. .
Badnjak mi je samom u sutonu predvečerja najpovoljnije vrijeme za nebulozno sanjarenje. Sanjarenje bez glasnog izričaja, a upravo u muku mi je sve bistro i odgovarajuće obznanjivo. Prastare, pučke božićne popijevke nude mi vremeplovom putovanje u nestvarnu milinu bezbrižne mladosti, i u žal za neostvarenjem onoga što je prigodno fluid božićne radosti obilno nudio, ali čovjekov ego-materijalizam je vulgarizirao i propustio ...No odnosno raspoloženje i sjećanje nisu nikad izgubljeni, t e upravo danas, na badnjačko povečerje nahrupljuju iz dubine intime u stvarnost sutona i samoće : uz plamsaje zapaljene svječice, umjesto žarećeg 'badnjaka' na ognjištu i poveće zelene grane uz prozor, koja srebrenim nitima svjetluca, te tajanstveno priziva živost u toplinu obiteljskog doma, u okruženje bliskih po prostrtom obilju božićne slamice.
Tako sanjarenje postaje stvarnost zgušnjujući vrijeme, sve vrijeme postojanja u 's a d a' , kad žal i zadovoljstvo, žudnja i nemar, želim i ne ću postaju jedno isto srodno životno putovanje. Kad mlađahna nestrpljivost i recentno iskustvo su istodobna moja usamljena stvarnost.
Pa VI , dobronajerni i dobronamjerne p o k u š a j t e čuti moju šutnju i pročitati nenapisano, jer nemam prikladnih , a niti ikakovih riječi, da obznanim ONO za što nisu niti oblikovane riječi, a ONO postoji, te su pjesnici odlučili da je u srcu . . . A gdje drugdje ? Kad je srce taj uočeni i pojmljivi vidljivi simbol života.
A što bih ja to htio definirati, imenovati, saopćiti ?
Najbliža, možda, je riječ 'e r o t i k a' . Pa vjerojatno je to doista neke vrste erotski poriv, što bi se moglo tumačiti raznospolnošću vinovnika. Međutim kad govorimo o spolu, tada je to materijaliziran pojam, a upravo to bi bila iskrivljena, vulgarizirana slika nečega što nije materijalno....
Ako ostajem kod riječi erotika, onda je to nematerijalna, fizički neostvariva sklonost čovjekovog nematerijalnog dijela, to jest spontana p o t r e b a duševne bliskosti što bi se moglo eventualno pokrivati općom rječju emocija. A emocija je, hm, neopipljiva stvarnost, a duševna i glad i obilje. Glad susreta bliskih u jatu ili gomili tuđina, a obilje želja darivanja samozatajnog , sučutnog poimanja u okruženju zloće, darujući malo saučešća i potičući radost i vedrinu nade. Nade beznadnima , jer ni jad ni zloća nisu trajno dominante, pa nada postaje spasonosni dar, a emocije dragosti i radosti su čovjeku potreban i neophodan eliksir života.
Pa, e m o c i j e moje, ne odričem se vas. Vi ste mi sadržaj ugode, jedine ugode koju imam. Imam u sanjarenju što nije bilo , a moglo je ? biti..., a emotivno sjećanje omogučuje mi, da baš sada 'vidim' v a s , i pojedince i zajedno, na našim susretima , DRAGE I DRAGI mi, te iako ne želim da se u ovom izljevu prepoznate, slutim i srce mi govori da otkrivate baš svoje prisutstvo i učešće u mojim emocijama. To me zbunjuje i čini neodlučnim za nastavak sanjarenja (jer što ćete pomisliti, kad je uobičajno da čovjek svoju intimu sakriva ?!)
No ipak , evo pišem i otkrivam se.
Pa, MLADO LJETO neka bude svima VESELO i SRETNO !
Domoljubac - Zvonimir Tomac - u božićnom raspoloženju 2013.g.
Post je objavljen 30.12.2013. u 15:03 sati.