Nedjelja je. U crkvu će žene otići rano na 'zornicu' , jer se moraju vratiti na vrijeme da spreme ručak .Muževi i starije žene, kad su snajke domačice, te mlađarija će ići na 'poldanicu' .
Crkva je na drugom kraju sela, blizu škole i općinske zgrade .Misu slavi srednjedobni svećenik, već mnogo godina u ovomu selu, pa pozna svakoga. Živi u selu sa seljanima kao dušobrižnik i savjetnik u raznim situacijama i sa seljačkim problemima. Seljani ga uvažavaju, poštuju što se očituje u svakom susretu s njime i u govoru o njemu, te njihovoj brizi za uređenje i održavanje skromne crkvice.
I bliži i dalji susjedi prolaze kraj naše kuće k crkvi. Muškarci tamna 'svetešnja' odijela, bijela košulja, zakopčana ,bez kravata. Glave pokrite tamnim podjednakim šeširima.. Žene starije i mlađahne snajke pokritih glava rubcem oblikovanim na trokut, vezanim ispod brade, u kruto ispeglanim bluzama i s cijelom hrpom tekstila u podsuknjama i bogato nafaldanima suknjama (ispod kojih malko izazovno provirkuju načipkane podsuknje), te su i mlađahne snajke pokazivale zapazivo izazovnu oblinu, što je bilo na cijeni. Suknje su do iznad gležanja a cipele često lakaste. Žene u rukama nose krunicu i molitvenik.
Djevojke su gologlave s čežnjom čekajući uobičajeno pravo da se pokažu s rubcem na glavi
U crkvi su žene sprijeda, a muškarci iza njih. Muškarci drže u ruci šešire, te se iznad lica opaljenoga suncem i vremenom bjelasa sniježna bjelina prorijeđena na tjemenu.
Propovijed je kratka kako je red kod 'poldanice'. Tema je složnost, tolerancija, strpljenje u okviru ljubavi, toga Stvoriteljevog dara svima kako mladima , tako i starima uz biblijsku popudbina '' i čovjek će ostavii oca i majku da prione uz svoju ženu i biti će njih dvoje jedno tijelo ''…
Riječi koje će svatko shvatiti kao baš njemu upućene. Ukor je blagi uz pokoju biblijsku sličicu sa mnogo razumijevanja : 'neka baci kamen – onaj koji je bez grijeha' , a nada za spasenje je u opraštanju i oplemenjivanju vlastitoga srca drugarstvom odbacujući zavist, sebičnost i nenavidnost, kao temeljne poroke poticatelje na teške grijehe.
Nakon propovijedi još 'o z i v i ' kad svečenik sa propovjedaonice navješčuje dan primanja svetoga sakramenta ženidbe budućem bračnom paru.
ooooo
Orguljaš je učitelj iz škole – kojega smo jučer upoznali- , a zvonar je stari susjed kojemu rado pomažu neki omladinci, koji među sobom određuju koji je koje nedjelje na redu za potezanje užeta i zvonjenje u prisutstvu staroga zvonara koji točnim redom i načinom zna postići da oba zvona ujedinjeno zvone kao da razgovaraju i iz zvonika , jasne poruke mira ,snošljivosti i srodnosti šalju 'urbi et orbi' svima ljudima i svima Božjim stvorenjima.
Međutim najznačajniji pokazatelj produhovljenosti bila mi je svirka i velebno uzdižuće brujanje orgulja s poznatim napjevima, što je majstorski izvodio orguljaš na skromnim orguljama u toj maloj seoskoj crkvici..
Kad zvučni valovi obgrle tijelo, a ono zalebdi u nestvarnosti s raspjevanom dušom, u besprostoru i bez fizičkih smetnji…!
Posebno osebujno je nalaziti se u okruženju raspjevanoga puka, kad zvuci proširuju postojanje skromne crkvice i puka u svemirski prostor gdje ima za svaku potrebu, želju i nadu dovoljno mjesta, da su svi ma kako daleki ,ovdje u taj čas bliski i jednaki. Zanos pobuđen zajedničkim pjevanjem, iako svaki za sebe punim glasom iz srca i duše, pa gromko zazvuči, i simfonija bude u nebo uzdižuća, što se odražava na svim licima. Naročito nakon svečenikova blagoslova znakom križa uz riječi '' ite misa est '' , a orgulje zabruje svom snagom takmičeći se s raspjevanim glasovima zadnje pozdravne pjesme '' TEBE BOGA HVALIMO '' i tada na izlasku iz crkve vidjeti ta produhovljena , ozarena lica seljakinja, a naročito su dojmljiva ona svakodnevicom u borbi za opstanak, izrađena na suncu i po kiši, sada izlazeća iz božjega hrama smirenih seljaka u mirnom rukovanju sa suseljanima. Služba Božja im je podarila međuljudski mir, strpljenje i n o v u n a d u !
Momci dočekuju iz crkve izlazeće djevojke. On će njoj podati kakav cvjetak a Ona njemu upravo blagoslovljen stidljiv osmjeh uz mokrim prstima prenesen '' del svete mise ' posvećenom vodom iz škropionice kod izlaznih vratiju , što izaziva obostrano blaženstvo samim dodirom nespretnih prstiju
Tu pred crkvom će se sada prvi puta javno pokazati 'ozvani' par držeći se ispod ruke i primati čestitke od poznanika, te stidljivo, a ponosno između svih prisutnih odšetati na ručak.
Sve svakodnevne tegobe i surovosti ovdje nisu prisutne, jer svi stari i mladi, evo upravo tu pred Božjim hramom su srdačna subraća, svi barem ovdje sada s plemeniim namjerama : ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe'. Vjera ,crkva ih objedinjuje. Svi su u istomu košu, sličnim prilikama i jednakim potrebama, te je često radost jednoga, radost za sve,a tuga jednoga žalost za sve.. Gradska otuđenost ovdje ne postoji. Grije ih isto sunce,a zalijeva ista kiša, pa kad je kako danas meni, tako sutra tebi , nema osnova za značajnije diferenciranje.
Bili smo zaneseni, preobraženi, te u šutnji koračamo k 'našoj' kući, a samo toplina strujeći iz ruke u ruku do srca svjedočila je naše jedinstveno raspoloženje…
Nastavak slijedi
Domoljubac - Zvonimir Tomac - Iz neobjavljene zbirke
| < | kolovoz, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
