Sutradan Leso ode u sječinu na 'primanje' od radnika gotovih proizvoda. Mel će skupiti sve što su donesli . A Iga osjeti potrebu da sama prođe istim puteljkom kroz šumu, s kojega se prvih dana brzo vratila , ne znajući zašto.
Sada je bila drugačijeg raspoloženja i doživljavanja šume, pa zašavši među stabla, gledajući visoke krošnje lelujajuće se na povjetarcu obuzme ju posebni ugođaj, kao nikada,nigdje prije. Osjeti oko sebe životno zajedništvo ptica, kukaca, bilja, životinja, stabala, te spontano raširi ruke kao ptica krila prije zaleta i visoko podigne bradu polagano se počevši okretati, a otvorenim ustima upijajući taj osebujni m i r i s ž i v o t a . . u zagrljaju svemira.
Zaljuljana okretanjem sjedne na podeblji 'jastuk' mahovine , pa ugledavši između krošanja bukava. i jela plavetnilo neba , kao da joj doleti u 'privid' plaža i lice prijateljice L…s ljubopitnim očima prijateljice M…i upravo čuje njihov naskorašnji nestrpljiv razgovor :
'' ..znaš , tamošnji trener, ..ah taj, pa potom visoki učitelj , a i sobar je bio, hm bio …- a sve kratko, prekratko .. - A Ti nisi nigdje bila ?! Šteta za Tebe ..Bilo je bilo ,hm, sve ,a opet nemam riječi , prazno i malo ništa ! …''
Međutim ja ? Imam li ja što ispričati ? – Premnogo, premnogo. . …Ne ću ništa nikomu govoriti. Kad bih i htjela ne bi bila ni knjiga riječi dovoljna, ili možda samo jedna jedina, nepoznata mi i neizreciva. Zašto riječima banalizirati sebe, moju intimu ''TO, baš TO'' suštinsko i najvrijednije bacati - margaritas ante porcos- halapljivom glasnogovorniku ..
NE Mel, ne ću. Mel,Ti i ja JA I TI , tu smo jedna jedincata puna kristalna čaša NAŠE punine postojanja i smisla življenja. Života tek ovdje spoznatoga bez ikakove potrebe obznanjivanja da sam bila pošla kao 'nesvjesno nezrela čekalica, a sada sam prava Tvoja žena. Tvoja Mel, Tvoja, jer osjećam u sebi Tebe , kao mojega od Stvoritelja darovanoga, samo mojega. I to smo MI. JA i TI. Mi jedan jedinstveni PAR…. Ne ne ću nikomu pričati . . . Harmonično bogatstvo nirvane ovoga šumskoga ambijenta je zaslužno što spoznajem pravu bit postojanja, našega postojanja. . . ..
Bio je to čas k a t a r z e preobrazbe, proćišćenja od nagomilanoga smrada grada i puzećeg neprekinutog niza ispušnih plinova limenih ljubimaca u b e t o n i r a n o m, a s f a l t n o m z a t v o r u . . Bijaše ovdje sama u svemiru, tu u najbogatijem društvu i sama najmanji dijelić svemirske p u n i n e, te se osjeti ispunjena radošću . . .
Vika za večeru pripremi slatki specijalitet 'paštu s malinama'. Večera za rastanak, kojoj se pridruži kuharica Bet i harmonikaš sa harmonikom, te u sumraku odjekivahu iz lugarnice nostalgične melodije i pjesme rastanka, što u učesnicima pobudi sjetu, ne samo radi odlaska g. Mela i gđe Ige, nego i svih rastanaka međusobno dragih..
Drugi dan nešto prije podne dođe po goste inženjer 'vrhovni' domaćin,koji ih je i dovezao. Oproštaj s domačinima Lesom i Vikom bijaše srdačan, ,žene se poljube,a svi obečaju da će se ponovno sresti najkasnije druge godine.
Putovanje, uz svesrdno zahvaljivanje inžinjeru za nezaboravnu ugodu što im je pružila šuma, šumski mir i prirodni spokoj, baš sve ono što što čovjeku grada nužno treba, a inženjer im prijateljski obznani da su oni uvijek dobrodošli gosti, jer su to tako i njihovi domačini u lugarnici Leso i Vika rekli.
I evo, opet su u svome stanu
Sljedeći dan otiđoše k baki po Curija. Htio je povesti i Pukija, da će ovaj biti dobar i spavati s njim u sobi. Jedva su mu objasnili da Puki mora ostati da čuva baku, te ga Curi sa suzama ostavi …
Od ponedjeljka svi na redovitom radnom mjestu,kojega su,činilo se tako davno prekinuli. Prošlost se činila tako davna, jer nakon ovoga godišnjega odmora nisu više bili oni isti kao prije. Posebno Iga koja je obukavši 'uredsku' haljinu ustanovila da joj je prevelika.. Skopčana suknja joj je spuznula niza struk. Suknja je bila najmanje za dva broja preširoka. Stane na vagu, a ova ne pokaže 'njene' brojke, pa Iga klikne od oduševljenja.. Na odmoru joj se struk suzio bez ikakovog njenog neprijatnog napora ili gladovanja. Jela je s tekom, a dnevne šetnje su bile lagodnije nego trčkaranje u kuhinji i uredu ..
Htjede se pokazati Melu, ali je on već otišao, pa pomisli kako će ga večeras prije spavanja iznenaditi. Sad je bila naročito zadovoljna svojim stasom ,a što je pripisivala kao posljedicu ovogodišnjeg odmora, a 'svoje' uporno neriješive glavobolje je zaboravila. ..
<<<<<<<<<<<<
+ nakon dvadesetak godina +
<<<<<<<<<<<<<
U Melovoj obitelji sada je trajni 'odmor' . Mel i Ica su skoro istodobno umirovljeni
Godine su jurile svaka noseći svakodnevicu, za njih više ili manje dobru,a ponekad i manje dobru., a svaka dio i to znatni dio njihovog života i životnoga elana.
Mel se smješkao na svoje promišljanje o radnji kojoj je posvetio toliko vremena i energije, nije bila zapažena, od rijetkih pročitana. Bilo mu je nakon prvotnog razočaranja bezna-čajno, al njemu drago da o jednom stručnom problemu ima dokumentirano mišljenje. Radnju je objavio stručni list, pa sad budućnosti i povijesti na volju : komentar ili ne !
Curi je rastao, odrastao, diplomirao , dobio zaposlenje u daljem mjestu. Sestra, bila sestrica Caca, rasla a ostala Caca. I ona je pred diplomiranjem.
Iga uz aktivnu pomoć supruga i kčerke je skrbna domaćica toga maloga kućanstva.
U aktivnim godinama odlazili su na godišnje odmore najćešće baki, a otkada bake nema, a Curi, te potom i Caca odlažahu sami u društvo vršnjaka, Mel i Iga ostajahu sami zadovoljni u miru svojega doma.
Jedne nedjelje odlučiše roditelji djeci pokazati šumu i naravno lugarnicu. O šumi su roditelji češće govorili ,pa su djeca,već odrasla, bila znatiželjna.
Približavajući se lugarnici Iga kroz 'neku sumaglicu' vidje na vratima Lesa u zelenoj uniformi i nasmiješenu Viku u tamnim hlaćama sa svjetlom pregačom od prsa do koljena, kako ih srdačno dočekuju. Međutim približivši se, razbistri joj se pogled, kad viziju sjećanja, a možda i slabašnu nadu iz 'svevremena', stvarnost raspline, budući da život neprestano nudi nova iskustva.. --. Vrata su zatvorena. Nikoga u vidokrugu nema, te ona posta turobno ozbiljna. Iza kuće su jedva raspoznatljivi tragovi vrtne ograde. Nema mrkve ni salate ni povrća, te samo dijelom izrovatine, vjerojatno djelo divljih svinja.
Lugarnica nije stalno nastanjena. Mladi lugar stanuje u selu, te samo svraća povremeno radnicima, koji također dolaze dnevnim prijevozom, kad su radovi u tijeku, a u lugarnici je spremište alata. Promjena je očita, a Iga da li iznenađena ili razočarana ili tužna..? --Šuma stoičkom ravnodušnošću trpi ili prima svaku situaciju, povremeno ju zatrpavajući obiljem lišća. Lišća koje samo vjetar mjestimično zgrće , a mjestimično raspršuje, te se na zbrisištu ukazuje bojažljivo sjećanje. Sjećanje za one koji ga u sebi imaju ---a sve je upravo ' tako ' kako je to stari mudrac utvrdio :: '' tako je to, baš samo tako - kad nije
d r u g a č i j e !'' - moguće bi bilo mnogo inačica, ali sada je baš 'tako' u skladu s nametnutim uvjetima . N o v o v r i j e m e , d r u g a č i j e b r e m e !
''SUDBINSKI'' )
Šuma U dolcu bajta ugljenarova. --- topla, živa, djecom kričava. bijaše bila
Još kleči, nijema, pusta - Napuštena .
Suze cure kroz okvire okana Bez stakala . .
Tugu njenu tihu, u sumraku
Tek krijesnica obasjava . ..
Sad šumom vlada hlad . . .
Nema bajte,. Nena krijesi
U dolcu spokoj sklad . . .
I mjesec se ne čudi.
On se krišom smiješi.
Jer već odavna-davno,
onako i tako to bi
Uglavljeno s u d b i n s k i
_ Nastavak slijedi -
Domoljubac - Zvonimir Tomac , iz zbirke 'ZVJEZDICE NAS GLEDAJU '.
Post je objavljen 08.12.2013. u 15:15 sati.