Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 20.10.2013.

GODIŠNJI ODMOR (5)

Godišnji odmor (5)

Domačica nije brbljavica, niti stara babuskara, koja joj određuje što i koliko jesti i kuda hodati, te kako vrijeme potratiti. Ipak rekla joj je njenu i s t i n u u lice, što razbistruje pojmove, te sutra ili prekosutra će vjerojatno biti daleko od šume i šumske osame. Njena odluka pogoditi će njenog supruga, no to će biti i za njega kušnja da utvrdi koliko mu je do nje stalo, odnosno koliko ju voli.
Ručak bez mesa. Uz ukusno pripremljeno povrće nisu niti primijetili da nema mesa.. Jeli su, jeli i promatrali lugara da uzima obilne količine, jede slasno, a evo nema suvišnih kilograma niti nepoželjan 'bačvasti' stas. Sigurno se mnogo kreće, ali i obilno konzumira, a niti domačica nije 'bačvasto' zaobljena. Je li to posljedica zdrave hrane s malo bjelančevina i tijesta ?
Uz ručak Mel je zračio zadovoljstvom, jer mu je uspjelo sintetizirati i zgusnuti ranije razasute elemente njegovog rukopisa, čime je ostvario unaprijed zadanu si višednevnu normu, te pretpostavljajući da mu supruga bi željela malo promjene izvan lugarnice predloži joj šetnju poslije podne do večere, što ona rado prihvati. Lomila se kako i kada da da mu priopći namjeru da napusti lugarnicu. Odluka se nazirala, ali ju je nagrizavao crv neizvjesnosti. Odluku je imala, ali ne stoposto., zato je odgađala, te evo i sada u intimi šume, držeći se za ruke nije mu bila odlučna reći, a vrijeme odmiće pa opet odluku odgodi do večere.
Zašavši izvan staze u šumu Mel se sjeti lugarovih riječi : ' ako hoćeš vidjeti šumski živalj budi 'indijanac' tih,bez naglih pokreta i hodaj bez buke ', pa reče : '' hajde da se igramo indijanca, pazi gdje staješ da ne lomiš grančice i ne razgrćeš bučno listinac'
Isplatilo se, pažljivo se krećući od jedne deblje bukve do druge, stojeći uz deblo Mel više bradom nego rukom usmjeri joj pogled na malo potresene grančice na ravnoj grani po kojoj se žurila tamna vjeverica. Bila je oduševljena, te odmah pomisli kako bi bilo poželjno da je sada tu njihov Curi, te požali što nije s njima.- ona bi imala interesno društvo, a Curi bi uživao, te zaključi da će prvom prilikom povesti Curija u šumu..
Šetnja im približi vrijeme večere. Kod večere domačica im obznani, što je Ica već znala, da će sutra biti hladan ručak, jer ona mora obaviti jedan posao i ne stigne kuhati, ali će zato večera biti topla.
Poslije večere još nmalo razgovora uz priznanje, kako su naučili hodati po šumi i vidjeli vjevericu, našto im lugar predloži da jedanput pođu s njime ,pa će vidjeti prave stanovnike ovih šuma : srne .
Kod večere domačica ju je sa simpatijom gledala očekujući njenu obavijest, a kako je nije bilo niti ona nije dala na znanje da je danas s gošćom razgovarala.
U sobi, prije spavanja se dvoumila, oklijevala mužu reći da želi odavde otići,pogotovo vidjevši kako je zadovoljan s mogućnošću rada na svome rukopisu, te još više nakon oduševljenja s lugarovim prijedlogom da pođu s njime vidjeti srne.. Lugar im je rekao da ovamo dolaze i posebni 'lovci bez pušaka, ali sa fotoaparatima,pa uživaju u šetnji šumom, šuljanju i ne ubijanju nego slikanju tih plahih, krasnih i umilnih stanovnika šume.. Kod toga lugarovog izlaganja Iga ponovno pomisli kako bi to bilo lijepo i poučno .za Curia.,srne u šumskoj slobodi vidjeti.
O odlasku iz lugarnice nije ništa rekla.
Nije dobro spavala. Na čas pomisli kako bi bilo da bez riječi, jednostavno ode, no tu ideju odmah i odbaci, jer ona je svojega muža voljela i ne može ga bez riječi ostaviti.

