Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 15.12.2013.

GODIŠNJI ODMOR (11)

Kad bi Iga spremajući otvorila ormar, te tu uočila uvijek čuvanu nakadašnju 'očaravajuću' toaletu, koja kao da je samo čekala, čekala da bude primijećena. Iga bi se nostalgično nasmiješila, a haljinu i dalje čuvala, ne znajući zašto…
A Caca se upravo sprema za pripremanu zabavu u krugu članova društva, njenog hobi društva., a upravo je diplomantica, te će joj zabava biti nastup u društvo intelektualaca. Zna da će se tamo pokazati svaki u svojemu najboljemu izdanju, dame u toaletama, a poželjni su i maskirani učesnici, po čemu će biti zabava na najvišem nivou posebno zanimiva i intrigantna.
Caca je razmišljala o liku športašice, športski odjevene sa odnosnim rekvizitima, što će biti pojava bez konkurencije. Ipak jednoga poslijepodneva tražeći prikladni šal po ormarima zagleda se u po strani viseću odjeću. Nešto je potakne da ju izvadi i prisloni pred sebe. Znala je da je to haljina njene majke, koju nije nikada vidjela u funkciji. Nikada obućenu na mami. Ne znajući zašto ipak obuće haljinu
Caca je bila mladenačkog stasa, slična svojoj majci u ranijoj dobi, te haljuna uz neznatna suženja i i male preinake leži na njoj kako treba. Vrtjela se neko vrijeme pred ogledalom, a tada ode u sobu majke, koja bijaše u fotelju uz prozor s knjigom na koljenima. Ušavši iskorači koketno par koraka, stane nedaleko majke, gledajućiu nju s očekivanjem majčine reakcije.
Majka iznenađena, ljubopitno ju pogleda ali kao samorazumljivo kaže :'' gdje si to našla ? Hm, stoji Ti dobro. Izgleda da si ju dorasla. Okreni se ''.
Caca se manekenski zavrti i iskorači.
'' malo samo stisnuti oko struka i malo podići naramenice '' promrmlja mama
'' našla sam je otraga u ormaru, sigurno znaš gdje.. Obukla sam ju bez veze i namjere.. Međutim, Ti znaš da sam govorila o našoj društvenoj zabavi i da bi ja tamo išla kao 'športašica', ne očekujući da će itko doći u športskoj odječi, međutim sada vidjevši ovu toaletu, kolebam se…''.
Majka ju mirno gleda, prosuđuje uz vlastite neizrečene misli, vjerojatno vidjevši sebe samu pred 'toliko' godina –zar već toliko ?- pred zrcalom u toj istoj haljini..
'' mama, a kako to da Te nisam nikada vidjela u toj haljini-toaleti ?''
Majka se i sama zamisli zašto, a tada kaže : '' bilo je nekoliko prilika no nepredviđeno uvijek nešto iskrsne, te haljina osta u ormaru i zaboravljena i nezaboravljena '' --sjeti se kako ju je nedavno gledala, razgledavala i sama razmišljala što je bilo u toj haljini toliko privlačno i važno da ju nije još davno odstranila. Nešto neprotumačivo je bilo što ju je u obrnutom smislu navodilo na predmijevanje, da ju ta haljina podsjeća na njen proživljaj baš zato što je bila pripremljena za jedan očekivani događaj, ali nije bila iskorištena, te je postala 'neprisutni s v j e d o k' drugačijeg događanja, koje je promijenilo njen životni nazor, kad je počela dožiljavati p u n i n u života . . . , a haljina je ostala potsjetnik u ormaru kojemu se ona obraćala češće sa smiješkom, ali i u dilemi uz suze, možda sretne suze radosnice, što sve njena Caca, a niti nitko drugi nisu znali ni slutili…
''Uz ovu toaletu nikako ne ide raspuštena kosa. Moraš kosu skupiti, pritegnuti, ukosnicom podignuti, a čelo osloboditi. Pokušaj ! ''
''Tako, sada si dama, ne svakidašnja. Uz još usku 'damsku' masku, uokvirivši samo oči, pa evo, prikladne, neviđene, unikatne toalete za Tvoju zabavu : = dama iz jednog drugog 'budućeg-prošlog ' vremena = ''
Gledala je svoju mezimicu : vidjevši željeno dijete s lakomim ustašcima na prsima, pa djevojčicu u školi i sada zrelu djevojku.
Promišljavala je šuteći sve te faze svoga i Cacinoga života, umećući normalno u okvir svega životnoga zbivanja sliku Mela, n j e n o g Mela kao pouzdanog, a opet njenim i neizrečenim željama prilagodljivoga stupa i o s l o n c a.
''Mama, koliko dugo je ta haljina u ormaru ? Koloko dugo ju čuvaš neupotrebljenu? Koliko je ona zapravo stara ' ''
Činilo se da Iga razmišlja o starosti haljine, no njoj dolepršaše slike davnašnjeg traženja prikladne toalete za očekivani, predbilježeni mondeni godišnji odmor, tada sebe i Mela kao mlađeg para . Vidje dovršenje traženja, i razočaranje radi odgode prikaza, od samo petnaest dana, u mondenom društvu , te privremene pohrane gotove toalete u ormar, da bude ubrzo izvađena. A tada se dogodi baš zbog njenog promijenjenog raspoloženja da odgoda se produžila , evo. do danas
A danas, baš sada sobom zastruji š u m a - šumska idilična ''pustoš''…Pustoš sadržajna nestvarne sveobuhvatne svemirske punine, skladne 'nirvane' fizičke i duševne ugode u zajedništvu obiteljskog postojanja. S lakoćom pokreta , poleta i leta u društvo 'šumskih vila', osluškujući iz daljine šum, žamor i pljekanje veselog , razigranog lišća u harmoničnom zuju lakokrilih skromnih letača i lahoru povjetarca., kad se ruke spontano šire uz visoko uzdignutu glavu da zagrle zajedništvo postojanja . Postojanje dvoje sretnika u sretnoj okolini, te upravo obgrljenih zadovoljstvom svojega smisla postojanja.

Iga gleda toplo srdačno svoju kčerku, dragosno, povjerljivo i sretno uzbuđena, kao majka što svojo j odrasloj kčerki otkriva roditeljsku tajnu istinu , te reče : : '' dušo moja , ova je haljina točno devet mjeseci starija od Tebe …!'', a licem joj se pospe trunak rumenila, pa skrene pogled na knjigu koju je držala na koljenima..
Kčerka ju sad iznenađena promotri, ne shvativši odmah suštinsko značenje izrečenoga, no brzo, sasvim zbunjena i sama kao osunčana purpurna ruža rumena, priđe svojoj majci , skutri joj se u krilu, te kao plaha mezimica priljubi svoje lice, milujući nježno mamine obraze. A majku preplavi toplina, milina, kao osjećajući se sva obgrljena Melovim snažnim rukama u sobi lugarnice. Zatvori nesvjesno oči, a u sebi nečujno prošapće : '' Bila sam tada sva Tvoja Mel, i ostala uvijek Tvoja , a u mom srcu uvijek samo Ti i naša djeca.
Bijaše upravo nastupio,sada tu, čas obostrane radosti, ostvarene punine života ,sretnih ljudskih bića, kada i izblijedjelom stvarnosti zavlada sveprožimajuća ljubav.
Kčerka, osjetivši se odjednom 'velika i mala' zagleda se u majčine oči, pa uočivši samo toplinu, prisloni usne na blage bore dragog majčinoga lica …a majka - njena duša – u milini dodira, toga prisnog kčerkičinog lišca, zatvorenim očima, bude ponesena u 'puninu sreće' nematerijalne ljubavi . . .
ooooo
Eto kčerka i haljina probudiše danas sjećanje na davno proveden, ne u mondenom ljetovalištu nego u miru i 'pustoši' šumske idile, neplanirani prav i m e d e n i mjesec sretnoga bračnoga para, odnosno jedan njihov g o d i š n j i o d m o r !!.
Š U M A
Srpanjsko sunce u hlad tjera sve živo
i stazu što poljem vrluda
među drveće ,pod krošnje stabala,
u okrilje hrastova tih zelenih divova
Topla mahovina zove, žuti šušanj mami
glavu uz panj nasloni, miruj, oči zatvori
orkestar lišća i komaraca zuj
simfoniju tišine ,spokoja čuj
U trajnom suglasju združeno žive tu:
vjeverica, roglač, puh
paprat, stabla grm
kreja i šumski duh
u skladnom zajedništvu
Namjerniče, ne lupetaj ,ne remeti sklad
ovdje je nirvana , raj
ovo je blagi šumski hlad

Domoljubac - Zvonimir Tomac , iz zbirke : 'ZVJEZDICE NAS GLEDAJU'

15.12.2013. u 15:06 • 0 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga


Promišljanja o postojećoj stvarnosti

Kontakti


Cijenit ću svaku kritiku i sugestju.
Adresu dobivate klikom na sličicu
.


Email me

Domoljubac - Zvonimir Tomac


Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta


free counters
Free counters

free counters
Free counters