljima, kukuruzištima i šumarcima.
Nestrpljiv sam, čekam, pa evo i predvečerja u četvrtak . Moja je 'bolja polovica' tu ! - Očekivala je mnogo skromnije boravište, te je sa interesom razgledala sobu, naročito krevet, pitajući se kako će se moći popeti na tako visoke perine . No navečer, prije spavanja uklonivši debeli jastuk krevet je bio snižen i prikladan da se utone u perine, a širina kreveta je bila i tako prikladna za dvoje koji se vole . . .
Ujutro nas čeka uz ljubazni smiješak domačice svježe toplo mlijeko, kruh dijelom s raženim brašnom, te pekmez od šljiva, a po volji i 'jači' doručak sa kobasicama, što smo otklonili, pa evo nas spremnih za avanturu istraživanja okolišnih livada, šumaraka i kukuruzišta, u kojima upravo 'p e č e n j a r i ' s dugim brcima se nude sa svake stabljike….
Koračali smo poljskom stazom, a zatim jednim djeteliništem prema nedalekom šumarku iza kojega se prostirala zrela šuma u kojoj je bilo radova i šumskih radnika, koji su nas pozdravljali,možda zamišljajući da je moja pratilja nekakova nadglednica pa su simulirali brižne djelatnike. Ja sam prolazio pretežno šutke, da niti djelatnici ,a ni moja pratilja ne pomisle kako se upravo pred njom pravim važnim.. Radnicu su bili, istinu reči, dobri i pouzdani djelatnici,jer je i njihov neposredni naredbodavac s kojim sam se obično ja pojavljivao, bio savjestan i odgovoran, te su svi radovi tekli bez problema na obostrano zadovolčjstvo, a jutros je on već ovuda prošao. Nisam se niti ja zadržavao, a nisam niti htio sam bez lugara bilo što komentirati, jer mi je bilo pravilo da sve što treba učiniti se ostvaruje putem lugarovih naredbi kako bi se čuvao njegov autoritet što je za uspješnu organizaciju posla neophodno.
Napustivši radilište i radnike ukazala se pred nama poveča poljoprivredna površina. Na bivšem strništu nakon košnje žitarica, tu se sada debljala repa, malo dalje djetelina, a uz stranu kukuruzište u kojemu su se obilno po tlu nazirale žute t i k v e , kao zaboravljene lopte nakon dječje igre..
Rubom tih njiva s raznim kulturama bijaše i ponešto grmičaka, kao granica-međa vlasništva, a nužnim sklomištima i obitavalištima za poljske ptice i male živozinje čineći živahno bogatstvo prirodnoga ambijenta, i sa širim prolazima za kola obično s kravskom zapregom.
Bili smo upravo u s m i r a j u , prirodnom , nepokvarenom nikakovim tehnologijama niti ispušnim plinovima, u prirodi samo nužno čovjekovom rukom melioriranom, gdje sama priroda pruža to što će svi stvorovi ' Stvoriteljevi uzajamno, za vlastiti opstanak, koristiti.
' Brr..rrr..- puf ..uz kričavi ' pučpulik '' nedaleko ispred nas prhne iz zelenila prepelica, te se nakon par metara 'sruši' 'pučpuličući'…
Iznenadni krič i štropot uplaši suprgu, te vidjevši pticu kako 'nemoćno' kriči i pada , kaže mi : ''Gledaj ! .. Što joj je ? Ranjena je ? Možemo li joj pomoći, da je kakav ghrabežljivac ne uhvati?''
''Budi mirna, što se ove prepelice tiče. To ona ' g l u m i ' prikazujući se ranjenom i zovući pomoć.''
Supruga me u čudu gleda, a ja nastavim objašnjenje : '' Prepelica, kao brižna i požrtvovna majka 'glumi' ranjenika, da bi zavarala nepoznatog neprijatelja – a to smo ovaj čas mi! , jer ona našu miroljubivost ne pozna. Vidjeti ćeš, krenemo li za njom, opet će prhnuti , kričati i nedaleko se srušiti.'' - i tako bude