Ustala je malo ranije, te odmah pošla u kuhinju, želeći tu tateči domačicu, što joj se ostvari, jer je ova upravo pripremala doručak : vrući čaj šumskog bi lja i plodova, te domaći kruh ili toast i marmeladu od brusnica, a po želji i kriška ovčijeg sira.
Domačica vidjevši gošću reče: '' Rano ste se naspavali. Jeste li spremni za put. Vozač će doći tek oko 9 sati. A gospodin je li spremio svoje papire.? Ne mislim da će Vas pustiti da odete sama. On će sigurno učiniti sve da Vam ugodi. ''
'' Suprug nije još ustao, a ja da li sam spremna, ne znam, to mi morate Vi reći. Ja bih bila, naime, jako zadovoljna i znatiželjna, ako bih mogla ići brati maline s Vama ''
Domačica prestane lijevati čaj, okrene se svojoj gošći i bez ikakoog pitanja samo njene oči se nasmjehnu. Bila je sama sobom zadovoljna što je tako dobro procijenila ovu 'gradsku' ženu.. Njena intuicija joj je govorila kako u slučaju ovoga bračnoga para, ma što uradili, ljubav, obostrana ljubav i povjerenje u zajedništvo će uvijek odnositi pobjedu, nad svim trenutnim raspoloženjima i neraspoloženjima, pa samo kaže :'' Što se spremnosti tiče, vidim jasno niste spremna, no to ćemo odmah riješiti .Dođite, imam još par visokih cipela, imam 'šumske' hlaće, imam i duge rukavice, pa kad Vi sve to obučete, tada ćete biti spremna za šumsku pustolovinu branja malina.''
Međutim Iga bijaše sad iznenađena što domačica ništa ne pita. Nije znatiželjna kakav je bio razgovor toga bračnoga para, jer je jučer njen razgovor više naviještao odlazak nego ostanak, pa kaže :'' Ništa ne pitate, zašto? Kako? ''
'' Ništa ne pitam . Vaša odluka mi potvrđuje da moja vlastita odluka, davna odluka je bila odluka života, koju nisam nikada požalila, te želim i Vama da nikada ne požalite današnju odluku. A što se tiče našeg jučerašnjeg razgovora, njega nije bilo, ako mora, neka ostane naša tajna, a odavanje tajne je grijeh'' , te približivši se gošći kratko je privuče na svoja prsa., ''a sada hajde pomognite mi servirati doručak, pa da krenemo ! Kažite suprugu da ne brine , ako nas medvjed ne pojede pripremiti ćemo posebnu večeru sa specijalitetom od malina.''
I krenuše. Put, pa stazica slabo ugažena ih je vodila mjestimice gustom hladovinom, a djelomično uz obilje sunca. Dan je bio baš pogodan za plandovanje, a one su imale k tomu važan cilj i svrhu. Cilj je bio jedna progalina na osunčanom pribrežju blizu ruba šume, pred koju godinu opožarčena, a obrasla, tek prizemnim biljem, grmljem, tek sa gdje kojim starim stablom, koje je govorilo da je ovdje bila šuma i da će ponono tu priroda zaodjenuti sama svoje prirodno ruho.. No danas je tu obilje malina,a naša je svrha puta da te slatke plodove što priroda nudi uberemo.
Put od lugarnice do ciljane progaline je možda nešto više od dva kilometra dug, no kad se ide prvi puta, čini se beskrajno dug, a Ica nenavikla na kretanje šumskim stazama, brzo umorivši noge po neravnom nogostupu se upravo pitala koliko je to daleko i tegobno doći do šumskih malina, te nije li bilo bolje u lugarnici čekati da ih gospa Vika sama nabere i donese.
Brzo napusti takovo razmišljanje, jer joj upravo sada na bliskom pribrežju Vika pokaže cilj njihovoga puta, na koji su upravo stigle.
Putem nisu mnogo razgovarale, jer idući jedna iza druge na zarasloj stazi, razgovor nije bio prikladan. Zato sada došavši na cilj najprije sjednu u hladu kod jednoga krošnjatoga stabla. Bila je to prilika za razgovor i upoznavanje dviju žena, no Igina voditeljica je bila šutljiva. Tu bi sada Igina prijateljica 'V-ija' pričala i pričala o svemu i svačemu, ali sve važno i povjerljivo 'što ću samo tebi reći'.
Vika pak brzo uoći da malina ima, ali da ih je mnogo nespretno polomljeno i po tlu zgnječeno, te reče na Igino zaprepaštenje : '' moramo biti oprezne, jer je ovdje, kako izgleda, jučer ili koji dan prije, bio posjetnik, koji je neracionalno birao što će uzeti.''
Iga zagleda malinište, ali ne razumjevši pogleda Viku, a ova nastavi bez zabune. ''medonja – moj Leso priča da negdje na drugom kraju šume postoji brlog, no to je daleko i ja ovdje ili blzu lugarnice nikada nisam vidjela medu. Čula sam da u sasvim dalekom dolcu postoji 'mrcinište' gdje se medonje opskrbljuju, te oni u ove krajeve ne zalaze. Medo međutim voli maline, pa nije isključeno da je otkrio ovdašnje malinište. Moguće je da je ovdje bio jelen., koji također nije pazio kuda gazi. Straha nema, ali oprez je na mjestu. Mala ,ali ipak iznenadna opasnost može biti od kakove zmije na suncu. Zato ne ćemo gurati ruke u neviđeno. Uplašena ste s razlogom, no ja Vam kažem oprez, a sve životinje, ako ih ne ugrozimo i silimo na obranu, bježe od čovjeka..
Ne plašite se. Idemo uzeti ono pošto smo došle.''
Posudice i košarice su se punile, kao i njihova usta, tim slatkim plodovima. Sjele su ., a Vika razmota smotuljak iz kojega iskrsnu dva komada kruha i jedna 'prga' sira što Vika podijeli popola. Iga nije ni znala koliko će joj taj zalogaj prijati. Jela je sa zadovoljstvom. Umjesto pića imale su sočne maline, pa je to bio skromni obrok, ali mnogo slađi nego sve konzumacije na poslu za vrijeme dnevnog prekida.

Domoljubac - Zvonimir Tomac - iz neobjavljene zbirke .

<	listopad, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters