No evo nam dugih, sunčanih, toplih i vručih dana. Terenski obilasci su više zamorni nego osvježavajući, te i radnici moraju češće sjesti u hlad pa se dnevni učinak rada smanjuje. To razumijem i moram radnike samo ohrabriti da
propušteno nadoknade ranijim početkom i kasnijim prestankom rada.
Subota je i ja odlazim biciklom kući. Petnaistak kilometara vožnje, makar i po suncu i sparini ne znači ništa, kad je cilj moja kuća, moja obitelj i moja supruga.. Čeznutljivi susreti nakon nekoliko dana odstojanja su zato topliji i vrijeme do ponedjeljka prebrzo protječe, a ja biciklom u moju osamu.
Kako će supruga krajem tjedna biti slobodna, to smo dogovorili da mi dođe u 'G' u posjet. Dovesti će ju jedan prijatelj na motorkotaču, te isto tako u nedjelju na večer vratiti. Imati ćemo tri dana zajedništva..
Odmah po povratku, najavio sam mojoj domačici da bi mi rado došla supruga u posjet, ako se ona slaže da nas oboje ovdje ima na stanu i opskrbi ta tri dana.
Složila se i još dodala kako će vrlo rado upoznati moju 'bolju polovicu', te što se njih tiče nema nikakovoga problema već joj je baš drago što će nas vidjeti zajedno . .
Sada mi se dani u nestrpljenju otežu. Planiram što da ovdje bude supruzi zanimljivo i prihvatljivo.
Početkom je tjedna bilo kiše, koja je malo osvježila zrak, te ćemo moći provoditi vrijeme u šetnji ovdašnjim bogatim poljima, kukuruzištima i šumarcima.
Nestrpljiv sam, čekam, pa evo i predvečerja u četvrtak . Moja je 'bolja polovica' tu ! - Očekivala je mnogo skromnije boravište, te je sa interesom razgledala sobu, naročito krevet, pitajući se kako će se moći popeti na tako visoke perine . No navečer, prije spavanja uklonivši debeli jastuk krevet je bio snižen i prikladan da se utone u perine, a širina kreveta je bila i tako prikladna za dvoje koji se vole . . .
Ujutro nas čeka uz ljubazni smiješak domačice svježe toplo mlijeko, kruh dijelom s raženim brašnom, te pekmez od šljiva, a po volji i 'jači' doručak sa kobasicama, što smo otklonili, pa evo nas spremnih za avanturu istraživanja okolišnih livada, šumaraka i kukuruzišta, u kojima upravo 'p e č e n j a r i ' s dugim brcima se nude sa svake stabljike….
Koračali smo poljskom stazom, a zatim jednim djeteliništem prema nedalekom šumarku iza kojega se prostirala zrela šuma u kojoj je bilo radova i šumskih radnika, koji su nas pozdravljali,možda zamišljajući da je moja pratilja nekakova nadglednica pa su simulirali brižne djelatnike. Ja sam prolazio pretežno šutke, da niti djelatnici ,a ni moja pratilja ne pomisle kako se upravo pred njom pravim važnim.. Radnicu su bili, istinu reči, dobri i pouzdani djelatnici,jer je i njihov neposredni naredbodavac s kojim sam se obično ja pojavljivao, bio savjestan i odgovoran, te su svi radovi tekli bez problema na obostrano zadovolčjstvo, a jutros je on već ovuda prošao. Nisam se niti ja zadržavao, a nisam niti htio sam bez lugara bilo što komentirati, jer mi je bilo pravilo da sve što treba učiniti se ostvaruje putem lugarovih naredbi kako bi se čuvao njegov autoritet što je za uspješnu organizaciju posla neophodno.
Napustivši radilište i radnike ukazala se pred nama poveča poljoprivredna površina. Na bivšem strništu nakon košnje žitarica, tu se sada debljala repa, malo dalje djetelina, a uz stranu kukuruzište u kojemu su se obilno po tlu nazirale žute t i k v e , kao zaboravljene lopte nakon dječje igre..
Rubom tih njiva s raznim kulturama bijaše i ponešto grmičaka, kao granica-međa vlasništva, a nužnim sklomištima i obitavalištima za poljske ptice i male živozinje čineći živahno bogatstvo prirodnoga ambijenta, i sa širim prolazima za kola obično s kravskom zapregom.
Bili smo upravo u s m i r a j u , prirodnom , nepokvarenom nikakovim tehnologijama niti ispušnim plinovima, u prirodi samo nužno čovjekovom rukom melioriranom, gdje sama priroda pruža to što će svi stvorovi ' Stvoriteljevi uzajamno, za vlastiti opstanak, koristiti.
' Brr..rrr..- puf ..uz kričavi ' pučpulik '' nedaleko ispred nas prhne iz zelenila prepelica, te se nakon par metara 'sruši' 'pučpuličući'…
Iznenadni krič i štropot uplaši suprgu, te vidjevši pticu kako 'nemoćno' kriči i pada , kaže mi : ''Gledaj ! .. Što joj je ? Ranjena je ? Možemo li joj pomoći, da je kakav ghrabežljivac ne uhvati?''
''Budi mirna, što se ove prepelice tiče. To ona ' g l u m i ' prikazujući se ranjenom i zovući pomoć.''
Supruga me u čudu gleda, a ja nastavim objašnjenje : '' Prepelica, kao brižna i požrtvovna majka 'glumi' ranjenika, da bi zavarala nepoznatog neprijatelja – a to smo ovaj čas mi! , jer ona našu miroljubivost ne pozna. Vidjeti ćeš, krenemo li za njom, opet će prhnuti , kričati i nedaleko se srušiti.'' - i tako bude
'' Ovdje negdje u blizini, kamo mi nailazimo je njeno gnijezdo, vjerojatno s njenim mladuncima, a ona nas ,kao potencijalne neprijatelje mami s v o j i m t i j e l o m da se za njom, nju loveći odstranimo iz blizine njenog gnijezda ! Ako su ptići već malo porasli, pa kad bi mi i našli gnijezdo , ono je prazno, jer su se ptići sčućurili bilo u travi ili udubinici u zemlji, kamuflirani perjem boje zemlje.
Požrtvovna majka nije svjesna svojega instinkta obrane potomstva, jer će ju grabežljivac, a pogotovo ako je sa puškom lahko uloviti. Zato da ju zaštite u doba leženja jaja i razvoja mladih, č o v j e k (doduše svežder i mesožder) ,ali i čuvar prirode je odredio 'lovostaju', kad ne će te brižne roditelje loviti i onemogučavati da odbrane i othrane svoje potomstvo,koje je u svakom slučaju Stvoriteljev dar u bogatoj prirodnoj b i o z a j e d n i c i ! Kad se mi odstranimo od gnijezda, došuljat će se brižna majka nenapadno kroz postojeće zelenilo, ne leteći, niti ikakovim znakom navješćujući da je opet tu uz mlade –kao oprezni stražar i izvidnik do sljedeće 'glume' . Evo to Ti je malo poduke iz zoologije .''
Sipruga je znatiželjno saslušala 'predavanje' , a upravo smo bili kod ruba šumarka, gdje nam je nekakova deblja suha grana na tlu poslužila kao klupa za mali predah prije povratka kući.
Sjedili smo šutke, smireni, možda razmišljaajući o prepeličinoj nesvjesnoj žrtvi za svoje potomstvo, po prirodnom zakonu, uvjetu opstanka..Pred nama zeleno polje, na nebu sunce, iza leđa hlad šume. Voljno smo sjedili ne govoreći ništa.
Prepušten miru prirodne harmonije i usklađenosti, nisam isprva ni zamjećivao da lišče iznad naših glava treperi. Treperi na povjetarcu - pa što? No da li je bilo upravo moje raspoloženje to zašto sam počeo se osjećati o b g r l j e n nestvarnom datosti, ili je to nestvarna datost sada tu, ovdje na tom mjestu moju intimu razbudila za nestvarni doživljaj, da počinjem čuti i s hvaćati s i m f o n i j u stvarnosti : kad lišće šušti, muhe zuje, prepelica krešti, a trava raste, kukuruzi zriju, a lahor sve postojanje prožimlje, P r o ž i m l j e i nas, mene i suprugu koja u stvarnosti položi svoju ruku na moje koljeno, bez riječi, a ja svojim dlanom poklopim tu dragu ruku, osjetivši međusobni protok topline i blaženstva u sretnoj p u n i n i ž i v o t a, nas dvoje kao jedne čestice nedokučivoga svemirskoga postojanja, Pokrenem glavu i vidim i začuđene i odane i smirene oči koje me promatraju, a kroz ruke nam toplina ljubavi struji obostrano u naša srca. U očima vidim sporazumnu jednotu dviju duša koje više nikada ne će biti razdvojene niti usamljene..
Bili smo tako u beskraju vječnosti i miline, dok nas pomak sunca na nebu ne podsjeti na duljinu puta do našega konačišta na rubu sela.
Nismo imali nikakovu potrebu komentitanja bilo usputnih zapažanja, bilo ikakovih materijalnih datosti idući stazom, a došavši na širi put moja mi se 'polovica' uhvati pod ruku. Bila se umorila nenavikla na duge šetnje po neravnom nogostupu .
Večera je bila za nas nešto posebno.. Domaćin je na žaru spekao mlade kukuruzne 'pečenjare', a domačica ih je nudila kuhane, pa uz putar i kiselo mlijeko bila je to slasna večera, kad je i sam raženi kruh poslastica. Uz večeru još kraći razgovor kad smo sa zanimanjem slušali domačine i njihova neka doživljavanja.
ooooo ooooo
. Nastavak slijediI
Domoljubac - Zvonimir Tomac - iz nebjavljene zbirke
Post je objavljen 16.08.2013. u 15:47 sati.