Bilo je to onda 'gda je još stari bog bos po zemli hodil', a ja sam bio mladi terenski djelatnik, tek nedavno diplomirao, pa oženjen, potom zaposlen, a po 'potrebi službe' upućen na radno njesto u 'G', koje je bilo oko 15 km udaljeno od moga obiteljskoga prebivališta u 'K' .
Moja 'mlada' imala je radno mjesto u našem prebivalištu 'K', no kako je moje zaposlenje bilo predviđeno kao kratkotrajno, to nismo niti pomišljali da supruga možda napusti zaposlenje i dođe živjeti u mjesto moga privremenog boravka. Udaljenost od 15 km omogučavala je da ja dolazim 'kući' sve slobodne dane, a i da supruga dođe k meni kad je slobodna.
Ja, došavši u novo nepoznato prebivalište, po preporuci tamošnjeg, domaćeg moga suradnika nastanio sam se u jednoj seljačkoj kući. Domaćini su mi bili Enka i Mičar, srednjedobni, sami, bez djece, očito dobri gospodari, a kuća im neprevelika, no imali su slobodnu sobu, a kako ja nisam bio zahtjevan to je Enka prihvatila da mi daje i hranu, što je za mene bio 'pun pogodak', jer nisam želio 'gostionsku' hranu.
Njihovo gospodarstvo, bolje stojećih seljaka' im je pružalo sve potrebno za opstanak : u dvorištu perad, u svinjcu svinje, u staji krave, nedaleko kuće oranice i komadić šume, te im ništa ne treba, pa osim nužnih nekih namirnica ( sol, šečer, ulje, petroleum ) nisu ništa kupovali. Imali su svega, tek novac je bio oskudan, te će im, eto, mali prihod od nekorištene sobe dobro doći. Tako svi zadovoljni !
Oni inaće nisu ranije nikoga ' udomljavali ', nemaju u tome iskustva, ali na nagovor njima poznatoga moga suradnika, uz moju napomenu da ne tražim ništa posebno, a hranu želim upravo domaću, što si oni svakodnevno spremaju, danas ovakovu – sutra onakovu i jedu, to su me prihvatili, na moje veliko zadovoljstvo.
Seljačka kuća tada nije imala gradski komfor ( elektriku, vodovod ), ali je bila uzorno čista. Moja soba, tipična za seosku kuću : ulaz iz maloga hodničića, sa jednim prozorom gledajućim na cestu. Namještaj: stol, dva stolca, ormar, stolić sa umivaonikom i krevet. Krevet je sam svojom veličinom, pun obilne krevetnine glavni namještaj sobe. To sam prvo u sobi zapazio. Sniježno bijeli jastuci u dva reda činili su krevet visokim skoro do ispod brade. Očito je da taj krevet nitko ne koristi, a posteljina i krevetnina je tu složena možda još od 'miraza' same domačice, te još dopunjavana i dopunjavana :blazine i jastuci puni perja, pokrivalo meko perje, ležaj kakav se ni u kakovom prenočištu ili hotelu ne može naći..Iznad kreveta na zidu slika Majke Božje s blagoslovljenim ljiljanom.
Bio sam zadovoljan tim mojim stambenim i opskrbnim rješenjem, a sve uz skromnu naknadu. Već za par dana smo se obostrano udomaćili i susretali kao svoji, pa tako ja jedanput uz obilan ručak primijetim: '' nisam znao niti očekivao, pa zato pitam : kuhate li vi baš svaki dan meso ?''
Kod stola se moji domaćini zgledaju, ne znaju kako bi odgovorili, a ja shvativši situaciju nastavim : '' Nemojte mi reći da to vi nemilosrdno tamanite tu božju perad radi mene . Nemojte to činiti tako često. Ja želim hranu kakovu vi jedete obične dane. Makar samo dva-tri krumpira i eto sad ima krastavaca, paradajza pa je to dobar zalogaj, a za večeru sir i vrhnje s vašim domaćim kruhom …Neka to bude dogovoreno.''
Pokušali su se pravdati kako nisu znali, jer da sam ja iz grada i slično, pa da ne budem kod njh gladan , što sam im ja na obostrano zadovoljstvo objasnio da su pogrješno zamišljali. Zadovoljno su se pogledali i nasmijali, odahnuli, i mi smo postali još domaćiji.. .
A dani su se i onda redali kao i danas. Jedan dan sunce, a drugi kiša, pa onda opet sunce pa vjetar.
Obavljao sam svoj posao sve dane kad su to vremenske prilike omogučavale izvan kuće, jer moj posao je bio kretanje po dolinama i šumama, gledajući i savjetujući one koji rade..
U nepovoljno vrijeme ostajao sam u kući, sređivao terenske podatke, pripremao izvještaje nadležnima o mojemu radu i naravno imao dovoljno vremena za razgovor s domaćinima koji je postajao meni sve zanimljiviji , nakon što su se oni oslobodili straha otvoreno govoriti. Naime kada su oni i susjedi shvatili da ja ništa ne prodajem niti kupujem, a naročito da nisam došao da nešto 'otkrijem' što bi se moglo odraziti na njihovom porezu ili slično (jer su imali iskustvo s jednim 'dobrim čovjekom'-prijateljskog nastupa i čašćenja u gostionici, a onda nakon njegovoga odlaska povečan porez i davanja od prihoda pa i kazne za neke davnašnje moguće prestupe) , postali smo još domaćiji i razgovorljiviji o životu i opstanku u selu ..
Zapitali su me kako spavam, a meni je to pitanje dočaralo njihov krevet pun perja, pa zapitam kako da imaju toliko perja ? - pa mi domačica oobjasni : '' Vidite u našemu dvorištu mnogo 'mladine' (peradi). Mi malo mesa kupujemo, a moja domaća mladina ima perje što je šteta neiskorišteno baciti……… Mi tu mladinu prije parenja u vručoj vodi očupamo i perje spremamo. S vremenom se spremljenoga perja nakupi i tako ga imamo ,a i običaj je da djevojka za miraz dobije potpunu 'pernatu' opremu za bračne krevete . . . ''
Naivno dodam: '' pa spremljeno perje ide u jastuke, perine ,blazine i evo visoki krevet do stropa..''
''Nejde to baš tako brzo. Očupano perje je neprikladno, jer svako perce ima batrljak,koji se probode kroz jastučnicu i Vi bi spavali kao fakir na bodljama, da se perje prethodno ne pripremi za krevetnu upotrebu. Perje treba ' o č e h a t i ' , usput i prebrati, sortirati da bi se moglo staviti prema svojoj kvaliteti u pojedinu krevetnu namjenu. A čehanje perja je naš zimski posao. Zato perje tijekom godine nakupljamo , a onda dugih zimskih večeri ' čehamo' ''
Količina perja mi je sad bila jasnija, ali ne i 'čehanje' .
'' Recite mi nešto o tomu čehanju'' – bio sam znatiželjan.
'' Rekla sam da je čehanje perja zimski posaso, zato što u zimi nema vanjskih poslova, a večeri su duge i prikladne za boravak u toplom prostoru kakova je kuhinja, pa se u kuhinji preko stola protegne kakova plahta, a na nju se istrese perje iz pohrane (obično neke vreče), č e h a č i sjede okolo stola, te svaki iz hrpe uzima svako perce po perce, te ga držeći za vršak ' o č e h a ' lijevu i desnu stranu od središnjeg batrljka i očehano stavlja na jednu stranu a batrljke na drugu. Posao na oko lagan, no u mirovanju –samo prsti rade- nakon nekog vremena postaje zamoran i pospan. Obavljaju ga žene, susjede i znanice u međusobnoj ispomoći, kad se pruža prilika da mogu razgovarati, pričati, prepričavati, pa i ogovarati, a manjeviše sve bez zamjerke.. Govor je veoma poželjan, jer odgađa pospanost jednolikog posla u šutnji. Zato se uvijek nađe kakova dobrodošla 'pričalica'. Posao traje nekoliko večernjih sati, no ne predugo u noći, a posla ima, te se nastavlja mnogih zimskih dana.
To je suština rada, međutim 'čehanje perja' je značajnije po nusdogađanju. Naime domačica za svoje ' č e h a l j e ' neminovno osigura makar skromnu 'p o n u d u' . Svaku večer nešto drugo : pa tako 'običnu bijelu zlevku (od bijeloga brašna) prelivenu vrhnjem ili kukuružnjačku sa pobacanima grudicama pekmeza od šljiva, ili čvarke uz malo hrena i raženog kruha i čaj- Može biti i kompot od sušenoga voća, pa i špek s lukom i malo zaslađenoga vina, sve samo da ne bude prečesto isto.
No ima tu osim rada s perjem i iznenađenja s 'ponudom', još nešto, jer po noći nije prikladno da žene same idu 'po vani' pa ako je u kući domačice 'djevojka udavača', to će ona pripremiti ponudu (jer perje će i tako biti za miraz u njezinim jastucima), a baš slučajno će po jednu čehalju doći njezin sin neženja (kojega su čehalje već prepeljušile uz pitanje '' pak zakaj ni već oženjen takov dober dečko ?''. Dečko će naravno doći u kuću po svoju mamu ili strinu, a tu će se naći i kčeri udavače koje su došle za pratnju čehaljama. Eto prilike za još malo razgovora. Posebni je slučaj, budući se u selu zna u kojoj se kući čeha perje, a mladi i bez telefona znaju koje će se tamo naći djevojke pa uz gitaru i harmoniku dođu otpjevati uspavanku. Naravno pozvani su u kuću i gle, 'domaća djevojka' pronađe negdje pun tanjur ponude i evo male noćne veselice. Sad je tu i glazba pa i plesni koraci ne izostaju. Sve kratko i slatko, ali za stare i za mlade dovoljno da bude to č e h a n j e p e r j a seljački vedro i veselo.
Može se dogoditi da i stariji susjedi i međaši dođu po svoje žene, kume, sestre, te bude i malo muškog prepričavanja sad uz ' kupicu vina', sve na stojeć, jer se ne smiju gubiti noći budući je sutra radni dan. ''samo,eto, dragi moj prijatel, život je težak, no mi se bumo već nekak snašli …'' ..''Je,bumo, kad moramo ..''
''Bog ! … Kume, Bog''
''Bog i Hrvati …''
''Bog – Bog- pak se bumo skoro opet vidli ''. . .
Tako kojiput prolazi to naše seljačko 'čehanje perja', prijateljsko druženje u sličnim i zajedničkim prigodama i tegobama, kad uz prijateljsku ruku i tereti su podnošljiviji .
Eto Vam mladi, gradski gospodine pružila sam Vam uvid u onu stranu seljačkoga života za koju se u gradu možda malo zna ili ne zna. ''
Slušao sam zadivljen i pomalo zavidan !
xxxxx xxxx
Nastavak slijedi
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz neobjavljene zbirke.
Post je objavljen 11.08.2013. u 16:21 sati.