'' Ovdje negdje u blizini, kamo mi nailazimo je njeno gnijezdo, vjerojatno s njenim mladuncima, a ona nas ,kao potencijalne neprijatelje mami s v o j i m t i j e l o m da se za njom, nju loveći odstranimo iz blizine njenog gnijezda ! Ako su ptići već malo porasli, pa kad bi mi i našli gnijezdo , ono je prazno, jer su se ptići sčućurili bilo u travi ili udubinici u zemlji, kamuflirani perjem boje zemlje.
Požrtvovna majka nije svjesna svojega instinkta obrane potomstva, jer će ju grabežljivac, a pogotovo ako je sa puškom lahko uloviti. Zato da ju zaštite u doba leženja jaja i razvoja mladih, č o v j e k (doduše svežder i mesožder) ,ali i čuvar prirode je odredio 'lovostaju', kad ne će te brižne roditelje loviti i onemogučavati da odbrane i othrane svoje potomstvo,koje je u svakom slučaju Stvoriteljev dar u bogatoj prirodnoj b i o z a j e d n i c i ! Kad se mi odstranimo od gnijezda, došuljat će se brižna majka nenapadno kroz postojeće zelenilo, ne leteći, niti ikakovim znakom navješćujući da je opet tu uz mlade –kao oprezni stražar i izvidnik do sljedeće 'glume' . Evo to Ti je malo poduke iz zoologije .''
Sipruga je znatiželjno saslušala 'predavanje' , a upravo smo bili kod ruba šumarka, gdje nam je nekakova deblja suha grana na tlu poslužila kao klupa za mali predah prije povratka kući.
Sjedili smo šutke, smireni, možda razmišljaajući o prepeličinoj nesvjesnoj žrtvi za svoje potomstvo, po prirodnom zakonu, uvjetu opstanka..Pred nama zeleno polje, na nebu sunce, iza leđa hlad šume. Voljno smo sjedili ne govoreći ništa.
Prepušten miru prirodne harmonije i usklađenosti, nisam isprva ni zamjećivao da lišče iznad naših glava treperi. Treperi na povjetarcu - pa što? No da li je bilo upravo moje raspoloženje to zašto sam počeo se osjećati o b g r l j e n nestvarnom datosti, ili je to nestvarna datost sada tu, ovdje na tom mjestu moju intimu razbudila za nestvarni doživljaj, da počinjem čuti i s hvaćati s i m f o n i j u stvarnosti : kad lišće šušti, muhe zuje, prepelica krešti, a trava raste, kukuruzi zriju, a lahor sve postojanje prožimlje, P r o ž i m l j e i nas, mene i suprugu koja u stvarnosti položi svoju ruku na moje koljeno, bez riječi, a ja svojim dlanom poklopim tu dragu ruku, osjetivši međusobni protok topline i blaženstva u sretnoj p u n i n i ž i v o t a, nas dvoje kao jedne čestice nedokučivoga svemirskoga postojanja, Pokrenem glavu i vidim i začuđene i odane i smirene oči koje me promatraju, a kroz ruke nam toplina ljubavi struji obostrano u naša srca. U očima vidim sporazumnu jednotu dviju duša koje više nikada ne će biti razdvojene niti usamljene..
Bili smo tako u beskraju vječnosti i miline, dok nas pomak sunca na nebu ne podsjeti na duljinu puta do našega konačišta na rubu sela.
Nismo imali nikakovu potrebu komentitanja bilo usputnih zapažanja, bilo ikakovih materijalnih datosti idući stazom, a došavši na širi put moja mi se 'polovica' uhvati pod ruku. Bila se umorila nenavikla na duge šetnje po neravnom nogostupu .
Večera je bila za nas nešto posebno.. Domaćin je na žaru spekao mlade kukuruzne 'pečenjare', a domačica ih je nudila kuhane, pa uz putar i kiselo mlijeko bila je to slasna večera, kad je i sam raženi kruh poslastica. Uz večeru još kraći razgovor kad smo sa zanimanjem slušali domačine i njihova neka doživljavanja.
ooooo ooooo
. Nastavak slijediI

Domoljubac - Zvonimir Tomac - iz nebjavljene zbirke

nedjelja, 11.08.2013.

MAMA JE LIJEPA

U gradu izgubio se Frančić
Elizabetin maleni sinčić.
S mamom šečući, na sajmeni dan
u vrevi, zbrci Frančić osta sam .

Plače, luta, zove mama, jeca,
srećom naiđe na dobrog 'strica'
Sad u gužvi, skupa traže mamu,
mamu izbezumljenu i samu….

Žena je mnogo : niske, visoke,
striček nudi crnke i plavojke,
al' ni jedna mama ni njegova
''kaži, tvoja mama je kakova ?''

Grca tužno, oklijeva, tepa …
šapće : ''moja mama je lijepa ''

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz neobjavljene zbirke.

Njiva heljde

domoljubac - Zvonimir Tomac - iz vlastitog opusa

JEDNA DUŠA - JEDNO TIJELO (1)

Bilo je to onda 'gda je još stari bog bos po zemli hodil', a ja sam bio mladi terenski djelatnik, tek nedavno diplomirao, pa oženjen, potom zaposlen, a po 'potrebi službe' upućen na radno njesto u 'G', koje je bilo oko 15 km udaljeno od moga obiteljskoga prebivališta u 'K' .
Moja 'mlada' imala je radno mjesto u našem prebivalištu 'K', no kako je moje zaposlenje bilo predviđeno kao kratkotrajno, to nismo niti pomišljali da supruga možda napusti zaposlenje i dođe živjeti u mjesto moga privremenog boravka. Udaljenost od 15 km omogučavala je da ja dolazim 'kući' sve slobodne dane, a i da supruga dođe k meni kad je slobodna.
Ja, došavši u novo nepoznato prebivalište, po preporuci tamošnjeg, domaćeg moga suradnika nastanio sam se u jednoj seljačkoj kući. Domaćini su mi bili Enka i Mičar, srednjedobni, sami, bez djece, očito dobri gospodari, a kuća im neprevelika, no imali su slobodnu sobu, a kako ja nisam bio zahtjevan to je Enka prihvatila da mi daje i hranu, što je za mene bio 'pun pogodak', jer nisam želio 'gostionsku' hranu.
Njihovo gospodarstvo, bolje stojećih seljaka' im je pružalo sve potrebno za opstanak : u dvorištu perad, u svinjcu svinje, u staji krave, nedaleko kuće oranice i komadić šume, te im ništa ne treba, pa osim nužnih nekih namirnica ( sol, šečer, ulje, petroleum ) nisu ništa kupovali. Imali su svega, tek novac je bio oskudan, te će im, eto, mali prihod od nekorištene sobe dobro doći. Tako svi zadovoljni !
Oni inaće nisu ranije nikoga ' udomljavali ', nemaju u tome iskustva, ali na nagovor njima poznatoga moga suradnika, uz moju napomenu da ne tražim ništa posebno, a hranu želim upravo domaću, što si oni svakodnevno spremaju, danas ovakovu – sutra onakovu i jedu, to su me prihvatili, na moje veliko zadovoljstvo.
Seljačka kuća tada nije imala gradski komfor ( elektriku, vodovod ), ali je bila uzorno čista. Moja soba, tipična za seosku kuću : ulaz iz maloga hodničića, sa jednim prozorom gledajućim na cestu. Namještaj: stol, dva stolca, ormar, stolić sa umivaonikom i krevet. Krevet je sam svojom veličinom, pun obilne krevetnine glavni namještaj sobe. To sam prvo u sobi zapazio. Sniježno bijeli jastuci u dva reda činili su krevet visokim skoro do ispod brade. Očito je da taj krevet nitko ne koristi, a posteljina i krevetnina je tu složena možda još od 'miraza' same domačice, te još dopunjavana i dopunjavana :blazine i jastuci puni perja, pokrivalo meko perje, ležaj kakav se ni u kakovom prenočištu ili hotelu ne može naći..Iznad kreveta na zidu slika Majke Božje s blagoslovljenim ljiljanom.
Bio sam zadovoljan tim mojim stambenim i opskrbnim rješenjem, a sve uz skromnu naknadu. Već za par dana smo se obostrano udomaćili i susretali kao svoji, pa tako ja jedanput uz obilan ručak primijetim: '' nisam znao niti očekivao, pa zato pitam : kuhate li vi baš svaki dan meso ?''
Kod stola se moji domaćini zgledaju, ne znaju kako bi odgovorili, a ja shvativši situaciju nastavim : '' Nemojte mi reći da to vi nemilosrdno tamanite tu božju perad radi mene . Nemojte to činiti tako često. Ja želim hranu kakovu vi jedete obične dane. Makar samo dva-tri krumpira i eto sad ima krastavaca, paradajza pa je to dobar zalogaj, a za večeru sir i vrhnje s vašim domaćim kruhom …Neka to bude dogovoreno.''
Pokušali su se pravdati kako nisu znali, jer da sam ja iz grada i slično, pa da ne budem kod njh gladan , što sam im ja na obostrano zadovoljstvo objasnio da su pogrješno zamišljali. Zadovoljno su se pogledali i nasmijali, odahnuli, i mi smo postali još domaćiji.. .
A dani su se i onda redali kao i danas. Jedan dan sunce, a drugi kiša, pa onda opet sunce pa vjetar.
Obavljao sam svoj posao sve dane kad su to vremenske prilike omogučavale izvan kuće, jer moj posao je bio kretanje po dolinama i šumama, gledajući i savjetujući one koji rade..
U nepovoljno vrijeme ostajao sam u kući, sređivao terenske podatke, pripremao izvještaje nadležnima o mojemu radu i naravno imao dovoljno vremena za razgovor s domaćinima koji je postajao meni sve zanimljiviji , nakon što su se oni oslobodili straha otvoreno govoriti. Naime kada su oni i susjedi shvatili da ja ništa ne prodajem niti kupujem, a naročito da nisam došao da nešto 'otkrijem' što bi se moglo odraziti na njihovom porezu ili slično (jer su imali iskustvo s jednim 'dobrim čovjekom'-prijateljskog nastupa i čašćenja u gostionici, a onda nakon njegovoga odlaska povečan porez i davanja od prihoda pa i kazne za neke davnašnje moguće prestupe) , postali smo još domaćiji i razgovorljiviji o životu i opstanku u selu ..
Zapitali su me kako spavam, a meni je to pitanje dočaralo njihov krevet pun perja, pa zapitam kako da imaju toliko perja ? - pa mi domačica oobjasni : '' Vidite u našemu dvorištu mnogo 'mladine' (peradi). Mi malo mesa kupujemo, a moja domaća mladina ima perje što je šteta neiskorišteno baciti……… Mi tu mladinu prije parenja u vručoj vodi očupamo i perje spremamo. S vremenom se spremljenoga perja nakupi i tako ga imamo ,a i običaj je da djevojka za miraz dobije potpunu 'pernatu' opremu za bračne krevete . . . ''
Naivno dodam: '' pa spremljeno perje ide u jastuke, perine ,blazine i evo visoki krevet do stropa..''
''Nejde to baš tako brzo. Očupano perje je neprikladno, jer svako perce ima batrljak,koji se probode kroz jastučnicu i Vi bi spavali kao fakir na bodljama, da se perje prethodno ne pripremi za krevetnu upotrebu. Perje treba ' o č e h a t i ' , usput i prebrati, sortirati da bi se moglo staviti prema svojoj kvaliteti u pojedinu krevetnu namjenu. A čehanje perja je naš zimski posao. Zato perje tijekom godine nakupljamo , a onda dugih zimskih večeri ' čehamo' ''
Količina perja mi je sad bila jasnija, ali ne i 'čehanje' .
'' Recite mi nešto o tomu čehanju'' – bio sam znatiželjan.
'' Rekla sam da je čehanje perja zimski posaso, zato što u zimi nema vanjskih poslova, a večeri su duge i prikladne za boravak u toplom prostoru kakova je kuhinja, pa se u kuhinji preko stola protegne kakova plahta, a na nju se istrese perje iz pohrane (obično neke vreče), č e h a č i sjede okolo stola, te svaki iz hrpe uzima svako perce po perce, te ga držeći za vršak ' o č e h a ' lijevu i desnu stranu od središnjeg batrljka i očehano stavlja na jednu stranu a batrljke na drugu. Posao na oko lagan, no u mirovanju –samo prsti rade- nakon nekog vremena postaje zamoran i pospan. Obavljaju ga žene, susjede i znanice u međusobnoj ispomoći, kad se pruža prilika da mogu razgovarati, pričati, prepričavati, pa i ogovarati, a manjeviše sve bez zamjerke.. Govor je veoma poželjan, jer odgađa pospanost jednolikog posla u šutnji. Zato se uvijek nađe kakova dobrodošla 'pričalica'. Posao traje nekoliko večernjih sati, no ne predugo u noći, a posla ima, te se nastavlja mnogih zimskih dana.
To je suština rada, međutim 'čehanje perja' je značajnije po nusdogađanju. Naime domačica za svoje ' č e h a l j e ' neminovno osigura makar skromnu 'p o n u d u' . Svaku večer nešto drugo : pa tako 'običnu bijelu zlevku (od bijeloga brašna) prelivenu vrhnjem ili kukuružnjačku sa pobacanima grudicama pekmeza od šljiva, ili čvarke uz malo hrena i raženog kruha i čaj- Može biti i kompot od sušenoga voća, pa i špek s lukom i malo zaslađenoga vina, sve samo da ne bude prečesto isto.
No ima tu osim rada s perjem i iznenađenja s 'ponudom', još nešto, jer po noći nije prikladno da žene same idu 'po vani' pa ako je u kući domačice 'djevojka udavača', to će ona pripremiti ponudu (jer perje će i tako biti za miraz u njezinim jastucima), a baš slučajno će po jednu čehalju doći njezin sin neženja (kojega su čehalje već prepeljušile uz pitanje '' pak zakaj ni već oženjen takov dober dečko ?''. Dečko će naravno doći u kuću po svoju mamu ili strinu, a tu će se naći i kčeri udavače koje su došle za pratnju čehaljama. Eto prilike za još malo razgovora. Posebni je slučaj, budući se u selu zna u kojoj se kući čeha perje, a mladi i bez telefona znaju koje će se tamo naći djevojke pa uz gitaru i harmoniku dođu otpjevati uspavanku. Naravno pozvani su u kuću i gle, 'domaća djevojka' pronađe negdje pun tanjur ponude i evo male noćne veselice. Sad je tu i glazba pa i plesni koraci ne izostaju. Sve kratko i slatko, ali za stare i za mlade dovoljno da bude to č e h a n j e p e r j a seljački vedro i veselo.
Može se dogoditi da i stariji susjedi i međaši dođu po svoje žene, kume, sestre, te bude i malo muškog prepričavanja sad uz ' kupicu vina', sve na stojeć, jer se ne smiju gubiti noći budući je sutra radni dan. ''samo,eto, dragi moj prijatel, život je težak, no mi se bumo već nekak snašli …'' ..''Je,bumo, kad moramo ..''
''Bog ! … Kume, Bog''
''Bog i Hrvati …''
''Bog – Bog- pak se bumo skoro opet vidli ''. . .
Tako kojiput prolazi to naše seljačko 'čehanje perja', prijateljsko druženje u sličnim i zajedničkim prigodama i tegobama, kad uz prijateljsku ruku i tereti su podnošljiviji .
Eto Vam mladi, gradski gospodine pružila sam Vam uvid u onu stranu seljačkoga života za koju se u gradu možda malo zna ili ne zna. ''
Slušao sam zadivljen i pomalo zavidan !

xxxxx xxxx
Nastavak slijedi

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz neobjavljene zbirke.

<	kolovoz, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters