Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac
nedjelja, 20.11.2011.
VRTULJAK ILI TOBOGAN
Kažu neki : „ život je vrtuljak „
Poneki opet : „ne, život je tobogan „
Bio život vrtuljak-smotuljak
Ili,možda ,tobogan-zgubidan,
On je uvijek b o g o m d a n...
Zagonetka nam je srce,
Koje život pokreće...
Zato otkrijte: imate li srce !
Srce svoje vlastito,
Te kakovo vam je ono ...
Je li toplo, veselo, živo, sretno,
Ili tužno jadno, nijemo, nesretno ?
Da li radosno skače.
Ko vragoljasta iskra u zjenici,
Ili plačno cvili ko cvrčak u osušenoj travi,
Kad jesensko još sunce svirkom slavi,
Il' se propinje nemoćno ko ptiče u mrežici ?
Sluša li kad duša
Melodiju svira
Pa ono ritam sekundira ?
Smisao je srca
Da nudeći nadu
Postojano kuca.
Kad ti jednom stane
Odbrojao si dane.
Da li ti u srcu već lj u b a v caruje
Ili ono bez ljubavi prazno samuje ?
Promisli dabro razmisli :
O ljubavi snatri s ozbiljnošću
Pa joj pristupaj s pobožnošću..
Ako ga imaš, nikada taj
Darovani ne vrijeđaj dobitak.
Ljubav je j e d i n a vrijednost
Koju ti nudi kratkotrajni bitak ...
Bio život tobogan ili vrtuljak
On je uvijek kratak i prekratak.
Putovanje tvoje, makar s bremenom,
A bez bremena ono nikada nije,
Niti kad se čini da se sreća smije,
Svršava prekratko ograničenim vremenom..
Potom, blagi Bože, ničeg više nema.
Nema stihova, a niti proze . . .
Iz zbirke OTKRIVANJA
Domoljubac - Zvonimir Tomac
Z R I I Š
Kad grozdje na trseku zri polako
V goricah su već cvrčeki dakako.
Pa u suton za večernji koncert
Čuje se živoraspjevani tercet ... .
Zriš...zriiiš, ...zriiš
Ta kakva bi to zrioba grozdja bila
Kad zlatna boba ne bi pjesmu upila ?
Zato će kapljica rujna, bučnu kvalitetu
Zahvaliti, glasnom, veselom kvintetu ..!
A zrikavci su zrikavci,
Da li vrište gordu koračnicu srpanjsku,
Ili tuguju nujnu elegiju rujansku,
Da li vrište,tuguju ili sviraju
Ili violine i fućke štimaju,
Il' samo nožicama stružu, pa cvile
Da se možda dragom Bogu umile :
Zriš ..zzriiiš...zriiš
Nek ovih dana preostalih nekoliko
Bude toplog sunca samo kolikotoliko,
Da se grozdek osladi
Da se cvrček pomladi,
Da ne bude ni magle ni kiše,
Kad ne bi mogli zrikati više ..
S v i r k a pak, kad sumrak otima vlast
A svirce uspavljuje zrijanja slast
Bi otegnuta, jeca jedva čujno,
Te večer u trsju protiče nujno . . .
Zriišš zriš . zrriišš
Tada u trošnoj kleti bez elektrike
Iskonska žudnja pod žmirkom lojanice
Obuzima dušu, zatreperi srce ....
Pa, gle ! Prikradajuć se obazrivo
Na izdajničkoj mjesečini oprezno,
Po šuškavom lišću pažljivo,
Tiho, tihano, k a o m i š
Pod obločekom kleti,
Uz čežnjiv uzdah ,
Kroz otprto okno , nečujno
Šaptom se obznani žuđenoj dekleti, :
... „ Sem došel, ... zbudi se,
Ak' već morti ...s p i š ..“
Zzzrriiiš ...sssp i i i ššš
A premoreni svirači stružu
Još narijetko i sve rjeđe,
Uz posve spuštene vjeđe,
Uzdišuće svirke blagi huk,
Sve dok zvjezdanim beskrajem,
S mirisom zrelog grožđa
Se ne razlije posvemašnji muk .. .
Z z r r i i i i š š š š
Iz zbirke OTKRIVANJA
Domoljubac - Zvonomir Tomac
M A J C I
Htio bih Ti tepati,nana,
Kao n i k a d prije, tijekom
Toliko mnogih tisuća dana.
I da mi Ti rečeš nešto
Makar samo smiješkom ili nijemo,
Pogledom bez riječi,
Kao davno, davno
Sjedeći pri peći.
Htio bih se sjećati
Svega,a posebno Tebe
I kad je toplo i kad
Me oko srca zebe . . . .
Sjećeš li se Ti,
Kako smo mi klinci
Novu loptu trkali
Po našoj staroj ulici ?
Tad još slabašni Kempi ne kriknu „pazi“,
Već se susjedov prozor prosu po stazi . . .
Potom si me skrila u skute
Da izbjegnem šibe ljute.
Branila si me podmećući
Nježne ruke drage
Da bi šibe bile blage ...
Još si više puta
Dječju g u z u spasila,
A nikada, nikada Ti
Nisam rekao h v a l a . .
Majko dobra
O p r o s t i mi sada,
Što sam bio tvrd,
Narogušen tada.
Nikad me nisi ljutito korila,
Tek samo opominjući bodrila :
„ Budi dobar, sine, uvijek
Da postaneš čestit čpvjek ..“
Sjećam se rijetkih vedrina,
A u pogledu Tvom milina ...
Da istina je
Slutim oči Tvoje ...
Tamne, sjajne dvije zjene,
Koje nikad, nikad
Nisam vidio zle . ..
Zar se nikad nisi srdila ?
A život neminovno donosi
Premnogo svirepoga zla,
Pa si jar u sebi zatomila ?
Mi to nismo vidjeli,znali
Ni k'o odrasli,niti mali..
Sigurno si progutala mnogi jad,
No prošlo je i veoma je kasno.
Ja to znam i osjećam sad,
Kad za suze moje je prekasno..
Koliko za nas česta
Je bila Tvoja ž r t v a..
Bez žalbe, priziva i broja,
Majko, jedina mojko moja
Z a š t o s i m r t v a ?
Nema Te u kući,
A niti pred kućom,
Pa ni u vrtu Te nema.
Otišla si za sve vijeke,
Nadam se u d o b r o t e daljinu,
Preko sudbinske riijeke,
Već davno je tomu . . .
Ostala mi tuga,
N i s m s e r i j e š i o d u g a
Pod s t a r o s t . . .
Postaje bolno i prebolno,
Što se više nemam
Ispričati komu,
Niti od koga
Tražiti o p r o s t .......
Iz zbirke OTKRIVANJA
Domoljubac - Zvonimir Tomac
nedjelja, 06.11.2011.
Z V O N C E
Čekaonica. Malo mladih, više starih.
Sjede, stoje i bezglasno se broje.
Neki se uz peć stisli.
Svaki čeka svoj red,
Vlastite probleme misli.
Kako tegobe reći ukratko,
To sada priželjkuje svatko.
Zato svi ozbiljno šute,
nelagodno se ćute.
I ova nujna starica
Bila nekoć ljupka mladica.
Njene oči sive blage
Još su, još su tako drage...
Samo onaj neočešljan svat
Nestrpljivo gleda crni sat.
Čeka, da se javi zvonce
Resko, hladno, bešćutno
Ko kirurg kad čupa konce,
A bi veće kišovito, mutno.
Pozvati će prvog sad,
Da uđe istresti svoj jad.
Za ostale pak i nadalje
Vrijeme teče i istijeće
Svojim tekom nemilice
Kao dječje suze
Potokom niz lice:
Zvono al' nepokretno
Nijemo stoji
Nezainteresirano,
Da nečjije misli broji.
Tišina...
Bez kašljučanja...
Bez ogledavanja...
A tada, iznenada
Jetko zvekne,
Kao učitelj kad
Nemirnima drekne:
M i i r r r r ...
Potom, u čekanju opet svačije,
Vrijeme prošlosti drugačije,
Kaleidoskopskog trajanja,
Svakom reda njegove slike prolaznosti
Jednu za drugom, bez odvajanja...
Splet slika posta: ružno lijepa prošlost
I sadašnjost dakako...
A budućnost...? Što je budućnost?
Je li ona možda nekako:
Kad jedno drugo zvonce
U sunčanoj daljini
Sa surog zvonika
U čumpresa sjeni,
Obznani i oglasi još posljednji
Zvonko - sjetni pozdrav meni...?
Iz zbirke OTKRIVANJE, 2001. god.
Domoljubac - Zvonimir Tomac
N A G R O B L J U
A danas je „ DUŠNI DAN“
Pa niti ja nisam sam.
I mnogo d u š a je tu
Velebna cjelina. Jednota
Na zajedničkom skupu
Sad uz g r o b o v e spoznata.
Tu , svi su trajno jednaki
Sirotinja i bogataši,
Jednako goli u smrti
Ko na rođenju golci ..
Rodio si se gol i jednak,
A ovdje si opet golač i takav !
Vanjština uvjetuje privid,
A blistavi mramor
Ništa Bogu ne znači.
Sjaj je simbol ljudske
Jadne zemaljske oholosti
I težnja nametnute
lažne nejednakosti.
Čovječe, gle, s p o z n a j neviđeno:
Tu su DUŠE-LJUDI , mnoštvo
U dobrohotnom ,živahnom,
Nemuštom žamoru. Nama
Tek čujnom , kad lahor sutona
Nujne misli i emocije leluja !
Ovdje smo sada svi subraća, j e d na k i
Nasmiješeni, sretni potomci Stvoriteljevi !!
U Rijeci, 2.11.2011. god.
Domoljubac - Zvonimir Tomac
| < | studeni, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Promišljanja o postojećoj stvarnosti
Kontakti
Cijenit ću svaku kritiku i sugestju.
Adresu dobivate klikom na sličicu.
Domoljubac - Zvonimir Tomac
Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.
Živim u Rijeci od 1947. godine.
Statisika posjeta
Free counters