Upravo je doskakutala ponoć. Odšuljao se Badnjak u zvjezdanu noć, a evo nam željno očekivan Božić, profaniran bukom i petardama.
Djetešce malecno, nevinašce se rodilo. Nasmiješeno, bezazleno niti ne sluteći gorčinu okoliša, niti zebnju smrknutih moćnika koje je tek nejasna slutnja uznemirila, a uznemirivala ih je vlastita savjest, odavno šutirana u nepostojanje, ali ne i umrtvljena, jer savjest nikada ne može biti mrtva, budući je ona upravo besmrtni dio života, življenja kao takovoga.
Novorođenče se smiješi vjetru koji je iznenađen stao i smirio svoje neobuzdano nestaštvo, snijegu kojemu je cijeli Badnjak jedva dostajao da sve postojeće nepodobštine i prljavštinu prekrije., te djevičanskom bjelinom obznani svima jednako dobrodošlicu u postojeće okruženje zemaljakih radosti, sada, upravo sada svima jednako dostupnih
Zvonjava iz crkvice na brijgu izmiješana sa smiješkom ljubopitnih zvjezdica navješćuje milinu časa zajedništva svih zemaljskih i svemirskih datosti, kad sav materijalni neživi i živi biljni i životinjski svijet i čovjek u okviru svojih moći i želja, zajednički grle svoje postojanje ne skrivajući lojalnost sa druželjubljem, kao poklon bližnjemu, đok još egoistična svojina ne bijaše stasala. Kad se malena rumena jagodica, božja ovčica , slatka kruškica i sve vrste datosti korisne za čovjekov razvoj i opstanak , snužde žalosne što ih nije ničije oko ugledalo, ničija ruka ubrala i ničija usta okusila, a one su tu čekajuće stasale ,veseleći se svrhovitom susretu. U nepostojanju egoizma niti ja 'ne želim biti ni ostati samonja, nego tu sam evo da budem 'tvoja', sada baš tvoja ugoda'.
Upravo u tomu je vrhunski smisao svih datosti, svih postojanja i stremljenja međusobnom prožimanju, sjedinjenju, jednoti.
Koliko je, po 'meni' sudeći iskrivljeno čovjekovo (iz egoizma izraslo) umišljanje o beskrupuloznom kanibalizmu, kad ugleda 'bogomoljku' u proždiranju svoga odabranoga partnera – oca njene buduće djece – a ne može niti pojmiti koliko je njegovo zadovoljstvo u predanju sebe 'Njoj' za slast i omogučavanje razvoja i njegovoga potomstva, jer njegov su život i postojanje bili smisleni baš radi toga trenutka s v r h o v i t o g nestajanja u času slasti.
To čini neumna živuća jedinka, a ponekad i uman i razuman čovjek ( rijedki pojedinac) kad riskirajući vlastiti život srlja izlažući sebe za dobro drugoga.
A danas, upravo je novi početak rođenja a l t r u i z m a , koji je na samom prapočetku postanka ucijepljen kao popudbina (afinitet) svima elementima i bićima, a razvojem umovanja i slobodne volje iskrivljen, zaboravljen, pa preoblikovan u beskrupuloznu sebičnost, kratkotrajnog materijalnog 'uživanja', kratkog-jadnog-života.
A predbožićna noć je upravo pravo vrijeme za spoznaju i ispravljanja zabluda djelovanja čovjeka-umnjaka.
Veličanstveni zvuci navještaja sveopće ljubavi, upravo bruje svemirom . Potresaju oblake, zbližuju zvijezde, ulaze u snove zaspalih, te su sretni oni čije 'slušalice i antene' im mogu omogučiti ulaženje ponuđene radosti altruizma u otvorena srca, te oblikovati sreću življenja bez Ego-nadimanja, a svesrdno razvijati TU, TUO, TUA . . . .
Pa Vama, koji ste spremni za preobražaj : Sretno Vam bilo, Sretan Božić – ROĐENDAN PREOBRAZBE . . . Živjeli !!
'DOMOLJUBAC' - Zvonimir Tomac, na Badnju noć 2013.
Post je objavljen 26.12.2013. u 11:55 sati.