Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 18.12.2011.

HISTORIA MAGISTRA VITAE EST - a - DOKLE JOŠ TAKO ?

Događanja u hrvatskom društvu II. i III. trećine dvadesetog stoljeća su naroćito značajna po radikalnim promjenama. Sedamdesetogodišnji period od 1918. do 199o, te u njemu periodi od 1918. do 1941, zatim od 1941 do 1945, pa od 1945. do 1989. Biti će još mnogo osvjetljavani s raznih uglova. Što će povijest ocijeniti u tom periodu uz konačni cilj – samostalnu hrvatsku Državu – kao produktivno, a što kao kontraproduktivno moramo prepustiti povijesti, ali s v j e d o č a n s t v a prezentitati sine ira et studio ..
U stvarnosti svjedoci smo iznošenja ne samo raznolikog viđenja događanja , nego i potpuno lažnih, zlonamjerno iskonstruiranih podataka.Takove laži neuputno je nijemo ignorirati, baš kao i čekati da se istina sama probije. Nema sumnje da je za 'slikanje' – „bjelokosne kule Jugoslavije“ Beograd utrošio veoma mnogo truda,vremena i sretstava, pa i za raskrinkavanje laži treba vremena ,strpljenja i novaca, tim više što nema ni jednog područja, koje nije zagađeno lažju.
Svatko ima pravo na svoje nutarnje, sebesvojstveno opredjeljenje, pa i neprijatelji Hrvatstva na svoje neprijateljstvo, no bijedno je što svoje neprijateljstvo, kojekako kukavički kamufliraju, a još je mnogo bijednije što se sami Hrvati svoga državotvornog hrvatstva stide, te i samu ideju nezavisne Hrvatske, kao poturice zdušno razaraju i negiraju ...
Sljedeći slučajevi su fragmenti iz naše stvarnosti, a ovaj napis je moje viđenje svojevremenih događanja, kako sam ih doživio ne pretendirajući da se i drugi sa mnome slože ...

1 . POGIBIJA POTENCIJALNIH INTELEKTUALACA
U ratnim stradavanjima se broje općenito mrtvi (oni su žrtve rata ) Kvaliteta mrtvih se ne iskazuje, pa tako nisam nigdje čitao o kvaliteti mrtvih u 'antifašističkoj borbi 1941.-1945.. Ipak znam da je u tom ratu poginulo mjogo vrijednih mladića,đaka, studenata –potencijalnih intelektualaca- koji su kao idealisti, komunisti ili nekomunisti, bili u prvim redovima i prvi pred metcima ! Očuvali su se oni drugi,možda manje idealisti, no prikladniji da se između njih regrutiraju budući pouzdani suradnici pripuzi prirepci vrhovnom l i d e r u .
Svjesno pak likvidiranje Hrvata domobrana-đaka (onih koje je nacionalistička NDH sačuvala od ratnih pogibija za hrvatsku budućnost ) u MARŠU SMRTI, nakon svršetka rata ! trebalo je samo dovršiti ono što je zdušno obavljano tijekom borbi .. Čemu intelektualci ?!? Takovi uopće ne trebaju društvu s 'posvećenim komitetom i nepogriješivim s e k r e t a r o m '. Intelektualci mogu biti samo smetnja poslušnosti, jer bi mogli smisliti nekakovu demokratičnost, a kad se uspješno oslonađalo od vlastitih /hrvatskih komunista/ intelektuslaca, bilo bi nesmotreno čuvati ' neprijateljske ' (Zar nije dobar primjer Katinska šuma i progon u Sibir, kako 'veliki brat' rješava takove probleme ... Pobjedniku se ne sudi . Tko smije pitati 'pobjednika' za mrtve Hrvate.? .. Doista n i t k o - barem ne prvih 45 godina . . . .
No povijest , ipak, postaje znatiželjna : Tko i zašto je likvidirao hrvatske intelektualce n a k o n r a t n i h zbivanja ?
Do odgovora na to pitanje : NEKA SE NE PONOVI – NEKA SE NE ZABORAVI !


2. ANTIFAŠISTIČKE SABOTAŽE
U 'antifašističkoj' borbi bilo je obilno 'antifašističkih' akcija protiv imovina, po učinku propagandno, spektakularno zastrašujuće, a malo borbeno učinkovite. Međutim te ratne sabotaže imaju uvijek značajan mirnodopski učinak, što se odmah ne uočava. Tek kad naknadno – nakon 50 godina- vidimo neobnovljen nevojni objekat, shvatimo pravo dugoročno zlo sabotaže, koje spada u kategoriju ratnih zločina za koje
treba odgovarati ! Tim sabotažama ,kao uspješnim antifašističkim akcijama, podignuti su mnogi partizanski spomenici – još jedna laž i pijesak u oči zavedenim 'herojima' – kojima se kamuflira prikriveni smisao.
Tako prolaznik uz spomenik sabotažama ž e l j e z n i č a r a (u Rijeci) jedva da zna pravi smisao, dok meni pokraj njega i danas jasno odzvanja partizanski r u š i l a č k i poklič :ho-o ruk,.. hrvatska prugo,
Ho-o-o –ruk ...!
Koliko treba tim davnašnjim akcijama dati ili ne dati antifašističke boje, može biti stvar shvaćanja ili ukusa, no objektivno je to bilo uništavanje hrvatske imovine u borbi p r o t i v HRVATSKE ... ŠTO JE PONOCLJENO recentnim ,bjesomučnim ratnozločinjačkim rušenjem hrvatskih bolnica škola, crkava, muzeja, gradova, sela pa i samih hrvatskih kuća, iako se ,ovaj put, uz granatiranje ne čuje ono svrhovita znaćajno : hooruk, hrvatska IMOVINO ...
Zato treba sjećanje osvježavati :DA SE NE PONOVI – DA SE NE ZABORAVI . . .

3 SIMBOLI RASPOZNAVANJA
Od 1990. g.do danas skinuto je mnogo komunističkih obilježja. Vjerojatno još nisu sva, pa mi se nameće pitanje nezaborava (možda i obnove ) obilježja, koja su znaćajna za jedan period bivše hrvatske stvarnosti.
Takav simbol je crvena zvezda petokraka !
PITANJE : z b a c i t i ju i z a b o r a v i t i . . . ili n i k a d a ne zaboraviti takovu 'zvezdu' , jer se ona u dvadesetom vijeku kroz pedesetak godina suviše duboko usijecala u hrvatsko narodno biće.
Anacionalni komunizam (zbog kratkovidnosti zapadnih demokracija) se raširio na polovicu Evrope, a u Hrvatskoj se stopivši s velikosrpskom megalomanijom, ispomažući se međusobno prema potrebi i prilikama, no zajednički ne dozvoljavajući niti nastanak i d e j e o hrvatskom biću. Perfidija je takovu aktivnost označavati ' hrvatskim oslobođenjem ' – od k o g a ?!?
Hrvatska opterećena 'istočnim grijehom nacionalizma' /što joj 'dušobrižnici' ustrajno spočitavaju /, tada,
1945. –politički rastočena bijaše pogodna da primi 'kukavičje jaje' komunizma iz kojega će izrasti moloh, koji će se podmuklo riješiti 'subraće' / hrv.prvaka Šubašića i ostalih HSS-ovaca prihvaćenih pod pritiskom zapada/ ,pa ostati samodostatna sa 'zvezdom petokrakom i Ku-Ku, ku-Ku nama !
Lažne parole, lažni izbori,strah od represlija (marš smrti,GOLI OTOK, GUBITAK ZAPOSLENJA ), bili su presudni za nastup i održanje poredka, koji je suštinski tuđ hrvatskom biću.
Ostale su međutim a v e t i neznanih pogubilišta gdje je NESTAO mladi dobrim dijelom intelektualni naraštaj, kako bi ideološko bezumlje moglo v l a d a t i.
Činjenica, da je pod z v e z d i n i m bezumljem :
Totalno uništena privreda države
Totalno kaotizirano obrazovanje
- Ostvaren odljev mišica i mozgova
- Totalno demoraliziran rad, proizvodnja, moralna, etička, vjerska čovjekova i društvena
vrijednost
- Zakočena etika negiranjem, te nasilnom asimilacijom
- Oslabljen osjećajj i težnja za državotvorstvo naturanjem nebulozne anacionalnosti u „bratstvu i
jedinstvu, iskrivljavanjem povijesti, negiranjem i same hrvatske državne opstojnosti . .“

Zaista Hrvati ne zaboravite 'crvenu zvezdu petokraku' i njene donositelje. Ne dozvolite da ju ostaci njene ideologije skinu sa SVOJIH AMBLEMA, kako bi petokraka danas i u buduće ostala a l a r m n i s i g n a l bezumlja i zločinačke ideologije.
Neka se čuva kao opomena iz prošlosti: DA SE NE ZABORAVI-DA SE NE PONOVI




4 SPOMENICI NEZABORAVA
Ima li još gdje spomenik Josipu Brozu – maršalu Titu ?
Treba ga sačuvati. Treba sasmo dobro razmisliti o njegovoj l o k a c i j i . Ne bi li bilo adekvatno mjesto njegovog sačuvanja uz JAMU JAZOVKU ? ili ne vapi li upravo GOLI OTOK sa svojim žrtvama za kamenom glavom svoga vrhovnog vinovnika ?? Nije li baš na tom znamenitom otoku prava lokacija za izgradnju doličnog t r g a kao jedinstvenog spomenika za tisuće njegovih žrtava ?
Tada i tako bi skrbni „t i t o v c i“ mogli na mrtvoj straži pozdravljati dolazeće ' istopoklonike, a cijeli bi ambijent u prirodnom kršu s poliranim pločama bio povijesni simbol moralne kvalitete ljudskog društva dvadesetog stoljeća. Tu bi bile u neprobojnom staklu (tresoru) kopije knjiga ž a l o s t i sa fotododo- kumentacijom i potpisima svih ražalošćenih moćnika svijeta sa posljenjeg ispraćaja jednoga od svojih prvaka, hohštaplerski ambicioznog supernarcisoidnog megalomana, koji je bio samo dovoljno bes-krupulozno l u k a v da u datoj situaciji bude PARS INTER PARENS . . .
Odredi li se jjasno princip odabira lokacije, konkurirati će mnoga mjesta za poprsje 'maršala' Tita i drugih zaslužnika, suradnika, dodvorica i pripuza ,koji snose povijesnu odgovornost za učinjene zločine ( tu bi i 'saveznički vojskovođa, cinik Bleiburga : „ očistite palubu !“ – u pokrajku imao svoje mjesto . . .

Bleiburške žrtve se do danas spominju samo brojčano, međutim njihovo veće društveno značenje se ne spominje, niti analizira. Međutim naročita važnost toga tadašnjeg egzodusa Hrvata je značajnija po starosnoj dobi učesnika-žrtava. Naime svoje domove su napustili u nadi spašavanja života veoma rijetki mlađi od 20 i stariji od 4o godina, te se u Bleiburgu našla najreproduktivnija poipulacija, pa je njihov nestanak više nego brojčano baš populacijski značajan (od 1493.g. drugi put uništen 'c v i j e t hrvatstva ') a baš po tome ta populacija kao budući sukus hrvatskog društva ( budući djelatnici,roditelji, stupovi društva, političari ) je bila potencijalna smetnja predstojećem političkom, nedodirljivom jednoumlju
Pogubilišta će biti hrvatsko svetište, no neka se ne zaborave krvnički simboli i zatirujuća ideologija.
Najlakše je brzopleto skinuti i b r i s a t i ...- Pa to oduvijek k r i v a c najviše želi i pokušava., a onda za izvjesno vrijeme se lansiraju s u m n j e da ničega nije ni bilo ( s v j e d o č a n s t v a su izbrisana). Lideri PROTUHRVATSKOG poredka neka uživaju beneficije, a svojim rovarenjem neka blate državu koja u svojoj vlastitoj nebrizi za vlastiti prosperitet i dostojanstvo ih nije pozvala na s u d ! Koliko državnih organa šutnjom obesčašćuje sebe i nebranjeno hrvatsko državno biće ..
ZLOČINI PROTIV NARODA NE ZASTARUJU,A IZDAJA SVOGA NARODA SE NE OPRAŠTA !
NEKA SE NE PONOVI –NEKA SE NE ZABORAVI !!

Na žalost naša povijest karikirana po ' hrvatskim' ljigavcima nije nam dovoljno upečatljivo namrla opomenu da dajući gramzljivcima – u ome 'bratstva jedinstva' – naše ( sedam istarskih sela,Srijem,Boku, Neum, Suboticu) , te ne pozivajući pred lice pravde i poštenja krivce i izdajnike izgubili smo ne samo dijelove hrvatske d o m o v i n e nego i NARODNI PONOS I DOSTOJANSTVO DOBROGA G O S P O D A R A !!.-
Dok uspješni pjevači - u Engleskoj – radi značaja i ponosa, kao zaslužni za n a c i j u i domovinu budu n a g r a đ e n i Viteštvom, u Hrvatskoj takovom 'hrvatskom VITEZU', poturice, ne samo da onemogučavaju djelovanje (pjevanje) ,nego ga još obilno zasipavaju p o g r d a m a !
PA, D O K L E JOŠ TAKO ? IMA LI STRPLJIVOST KRAJ ?


Domoljubac - Zvonimir Tomac

<	prosinac, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters