Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 03.11.2013.

GODIŠNJI ODMOR (6)

Godišnji odmor (6)

Bez riječi, ali ostvarivalo se zbliženje dviju žena, spontano i nenametljivo, pa i nesvjesno povjerenje..
'' Vidite '' , reče Vika –'' ne želim se osvrtati na jučerašnji naš razgovor ipak ću reći, kako mi se činilo da Vas razumijem. Jučer sam bila u tenutku desetak i više godina mlađa, na raspuću kuda i kako. Radila sam, dobro zaposlena u jednoj kuhinji. Naravno zaljubljena. Njegovo zanimanje daleko od moga djelokruga. Na radnom mjestu vidjela sam mnogo,a naslušala se još mnogo više. Neznam pravo po čemu, osim po ljubavi, odlučila sam i napravila, preusmjerila moj životni put i nepožalila..
Ovdje je , ima sad tomu nekoliko godina boravio jedan profesor, došao je na 'foto-lov' : slikati šumske životinje u njihovom prirodnom prostoru.
Bilo je tada dosta kišnih dana, pa on dosađujući se u kući, bio je mnogo s nama. Pričalo se i razgovaralo o svemu, pa i o tomu kako i zašto sam ja ovdje u šumskoj 'pustoši', a mlada, bez društva vršnjaka, bez kina, zabava, plesova, ljubakanja i svega što nudi u obilju život u naselju.
Uopće neznam što sam mu rekla, objasnila ili se naljutila i uvrijedila na njegove provokacije, te on , a bio je učen, školovan jako pametan, kao usput da prisutne pouči , iskaže : - davno, davno u Starom Rimu , djevojka ,žena zavjetujući se svomu odabraniku izreče : UBI TU GAIUS , EGO GAIA ! …Ja sam neuka, neškolovana pa možda nisam dobro rekla no to je značilo : gdje si ti Gaj , ja ću biti Gaja, znači kako tebi tako i meni a ja shvatih i kazah : gdje Ti moj Leso, tu i ja Tvoja Vika , . . kako Tebi tako i meni . . i ,eto traje godinama, sretna sam, a mislim da mnogo pomaže što ovdje nemam nikakove 'najbolje' prijateljice da mi dopunjaju 'sretne dane' . . . .no sada je vrijeme da napunimo našu košaricu, jer po suncu vidim da je vrijeme povratka, te kao nevažno doda : Vi ste, prosuđujem, odabrali pravi put, ustrajte , NEMOJTE ZGAZITI SREĆU JOŠ PRIJE NEGO ŠTO VAS Z A G R L I .''
Bila je zadivljena. Ništa nije komentirala, no tu je ženu znatiželjno gledala, želeći proniknuti njenu narav i njeno životno iskustvon. Bila joj je sada bliža od svih njenih 'gradskih' ' Bo, Ma, Ju, i ostalih 'prijateljica' ..
Cijelim putem natrag u lugarnicu, kovala je plan preinake vlastitog promišljanja.
Bila je u nedoumici : je li njeno poimanje u skladu sa svojim pravim bićem, s njenim unutarnjim JA , ili je produkt vanjskih utjecaja, svih onih 'dobrih' poznavatelja ljudskog bića , srca i duše, koji znaju najbolja rješenja i daju savjete ''samo tebi, jer si mi draga' 'Nije znala kako treba poćeti i što promijeniti, tek je bila sigurna da će čim dođe u sobu, najprije zagrliti svoga Mela.
Doista se osjećala umorna od puta, dojmova i promišljanja, no Vika joj pobudi vitalnost rekaši : '' čim se presvućete, dođite mi pomoći da spremimo na vrijeme večeru '' Nije osjetila poziv kao teret, nego naprotiv bliskost, povjerenje osječaj korisnosti, koji joj bijaše podstrek za dobro raspoloženje u društu osoba do kojih joj je stalo…

<<<<<<<<<<<
Vika je bila spretna u kuhinji, znala je što hoće, pa je sve išlo brzo. Na jelovniku je bila obečana 'pašta sa malinama'.
Kad Iga uđe u kuhinju Vika je već stavljala 'široku paštu' u vrelu vodu pa kaže :''pašta se kuha, tamo su keksi zdrobite ih, ne sasvim smrviti, ja ću prebrati maline, pa ćemo ih smiješati sa zdrobljenim keksima i dodati čašicu ruma i par žlica šečera. Kuhanu paštu dijelom staviti u masnu, dublju tavicu , na nju smjesu malina, te pokriti sa ostatkom pašte. Sve pomastiti sa maslacem i staviti u zagrijanu pećnicu, a istovremeno tući u loncu na pari preljev od bijeloga vina – nas ima četiri pa neka bude tri jaja i tri decilitara vina, te šest žlica šećera i kesica vanilišećera- kojim ćemo preliti paštu i služiti vruće.''
Rečeno, pripremljeno, napravljeno, posluženo, pojedeno !
Komentar : Odlično. Drugi puta – više. Vaš specijalitet ćemo uvijek svugdje hvaliti !
Iga bijaše jednostavno zadovoljna, smirena, bez napasnih želja, želiti 'nešto' , a ne znati uopće što., te joj se učini da je počinak još jedino što želi.
Mel je bio također zadovoljan uspješnim svojim radom.
I prođe i taj dan neizvjesnog odmora.
Sutradan Iga osjeti u nogama posljedice jučerašnjeg dugog pješačenja, ta poslije doručka prilegne sa svojom knjigom, no počevši čitati misli joj odlutaju na jučerašnje doživljaje. Zaklopi knjigu, ustane, te bez neke određene namjere pođe vidjeti što domačica radi. Vika pak nije bila u kuhinji, nego ju vidje sagnutu u vrtiću, pa pođe tamo.
'' Željela sam vidjeti, mogu li biti komu od koristi '' reče.
'' Ovdje ste na odmoru, pa je to Vaša i naša korist….Ipak, ako tu ne shvatite opterečenjem možete mi u kuhinji pomoći pripremiti voćnu salatu, ili ovdje zalijati, evo, tamo posijano sjeme na onoj gredici. Nije bilo kiše pa je zemlja suha. Poslije prve kiše ići ću potražiti gljive –naše 'šumsko meso' pa će mi biti drago ako se pridružite. ''.
Zalijala je gredicu, te se obje upute u kuhinju.
Kad je konačno nešto radila – zalijala suhu gredicu, narezala voće za šalatu, ali nikada po tome što joj je to Vika odredila ili barem savjetovala. Ne ,Vika je Igi 'dopustila' da nešto uradi kao pripomoć inicirajući da se u Igi razvije vlastita inicijativa, što će joj pomoći da se oslobodi svoga umišljanja o beskorisnosti i promašenosti. Doista što je Iga razvila više vlastite inicijative za pomoć Viki, to je bila sve smirenija i zadovoljnija okolinom i samim svojim raspoloženjem.
Bila je zadovoljna, uopće ne znajući zašto. Pomisli na svoj ured i sjeti se da je u to doba morala popiti tabletu protiv glavobolje, a ovdje ju još nije zaboljela glava i dobro se osjeća. To mora odmah reči Melu. Nema više 'svojih' glavobolja, znači nije bila nikakova bolest u njoj, nego u okolini i njenom raspoloženju. Zadovoljna je što je to otkrila i bude vesela. .Najradije bi stalno Melu 'smetala' no suzdržala se očekujuće samo s nestrpljenjem poslijepodnevni šetnju. S Melom je ugodno na šetnji se zadirkivati, pa skoro pocrveni kao djevojčica, kad se sjeti kako ju je jučer u šumi prije kretanja kući, baš kod one debele bukve iznenada poljubio, a šuma bez svjedoka, na svakom mjestu u svako doba ' to', baš 'to' stimulira i omogućuje. I sada, eto, jedva čeka šetnju, a Mel je tako susretljiv i poželjan, bez riječi za ostvarenje njenih i neizrečenih želja. Osjeća i predmijeva da će odsada uvijek na okretištu šetnje, kod debele bukve, poljubac biti nepreskočivi r i t u a l , - domet dužine šetanja, ako ona možda ne poželi skraćenje čekanja. …
Ručak je gotov. Leso je navijestio da sutra ide pogledati srneće zimsko hranilište, pa ako je raspoložena, gospođa Iga, može mu se priključiti. Možda naiđu na srneću obitelj, koja tamo negdje prebiva.
Iga pogleda Mela, pa kad vidje mu na licu da bi joj to moglo biti interesantno, zamoli Lesa da ju povede. Šetnja poslijepodne u vedrom raspoloženju, naravno uz poljubac i oni prionu večeri,koja se danas sastojala od voćne šalate, kao glavnog kjela, a pečeno jaje i ovči sir po volji. I dan prođe.

Domoljubac - Zvonimir Tomac , iz neobjavljene zbirke .

<	studeni, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters