Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

ponedjeljak, 18.11.2013.

GODIŠNJI ODMOR (7)

Sutradan, nakon doručka pođe s Lesom. Dok je jučer s Vikom put vodio blagom uzbrdicom, danas s lugarom krene blagom nizbrdicom. Staza je bila nešto prohodanija, ugazili su ju radnici koji njome svakodnevno gaze na svoje radilište. Danas je usput mogla vidjeti rušenje stabala, jer je puteljak vodio upravo kroz radilište. Sječa, usmjeravanje pada stabla, oprez bilo je za nju nešto novo, pa je znatiželjno gledala i zapitkivala. Leso je nešto radnicima govorio što ona nije razumjela,a čiilo se da to nije bilo radnicima po volji, no moraju, to znaju, postupiti kako im lugar određuje.
Još dobar komad puta šumom. Više se ne čuje nikakova buka od sječine i radnika, te njihovih pila i sjekira . Ulazili su skoro u ravnu udolinu. Još od rastanka s radnicima Leso nije ništa govorio, pa ni Iga.
Leso je očito veoma pažljivo i bez šuma i lomljenja suharaka pod nogama gazio, što je Iga imitirala uz klimanje glavom njenog voditelja, koji predloži više mimikom, nego riječima da sjednu na bližnje izvaljeno staro, suho, trulo,stablo.
Sjedili su tako mirni, činilo se dugo, kao i sami dio toga suhoga stabla, kad ju sporom kretnjom lugar upozori na pomicanje grančice jednoga grma dosta daleko od njih. Zagledala se pažljivo, neuočivši ništa., niti znajući što bi trebala zapaziti. Sve grančice u njenom vidokrugu su bile nepokretne, stabla dosta gusta, a još dalje šumska tama.
Leso vidjevši njeno nesnalaženje prošapće : '' tamo su . . . . ostanimo mirni '' .. Ukipili su se, posve mirni, kao spavajuće ili zaboravljene skulpture na truleži izvaljenoga debla, no pogleda pažljivo uprtoga u prostor daljega grma i vidljivu čistinicu okruženu visokim stablima.
Jesu li tako dulje čekali, nije znano, možda još od prapočetka, no tada Iga primijeti mali treptaj na grmu i odmah potom glavu s duljim ušima u pokretu kao pokretnim antenama, pa vrat i konačno cijelu srnu u sporom koračanju čistinicom među deblima stabala, a uz njene noge , da, da, bilo je to srnino lane, netaško na tankim nožicama. Nisu još prošli čistinu, a drugi mali nestaško bude usred vidokruga , a malo za njim još veći mladunac i još jedan veći . .
Bila je uzbuđena, presenečena, samo što nije zavriskala, nego je kao bez daha ,pokrivši rukom otvorena usta , nečujno dahnula : '' vidim ih, . . . ja ih doista vidim …''
Prolazili su mirno, dostajanstveno mali nespretno među stablima - sad me vidiš, sad me ne vidiš - , dok se ne izgube iz promatračevog vidokruga, a Leso joj objasni ni sam ne primjećujući da je u njenom uzbuđenju stavio ruku na njenu nadlakticu blago ju stisnuvši , valjda da je umiri ,te ga Iga još uvijek u zanosu pogleda, a on kaže : '' to je ovdašnja srneća obitelj. Srna sa dva laneta, a u njenom društvu je lanjski mladunac i i starija srna jalovica…Da smo imali aparat, odavde smo ih mogli slikati, jer veće približenje teško bi bilo ostvariti. Nismo ih uplašili i to je dobro inače bi ovo mjesto počeli izbjegavati…- Idemo sada onamo lijevo, odakle su srne došle, nedaleko je za njih zimsko hranilište pa moram vidjeti u kakovom je stanju. ''
Išli su sada šumom bez staze. Leso naprvo a Iga iza njega.Nedaleko mjesta ghdje su sjedili Iga zapazi maleni drveni krović nad jaslicama na dva stupa.Osim jedne letvice-potporja hranilište bijaše u dobrom stanju a Leso samo prokomentira : ''to ću ovih dana sam lako popravii . . .'' i krenuše kući. Iga bi rado pričala, pitala, komentirala , no kako je išla iza Lesa, a ovaj poznavajući šumu nije se držao staza nego kraticama sjekao razdaljine, razgovor nije bio prikladan. A da li ona treba biti makar samo malecko razočarana što je sama u šumi s tim muškarcem, koji joj ne prosipa nikakove galantnosti ni komplimente, sjetivši se 'dobre' prijateljice i pričanja o normalnim napasnicima,uspješnim i neuspješnima po svim plažama i ljetovalištima, gdje bi bila zapažena hinjenim uzdasima, banalnim i otrcanim izjavama, komplimentima bez sadržine, to samo prezrivo naškubi usne i shvati duboku vrijednost bračnog odnosa Lesa i Vike.
Slijediti Lesa po neravnoj šumi bilo je za Icu naporno, te Les uspori, pa stigoše u lugarnicu znatno kasnije od vremena za ručak. Bila je više zamorena nego što je osjećala glad, ali kad Vica stavi pred nju ručak, jela je s tekom,žureći te još skoro s punim ustima počne Melu nabrajati današnje utiske, bez reda kako su joj navirale slike danas registriranih iznenađenja.
Poslije toga kasnoga ručka, koji joj bijaše i rana večera, prilegne, zaspi i dobro spavavši sve do jutra, kad probudivši se, padne joj pogled na kalendar i odjednom shvati da ima na raspolaganju s današnjim, još svega pet dana do početka prebilježene druge polovice odmora,a to znači da mogu ovdje ostati još najviše tri dana, a postalo je tako lijepo i zanimljivo.
Kombinacije su se redale, no poslije doručka sjedne uz Mela, te bez uvoda i maženja mu reće očekujući njegovo negodovanje :
''Mel, molim Te idi sutra sam u grad …-''
'' Bože, Ica mi smo za tri dana kodkuće, pa ako što trebaš zar ne može pričekati? No što trebaš ?''
'' Mel, oprosti, ništa mi ne trebaš donesti Mel, oprosti , ali potrebno je da sutra ideš..slušaj . . . Javi se turističkoj agenciji , o t k a ž i našu predbilježbu. Plati im obeštećenje i vrati mi se što prije ..!''
Gledao ju je. Iznenađenje je bilo preveliko, a da bi uopće shvatio što mu supruga želi. Mislio je da ju dovoljno pozna, ali sad ga je izrečenim smela,zaprepastila. Nije znao što se dogodilo možda jučer ili prošlih dana ili je nešto neodgodivo propustila ili saznala, no ovo je bilo apsolutno suprotno svakom očekivanju, a ako je brzopleta odluka ne će se moći više opozvati. No nekakav sićušni crvić u njegovom poimanju situacije se počne vrpoljiti - što ako ona stvarno odustaje od nekakovog glamuroznog odmora kakovog ostvaruju njene prijateljice, a za njega je muka na koju on pristaje samo zato, jer želi ostvariti ono što mu supruga hoće, pa mu se javi poriv da ju zagrli, zagrli i svu izljubi, no nije se htio zalijetati dok se Ica nekakovim obrazloženjem ne izjasni, pa upita '' da lijepi, vruči, zanimljivi, željeni boravak ( naglasio je naročito epitete ) na plaži u društvu ljepotana i ljepotica o t k a ž e m ?'' :
<<<<<<<<<<<
'' Otkaži…!''
'' Samo tako : o t k a ž i ?''
''Da ! Razmišljam o ovdašnjem boravku. Upravo sam počela učiti 'sretan život'. Prošla sam prvi semestar. Želim započeto nastaviti. Pružena mi je prilika, ne želim ju propustiti. Ovdje mi je lijepo i životno poučno Tu je za mene mnogo., mnogo toga na dohvat ruke što mi je bilo nepoznato. Saznajem ono što mi je u blaziranom gradskom čoporu izmicalo. Tražila sam, stalno tražila neznajući što, pa niti kako izgleda niti iz vana nit i iz nutrine.
Naslućujem da će mi se svrhovitost i smisao realnosti barem malko približiti, a u tome, dragi moj Mel i dubina moje ljubavi prema Tebi. Učini kako sam Ti rekla, te zamoli prijatelja inžinjera da nam odobri još dva tjedna ovdašnjeg boravka .''
Nije se više suzdržavao. Prišao je supruzi, podigao joj glavu i zagledao se u njene oči.. Pročitao samo mirnu toplinu i odanost, te najprije nježno, mladenački dotakne njene napučene usne, a kad se ove malčice željno otvore, ljubio ih je strasno, muževno, žestoko, ljubeći usput vlastitu životnu radost, ugodu i zadovoljstvo, a što su mu njene usne obilno uzvraćale.
U zagrljaju bijahu oboje sretni kao mladi 'zaljubljeni par' ..
Sutradan nestrpljivo je čekala Melov povrtak iz grada, a Mel vrativši se odmah je zagrli i reče: '' prošlo je bolje nego što sam se nadao. Prethodno sam svratio u moj ured. Tu je bio moj kolega koji je zakasnio svojevremeno se predbilježiti u turističkoj agenciji za godišnji odmor, te je bio veoma zadovoljan i zahvalan, kad je shvatio da može koristiti našu predbilježbu. Otišli smo zajedno u agenciju, bez problema zamijenili imena korisnika i sve je prošlo još time da me je počastio ručkom, gdje smo nazdravili Tebi i njegovoj prijateljici, pa evo sada imamo u ovdašnjoj šumskoj idiličnoj osami –ne pustoši- još dva tjedna samo za nas.
Prijatelj inžinjer je također susretljivo produžio nam boravak, zadovoljan što smo mi toliko zadovoljni da produžujemo boravak. ''
Slušala je bez riječi, tek malo zakrenuvši glavu napućenih, gladnih usana u očekivanju .

Nastavak slijedi

Domoljubac - Zvonimir Tomac - Iz zirke Zvjezdice na gledaju

<	studeni, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters