Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 25.08.2013.

JEDNA DUŠA - JEDNO TIJELO (3)

Sutradan je subota. U selu užurbanost. Svi u svakoj kući nešto spremaju, a zajednički posao je pred kućom pomesti nogostup, te i vlastito dvorište dovesti u red, te osim toga zraćenje, čišćenje i glancanje obuće koju će sutra obući za odlazak u crkvu.
Subota mi je dan za sređivanje podataka o tjednom radu, a supruga lista neku žensku reviju, a više je uz domaćicu, upoznavajući njihovo gospodarstvo : briga za mladinu i blago, te za veliki povrtnjak gdje raste sve što kućanstvo treba. Poslije podne mala šetnja do kukuruzišta ubrati nekoliko pečenjara i dan je prošao.
Večera je dosta rano, te nam domačica predloži,a zapavo nas nagovori da odemo do seoske gostionice, gdje bude subotom i glazba, te se tu skupi i mlado i staro. Poslušali smo prijedlog. Gostionica nije daleko, pa ako ne za drugo, biti će to mala šetnja prije spavanja.
Gostionica je u večoj katnici, a ugostiteljski prostor u prizemlju je napravljen spajanjem jedne velike i jedne manje sobe širokim dvokrilnim vratima. Manja soba je korištena kao mirniji prostor (separe), a u njoj su tri stola tako raspoređena da je srednji stol bio nasuprot širom otvorenim vratima s slobodnim pogledom na veliku sobu u kojoj su stolovi postavljeni uz zidove,te je pred malim šankom komotan, slobodan prostor.
Naša sumnja : Seoska gostionica- krćma, bučni pijanci, vulgarni ispadi, psovke ---međutim ugodno iznenađenje : od pijanaca, psovki i skaradnog ponašanja, što bi se reklo niti ''p''. . .
Spretni gostioničar , čim smo ušli pokazuje primjerenu susretljivost i vodi nas u manji prostor k središnjem stolu, ako se ne poznamo uslužno nas upoznaje sa kod stola sjedećima učiteljem i učiteljicom, te smo dobili mjesta kao u kazališnoj loži s pogledom na pozornicu. Kako su svi posjetitelji ovdje bili domaći, međusobni poznanici i znanci, a jedino supruga i ja stranci, to na naše zaprepaštenje smatrali su nas i ponašali se kao prema p o č a s n i m gostima.
Svirači, svega troje : harmonika, prim-bisernica i berda, svirka prijatno ne agresivna. Cijelo ozračje kao koncert. Po bezžičnim informacijama vjerojatno mnogi su nas 'poznavali' . Mene su viđali, znali su kod koga sam udomačen konačištem i opskrbom i koje mi je zanimanje, ništa protiv njihovog interesa, pa su mogli biti slobodno ravnodušni.
Danas su tu posjetitelji i ozbiljni radišni seljani, koji su došli popiti svoju mjericu alkohola, međusobno porazgovoriti i tako zaključiti u subotu na večer opet jednu sedmicu dana. Kako se subotom ovdje nađe i svirka, to su brojniji posjetitelji momci i djevojke, te i mlađi parovi, snajke s muževima.
Prijatnu subotnju večer tu provode,evo učitelj sa suprugom učiteljicom, mladi trgovac,,pisar, medicinska sestra i drugi.. Skromno, jednostavno, ali na uzornoj razini, te smo se naskoro osjećali prijatno i sa interesom promatrali parove u ritmu glazbe i plesa. Djevojke dotjerane, dvije u suknjama narodne nošnje.
Svirka prijemljiva, te nam same noge ispod stola plešu. Izmjenjuju se plesni ritmovi, narodni stari i novi napjevi , bez 'p e v a l j k i ' i agresivnog muzičkog silovanja, te se kod stolova .uz glazbu čuje žubor pjevušenja , kad sami poznati napjevi izazivaju diskretno, nenametljivo sudjelovanje u spontanom zajedništvu, što samo zavodnički zvučni valovi mogu ostvariti, draškajući čovjekovu i n t i m u , evocirajući možda davnašnje radosne trenutke. ..
Isprva prigušeno, jedva primjetljivo kao šaputanje, kojemu svirači daju nenametljivu pratnju i ritam. Melodija općepoznate pjesmice izaziva uključivanje svih prisutnih glasova, te ugođaj posta prijatno 'domaći', a skladan 'koncertni', kad su svi prisutni postali i izvoditelji i slušatelji, te spontano bez dirigenta, dali odušak svomu radosnomu raspoloženju. Pjesmica o nostalgičnoj ljubavi u rodnom kraju dojmljivo je združila poznate i nepoznate, kao intimna ispovijed vlastitih uspomena.
Na moje iznenađenje, neodolivši izazovu općega ozračja, koje nas je okruživalo, to milozvučno izrazit s o p r a n moje supruge izazove posebnu pažnju i stišavanje ostalih glasova, potom pljesak, a pogotovo kad supruga ponovi uz šapčući mrmor berde, te kao iz velike daljine samo naslučivani pijev harmonike i zovući cilik-jecaj bisernice , malu poznatu pjesmicu
. . . . . . ' . . t a m o d a l e k o j e s e l o m o j e
t a m o d a l e k o j e l j u b a v m o j a . .
u potpunoj tišini, . . te niti muha ne prelijeće uz šank i uz ukipljenoga gostioničara ..
Kad zatitraju i zabruje u srcu nepostojeće strune čežnje, a oči se ovlaže suzama radosnicama, te veo zajedničke ljubavne miline obgrli čovjeka, toga emocijama obdarenoga, jedinstvenoga bića, ..tada to budu najvrijedniji, unikatni, neponovljivi trenutci čovjekovoga postojanja…
Sav prostor male seoske gostionice bi ispunjen ljubavlju kad je mnoštvo prisutnih ne pokrečući se niti nemičući ni prst ni čaše, tek otvorenim ustima dišući, gutalo ponuđenu ozvučenu ljubav. Bijaše to sada, tu, zajednička molitva svih, pobožno prihvaćena poniknutim pogledom u vlastitu skrovitu intimu, te u zanosu lelulajući se ..'' t a m o d a l e k o …'' u zagrljaj ljubavi.
Domala plešući parovi ,a i drugi bliski su smireni u prisnomu zagrljaju. To su trenutci prevlasti nematerijalnih emocija, kad će gola, pomlađena ljubav dozvana pjesmicom gošće ,u dojmljivoj interpretaciji, pijev iz srca i duše, razbuditi svima prisutnima, mladima i starima, njegove usnule emocije, te pohrliti, kroz pritvoren prozor u svaki kutak s v e m i r a da obogati otvorena srca , ma gdje bila, jer ljubavi upravo sada tu ima u obilju za sve prijemčive duše. I mala pjesmica može zbližiti duše, ako su srca za zbliženje otvorena.
Poslije zadnjeg akorda berde : . . . muk, tišina, te potom ,kao poslije buđenja ulazak u stvarnost , euforični prolom oduševljenja s bujicom poziva. . .'' dođite nam, dođite ….opet dođite ..!'', te šuma ispruženih ruku okolo našega stola prema supruzi, i naravno dugotrajni pljesak svih uzbuđenih, a sada i emotivno bliskih što bijaše upravo neodoljivo dirljiv i nezaboravan nam ugođaj . . . . Evo to bijaše poseban dogođaj večeri , pravi k o n c e r a t u maloj seoskoj gostionici , za razdraganu publiku.. Trenutak potpune (duševne) ugode (sreće) , je i s k r a, koja se pojavi iznenada od 'nikuda' i . . neponovljva je !?. a kojoj, za njen prijem treba ( u intimi ) s ljubavlju, stalno držati 'ovorena vrata . . ' .
Sve u svemu bila je to, za nas, iznenađujuće ugodna večer, te niti ne primijetismo da smo u gostionici već skoro dva sata uz skromnu konzumaciju, kad se učitelji dižu za odlazak uz moju zahvalu im za ugodno druženje i upoznavanje , a simpatična nas učiteljica pozove da ih posjetimo kad mi bude opet supruga u posjetu .
Povratak u naš stan,nakon tako ugodne večeri još nam je priuštio puni mjesec na vedrom nebu, osvjetljavajući nama, radosno zagrljenima put.

ooxxxxxxoo
Nastavak slijedi

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz neobjavljene zbirke

<	kolovoz, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters