Imam je, tu je, niotkuda je nadošla, t o p l i n a, netjelesna, nematerijalna, a ipak tako topla mi d r a g o s t, osamljenoj duši.
Snatrenje zatvorenim očima bez viđenja, osjećanje nestvarnosti... Božićna je klima, neopisiva ugoda, ozvučena svećanom dragošču mojega djetinjstva i pjesmicama nepjevanim pojedinačno, ali brujanjem valova koji me okružuju pa i sada tu , mene samoga u sobi uz skromnu vatricu, pucketavih iskrica kao iznenadnih, navještaja bojažljivog dolaska. Ljubavi. L j u b a v i, te dragosti i milosti darovanih ljudima d o b r e v o lj e za zaborav neprijatnosti koje nameće svakodnevica.
Ljubav, ta nenaručiva niti kupovna nestvarno- stvarna emocija.
E m o c i j a ,da tu je, prijemljiva uz zatvorene oči, a nema je na vidiku.. Emocija koja mi pobuđuje zanemaren osjet sluha- čujenja, koji može registrirati nevidljive valove, koji su širinom s v e m i r a pro-drli, evo i u ovu moju osamu u predvečernom ugođaju, u moju sobu . Bez mirisa, vida, opipa,okusa no d r a g o s t je tu, obuzimlje me zadovoljstvo nesvjesnog postojanja...
Kako osjećam tu dragost, a ona me obuzimlje do raspuknuća, jer sam premalen da svu ogromnost zadržim u sebi i za sabe, to je evo n u d i m i šaljem u eter s v i m a VAMA, kojih s r c e je otvoreno i spremno da primi moju želju, te osjeti svoju vlastitu podobnost za b l i s k o s t i toplinu sveopće ljubavi.
Ljubavi, ljubavi koja nas ovaj čas u zajedništvu g r l i, te nam omogućuje zajedništvo življenja.
Zadovoljnog življenja u naručju l j u b a v i . . . Pa, sada zagrlite ljubav o t v o r e n i m srcem -- ŽIVJELI !!
Post je objavljen 28.12.2011. u 15:58 sati.