Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

srijeda, 28.12.2011.

OTVORENIM SRCIMA

Imam je, tu je, niotkuda je nadošla, t o p l i n a, netjelesna, nematerijalna, a ipak tako topla mi d r a g o s t, osamljenoj duši.
Snatrenje zatvorenim očima bez viđenja, osjećanje nestvarnosti... Božićna je klima, neopisiva ugoda, ozvučena svećanom dragošču mojega djetinjstva i pjesmicama nepjevanim pojedinačno, ali brujanjem valova koji me okružuju pa i sada tu , mene samoga u sobi uz skromnu vatricu, pucketavih iskrica kao iznenadnih, navještaja bojažljivog dolaska. Ljubavi. L j u b a v i, te dragosti i milosti darovanih ljudima d o b r e v o lj e za zaborav neprijatnosti koje nameće svakodnevica.
Ljubav, ta nenaručiva niti kupovna nestvarno- stvarna emocija.
E m o c i j a ,da tu je, prijemljiva uz zatvorene oči, a nema je na vidiku.. Emocija koja mi pobuđuje zanemaren osjet sluha- čujenja, koji može registrirati nevidljive valove, koji su širinom s v e m i r a pro-drli, evo i u ovu moju osamu u predvečernom ugođaju, u moju sobu . Bez mirisa, vida, opipa,okusa no d r a g o s t je tu, obuzimlje me zadovoljstvo nesvjesnog postojanja...
Kako osjećam tu dragost, a ona me obuzimlje do raspuknuća, jer sam premalen da svu ogromnost zadržim u sebi i za sabe, to je evo n u d i m i šaljem u eter s v i m a VAMA, kojih s r c e je otvoreno i spremno da primi moju želju, te osjeti svoju vlastitu podobnost za b l i s k o s t i toplinu sveopće ljubavi.
Ljubavi, ljubavi koja nas ovaj čas u zajedništvu g r l i, te nam omogućuje zajedništvo življenja.
Zadovoljnog življenja u naručju l j u b a v i . . . Pa, sada zagrlite ljubav o t v o r e n i m srcem -- ŽIVJELI !!

četvrtak, 22.12.2011.

Christmas greetings - Božićni pozdrav

To all of you, who will be childish, dreamy joyfull on the upcoming birthday of Christmas, i want to join. I want that we all embrace eachother in this forgoten love, to be pleased to be alive and for the opportunities that the internet allows us; to be gratetful to the sun, to rain, to clouds, to snow, as well as children and adults, with all God creatures of good will, because we all are s i b l i n g s by our great Creator.
Therefore, all at down before the birth of that day, give your hands with open hearts embracing our common love, the most valuable, irreplaceable gift of the Creator, which refines the human being, from east to west, from north to south, among the stars in the vastness of the universe, that it can achieve full humanity, affectionate closeness, unselfishly spreading sweetness of love....
So in the old custom of ours, offering niceness, all together cheerfully toast : Long live!!



Svima Vama,koji ćete dojdućeg rođendana Božića biti djetinjasti,sanjalački radosni, želim se pridružiti. Želim da se u osvježenju zaboravljene ljubavi zagrlimo, opustimo zadovoljni što živimo i što nam in t e r n e t omogučava da se u zajedništvu veselimo : i suncu, i kiši, i oblacima, i snijegu, kao djeca i odrasli, sa svim Božjim stvorovima dobre volje, pa i onima drugima, jer svi smo b r a ć a po Stvoritelju, u zajedničkomu domu na ovome svijetu.
Stoga svi u zoru, pred rođenje toga dana pružimo si ruke, otvorimo naša srca grleći zajedničku ljubavv, taj najvrijedniji, nenadoknadiv Stvoriteljev dar, koji oplemenjuje čovjekovo bivstvovanje, od istoka do zapada, od sjevera do juga, među zvjezdama u beskraju svemira, da ono može ostvariti punu čovječnost,srdačnu bliskost nesebično šireći slast ljubavi...
Tada po starom nam običaju, nudeći dragost, svi veselo, se zagrlimo i pozdravimo: Živjeli, živjeli!!!
.
Domoljubac - zvonimir.tomac@ri.t-com.hr

nedjelja, 18.12.2011.

HISTORIA MAGISTRA VITAE EST - a - DOKLE JOŠ TAKO ?

Događanja u hrvatskom društvu II. i III. trećine dvadesetog stoljeća su naroćito značajna po radikalnim promjenama. Sedamdesetogodišnji period od 1918. do 199o, te u njemu periodi od 1918. do 1941, zatim od 1941 do 1945, pa od 1945. do 1989. Biti će još mnogo osvjetljavani s raznih uglova. Što će povijest ocijeniti u tom periodu uz konačni cilj – samostalnu hrvatsku Državu – kao produktivno, a što kao kontraproduktivno moramo prepustiti povijesti, ali s v j e d o č a n s t v a prezentitati sine ira et studio ..
U stvarnosti svjedoci smo iznošenja ne samo raznolikog viđenja događanja , nego i potpuno lažnih, zlonamjerno iskonstruiranih podataka.Takove laži neuputno je nijemo ignorirati, baš kao i čekati da se istina sama probije. Nema sumnje da je za 'slikanje' – „bjelokosne kule Jugoslavije“ Beograd utrošio veoma mnogo truda,vremena i sretstava, pa i za raskrinkavanje laži treba vremena ,strpljenja i novaca, tim više što nema ni jednog područja, koje nije zagađeno lažju.
Svatko ima pravo na svoje nutarnje, sebesvojstveno opredjeljenje, pa i neprijatelji Hrvatstva na svoje neprijateljstvo, no bijedno je što svoje neprijateljstvo, kojekako kukavički kamufliraju, a još je mnogo bijednije što se sami Hrvati svoga državotvornog hrvatstva stide, te i samu ideju nezavisne Hrvatske, kao poturice zdušno razaraju i negiraju ...
Sljedeći slučajevi su fragmenti iz naše stvarnosti, a ovaj napis je moje viđenje svojevremenih događanja, kako sam ih doživio ne pretendirajući da se i drugi sa mnome slože ...

1 . POGIBIJA POTENCIJALNIH INTELEKTUALACA
U ratnim stradavanjima se broje općenito mrtvi (oni su žrtve rata ) Kvaliteta mrtvih se ne iskazuje, pa tako nisam nigdje čitao o kvaliteti mrtvih u 'antifašističkoj borbi 1941.-1945.. Ipak znam da je u tom ratu poginulo mjogo vrijednih mladića,đaka, studenata –potencijalnih intelektualaca- koji su kao idealisti, komunisti ili nekomunisti, bili u prvim redovima i prvi pred metcima ! Očuvali su se oni drugi,možda manje idealisti, no prikladniji da se između njih regrutiraju budući pouzdani suradnici pripuzi prirepci vrhovnom l i d e r u .
Svjesno pak likvidiranje Hrvata domobrana-đaka (onih koje je nacionalistička NDH sačuvala od ratnih pogibija za hrvatsku budućnost ) u MARŠU SMRTI, nakon svršetka rata ! trebalo je samo dovršiti ono što je zdušno obavljano tijekom borbi .. Čemu intelektualci ?!? Takovi uopće ne trebaju društvu s 'posvećenim komitetom i nepogriješivim s e k r e t a r o m '. Intelektualci mogu biti samo smetnja poslušnosti, jer bi mogli smisliti nekakovu demokratičnost, a kad se uspješno oslonađalo od vlastitih /hrvatskih komunista/ intelektuslaca, bilo bi nesmotreno čuvati ' neprijateljske ' (Zar nije dobar primjer Katinska šuma i progon u Sibir, kako 'veliki brat' rješava takove probleme ... Pobjedniku se ne sudi . Tko smije pitati 'pobjednika' za mrtve Hrvate.? .. Doista n i t k o - barem ne prvih 45 godina . . . .
No povijest , ipak, postaje znatiželjna : Tko i zašto je likvidirao hrvatske intelektualce n a k o n r a t n i h zbivanja ?
Do odgovora na to pitanje : NEKA SE NE PONOVI – NEKA SE NE ZABORAVI !


2. ANTIFAŠISTIČKE SABOTAŽE
U 'antifašističkoj' borbi bilo je obilno 'antifašističkih' akcija protiv imovina, po učinku propagandno, spektakularno zastrašujuće, a malo borbeno učinkovite. Međutim te ratne sabotaže imaju uvijek značajan mirnodopski učinak, što se odmah ne uočava. Tek kad naknadno – nakon 50 godina- vidimo neobnovljen nevojni objekat, shvatimo pravo dugoročno zlo sabotaže, koje spada u kategoriju ratnih zločina za koje
treba odgovarati ! Tim sabotažama ,kao uspješnim antifašističkim akcijama, podignuti su mnogi partizanski spomenici – još jedna laž i pijesak u oči zavedenim 'herojima' – kojima se kamuflira prikriveni smisao.
Tako prolaznik uz spomenik sabotažama ž e l j e z n i č a r a (u Rijeci) jedva da zna pravi smisao, dok meni pokraj njega i danas jasno odzvanja partizanski r u š i l a č k i poklič :ho-o ruk,.. hrvatska prugo,
Ho-o-o –ruk ...!
Koliko treba tim davnašnjim akcijama dati ili ne dati antifašističke boje, može biti stvar shvaćanja ili ukusa, no objektivno je to bilo uništavanje hrvatske imovine u borbi p r o t i v HRVATSKE ... ŠTO JE PONOCLJENO recentnim ,bjesomučnim ratnozločinjačkim rušenjem hrvatskih bolnica škola, crkava, muzeja, gradova, sela pa i samih hrvatskih kuća, iako se ,ovaj put, uz granatiranje ne čuje ono svrhovita znaćajno : hooruk, hrvatska IMOVINO ...
Zato treba sjećanje osvježavati :DA SE NE PONOVI – DA SE NE ZABORAVI . . .

3 SIMBOLI RASPOZNAVANJA
Od 1990. g.do danas skinuto je mnogo komunističkih obilježja. Vjerojatno još nisu sva, pa mi se nameće pitanje nezaborava (možda i obnove ) obilježja, koja su znaćajna za jedan period bivše hrvatske stvarnosti.
Takav simbol je crvena zvezda petokraka !
PITANJE : z b a c i t i ju i z a b o r a v i t i . . . ili n i k a d a ne zaboraviti takovu 'zvezdu' , jer se ona u dvadesetom vijeku kroz pedesetak godina suviše duboko usijecala u hrvatsko narodno biće.
Anacionalni komunizam (zbog kratkovidnosti zapadnih demokracija) se raširio na polovicu Evrope, a u Hrvatskoj se stopivši s velikosrpskom megalomanijom, ispomažući se međusobno prema potrebi i prilikama, no zajednički ne dozvoljavajući niti nastanak i d e j e o hrvatskom biću. Perfidija je takovu aktivnost označavati ' hrvatskim oslobođenjem ' – od k o g a ?!?
Hrvatska opterećena 'istočnim grijehom nacionalizma' /što joj 'dušobrižnici' ustrajno spočitavaju /, tada,
1945. –politički rastočena bijaše pogodna da primi 'kukavičje jaje' komunizma iz kojega će izrasti moloh, koji će se podmuklo riješiti 'subraće' / hrv.prvaka Šubašića i ostalih HSS-ovaca prihvaćenih pod pritiskom zapada/ ,pa ostati samodostatna sa 'zvezdom petokrakom i Ku-Ku, ku-Ku nama !
Lažne parole, lažni izbori,strah od represlija (marš smrti,GOLI OTOK, GUBITAK ZAPOSLENJA ), bili su presudni za nastup i održanje poredka, koji je suštinski tuđ hrvatskom biću.
Ostale su međutim a v e t i neznanih pogubilišta gdje je NESTAO mladi dobrim dijelom intelektualni naraštaj, kako bi ideološko bezumlje moglo v l a d a t i.
Činjenica, da je pod z v e z d i n i m bezumljem :
Totalno uništena privreda države
Totalno kaotizirano obrazovanje
- Ostvaren odljev mišica i mozgova
- Totalno demoraliziran rad, proizvodnja, moralna, etička, vjerska čovjekova i društvena
vrijednost
- Zakočena etika negiranjem, te nasilnom asimilacijom
- Oslabljen osjećajj i težnja za državotvorstvo naturanjem nebulozne anacionalnosti u „bratstvu i
jedinstvu, iskrivljavanjem povijesti, negiranjem i same hrvatske državne opstojnosti . .“

Zaista Hrvati ne zaboravite 'crvenu zvezdu petokraku' i njene donositelje. Ne dozvolite da ju ostaci njene ideologije skinu sa SVOJIH AMBLEMA, kako bi petokraka danas i u buduće ostala a l a r m n i s i g n a l bezumlja i zločinačke ideologije.
Neka se čuva kao opomena iz prošlosti: DA SE NE ZABORAVI-DA SE NE PONOVI




4 SPOMENICI NEZABORAVA
Ima li još gdje spomenik Josipu Brozu – maršalu Titu ?
Treba ga sačuvati. Treba sasmo dobro razmisliti o njegovoj l o k a c i j i . Ne bi li bilo adekvatno mjesto njegovog sačuvanja uz JAMU JAZOVKU ? ili ne vapi li upravo GOLI OTOK sa svojim žrtvama za kamenom glavom svoga vrhovnog vinovnika ?? Nije li baš na tom znamenitom otoku prava lokacija za izgradnju doličnog t r g a kao jedinstvenog spomenika za tisuće njegovih žrtava ?
Tada i tako bi skrbni „t i t o v c i“ mogli na mrtvoj straži pozdravljati dolazeće ' istopoklonike, a cijeli bi ambijent u prirodnom kršu s poliranim pločama bio povijesni simbol moralne kvalitete ljudskog društva dvadesetog stoljeća. Tu bi bile u neprobojnom staklu (tresoru) kopije knjiga ž a l o s t i sa fotododo- kumentacijom i potpisima svih ražalošćenih moćnika svijeta sa posljenjeg ispraćaja jednoga od svojih prvaka, hohštaplerski ambicioznog supernarcisoidnog megalomana, koji je bio samo dovoljno bes-krupulozno l u k a v da u datoj situaciji bude PARS INTER PARENS . . .
Odredi li se jjasno princip odabira lokacije, konkurirati će mnoga mjesta za poprsje 'maršala' Tita i drugih zaslužnika, suradnika, dodvorica i pripuza ,koji snose povijesnu odgovornost za učinjene zločine ( tu bi i 'saveznički vojskovođa, cinik Bleiburga : „ očistite palubu !“ – u pokrajku imao svoje mjesto . . .

Bleiburške žrtve se do danas spominju samo brojčano, međutim njihovo veće društveno značenje se ne spominje, niti analizira. Međutim naročita važnost toga tadašnjeg egzodusa Hrvata je značajnija po starosnoj dobi učesnika-žrtava. Naime svoje domove su napustili u nadi spašavanja života veoma rijetki mlađi od 20 i stariji od 4o godina, te se u Bleiburgu našla najreproduktivnija poipulacija, pa je njihov nestanak više nego brojčano baš populacijski značajan (od 1493.g. drugi put uništen 'c v i j e t hrvatstva ') a baš po tome ta populacija kao budući sukus hrvatskog društva ( budući djelatnici,roditelji, stupovi društva, političari ) je bila potencijalna smetnja predstojećem političkom, nedodirljivom jednoumlju
Pogubilišta će biti hrvatsko svetište, no neka se ne zaborave krvnički simboli i zatirujuća ideologija.
Najlakše je brzopleto skinuti i b r i s a t i ...- Pa to oduvijek k r i v a c najviše želi i pokušava., a onda za izvjesno vrijeme se lansiraju s u m n j e da ničega nije ni bilo ( s v j e d o č a n s t v a su izbrisana). Lideri PROTUHRVATSKOG poredka neka uživaju beneficije, a svojim rovarenjem neka blate državu koja u svojoj vlastitoj nebrizi za vlastiti prosperitet i dostojanstvo ih nije pozvala na s u d ! Koliko državnih organa šutnjom obesčašćuje sebe i nebranjeno hrvatsko državno biće ..
ZLOČINI PROTIV NARODA NE ZASTARUJU,A IZDAJA SVOGA NARODA SE NE OPRAŠTA !
NEKA SE NE PONOVI –NEKA SE NE ZABORAVI !!

Na žalost naša povijest karikirana po ' hrvatskim' ljigavcima nije nam dovoljno upečatljivo namrla opomenu da dajući gramzljivcima – u ome 'bratstva jedinstva' – naše ( sedam istarskih sela,Srijem,Boku, Neum, Suboticu) , te ne pozivajući pred lice pravde i poštenja krivce i izdajnike izgubili smo ne samo dijelove hrvatske d o m o v i n e nego i NARODNI PONOS I DOSTOJANSTVO DOBROGA G O S P O D A R A !!.-
Dok uspješni pjevači - u Engleskoj – radi značaja i ponosa, kao zaslužni za n a c i j u i domovinu budu n a g r a đ e n i Viteštvom, u Hrvatskoj takovom 'hrvatskom VITEZU', poturice, ne samo da onemogučavaju djelovanje (pjevanje) ,nego ga još obilno zasipavaju p o g r d a m a !
PA, D O K L E JOŠ TAKO ? IMA LI STRPLJIVOST KRAJ ?


Domoljubac - Zvonimir Tomac

NAŠA TETICA

„Naša tetica ''
Smo ju zvali
I svi smo znali
Da tatina je
Sestrica ...

Uzrasta visoka
Sve vidi i zna
Oštroga oka
Ne promiću joj
Ni dobra ni zla..

„zašto ovako,
A ne onako ?
Zašto gore
A ne dolje,
Ne lijevo
Desno je bolje

Tad svud po kući
Savjetuje bez žući :
''djecu nagraditi,
A ne tući ''
Ona tatu uči . . .

Kad je tu
Mislom svirepo :
Bolje da je nema –
Kad je nema
Pitamo za nju..

Tako s njom
I bez nje
Prolaze dani
Ipak je ružno
Kad smo sami

Ona nije baš svetica
No uvijek nam je
Ddobro došla
Naša T e t i c a


Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke OTKRIVANJA

MOKRI OGRTAČ

Smočio se
Na proljetnoj kiši
Ogrtač plavi

Rastegnuti u niši
Suše mu se
Mokri rukavi..

Izgleda jadno,
Snuždeno,
Visi kao vreča
Iskušao je čari
Kišnoga proljeća


Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke OTTKRIVANJA

SJENICE

Skakuće, cvrkuće,
Pretražuje grančice,
Lovi kukce i bubice
Mala sjenica

Sebe hrani
Voćnjak brani
Korisna
Draga ptičica....

' ciri-cigi, ciju-cu
Još sam tu !
Ciri –ciju –cigi ci
Gdje si ti ? '

Hajde, nađi travčicu
Da gradimo kućicu..
Eno grmić jorgovana
Prikladna mu donja grana;
Gipka, vita
Dosta skrita.
Pravo mjestašce
Za naše gnjezdašce..

'ciri-ciri—ci,
Sada utihni !
Potreban je oprez
Da mali krevetić
Ne otkrije uljez...

Kada budu
Naši mali
Za let krila
Imali,
Opet će složno
'cigi-ciiri –ceri- ce
Ciri- ciju, ciri – ca

Obitelj cijela
Glasno i u zboru
Žvrgoljiti lijetati
Suncu i kiši
Se radovati
I cirikati po boru. :

''ciri-ci, ciri-ca, ciri- cee,
Mi smo vesele
Vaše S j e n i c e ''


Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke OTKRIVANJA

OČITOVANJE

Sa koliko riječi
Treba ljubav izreći ?

Kad je nema
Ni milijun
Dosta nije !

A, v o l i m Te!
Su samo dvije,
Što sa zagrljajem
I poljupcerm
Bez riječi
U l j u b a v i
Dosta je ......

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke OTKRIVANJA

SAMOĆA

Prozor. Kroz zid rupa
Tud se soba suncem kupa
Danju; Navečer u sumrak
Ovuda se prikrada mrak
I intimna svjetlost,
Ulične lampe, blaga milost.

U sobi stolič, vaza
I kitica ciklama.
Krevet, na jastuku glava
Mirna ko da spava...

„hoćeš li što jesti ?
Što ću Ti donesti ?“
„neću, neću ništa,
gorka su mi usta.
Hoću ..“ pogled sobom luta
„vidjeti Darka “.. prošaputa ..

A on blizu stoji. Ne shvaća
Ili dobro možda shvaća
Jedva suzdržan od plaća..

Tada tajnim prolazom kraj store
Prošulja se nestašna zraka,
Da poljubi nježno bore
Na čelu i meke sniježne vlasi,
Kad na ozarenom licu
Sad pogled taj,
Pogled topli i oka sjaj
Polako,
Po-la-ga-no
Se ugasi .....
........
Sobom struji led –hladnoća
Grli me tuga – s a m o ć a ...

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke OTKRIVANJA

MALENOJ

Malena, srce si
Moje ispunila

Gordi stas,
Korak lak.
Baršun glas...

Zašto let
Bajni u visine
P e l i n – splet
Prekine
I na tlo savine .. .?

Oh, srno !
Kraljevna !
Moja zoro
V e č e r n j a . . . .

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke OTKRIVANJA

POD LJETNIM NEBOM

Visoko
Pod nebom
Plovi bijeli
Oblačak

Pokraj,
Lebdi zrakom
Mali,sivi
Svračak

Lepršavo
Na mjestu stoji,
To različke
Po žitu broji..

Vjetrić puhne,
Ptičić prhne
Nema svračka
Ni oblačka...

U travi se žuti
Maslačak
U žitu se plavi
Različak . . .

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke OTKRIVANJA

N E S L O G A

Odavno pamtim nesvjesno:
'nit u mora mjere, niti u vlaha vjere '

Danas znam izvjesno .
' niti u zmije noge, niti u Hrvata sloge' . .

Jer mu ona nedostaje
Hrvat se u s l o g u kune Bogom
No nikada ne prestaje
Uporno je odbijati nogom.

Premnoge stranke su svjedoci
Da nismo pametniji neg naši oci.
Dva Hrvata –eto,stranke tri,
Glavno da smo slogu razbili.

Zalud nam sloga najdivnije biće
Kad u k or i s t t u đ i n i,
A na propast d o m ov i n i
Hrvat je se lakomisleno odriče . . .


Domoljubac - Zvomimir Tomac, iz zbirke OTKRIVANJA

MOJA KRALJICA

Imam dragu,
Životni smisao,
Puno srce
Poletnu snagu

Čela je vedra
Oči zelene
Ponosni pogled
Mirisna njedra..

Nasmijano lice
Usne vrele
Kad ljubav žele
Lik je moje kraljice . . .


Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke OTKRIVANJE

C M R O K

Bio jednom, i sad je Cmrok
Cmrok, cmok, cmrok, cmok
Slatki, dobri diskretni Cmrok

Moja ruka, Tvoja ruka
Bile dosad ruke dv'je,
Večeras na putu Cmroka
Združile su jednu pest .........cmok

Prsti moji, prsti Tvoji
Kraj zvjezdanih staza tajnih
Sa iskrenjem zjena sjajnih
Postali su jedan splet .........cmok
Moje usne, usne Tvoje
Kada ljubav ima vlast
Poljupce vruče ne broje.
Dvoje usne jedna slast ...........cmok

Ja Te volim, Ti me ljubiš
Dva su bića jedan par.
Kada ljubiš srce gubiš
Osta samo vreli žar . . . . . . .. .cmok

Pest i slast, splet i žar
Združeni u jedan par,
Još i dobra stara klupa,
Pa sad treće s r c e lupa .. cmok

Sretna trojka mjesto para,
Na Cmroku se sreća stvara...
Slatki,dobri diskretni C M R O K
Cmok – cmok – cmok- c m o k ....


Domoljubac - Zvonimir Tomac iz zbirke OTKRIVANJA

Č E Ž N J A

ČEŽNJA

Već je tomu davno
Što si moja bila .. .
Srce čezne prazno,
V o l i m Te premila ....

Domoljubac - Zvonimir Tomac iz zbirke OTKRIVANJA

MEĐU BLISKIMA

Večernji suton..
U dolcu čempresi i bor
Mjere nebo.
Pod njma plamičci;
Oprezni koraci,
Prigušen žamor.

Svud okolo svjetlucaju iskrice,
Mnogih svijeća krijesnice.
Pale se, gore,
K nebu plamsaje nose,
Tinjaju , pa se gase
I nema ih više ...

Ne vidiš ni gdje su bili,
Gdje su gorjeli,izgarali,
Dok su živo plamtjeli...
No oni su postojali,
Smijali se i plakali
Ljubili i snatrili,
Grdili i tugovali,
Ta, oni su živjeli.

Nedamo da se izgube.
Naš su dio , dok nas bude,
A mi njihov smo dio
Svatko je nečiji bio...

Ta ploča, križ, kamen,
Preostali znamen,
Postojanja trag
Nama je drag...
Gle, taj plamičak se njiše
To tu draga Bea diše ...

Pa daleko, daleko
U krug i preko puta,
Dokle pogled zaluta :
Prijatelj, rod, znanac
Dugi,dugi je lanac..

Tako sad zajedno
S nama svi žive tu:
Evo, u nama su
Dok ih ne utrnemo
U zaboravu ...

I večeras, sjetno
Dok lahor disanja
Krila plamičaka leluja,
Uz jauk srca,
Drhtaj svijeća,
Govor tih,
Pozdravljamo
Sve njih ...
I darujemo im
Bukete cvijeća ...

Christmas greetings - Božićni pozdrav

To all of you, who will be childish, dreamy joyfull on the upcoming birthday of Christmas, i want to join. I want that we all embrace eachother in this forgoten love, to be pleased to be alive and for the opportunities that the internet allows us; to be gratetful to the sun, to rain, to clouds, to snow, as well as children and adults, with all God creatures of good will, because we all are s i b l i n g s by our great Creator.
Therefore, all at down before the birth of that day, give your hands with open hearts embracing our common love, the most valuable, irreplaceable gift of the Creator, which refines the human being, from east to west, from north to south, among the stars in the vastness of the universe, that it can achieve full humanity, affectionate closeness, unselfishly spreading sweetness of love....
So in the old custom of ours, offering niceness, all together cheerfully toast : Long live!!



Svima Vama,koji ćete dojdućeg rođendana Božića biti djetinjasti,sanjalački radosni, želim se pridružiti. Želim da se u osvježenju zaboravljene ljubavi zagrlimo, opustimo zadovoljni što živimo i što nam in t e r n e t omogučava da se u zajedništvu veselimo : i suncu, i kiši, i oblacima, i snijegu, kao djeca i odrasli, sa svim Božjim stvorovima dobre volje, pa i onima drugima, jer svi smo b r a ć a po Stvoritelju, u zajedničkomu domu na ovome svijetu.
Stoga svi u zoru, pred rođenje toga dana pružimo si ruke, otvorimo naša srca grleći zajedničku ljubavv, taj najvrijedniji, nenadoknadiv Stvoriteljev dar, koji oplemenjuje čovjekovo bivstvovanje, od istoka do zapada, od sjevera do juga, među zvjezdama u beskraju svemira, da ono može ostvariti punu čovječnost,srdačnu bliskost nesebično šireći slast ljubavi...
Tada po starom nam običaju, nudeći dragost, svi veselo, se zagrlimo i pozdravimo: Živjeli, živjeli!!!
.
zvonimir.tomac@ri.t-com.hr

nedjelja, 04.12.2011.

ALI KAKO . . .

.

Piskaram već odavno...
O koječemu pišem
I stihove sričem...

Napisao sam i nekakav ogled.
Ponekad i slike rišem.
No želio bih još svakako
O p i s a t i – zaljubljeni pogled ...
A neznam / r e c i t e mi ! / kako ?


Domoljubac - Zvonimir Tomac - Iz zbirke OTKRIVANJA

ZASTAVA

Poredane po uzici
Stare kuće u ulici.
Sa dva balkona stoji katnica,
Na drugom stijeg i zaztavica.

Vjetrić piri
Zastava se širi.
Živo jasne su joj boje,
Gleda cestu, misli svoje,
A ponosom ispunja srce moje.

Krvca je crvena,
Bijela odana,poštena,
More ima plavu
Sve tri skupa pronose
Djedovine slavu.

Pod balkonom ulična vreva.
Trobojnica vijori,
Niti čuje, niti mari
Za prolazne ljudske stvari.

A po cesti auti jure,
Svi se nekud žure,
Pa ne vide kako maše . ...
To pozdravlja b r a n i t e l j e naše ...

Domoljubac - Zvonimir Tomac iz zbirke OTKRIVANJA

SAMA, ALI DOVIĐENJA

Sama sam u sobi,
Sama u kući,
Sama u svojoj samoći.
Nikoga nema,
Meni se ne drema...
a misli slažu: napast

Kako je nekad bilo
I kako nije,
A biti je moglo,
Da se htjelo prije.
Mama me zvala 'Biba'.
Nje se dobro sjećam
I milo osjećam..
Tate više nemam...

Bili davno deda i baka,
Rijetko sam ih vidila
I slabo zapamtila.
U gradu još tete i sestrične
Bile po očima meni slične.

Imala sam i ujaka.
Izgubila ga još nejaka.
Nemam više ni sestru ni brata.
Bilo je užasno, grozno
Otišli su kad i tata.
Nestala su i dva strica...
Ostala je samo pusta kmica
I ulica,ista stara nizbrdica
Pusta, prazna bez poznatih lica.

Nema Lole, ni Egona, niti Zore..
Kad je kobno zvono malo,
Još pred podne pozivalo,
Samo dobre mlade :“dođite gore“
Oni su pošli. Rani su bili,
Pa su bez patnje i bola,
Bez ljubavi i idola
Svoj život presnili...

Sveokolo pusta, kmica gusta.
Kamogod krenem
Ko iz sna se prenem.
U snu svjetlo, a sni moji
Jave se nenadano iz tame
Kao da nešto kažu, mame...

Prijatelji moji ...!
Znanci ... Iva, Iva !
Daleko li ste
Izvan moga doziva..
Tu sam, Luka –Lukica,
Zaostala samotnica...
Usamljeni putnik bez dileme,
Za putovanje bez povratka,
Kad nadođe pravo vrijeme.

Vjerujem nadi, to je izvjesno,
Čutim, biti ćemo opet zajedno..
Biti će uz iskre zvijezda
Svjetlo, sjajno
I ja ću daleko tamo
Ostati trajno..

Zar ne ? Niti mrak niti kmica,
Već samo vaša dobra lica...
Nikd tuge, boli, samoće više
Čim mama, moja mama suze
Svojoj B i b i obriše

Pa još eto ......prije viđenja
:Moje željno DOVIĐENJA

Domoljubac - Zvonimir Tomac iz zbirke OTKRIVANJA

SAMA, ALI DOVIĐENJA

Sama sam u sobi,
Sama u kući,
Sama u svojoj samoći.
Nikoga nema,
Meni se ne drema...
a misli slažu: napast

Kako je nekad bilo
I kako nije,
A biti je moglo,
Da se htjelo prije.
Mama me zvala 'Biba'.
Nje se dobro sjećam
I milo osjećam..
Tate više nemam...

Bili davno deda i baka,
Rijetko sam ih vidila
I slabo zapamtila.
U gradu još tete i sestrične
Bile po očima meni slične.

Imala sam i ujaka.
Izgubila ga još nejaka.
Nemam više ni sestru ni brata.
Bilo je užasno, grozno
Otišli su kad i tata.
Nestala su i dva strica...
Ostala je samo pusta kmica
I ulica,ista stara nizbrdica
Pusta, prazna bez poznatih lica.

Nema Lole, ni Egona, niti Zore..
Kad je kobno zvono malo,
Još pred podne pozivalo,
Samo dobre mlade :“dođite gore“
Oni su pošli. Rani su bili,
Pa su bez patnje i bola,
Bez ljubavi i idola
Svoj život presnili...

Sveokolo pusta, kmica gusta.
Kamogod krenem
Ko iz sna se prenem.
U snu svjetlo, a sni moji
Jave se nenadano iz tame
Kao da nešto kažu, mame...

Prijatelji moji ...!
Znanci ... Iva, Iva !
Daleko li ste
Izvan moga doziva..
Tu sam, Luka –Lukica,
Zaostala samotnica...
Usamljeni putnik bez dileme,
Za putovanje bez povratka,
Kad nadođe pravo vrijeme.

Vjerujem nadi, to je izvjesno,
Čutim, biti ćemo opet zajedno..
Biti će uz iskre zvijezda
Svjetlo, sjajno
I ja ću daleko tamo
Ostati trajno..

Zar ne ? Niti mrak niti kmica,
Već samo vaša dobra lica...
Nikd tuge, boli, samoće više
Čim mama, moja mama suze
Svojoj B i b i obriše

Pa još eto ......prije viđenja
:Moje željno DOVIĐENJA

Domoljubac - Zvonimir Tomac iz zbirke OTKRIVANJA

<	prosinac, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters